HRT3 20.05.
Pred sutrašnji Dana pobjede nad fašizmom klasik zatvorskog filma na TV-u.
Po mnogim kritičarima Un condamné à mort s'est échappé najbolji je film Roberta Bressona (Le Journal d'un Curé de Campagne, L'Argent), glasovitog francuskog redatelja moralizatorske orijentacije francuskoga filma (uz Erica Rohmera, najznačajniji je predstavnik te struje francuske kinematografije). Nastao po memoarima jednog pripadnika Pokreta otpora objavljenima u novinama, u kojemu je autor detaljno opisao vlastiti bijeg iz zatvora.
Lyon, 1943. godine. Fontaine (F. Leterrier), aktivist francuskog Pokreta otpora, zarobljen je i već na putu u zatvor pokuša pobjeći. Dodjeljuju mu oskudnu samicu. Međutim, njegova vjera u bijeg ne posustaje, i on od prvoga zatvorskoga dana planira bijeg. Sklapa poznanstva s drugim zarobljenicima koji, iako ne pokušavaju pobjeći, podržavaju ga u naumu. Noću, on izrađuje oruđa od metalnih šipki i pravi užad od svoje odjeće. Nakon nekog vremena, Nijemci ga osuđuju na smrt, a on noć prije bijega dobiva u ćeliju mladog Josta (C. Le Clainche) koji tvrdi da je francuski dezerter. Fontaine se koleba: povjerovati mladiću i povesti ga sa sobom ili ga ubiti jer bi mogao biti gestapovski doušnik? Film u stilskom smislu predstavlja vrhunac Bressonove jedinstvene težnje redateljskom minimalizmu u kojemu su pokreti kamere, zvukovi i, osobito, glumačke geste i dijalozi svedeni samo na one najnužnije. Tako se radnja ovoga filma uglavnom događa u pet kvadratnih metara zatvorske ćelije, a protagonist se uglavnom upoznaje preko njegovog unutarnjeg monologa te sugestivne upotrebe šumova i, kao svjedočanstva junakove želje za slobodom, Mozartove muzike. Film je osvojio nagradu za režiju na Kanskom festivalu 1957. godine.
Film se nalazi uz Otkupljenje u Shawshanku u kvadrantu F5 Movielanda:U šesnaest godina vođenja dnevnika samo jedan će filmski klasik kod Tarkovskog bezrezervno dobro prolaziti – Robert Bresson. U proljeće 1980. ovako piše o kreativnoj krizi svjetske kinematografije: “Uveče sam gledao (na televiziji) Koktoov Povratak Orfeja. Gdje ste, velikani? Gdje je Roselini, Kokto, Renoar, Vigo? Velikani siromašni duhom? Gde je poezija? Novac, novac, novac i strah… Felini se plaši. Antonioni se plaši. jedino Breson ničeg se ne plaši.”
