Geneza Četničkog pokreta (Od nastanka do 1945.)

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...
Post Reply
User avatar
asurbanipal
Posts: 5909
Joined: 28/06/2010 15:54
Location: opet sam ti u kafani

Geneza Četničkog pokreta (Od nastanka do 1945.)

Post by asurbanipal » 07/04/2016 22:05

Da bi se upoznali sa historijom i nastankom Četnika i četničkog pokreta, trebali se upoznati sa samim pojmom i terminom, šta znači riječ "četnik". Dakle, trebali bi se upoznati sa etimologijom te riječi. Prije svega, treba istaći da ima više definicija. Jedna od njih je da riječ "četnik" nastala od turske riječi çete što u prevodu znači banda, "drumski razbojnici". Nastavak ili sufiks "nik" označavao je "osobu ili stvar koja je povezana s tim, koja je uključena u to". Kroz historiju je terminologija manje-više ostala ista ili se neznatno mijenjala sa razvojem jezika i enciklopedija, ali i samog pokreta, čija se ideologija mijenjala ili ostajala ista, zavisno od političkih ciljeva.
Drugi izvori tvrde da je riječ "četa" slavenskog porijekla, vjerovatno iz poljskog ili ruskog (ovdje opet došla preko Tatara :mrgreen: ) i da označava manju vojnu jedinici ili četu. Glagol četovati, koji znači "biti u četi, vojevati", zabilježen je, prema Rječniku hrvatskog ili srpskog jezika JAZU, prvi put u 18. vijeku.

Isti rječnik prema Đuri Daničiću (2. svezak, 1884. - 1886. godine) bilježi riječ četnik u dva značenja:

1. Ko je u četi, ko hodi po četama, ko četuje. U naše vrijeme, između rječnika samo u Vukovu.

2. Oružani sluga opčinski; isporedi pandur, barabanat.


Benešičev Rječnik hrvatskog književnog jezika (2. svezak, 1986.) bilježi još i značenje "poglavar čete, major" (četovođa).

Hrvatska enciklopedija (2. svezak, 2000.) "zaoštrila" je drugo značenje:

2. Članovi srpske vojne organizacije s izrazito nacionalističkim šovinističkim velikosrpskim ciljem.




Rječnik hrvatskog jezika Vladimira Anića (1. izdanje 1991) daje širi opis promjena značenja riječi četnik kroz historiju:

1. (povijesno u Srbiji): Član vojno-političke organizacije osnovane 1903. godine za borbu protiv Turske i za udio Srbije u raspodjeli balkanskih teritorija.

2. Pripadnik poluvojne formacije koja je djelovala u Jugoslaviji 1918-1941.

3. Pripadnik srpskih monarhističkih oružanih snaga u 2. svjetskom ratu 1941-1944.


Imaju još tri tačke koje se vežu za noviji period, a koje ne ulaze u sastav ove teme.


Ukratko, riječ "četnički, četnik" se koristi za opisivanje člana balkanskih gerilskih odreda organizovanih u "čete" ili manje vojne jedinice, odrede ili grupe ljudi angažiranih u gerilskom ratovanju i naprosto znači »gerilski borac«. Prema Nusretu Šehiću Četovanje ili četničko ratovanje - otuda i ime četnik - jeste specifičan način za ratovanje koje je nastalo u osobenim uslovima života balkanskih naroda. Četovanje je teško razlučiti od hajdukovanja. Prema Šehiću su to dakle identični pojmovi, pa oba naziva označavaju oblik otpora stanovništva organiziranog u manjim naoružanim grupama (četama) protiv višestoljetne vladavine Osmanskog carstva. Riječ "četovati" bilježi se još u 18. vijeku. Riječi "četa, četovati" javljaju se u narodnim pjesmama ali i Vukovom rječniku iz 1818. godine. Najvjerovatnije je da se radi o riječi koja je turskog porijekla.

Četnički pokret je imao svoje korijene u srpskom oslobodilačkoj borbi i ustanku protiv Osmanlija (Turaka) u 19. vijeku. Prvi srpski ustanak 1804. godine, koji je iz pobune protiv terora i zlodjela lokalnih turskih glavešina i uzurpatora vlasti prerastao u opštu pobunu protiv turske vladavine, počeo je u stvari akcijama već postojećih gerilskih družina (hajdučkih četa). Pod vodstvom Đorđa Petrovića (Karađorđa, utemeljitelja dinastije Karadordević) pobuna je poprimila karakter općenarodnog ustanka. U drugom srpskom ustanku, koji je izbio u proljeće 1815. pod vodstvom Miloša Obrenovića (utemeljitelja suparničke dinastije Obrenović), gerilsko ratovanje opet je poslužilo s velikom efikasnošću. Zanimanje za gerilsko ratovanje nastavilo se u Srbiji i kasnije Kroz 19. vijek, što djelomice pokazuje i postojanje dviju knjiga o tom predmetu. Jednu je s poljskog prepričao Matija Ban ("Pravilo o četničkoj vojni") i objavljena je u Beogradu 1848., a drugu je napisao Ljubomir Ivanović ("O četovanju ili četničkom ratovanju") i pojavila se 1868. godine i predstavljala je stratešku osnovu Banovih pravila. Također, 1849. godine stvoren je i "Ustav političke propagande".

Inače, oko Matije Bana (Petrovo Selo pokraj Dubrovnika, 4./16. decembra 1818. - Beograd, 1./14. marta 1903.), profesora, književnika i diplomate, vode se rasprave o njegovom porijeklu. Jedni tvrde da se radi o dubrovačkom Srbinu katoličke vjere, drugi pak kažu da je Hrvat. Zanimljivi su i njegovi djetinjstvo i život. Od franjevca iz čijeg je reda istupio vrlo brzo, nakon godinu dana, preko pisara i notara do života u Anadoliji. Za ovaj period u Turskoj vezuju ga interesantne stvari, gdje pohađa tursku vojnu akademiju, bolje rečeno njen francuski licej. Francusku vojnu školu u Turskoj mogla je pohađati samo osoba od najvećeg povjerenja turske i francuske vlade. Izgleda da je Matija već tada bio dobro plaćeni agent goleme špijunske mreže, koju je na Balkanu uz pomoć Francuske i Engleske razapeo poljski plemić grof Adam Jerzy Czartoryski s ciljem potiskivanja, a onda i uništenja Austrije i Rusije. Zbog toga ga dovode u vezu s masonima. Uskoro je Czartoryski skrenuo pogled na dva naroda, Srbe i Hrvate. Pri tome su mu Srbi bili značajniji jer su već bili nacionalno osviješteni.

Matija Ban kasnije dolazi u Beograd, oko 1844. gdje postaje vaspitač kćerke kneza Aleksandra Karađorđevića. U početku je bio borac za ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom, a kasnije predani borac za ujedinjenje svih južnoslavenskih naroda. Također, povezuje se i sa Ilijom Garašaninom. U tom periodu i piše svoja "Pravila o četničkoj vojni" pa se njemu pripisuje da je tvorac kovanice "četnik", kako bi opisao gerilce u Grbaljskoj buni 1848. godine. Inače je to bio jako trusni period u Evropi, poznata Revolucionarna 1848./49. godina ili "Proljeće naroda". Uz Medu Pucića bio je prvi katolik koji se počeo izjašnjavati Srbinom 40-ih godina 19. vijeka. Od 1858. godine postaje redovni član SANU-a. Jedan dio Beograda je dobio čast da dobije ime po njemu - Banovo brdo.


Image

Matija Ban (1818. - 1903.)


Image

"Pravila o četničkoj vojni"

"Prva pisana pravila o četničkom ratovanju prevedena su s poljskog jezika od strane Matije Bana i objavljena u Beogradu 1848. godine pod naslovom Pravila o četničkoj vojni. Ovim pravilima su određene opšte karakteristike četničkog ratovanja, način organiziranja četničkih četa, propisi o četničkoj odori, naoružanju, disciplini, o taktici djelovanja četa i neka opšta pravila četničkog ratovanja. Pripadnik četničkih jedinica treba da je "trezven, otresit i smio", da "dobro hodi, gađa", "zna jahati i da je neumoran". Četnička uniforma je domaće narodno odijelo, na nogama opanci, na glavi šubara s kokardom. Četnik je naoružan s jednom velikom puškom, dvije male, nožem i sabljom. Pravila propisuju najstrožu disciplinu, a ko se ogriješi, pogotovo ko vrši nasilje nad stanovništvom biće kažnjen smrću. Akcije četnika će imati siguran uspjeh ako su napad izvršili iznenadno i ako su zavarali trag. "




Roberts Walter R. - Tito, Mihailović and the Allies: 1941–1945, 1987.

Ivo Banac - "The Confessional "Rule" and the Dubrovnik Exception: The Origins of the "Serb-Catholic" Circle in Nineteenth-Century Dalmatia", 1983. Slavic Review 42 (3), str. 448. - 474.

Nusret Šehić - Četništvo u BiH (1918. - 1941. (Politička uloga i oblici djelatnosti četničkih udruženja) , Sarajevo 1971.

Jozo Tomasevich - The Chetniks (Četnici u Drugom svjetskom ratu), Zagreb, 1979.


P.S.


Tema bi prije svega trebala biti polemičkog karaktera, konstruktivni dijalozi, razmjena mišljenja, rasprave do određenih granica koje određuje moderator. Trebalo bi također poštovati hronološki karakter teme, dakle da se krene kako je i navedeno, od početka, 19. vijeka, preko ustanaka sa kraja 19. i početka 20. vijeka do kraja Drugog svjetskog rata. Tema bi, kao što i samo ime kaže trebala obuhvatati sve ono što je vezano za četnički pokret, vanjske i unutrašnje faktore, ideološke i političke ciljeve, način i rad djelovanja, borbene operacije, zločine, itd...Također, temu ne bi trebalo zatrpavati slikama, možda 5-6 po upisu optimalno, i da slike više budu informativnog karaktera, jer je, kao što sam već ranije naveo, svrha prije svega polemika, dijalog i razmjena mišljenja...


User avatar
Sarajmen
Posts: 7478
Joined: 04/01/2009 14:50
Location: Audiatur et altera pars!

Re: Geneza Četničkog pokreta (Od nastanka do 1945.)

Post by Sarajmen » 07/04/2016 22:31

U redu, vodi temu po navedenoj koncepciji i traži podršku kada ti bude neophodna. Mišljenja sam da si kompetentan član za ovu materiju i nek ide tema, iako sam u memoriji imao da je ista tematika bila predmet sljedeće teme, link: sve-sto-ste-zeljeli-znati-o-cetnickom-pokretu-pitajte-ovdje-t53705.html

U konačnici je moguće da budu objedinjene u jednu.

Post Reply