Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Nekako s proljeća wrote:E taj ''dio naroda iz BiH'' je slavio i nedjela čelnika paradržavne zajednice ''HZ HB'' tokom istog vremenskog po perioda. ''Oluja i Bljesak'' jesu legitimne vojne akcije države Hrvatske, i to nije sprorno. Ono što jeste ostalo sporno, jesu počinjeni ratni zločini nad nehrvatskim narodom u tom periodu, i tek kada se počinioci budu procesuirali po tom pitanju, navedene vojne operacije će moći biti prihvaćene kao svijetli primjeri ratovanja za domovinu.
Ovo nije tema o Praljaku i šestorki, HB i sl.Dakle jasno je definiran uvod.Oluja nije prestavljala nikakvu korisnu vojnu akciju izvan granica RH ?
To su bila neka od pitanja, radi posjećanja samo.
Naravno da jeste, izdržali smo do tada i postali faktor bez koga se ne može sjediti za stolom. Pa dobro, vodi temu
shodno tvojoj predstavi o njenoj suštini. pozz
Pa ja nemam ništa protiv da ti otvoriš novu i prestaviš svoje vidjenje.Ali ovdje bi prvenstveno zeljela da razvijemo diskusiju u smijeru koji sam postavila.A to nisu Praljak i šestorka.
Unaprijed dogovoreno izmedju dva najmocnija covjeka tada, a na stetu Bosne... Oluja je bila smijesna vojna operacija, u kojoj niko hv-u nije ni pruzio otpor, a sve u skladu sa pomenutim dogovorom...
U odnosu prema BiH, izmedju susjeda i komsija nema nikakve razlike... Srbi imaju entitet, to im daje vise prostora, a kad ga dobiju i Hrvati (vrlo uskoro) pokazace svoje pravo lice...
nosara wrote:Unaprijed dogovoreno izmedju dva najmocnija covjeka tada, a na stetu Bosne... Oluja je bila smijesna vojna operacija, u kojoj niko hv-u nije ni pruzio otpor, a sve u skladu sa pomenutim dogovorom...
U odnosu prema BiH, izmedju susjeda i komsija nema nikakve razlike... Srbi imaju entitet, to im daje vise prostora, a kad ga dobiju i Hrvati (vrlo uskoro) pokazace svoje pravo lice...
Tema bez veze...
I da jeste bio dogovor, niko nama Bošnjacima nije kriv što nismo prestavljali vazan faktor u to vrijeme.Evo sad smo navodno najbrojnija nacija u BiH i trebali bi imati najveći politički utjecaj.Pa gdje nam je ?Gdje smo ?
Ajmo rezimirati protekle godine od rata do danas ?
Nismo sposobni ni današnju prednost iskoristiti a plačemo nad prolivenim mlijekom u prošlosti.
Daj konkretizirajmo sad svoj polozaj i prednosti.Gdje su ti sposobni nacionalisti ?
Mene bi zivo boljela briga da li će neki negativno raspolozen komšija ili susjed okarakterizirati oslobodjenje BiH kao smiješnu operaciju.Dogovorenu.Da imamo rezultate.
nosara wrote:Unaprijed dogovoreno izmedju dva najmocnija covjeka tada, a na stetu Bosne... Oluja je bila smijesna vojna operacija, u kojoj niko hv-u nije ni pruzio otpor, a sve u skladu sa pomenutim dogovorom...
U odnosu prema BiH, izmedju susjeda i komsija nema nikakve razlike... Srbi imaju entitet, to im daje vise prostora, a kad ga dobiju i Hrvati (vrlo uskoro) pokazace svoje pravo lice...
Tema bez veze...
I da jeste bio dogovor, niko nama Bošnjacima nije kriv što nismo prestavljali vazan faktor u to vrijeme.Evo sad smo navodno najbrojnija nacija u BiH i trebali bi imati najveći politički utjecaj.Pa gdje nam je ?Gdje smo ?
Ajmo rezimirati protekle godine od rata do danas ?
Nismo sposobni ni današnju prednost iskoristiti a plačemo nad prolivenim mlijekom u prošlosti.
Daj konkretizirajmo sad svoj polozaj i prednosti.Gdje su ti sposobni nacionalisti ?
Mene bi zivo boljela briga da li će neki negativno raspolozen komšija ili susjed okarakterizirati oslobodjenje BiH kao smiješnu operaciju.Dogovorenu.Da imamo rezultate.
Slazem se da su bosnjacki lideri precesto pravili pogresne procjene, ali to nije tema emisije... Oluja je bila dio dogovora izmedju franje i slobe, parada u svojoj sustini sa vojnickog aspekta i to je to... Mogu hrvati slavit sta hoce, to ne mijenja na stvari...
_Sarajka wrote:Oslobadjajućom presudom Gotovini i Markaču jasno je definirana uloga HR u domovinskom ratu devedesetih.Mislim da je presuda pravedna iako se vjerovatno neki neće sloziti sa mnom.
Uglavnom Gotovina nije zapovijedao vojnom operacijom u okolini Pančeva, već je vršio svoju domovinsku duznost u odbrani zemlje.
Danas ovu obljetnicu obiljezava zajedno da Markačem kao slobodan čovjek.Njegovo oslobodjenje slavilo je i dio naroda u BiH.
Да, али Готовина итекако заповједао војним операцијама по БиХ 1995
Да је случајно командовао по БиХ двије године раније било би куку мајко
Kolutaj ti očima koliko hoćeš, na Oluju je stavljena tačka na i. Da Hrvatska nije imala Oluju danas bi kao i u BiH neki Dodik iz Knina laprdao i bulaznio o nezavisnosti i svako malo prijetio papirnatim tigrom zvani referendum. Neka je slava i hvala svim braniteljima Hrvatske. Bošnjaci su također dali veliki doprinos odbrani Hrvatske kao najmnogoljudnija manjina u redovima HV.
_Sarajka wrote:Oslobadjajućom presudom Gotovini i Markaču jasno je definirana uloga HR u domovinskom ratu devedesetih.Mislim da je presuda pravedna iako se vjerovatno neki neće sloziti sa mnom.
Uglavnom Gotovina nije zapovijedao vojnom operacijom u okolini Pančeva, već je vršio svoju domovinsku duznost u odbrani zemlje.
Znači oslobađajućim presudama Stanišiću, Simatoviću i Perišiću, kao i zaključkom onog drugog haškog suda, suda prave da Srbija nije odgovorna za genocid u Srebrenici definisana je i uloga države Srbije u ratovima zapadno od Drine. Drugim rečima, Srbija sa ratovima u BiH i HR nema ništa, jel tako? A nego šta nego tako je, Hag je tako odlučio, a haška se mora slušati .
_Sarajka wrote:Oslobadjajućom presudom Gotovini i Markaču jasno je definirana uloga HR u domovinskom ratu devedesetih.Mislim da je presuda pravedna iako se vjerovatno neki neće sloziti sa mnom.
Uglavnom Gotovina nije zapovijedao vojnom operacijom u okolini Pančeva, već je vršio svoju domovinsku duznost u odbrani zemlje.
Znači oslobađajućim presudama Stanišiću, Simatoviću i Perišiću, kao i zaključkom onog drugog haškog suda, suda prave da Srbija nije odgovorna za genocid u Srebrenici definisana je i uloga države Srbije u ratovima zapadno od Drine. Drugim rečima, Srbija sa ratovima u BiH i HR nema ništa, jel tako? A nego šta nego tako je, Hag je tako odlučio, a haška se mora slušati .
Bilo bi da su samo trojca Srba iz vojnog vrha na odmoru u Hagu.Ali pošto ih ima za jedan manji entitet, onda su tvoje procjene
Bezvrijedne ..u potpunosti
Da ne pominjem moralni i ljudski aspekt, nego medjunarodno pravni.
_Sarajka wrote:
Bilo bi da su samo trojca Srba iz vojnog vrha na odmoru u Hagu.Ali pošto ih ima za jedan manji entitet, onda su tvoje procjene
Bezvrijedne ..u potpunosti
Da ne pominjem moralni i ljudski aspekt, nego medjunarodno pravni.
Jedno su Srbi iz RS a drugo Srbija. Zvaničnici Srbije nisu osuđivani za BiH koliko mi je poznato. Ista stvar i za Hrvate, jedno je Gotovina a drugo ona HB šestorka.
Sve te presude jesu političke, itekako je uočljiv pattern
nosara wrote:Unaprijed dogovoreno izmedju dva najmocnija covjeka tada, a na stetu Bosne... Oluja je bila smijesna vojna operacija, u kojoj niko hv-u nije ni pruzio otpor, a sve u skladu sa pomenutim dogovorom...
U odnosu prema BiH, izmedju susjeda i komsija nema nikakve razlike... Srbi imaju entitet, to im daje vise prostora, a kad ga dobiju i Hrvati (vrlo uskoro) pokazace svoje pravo lice...
Tema bez veze...
nitko nije pružio otpor a Srbi izgubiše u 3-4 dana oluje 600-700 vojnika i još ih je ranjeno 3000
po tebi su, ako je oluja smiješna sve napadne operacije armije BiH vic
nosara wrote:Unaprijed dogovoreno izmedju dva najmocnija covjeka tada, a na stetu Bosne... Oluja je bila smijesna vojna operacija, u kojoj niko hv-u nije ni pruzio otpor, a sve u skladu sa pomenutim dogovorom...
U odnosu prema BiH, izmedju susjeda i komsija nema nikakve razlike... Srbi imaju entitet, to im daje vise prostora, a kad ga dobiju i Hrvati (vrlo uskoro) pokazace svoje pravo lice...
Tema bez veze...
nitko nije pružio otpor a Srbi izgubiše u 3-4 dana oluje 600-700 vojnika i još ih je ranjeno 3000
po tebi su, ako je oluja smiješna sve napadne operacije armije BiH vic
Rat u Hrvatskoj, osim u Vukovaru, prema ratu u BiH je prdačina.
Više hrvatskih vojnika je poginulo ratujući za Herceg-Bosnu nego što ih je poginulo braneći Hrvatsku.
Haški sud je potvrdio da je akcija Oluja legitimna vojna akcija sa izolovanom ratnim zločinima za koje glavnokomandujući u akciji nisu mogli znati. Sve ostalo je tipično kmečanje i relativiziranje od strane krajiških Srba koji su se razmilili kao crkveni miševi po Banja Luci.
_Sarajka wrote:
Bilo bi da su samo trojca Srba iz vojnog vrha na odmoru u Hagu.Ali pošto ih ima za jedan manji entitet, onda su tvoje procjene
Bezvrijedne ..u potpunosti
Da ne pominjem moralni i ljudski aspekt, nego medjunarodno pravni.
Jedno su Srbi iz RS a drugo Srbija. Zvaničnici Srbije nisu osuđivani za BiH koliko mi je poznato. Ista stvar i za Hrvate, jedno je Gotovina a drugo ona HB šestorka.
Sve te presude jesu političke, itekako je uočljiv pattern
A šta je prvi Šljivančanin nego oficir tkz, JNA.Njega sam pominjala na temi.Informiraj se ti prije no što postaš još štošta neargumentirano.Milošević nije osudjen iz dobro poznatih razloga
Prelistaj lektiru pa se vrati za koji dan.
Pa vidi ovih junaka ..
Mile Mrkšić je jedan od trojice bivših viših oficira JNA osuđenih u Hagu za zločine počinjene u Ovčari kod Vukovara.
inShare
Share on emailEmail
Share on printPrint
Feedback
Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić je 2010. odao poštu žtrvama zločina počinjenog u Ovčari kod Vukovara [AFP/Getty - Arhiva]
Mile Mrkšić, pukovnik bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) i osuđeni ratni zločinac, prebačen je u Portugal, gdje će služiti 20-godišnju kaznu zatvora za zločine počinjene protiv ratnih zarobljenika u hangaru na farmi Ovčara u blizini Vukovara.
Mrkšić je bio jedan od trojice bivših viših oficira JNA osuđenih u slučaju "Mrkšić i ostali".
On je u to vrijeme bio pukovnik tadašnje JNA i komandant Prve gardijske motorovirane brigade i Operativne grupe "Jug", podsjeća se u saopćenju iz Haškog tribunala (ICTY).
Mrkšić je bio zadužen za sve srpske snage u oblasti, uključujući JNA, teritorijalnu odbranu (TO) i paravojne snage.
Dvedesetogodišnja zatvorska kazna
Haški tribunal osudio je Mrkšića 27. septembra 2007. godine na 20 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja ubistava, mučenja i okrutnog tretmana zatvorenika, kao i nehumanih uslova pritvora u hangaru farme "Ovčara" između 20. i 21. novembra 1991. godine.
On se dobrovoljno predao ICTY-u 15. maja 2002. godine.
U saopćenju se navodi da osobe osuđene pred Tribunalom ne služe zatvorske kazne u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu, nego u onim zemljama sakojima je Tribunal sklopio sporazum.
Tribunal je do sada potpisao takav sporazum sa 17 zemalja.
Predsjednik ICTY-a donio je odluku o prebacivanju Mrkšića u Portugal 26. januara 2012. godine.
Od osnivanja prije 19 godina, Tribunal je osudio 161 osobu za ozbiljna kršenja humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije između 1991. i 2001. godine.
Postupci protiv 126 osoba su završeni, a trenutno su u postupku procesi protiv 35 optuženih.
Kao jedan od rezultata vojne operacije "Oluja" neko je naveo kraj opsade Bihaća. Ja bih volio vise znati o situaciju u Bihacu u danima i sedmicama prije "Oluje". Naime, u to doba sam bio dijete ali sam sa zanimanjem pratio vijesti (uglavnom radio BiH) i sjecam se da je duroj polovini jula pokrenuta velika ofanziva VRS i SVK na bihacki okrug. Sjecam se izvjestaja novinarke Nade Al-Ise (tako nesto) koji su govorili o tome kako se 5. korpus uspjesno brani i sl, kako su svi napadi odbijeni itd. Kasnije sam u nekim dokumunetarcima prikazanim i na FTV saznao da je tada situacija bila jako teska, te da su srpske snage cak i napredovale prema gradu. Prije nekoliko mjeseci je bila i izvjava gen. Dudakovica kako je HV spasila Bihac (ili nesto slicno).
O ovoj ofanzivi VRS ili SVK (moguce da je bila i istovremena) se ne moze naci puno. Da li je Bihac zaista bio pred padom ili je to vise bila propaganda kako bi se ubrzale aktivnosti na otpocinjanju "Oluje"?
Po ovome sto sam nasao, ispada da je glavni pravac napada na Bihacki okrug dolazio iz pravca RSK, sto mi je jako nelogicno imajuci u vidu informacije o mogucem napada HV na RSK.
Ovo vjerovatno nije 100% tema, ali je jako povezano sa Olujom. Bio bih zahvalan svakom ko moze ponuditi vise info.
PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR
(Drugo pismo Predsjedniku Vlade)
Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade,
Kada sam Vam u prošlom pismu napisao kako je glavni učinak operacije Oluja bilo spašavanje Bihaća, nisam mogao pretpostaviti kako brzo će stići potvrda te tvrdnje. Naime, State Department je skinuo oznaku tajnosti sa više od tisuću stranica diplomatskih izvješća o pripremama Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sarajevski DANI (17. 07. 2012.) počeli su objavljivati najvažnije dijelove izvješća američkih diplomata u regiji i ključnih američkih pregovarača u Kontakt-grupi i Daytonu o najdramatičnijim i najtežim epizodama završnice ratova na području Hrvatske i BiH.
I kao najvažnije izabrano je spašavanje Bihaća:
Izvještaj je, s razlogom, označen tajnom: “Hrvatski ministar odbrane Šušak mi je rekao prošle noći (21. jula) da je predsjednik Tuđman odlučio da spriječi pad sigurnosne zone Bihać direktnom vojnom intervencijom” – napisao je državnom sekretaru SAD-a Warrenu Christopheru američki ambasador u Zagrebu Peter Galbraith 22. jula 1995. godine. “Na poziv u posljednjem trenutku, odletio sam helikopterom sa Šuškom i ministrom vanjskih poslova Granićem na Brione kako bih se pridružio maloj večeri sa turskim predsjednikom Demirelom. Tokom večere, Tuđman je rekao Demirelu da je Bihać, kao i Knin, bio glavni grad Hrvatske i ’šalio’ se o oslobađanju hrvatskih glavnih gradova. Kasnije je Tuđman navijestio da bi akcija mogla da počne u narednim sedmicama.”
Dvije opcije
U Galbraithovom izvještaju koji nikada ranije nije objavljen, navodi se da je poslije večere sa Tuđmanom i Demirelom, Šušak rekao Galbraithu da je donesena odluka da se ide na direktnu vojnu intervenciju kroz Krajinu kako bi se spasio Bihać: “Šušak je rekao da Peti korpus Armije BiH procjenjuje da se može suprotstavljati napadima još samo tri dana. Nije bilo letova sa isporukama municije otkako je u maju oboren helikopter u kome je bio pokojni ministar vanjskih poslova BiH Ljubijankić, što je imalo za posljedicu da branitelji Bihaća imaju samo 30 metaka po borcu. Koristeći ruskog pilota, hrvatska vojska će pokušati noćni let 21. jula.”
Sa Galbraithovog izvještaja o večeri na Brionima i posljedicama najave hrvatske vojne operacije Oluja, State Department je skinuo oznaku povjerljivosti u paketu sa više od 1.000 stranica diplomatskih izvještaja o pripremi Dejtonskog mirovnog sporazuma od proljeća do jeseni 1995. godine. Oznaka povjerljivosti je skinu ta na zahtjev američkog novinara Johna Bergera (In telwire.com). Redakcija Dana, u saradnji sa Intelwire.com, objavit će u na rednim brojevima najvažnije dijelove izvještaja američkih diplomata i pregovarača o najdramatičnijim i najtežim epizodama završnice ratova u Hrvatskoj i BiH i pregovora sa međunarodnim zvaničnicima i lokalnim akterima u pripremi Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U svom komentaru, ambasador Galbraith opisuje Tuđmana kao čovjeka koji se opustio nakon što je donio tešku odluku. Iako nije bio siguran da će hrvatska akcija odmah uslijediti, Galbraith kaže da Hrvatska ne može tolerirati pad Bihaća i da bi bilo kakvo pogoršanje situacije dovelo do vojne akcije. U svom prijedlogu Washingtonu, Galbraith opisuje “dva moguća odgovora na hrvatsku vojnu akciju”:
“Ne raditi ništa: pad Bihaća će stvoriti 160.000 novih izbjeglica i dalje razoriti kredibilitet napora UN-a. Ako međunarodna zajednica ne može da spasi Bihać, zar ne bi bilo bolje da ga Hrvati spasu, nego da ga Srbi zauzmu?
Ni obećanja, ni sankcije
Obećati Hrvatima da ako oni budu suzdržani, SAD će se suprotstaviti svakom daljnjem ublažavanju sankcija Srbiji, dok ne prizna Hrvatsku. Mogli smo da odgodimo sličnu hrvatsku odluku 13. novembra prošle godine, uvjeravajući Tuđmana da ćemo iskoristi sva sredstva, uključujući održavanje sankcija Srbiji, da dođemo do mirnog rješenja situacije u Krajini. Sa našim rezultatima sa Miloševićem, nemamo bilo šta da ponudimo Hrvatskoj za miran povratak njenog teritorija. Otuda hrvatska odluka da povrati Krajinu vojnim putem. Pad Bihaća bi takvu akciju otežao, pa srpski napadi samo ubrzavaju hrvatske planove.”
“Treća opcija – prijetnja Hrvatskoj sankcijama – neće biti djelotvorna”, procjenjuje Galbraith, “jer Vlada Hrvatske vidi da međunarodna zajednica i dalje razmatra nagrađivanje Miloševića, i pored dokaza o njegovoj umiješanosti sa bosanskim Srbima u zauzimanje sigurnosnih zona UNa.
Stoga Vijeće sigurnosti neće nametnuti Hrvatskoj ozbiljne sankcije zbog spašavanja sigurnosne zone. Galbraith naglašava da UN nisu uspjele da spriječe napade na sigurnosnu zonu Bihać sa područja Krajine zbog čega se Hrvatska može pravno pozvati i na svoje međunarodne obaveze da spriječi takav napad sa svoje teritorije. Sve druge bilateralne sankcije ne bi imale veći značaj u poređenju sa hrvatskim vitalnim nacionalnim interesom”, zaključuje Galbraith.
Vama je g. Predsjedniče jasno da nije ništa slučajno pa to sigurno nije ni činjenica da se State Department upravo sada odlučio skinuti oznaku tajnosti s ovih dokumenata. Nije slučajno što je američki vojni ataše prije godinu dana pokušao upozoriti hrvatsku javnost i odvjetnički tim generala Gotovine na sramotnu činjenicu da nitko u Haagu niti u Hrvatskoj ne spominje spašavanje tako velikog broja ljudi. Tim prije bi Hrvatska trebala pokrenuti postupak da general Gotovina dobije Nobelovu nagradu za mir.
Šteta što niste mogli odmah reagirati na moje pismo, jer bi tako preduhitrili i sam State Department i pomogli našim medijima da počnu doista pisati istinito o Oluji i ne samo o njoj. Kao što znate, ja sam svoje pismo poslao i svim veleposlanstvima u Hrvatskoj i medijima. Zar Vam se ne čini da su prešućivanjem tog pisma naši mediji posredno optužili i Vas da samo sprovodite politiku svjetskih moćnika? Naime, sva veleposlanstva znaju za to pismo, a o njemu nigdje ništa!? Jasan je zaključak, zar ne?
Uz to pismo poslao sam Vam i Pismo VS UN-a dvadeset biskupa, nadbiskupa i akademika, koje je supotpisalo više od 2300 naših ljudi. Da se radi o bilo kakvim supotpisnicima pokazala Vam je i Redakcija Dana. Naime, oni su komentare dokumenta o spašavanju Bihaća tražili od dva supotpisnika Pisma VS UN-a: dr. sc. Davora Marijana, povjesničara koji sistematski istražuje događaje iz ratova devedesetih od Vukovara do Oluje i autora knjige Oluja i prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana, koji je kao ravnatelj Hrvatske izvještajne službe sudjelovao u ovim događajima. Sarajavska redakcija je komentar tražila od dvojice od 2300 hrvatskih supotpisnika, a hrvatskim redakcijama nije bilo vrijedno objaviti činjenicu da je VS UN-a pisalo dvadeset hrvatskih biskupa, nadbiskupa i akademika, a supotpisalo ga je više od 2300 ljudi (spomenut ću samo nekoliko stotina sveučilišnih nastavnika i znanstvenika)!?
Vjerojatno će Vam za pokretanje postupka da se generalu Gotovini dodijeli Nobelova nagrada za mir itekako potrebana suradnja dr. Marijana kao povjesničara koji je napisao i knjigu o Oluji.
Naravno, držim kako će Vam od posebne važnosti biti tekst prof. Tuđmana:
Dokaz šta je ko radio
Izvješće veleposlanika SAD-a Petera Galbraitha State Departmentu od 22. srpnja 1995. samo je još jedan dokaz o razjedinjenosti, nespremnosti i neodlučnosti međunarodne zajednice da poduzme zajedničku akciju protiv ofanzive srpskih snaga u srpnju 1995. na UN zaštićena područja Srebrenicu, Žepu, Goražde i Bihać. Međunarodnoj zajednici bilo je već tada vrlo dobro poznato da je nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995. uslijedila genocidna odmazda nad civilnim stanovništvom. Istodobno je situacija u Žepi bila vrlo kritična, te je u strahu od novog masakra predsjednik Izetbegović uputio poziv da se omogući iseljavanje pučanstva iz Žepe. To znači da Armija BiH nije imala snage i mogućnosti obrane Žepe, već se orijentirala na obranu Goražda.
Načelnik općine Bihaća 21. srpnja 1995. upućuje apel predsjedniku RH i predsjedniku Sabora RH “da se spasi ovaj herojski grad i njegovo na paćeno stanovništvo”. “Sudbina 180.000 stanovnika… je neizvjesna.
Bolnici nedostaju lijekovi, bolesnici primaju samo jedan obrok dnevno, a već smo imali i prve slučajeve umiranja od gladi’.”
U takvim okolnostima predsjednik Tuđman donio je odluku da se vojno intervenira kako bi se spasila UN zaštićena zona Bihać. Preduvjet za tu intervenciju bilo je potpisivanje sporazuma između RH i BiH.
Predsjednik Izetbegović predlaže (18. srpnja 1995.) razgovor o pitanju “vojnog saveza Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine radi zajedničke borbe protiv srpskog agresora”. Prijedlog je prihvaćen istoga dana ali s porukom da je potrebno “postići i politički sporazum o oživotvorenju vašingtonskih dogovora te ponuditi zajednički prijedlog svjetskim čimbenicima za razrješenje krize u Bosni i Hercegovini i okupiranih područja Republike Hrvatske”. Narednog dana predsjednik Tuđman primio je na Brijunima veleposlanika BiH Kasima Trnku gdje su dogovoreni detalji oko sastanka u Splitu 22. srpnja 1995. na kojem je potpisana Deklaracija o oživotvorenju sporazuma iz Washingtona i zajedničkoj obrani od srpske agresije.
Galbraith je upozoren da se Bihaćka enklava može braniti tek još nekoliko dana. Ne brine ga sudbina tih ljudi koliko ga brine to da bi novih 160.000 izbjeglica bila pljuska vjerodostojnosti naporima UN-a.
Galbraith izvješćuje da osobno “nije potpuno uvjeren” da će Hrvatska odmah vojno pomoći Bihaću, iako je svjestan što bi za Hrvatsku značio pad Bihaća. Unatoč svojoj sumnji točno nabraja dvije, odnosno tri, opcije koje SAD, odnosno međunarodna zajednica mogu poduzeti kao reakciju na hrvatsku vojnu intervenciju.
Prva je opcija – ne poduzeti ništa. Kako međunarodna zajednica nije spremna intervenirati da spasi Bihać, “bolje je da ga spase Hrva ti nego da ga osvoje Srbi”.
Druga je opcija – obećati da će SAD vršiti pritisak na Srbi ju kako bi priznala Hrvatsku. Sam je svjestan da SAD ne može ništa obećati Hrvatskoj da ona mirnim putem povrati svoj okupirani teritorij.
Treća je opcija i za Galbraitha nerealna: prijetiti Hrvatskoj sankcijama ako se upusti u spašavanje UN zaštićenih zona, kada međunarodna zajednica istovremeno razmatra “nagrade” Miloševiću ako – bez obzira na genocid u Srebrenici – odustane od potpore bh Srbima za napade na UN zaštićena područja.
Nije slučajno predsjednik Tuđman pozvao Galbraitha na večeru s turskim predsjednikom Demirelom, da ga informira o hrvatskoj vojnoj intervenciji radi spašavanja Bihaća. On je bio svjestan da će Hrvatska biti izložena međunarodnim pritiscima i osudi u oba slučaja: i ako poduzme vojnu operaciju i ako ne poduzme ništa za spas Bihaća. Zbog nejedinstva i oprečnih interesa međunarodnih čimbenika. Za to mu je bila potrebna potpora Turske, koja je članica NATO-a, ali i dobar prijatelj i Hrvatske i BiH. Dobio je od Demirela obećanje i za vojnu i za političku potporu. Za to je bilo potrebno da i Galbraith i Demirel budu upoznati s poduzetim koracima.
Splitski sporazum, potpisan narednog dana, trebao je potvrditi i vojni i politički dogovor RH i BiH radi zajedničkog vojnog nastupa protiv agresora i političkog prema međunarodnim čimbenicima. Galbraith sam piše da Hrvatska ima “obvezu i prema međunarodnom pravu da spriječi napade sa svojeg teritorija na teritorij susjedne BiH države”. Unatoč tome već drugog dana Oluje međunarodna zajednica je nametnula sankcije Hrvatskoj, odnosno EU je suspendirala sve pregovore s Hrvatskom – otpalo je potpisivanje Sporazuma o suradnji i Phare program.
Galbraithovo izvješće od 22. srpnja 1995. samo je još jedan u nizu dokaza da se na tlu RH i BiH vodio jedan rat protiv samostalnosti i teritorijalne cjelovitosti i RH i BiH; da međunarodna zajednica nije poduzela odlučne korake da odgovori na 8.000 likvidiranih civila u Srebrenici; da je hrvatska službena politika činila sve da dobije potporu međunarodne zajednice kako bi se spriječili napadi na UN zaštićena područja u BiH, i primorali pobunjeni Srbi na mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih teritorija.
Splitski sporazum bio je konačni pristanak Izetbegovića na vojni sporazum s RH, pa su vojne operacije Ljeto ’95 i Oluja bile jedini konkretni odgovor na srpske napade na UN zaštićena područja. Vojno-redarstvena operacija Oluja oslobodila je 10.400 četvornih kilometara hrvatskog okupiranog teritorija, ali je spasila i 180.000 ljudi u bihaćkoj enklavi od progona i masakra. Takvo rješenje očito nije bilo u interesu određenih međunarodnih čimbenika, pa su već drugog da na Oluje počele optužbe na račun Republike Hrvatske. Hrvatski generali u Haagu i danas plaćaju cijenu tog razmimoilaženja i različitih interesa međunarodnih čimbenika. Optužbama u Haagu prikriva se suodgovornost međunarodnih čimbenika, u najmanju ruku, za nečinjenje kako to svjedoči i Peter Galbraithovo izvješće State Departmentu.
Bosanski_kralj wrote:
Rat u Hrvatskoj, osim u Vukovaru, prema ratu u BiH je prdačina.
Više hrvatskih vojnika je poginulo ratujući za Herceg-Bosnu nego što ih je poginulo braneći Hrvatsku.
bubneš i ostaneš živ, tj vjerovatno želiš vjerovati u neke mitove, kao npr da je poginulo više hrvata u BiH nego u Hrvatskoj
jer to kao nije bio pravi rat, a preko 20 000 poginulih je sprdačina za tebe
SimkeA wrote:Kao jedan od rezultata vojne operacije "Oluja" neko je naveo kraj opsade Bihaća. Ja bih volio vise znati o situaciju u Bihacu u danima i sedmicama prije "Oluje". Naime, u to doba sam bio dijete ali sam sa zanimanjem pratio vijesti (uglavnom radio BiH) i sjecam se da je duroj polovini jula pokrenuta velika ofanziva VRS i SVK na bihacki okrug. Sjecam se izvjestaja novinarke Nade Al-Ise (tako nesto) koji su govorili o tome kako se 5. korpus uspjesno brani i sl, kako su svi napadi odbijeni itd. Kasnije sam u nekim dokumunetarcima prikazanim i na FTV saznao da je tada situacija bila jako teska, te da su srpske snage cak i napredovale prema gradu. Prije nekoliko mjeseci je bila i izvjava gen. Dudakovica kako je HV spasila Bihac (ili nesto slicno).
O ovoj ofanzivi VRS ili SVK (moguce da je bila i istovremena) se ne moze naci puno. Da li je Bihac zaista bio pred padom ili je to vise bila propaganda kako bi se ubrzale aktivnosti na otpocinjanju "Oluje"?
Po ovome sto sam nasao, ispada da je glavni pravac napada na Bihacki okrug dolazio iz pravca RSK, sto mi je jako nelogicno imajuci u vidu informacije o mogucem napada HV na RSK.
Ovo vjerovatno nije 100% tema, ali je jako povezano sa Olujom. Bio bih zahvalan svakom ko moze ponuditi vise info.
Situacija tih dana je sigurno bila teška. Bila je to sveopšta ofenziva u sklopu akcije Pauk, na 5 armijski korpus. Tako da su se krajišnici morali privremeno okrenuti od I i II krajiškog korpusa VRS i braniti se na zapadu iz pravca RSK i ranije zauzete V. Kladuše. Evo danas je obilježena godišnjica spajanja 5 korpusa i HV na rijeci Korani u T. Raštelima (općina Cazin). Hrvati često spominju kako su oni spasili bihaćku enklavu od potpunog pada, i ko zna, možda bi se to i desilo jer je operacija Pauk osmišljena u Beogradu i bila je svima od velike važnosti, a svi znamo da je 5 korpus bio opterećen do krajnjih granica, ali vjerovatno ne bi tako jednostavno išlo jer i kad bi suzili područje zone odgovornosti 5 korpusa na usko grlo Cazina i Bužima, ne bi sigurno bilo predaje i kapitulacije do posljednjeg metka i srbi bi pretrpili ogromne gubitke. Ali hrvati zaboravljaju činjenicu da možda ponajviše duguju cazinskoj krajini na konačnoj pobjedi. Jer RSK nije više nigdje ni imala na svojim granicama pravog neprijatelja kao što je to bio 5 korpus. 5 korpus je osim I i II krajiškog korpusa VRS direktno vezao za sebe i 15 lički, 21 kordunski, 39 banijski korpus, specijalne postrojbe i kasnije kompletnu Narodnu odbranu Fikreta Abdića. I stoga se i samoj hrvatskoj žurilo započeti oluju, jer da je osvojena cazinska krajina, ko zna kakva bi bila i budućnost hrvatske. Po meni su krajiški srbi učinili najveću grešku, što su uopšte krenuli na bihaćki okrug a pri tom su zanemarili grahovsko ratište koje im je u stvari dovelo hrvate pred sam knin. Da je 5 korpusu bilo naoružanja kakvo je imao recimo 21 kordunski korpus, gdje bi bio kraj.
Сарајко, лутко моја
Мешчини Анте био и по неким затворима по Европи, крађе, отмице , уцјене...
Ломио би тај зубе ослобађајући и Горњи Вакуф као и Бихаћ, само да га је Њофра послао мало раније!
Bosanski_kralj wrote:
Rat u Hrvatskoj, osim u Vukovaru, prema ratu u BiH je prdačina.
Više hrvatskih vojnika je poginulo ratujući za Herceg-Bosnu nego što ih je poginulo braneći Hrvatsku.
bubneš i ostaneš živ, tj vjerovatno želiš vjerovati u neke mitove, kao npr da je poginulo više hrvata u BiH nego u Hrvatskoj
jer to kao nije bio pravi rat, a preko 20 000 poginulih je sprdačina za tebe
Prema ratu u BiH, rat u Hrvatskoj jeste sprdačina.
Raspitaj se koliko je pripadnika HV-a poginulu na području BiH, a da su im mjesta pogibije navedena ratišta u Hrvatskoj.
Cestitam komsijama na izvrsno planiranoj i odradjenoj akciji
Ps nemojte zaboraviti doprinos Armije RBiH docnije 5.korpusa u Oluji,time je oslobodjena velika teritorija nekadasnja RSK i time se Armija u Krajini mogla okrenuti domacim izdajnicima jer ovako su bili na udaru iz 4 pravca tada je svedeno na jedan.
Da Hrvatska nije imala Oluju danas bi kao i u BiH neki Dodik iz Knina laprdao i bulaznio o nezavisnosti i svako malo prijetio papirnatim tigrom zvani referendum. Neka je slava i hvala svim braniteljima Hrvatske. Bošnjaci su također dali veliki doprinos odbrani Hrvatske kao najmnogoljudnija manjina u redovima HV.
