Jedna činjenica u savremenom svijetu, ovo je daleka prošlost: danas ti predaje lekciju profesor, ti ko tele blejiš u njega sat vremena, dođeš kući, otvoriš knjigu i kreneš učiti tu lekciju od riječi do riječi. Kako ima puno, onda se izdvaja najbitnije, pa se napamet uči samo ono važno. Sutradan odgovaraš, izrecituješ mu to kao pjesmicu i dobiješ ocjenu, do prekosutra ti ne znaš šta si učio. Ali koga briga, ocjena je tu, normnu si zadovoljio.
O fakultetima i učenju napamet je sve naširoko i nadaleko rečeno.
Čak šta više, roditelji ovo i podržavaju, kako vjerovatno ne znaju za bolje. Milion puta sam čuo da je savjet za učenje: "lijepo ti djete uzmi vremena, sjedi i ponavljaj to. Ako ne razumiješ iz prve onda pročitaš sve od početka do kraja još jednom. Pa još jednom dok ne razumiješ. Nakon 20 puta moraš zapamtiti lekciju. A onda kreneš na drugu lekciju, i opet sve čitaš dok ne uđe u mozak.."
Jedini izraz koji ovo može opisati se zove silovanje mozga.
I jedno mišljenje sa kojim bi se izuzetno složio:
Prva naznaka da se zemlja povezuje sa svijetom je obrazovanje. Krediti će se za modernizaciju obrazovanja sigurno morati dići, ali zar to nije nešto isplativo, nešto što će u budućnosti služiti generacijama, valjda svi stremimo ka napretku?Najveci problem je pogresan skolski sistem, nasljede socijalizma. Puko recikliranje cinjenica, jaz izmedu teorije i stvarnosti, otudenost skolskih ustanova, takmicenje u tome ko ce se vise napatit - jedino mjerilo fakulteta je sta je teze i gdje se treba vise ucit, kompletan odnos drustva prema obrazovanju npr uci sine da se kasnije ne trebas puno patit... Rezultat je naravno frustrirani visokoobrazovani kadar i oni sto se ni tom naporu nisu htjeli izglagat (nekad s punim pravom)
Hvala a djeca DJ ili Dijeca