Gospodine Schwarz-Schilling

[hukagrad]

Proces destrukcije u BiH je toliko činjeničan da je svaki napor usmjeren ka budućnosti BiH, kao biocentričnog i humanog ambijenta – što je izvorno bosansko počelo i uvjet samoodrživosti BiH - de jure i de facto antisistemski i, usto, ishod mu je, u najboljem slučaju, psihosocijalna satrapcija čovjeka sklonog naporima takvog karaktera. Ovo se posebno odnosi na populaciju onih ličnosti koje su neposredno organizirale i/ili vodile bitku za spas i očuvanje biološkog integriteta ne samo bosanskohercegovačkog ambijenta nego i svakog bića u njemu, ali i oko njega, i pritom su neodgodivo dosljedne u svojoj namjeri da u toj bici istraju, pa makar to bilo samo u korist životnog dostojanstva. Satrapcija je sistematska, a organizirana je sa nivoa onih autoriteta koji - bez obzira što su ustanovljeni na neposrednom sudjelovanju u pripremi, izvođenju i kontroli masovnih devastacija genocidnog karaktera - sebe nazivaju političkim. Tim slijedom, na udaru satrapcije je i sama politika na globalnom nivou, jer se s tog nivoa supervizira politička, pa i svaka druga, isplativost bosnocidnih projekata. Upravo taj nivo je odgovoran za supremaciju (nebosanskog, znači – globalnog!) zla nad (bosanskim, znači – globalnim!) dobrom, zato što je mandatom dobijenim od lidera genocidnih projekata prekinuo (prirodan) proces oslobađanja života od pošasti, a potom svesrdno zaštitio legla te pošasti i osigurao im pravo na bosnocid. S punim pravom se može ustvrditi kako je promocija zla pod internacionalnim patronatom, i to izvan zajedničkog ili/i posebnog bošnjanskog, srpskog i hrvatskog interesa u profiliranju tog patronata, pošto je sve učinjeno da se ugrozi samoodrživost čovjeka u BiH do te mjere da je moć pozitivnog uticaja na lokalnom društvenom nivou i na nivou individualnog životnog statusa potpuno irelevantna.
Očit prilog tvrdnji jesu posljednji izbori u BiH, ostavljeni u nadležnost „centralnoj izbornoj komisiji“ po mandatu isključivo privrženoj prokrustovski profiliranom izbornom zakonu, mada je deprokrustizacija izbornog procesa bio jedan od prioriteta doista reprezentabilnog i moćnog internacionalnog kontigenta. Takav vid ponašanja prema prioritetima u mandatu dodijeljenom s najvišeg civilizacijskog nivoa je i vid otvorene podrške civilizacijskim surogatima, koji u evropskoj perspektivi BiH vide vlastitu propast i učinit će sve da se „narodom“ zaštite od Evrope. To će se otvoreno dogoditi čim bude neposredno ugrožen njihov „vitalni“ interes, koji egzistira isključivo na profitu od devastacije tijela, života i imovine „vlastitog“ naroda. Novija praksa odgovora na takav oblik međunarodne komunikacije je ponovljena devastacija tijela, života i imovine „tuđeg“ naroda. I tu se (među)narodni krug patnje zatvara. Perspektiva mu je nepredvidivo metastazična: do globalne pošasti!.
Svakako, narodima ne priliči krivica zločinstvo i ne mogu se za zločin ni kažnjavati. Međutim, masovni zločin ne priliči ni bilo kojem pojedincu, pa makar i da je broj tih slučajnih pojedinaca jednak broju pojedinaca u narodu kojem pripadaju. Masovni zločin priliči samo sistemu, koji je u posjedu (političke) moći, ali ne kao slučajan skup pojedinaca (pa i imperatora) - već kao (politički) kolektiv, s jasno definiranim programima, strukturom i funkcijama za operacionalizaciju vlastitih ciljeva. Što znači, imperijalni princip funkcioniranja sudova nespojiv je sa prostorom parlamentarnih demokratija i implikativan je sa onim snagama u društvu koje u otvorenosti tih demokratija vide priliku za (ponovnu) uspostavu vlasti nad ostatkom individualnih tijela, života i imovine. U slučaju ratnog zločina genocidnih razmjera pojedinci su potpuno marginalni i, u krajnjoj instanci – progon pojedinaca, bez jasno utvrđene krivične odgovornosti političkih kolektiviteta je pravni nonsens, s nesagledivo zloćudnim posljedicama upravo po populaciju kojoj se ne poriče (i formalno štiti) međunarodni subjektivitet. Znači li to da je BiH između Vas i njih samo zato da bila taocem do nepostojanja, slijedom otpisivanja odgovornosti za institucionizirana legla zla na račun naroda – po iračkom ili afganistanskom modelu. Zašto se bilo što slično nije dogodilo u BiH nije Vaša i njihova zasluga, već je mir u biti ponašanja bosanske populacije. Pošto je nje sve manje, manje je i izgleda na uspjeh Vama dodijeljene misije. Danas imate samo dva izbora: Evropa, ili teror i rat. Za prvu opciju uz Vas je preko 90% bosanske populacije.