Tema je interdisciplinarnog karaktera, morebit' da će se razvlačiti od religije, preko filozofije, humora, a morebit i politike.
Obavezna literatura za dalju diskusiju je sljedeći Dežulovićev tekst.
Na jednoj strani RocketBoy, na drugoj Dotard, a kod nas vlada Kifla, ležimo na vodi, a vode nema živimo apsurd. Ljeto je bilo vrelo, neizdrživo na Balkanu, imali smo tri uragana 4-te kategorije u 3-4 sedmice.Povratak u budućnost
Zvao me sinoć u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, kaže, znaš da su naši štokavski jezici jedini u kojima se futur može izraziti u prošlom vremenu? Znam taj rijedak gramatički fenomen, rekoh. “Jebo sam ti majku kad te uhvatim.” Tako je, veli on, a znaš li da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u kojoj se prošlost može isplanirati, pa prošlo vrijeme izraziti u futuru? E to nisam znao, rekoh. Nisam ni ja, kaže on, dok nisam u novinama pročitao da Dom naroda Parlamenta Federacije BiH na 13. izvanrednoj sjednici sutra, u četvrtak, razmatra prijedlog Programa rada za 2017. godinu.
Za one kojima se na trenutak, kao i meni, učinilo da Kožo kaže kako je ovoga četvrtka Dom naroda federalnog Parlamenta razmatrao prijedlog Programa rada za ovu godinu – da Dom naroda dakle svoj Program rada za 2017. godinu razmatra krajem septembra iste godine – eno na stranicama Parlamenta Federacije BiH za četvrtak 21. septembra uredno najavljene 21. redovne sjednice Doma naroda, pa odmah poslije nje istog dana i 13. izvanredne sjednice, s uredno objavljenim dnevnim redom od jedanaest točaka, sve kako spada - prijedlozi zakona, nacrti zakona, prijedlozi izmjena i dopuna zakona, prijedlozi izmjena i dopuna prijedloga o izmjenama i dopunama nacrta zakona, drke-drke-džon, drke-drke-dž-džon-džon - sve do sedme točke dnevnog reda, citiram, “Prijedlog Programa rada Doma naroda Parlamenta Federacije BiH za 2017. godinu”!
Ne samo da se, eto, Program rada Doma naroda za 2017. godinu razmatra 21. septembra, dakle pred sam kraj rečene 2017. godine, već se to krajem rečene 2017. godine razmatra tek prijedlog tog plana! Prijedlog! I ne samo da se na sjednici krajem 2017. godine razmatra prijedlog Plana rada za tu godinu, već se razmatra, sunce ti jebem, tek kao sedma od jedanaest točaka dnevnog reda!
Ukratko – ne znam možete li vi pratiti, ja sam se pogubio već na „ukratko“ - na 13. izvanrednoj sjednici gospoda zastupnici Doma naroda razmatrat će prijedlog plana za prethodnih dvanaest. A onda će u sedmoj točki dnevnog reda odlučiti što će razmatrati u prvih šest.
U još kraće - ako do sad niste shvatili bosansku gramatiku - „ispunili smo Program rada kad ga usvojimo“. Takozvani futur svršeni.
Čak i scenaristi „Povratka u budućnost“ pred ovom bi mozgolomnom premisom slomljeni i rastrojeni završili na psihijatriji. Bosna i Hercegovina, međutim, zemlja je nepojamnih čuda: plan i program rada za tekuću godinu u tom se Šiznilendu donosi tek na kraju godine. I nije, razmislite li malo, bez logike: kad bi u Domu naroda program rada za sljedeću godinu usvojili na njenom početku, tko zna što bi od toga programa ispunili do kraja godine. Ovako se ne radi po planiranom programu – kako nepromišljeno i brzopleto rade u ostatku svijeta – već se planira urađeno. Samo se, eto, trebalo sjetiti.
Program rada federalnog Doma naroda, recimo - kad smo već kod njega - pažljivo je pripreman mjesecima, i ništa nije prepušteno slučaju. Nacrt prijedloga Programa – nacrt! - donesen je u martu, nakon samo tri mjeseca rada, onda je nakon još tri mjeseca, 23. juna, prijedlog definiran i zaprimljen, da bi se nakon sljedeća tri – ovoga dakle četvrtka, 21. septembra – o njemu već živo raspravljalo u Domu naroda. Za pretpostaviti je stoga da će za usvajanje trebati još barem tri mjeseca, i negdje krajem decembra, najkasnije početkom 2018., Dom naroda svečano će objaviti kako je većinom glasova zastupnika prihvaćen prijedlog Programa rada za 2017. godinu.
Već na prvoj sjednici, jasno - sve po usvojenom Programu rada - zastupnici će predložiti izradu nacrta Programa rada za 2017. godinu. I tako će se programom za 2017. zabavljati sljedećih stotinu godina. Prolazit će godine, sjednice, parlamentarni izbori, svjetski ratovi i Halleyeve komete, a oni će sveudilj marljivo razmatrati nacrte prijedloga planova programa rada za 2017. godinu. Zato neukima, što ne razumiju bosansku gramatiku, izgleda da je u BiH vrijeme stalo.
Neukima koji ne razumiju bosansku gramatiku, zakrivljenost prostor-vremena i teoriju relativnosti, pa vrijeme shvaćaju i računaju linearno kao cestu od Petrovca do Bihaća, to je – jasno – potpuno besmisleno. U bosanskom Šiznilendu, međutim, vrijeme ne shvaćaju tako usko i drugačije ga računaju. Ovisno donosi li se program rada za Dom naroda federalnog parlamenta ili tek za parlamentarne izbore – ili, štajaznam, program nastave u školama – u Bosni i Hercegovini može biti i 2017. i 1992., može biti i 1389. i 1878., i 1914. i 1918., i 1945. i 1995.
Ovih dana, recimo, dok su se zastupnici Doma naroda pripremali za uzbudljivu i neizvjesnu 2017. godinu, bosanskohercegovački Židovi proslavili su Novu 5778. godinu, Bošnjaci hidžretsku Novu 1439., dok su Hrvati, samo posljednji primjer, prigodnim lijepljenjem plakata s fotografijom Ante Pavelića i pismom Maksa Luburića usvojili program rada za Dom naroda – spremni! - i svečano ušli u Novu 1941.
Prošlo svršeno vrijeme u Bosni se i Hercegovini, kako vidite, izražava u futuru, prošlost je ovdje budućnost, budućnost je prošlost, 2017. je u Parlamentu počela kad završi, ispunili su zastupnici Program rada kad ga usvoje, ispunili su obećanja kad pobijede na izborima. Odnosno - shvatili ste konačno - jebali su nam majku kad nas uhvate.
Pitanje ove teme glasi - zanima me šta vi mislite gdje to mi danas živimo i u kojem vremenu?
Pitanje je ozbiljno, volio bih i vjernici da se oglase i objasne da li bi moglo biti da smo mi mrtvi i zatočenici pakla.
Da se ne lažemo. Ja kao ateista mislim da je i to moguće objašnjenje. Sve opcije su na stolu.
Izvol'ton.
) se puno brže šire, pojačavaju anksioznost. Taj pritisak tjera neke ljude da i načine neki još nepromišljeniji korak i tako kreiraju još goru stvarnost... 
, jer je treći post odmor za tok misli
. Nikakav se armagedon, apokalipsa ili dan suđenja neće desiti, iako ga religije najavljuju