Gdje putujete, kako vam je bilo?

[ElRe]

Air Serbia iz Beograda ima akciju za putovanja od 03.12. do 20.12. ove godine.

Npr u Decembru Beograd - Malaga, povratna karta je 118 eura/osobi.

[shalla]

Možeš ovdje Ako je veći staviš u dijelovima sa slikama )

Možeš i Wordpress koristiti, ali ako pišeš redovno tamo onda moraš i platiti

Ma kakvi redovno, pisao zadnji put nešto prije 5 godina...
Ma vidi, čisto kontam možda će nekome biti zanimljivo da pokupi kakvu informaciju ili sl...

Hajde, dok odaberem slike pa ću vidjeti da ga kroz taj wordpress složim

Godinu dana poslije
Imao sam nekih privatnih sranja, izvinjavam se što sam neozbiljan...

Jbg evo tekst samo, čisto da nekome bude od koristi. Mogu nekad editovati i sa slikama ako bude zainteresovanih...

Pariz – grad ljubavi, romantike, bogate istorije. Također, grad beskonačnih redova i čekanja u istim...

Da se odmah na početku razumijemo, nisam nikakav bloger ili sl, ne znam kako bi uopšte trebala da izgleda forma nekog zapisa sa putovanja, želim samo da ovo ostavim negdje jer će možda nekome dobro doći bilo koja od informacija koje ću navesti...

Nekad početkom Maja, supruga šalje poruku, „joj kako ima finih jeftinih karti za Pariz, šta misliš?“. Vjerovatno ne očekujući takav brzi odgovor od mene (iako sam iskreno planirao da ćemo ove godine dobaciti do nekog mora), pišem joj „pa hajde, što da ne, Pariz je cool“. Nepunih sat vremena poslije stiže poruka „daj mi slike pasoša naših“, da me uhvati na foru dok se ne predomislim Pošaljem joj slike, zauzvrat dobijem sliku kupljenih karata... U pravu je, karte su zaista jeftine, i to je posljednji put kada možete izgovoriti riječ „jeftino“ u kontekstu Pariza...
Savjet: iako sam prvi ja mislio da COVID restrikcije više ne postoje, to nije tako, neke zemlje opet imaju restriktivne mjere tako da se svakako raspitajte o uslovima ulaska u zemlju, mi smo bukvalno do pred dan pred polazak gatali šta treba maloljetnom djetetu koje nije vakcinisano. Na kraju se ispostavilo da joj treba minimum antigenski test koji traže samo na sarajevskom aerodromu.
Male peripetije počinju nekoliko dana nakon kupovine karata, kada počinje potraga za smještajem... Dakle ovako, da odmah kažem, ovo je prvi i posljednji put da koristimo usluge AirBnB-a. Lijepi Booking, pregledni, fini, precizni Booking. Međutim, Pariz i Booking nisu u ljubavi. Ustvari jesu ali, ili a) naši džepovi nisu toliko duboki ili b) ne želim da odsjedam u smještajima koji ne mogu dobaciti do ocjene 6 a kamoli šta više. Helem, počinjemo da upoznajemo čari AirBnB-a i nadrealno ludih vlasnika stanova. Napravimo prvu rezervaciju, dolazi poruka navečer od vlasnika da „ipak ne može primiti porodicu sa malim djetetom i bebom“ iako je fino naznačeno da djeca imaju 8 i 16 godina... Napravimo drugu rezervaciju, dolazi poruka „joj nemam ja tad ustvari slobodno, pobrkao sam datume“. Treća rezervacija ista poruka, za četvrtu rezervaciju skontamo da je stan u najgorem kvartu u cijelom Parizu... Za petu se ne sjećam šta je bilo i onda smo u jednom trenutku skontali da imamo cca 800 KM blokiranih sredstava (dok oni refundiraju nakon otkazivanja) i konačno nakon jedno 25 dana intenzivnog traženja, pojavljuje se odjednom* stan po mjeri koji je udaljen 200m od metro stanice, koji je u finom kvartu, koji u zgradi ima supermarket koji radi 24h itd... U nevjerici da je sve tako dobro, šaljem vlasniku poruku u kojem mu govorim da, ako nas ni on ne primi nakon toliko loših iskustava, naprosto ne znam šta da radimo a prvi nam je posjet Parizu blabla. Hudnik se vjerovatno sažalio i momentalno odgovara da je sve ok, da 100% možemo računati da imamo smještaj. 7 noćenja plaćamo cca 570€. Vjerujte, to je jedna od najjeftinijih opcija na koju smo naišli. Ne znam da li su cijene van ljetne sezone niže ali što se tiče sredine Jula, tako je kako je.
Nakon ovog, nadasve „kratkog“ uvoda, prelazimo na sami boravak...

* ono što sam skontao na AirBnB-u je da se situacija neprestano mijenja, isti ovaj dio grada smo pregledali milion puta i tog smještaja nije bilo, samo je odjednom iskočio, vjerovatno neko otkazao...

DAN 1:
Dolazimo na aerodrom uobičajenih 2 sata ranije, saznajemo da je let pomjeren za sat vremena. U međuvremenu se stižem posvađati (ja, ovakva mirna osoba) sa nadrndanom službenicom na sarajevskom aerodromu jer na moje pitanje da li je promijenjen Gate jer na karti stoji drugi broj odgovara „da joj ne skrećem pažnju glupim pitanjima, da ona tu radi izuzetno odgovoran posao“. Ženo draga, i postavio sam ti pitanje koje je DIREKTNO vezano za tvoj posao. Ne putujem nešto često ali je pravo zanimljivo kako jedine neugodnosti prilikom putovanja doživim na SJJ... Nejse... Nakon ulaska u avion dobijamo info da ćemo čekati još pola sata. Dakle umjesto da u Pariz sletimo u 15.30h, sletićemo iza 17h. Hajde, svakako nismo prvi dan ništa ni planirali, samo se dovući do apartmana i to je to. Letimo na aerodrom „Beauvais“ koji je udaljen nekih 80ak kilometara od Pariza, sa aerodroma ide shuttle bus koji vozi na svakih pola sata, ide nekih 1h i 15 minuta do metro stanice Porte Maillot i povratna karta košta 35€ po osobi, bez popusta za djecu. Dobrodošli u Francusku
Aerodrom je mali što je super jer smo 20 minuta nakon slijetanja već bili u autobusu za Pariz. Dolazak do metro stanice i kupovina single karata*, uvezivanje sa linijom koja vodi do apartmana, susret sa vlasnikom stana, oduševljenje pozicijom stana i raspremanje...
Što se tiče samog metroa, samo da znate da Pariz ima meni šokantnih 13 linija metroa i možete doći na apsolutno sva mjesta koja vam mogu pasti na pamet. Naravno, SIM kartica za internet je neizbježna i prijeko potrebna, i radi korištenja Google Maps za snalaženje kao i za generalno sve informacije koje vam mogu zatrebati. Ja sam imao namjeru kupiti u Francuskoj neku karticu međutim sestra ima Tele2 hrvatsku karticu koju je trebalo samo dopuniti tako da sam za nekih 35 KM kupio 18gb interneta što je bilo itekako dovoljno za 3 mobitela od čega je jedno tinejdžer koji se ne skida sa Instagrama, Snapchata i sl...
Nakon što smo se raspremili, obilazimo krug po kvartu, da malo upijemo francuski zrak i atmosferu i povratak u stan jer ujutro valja poraniti, ko još ide na odmor bez navijanja alarma, pajel? Ostajem iznenađen dužinom trajanja dana, znao sam da su npr. u Skandinaviji dani dugi ali iskreno, nisam znao da ću hodati Parizom u 22:25h po danu...

* Karte za prevoz ću objasniti posebno, pretabirili smo sve opcije za korištenje prevoza i skontali koja nam je najisplativija

DAN 2:
Najdražoj je rođendan te joj spremam iznenađenje (sort of) u vidu vožnje balonom uz mali piknik u parku Andre-Citroen. Prva stanica nam je fascinantni Trocadero, spuštamo se prema Eiffelovom tornju, 376 slika iz 16 uglova i šetnja prema balonu (cca 3 kilometra). Balon u suštini ne vozi već se samo digne na 150 metara visine, stoji par minuta i onda spuštanje nazad. Ovako opisano ne izgleda kao nešto na šta vrijedi potrošiti pare ali pogled i doživljaj su fenomenalni. Ovo zadovoljstvo će vas koštati 14€ za odrasle, 7€ za djecu do 11 godina. Čekanje u redu, cca 40 minuta. Park pored balona je pravo lijepo uređen (kao uostalom i svaki drugi), prostiremo dekicu, sendviči, knjige u ruke, uživanje. Gledam okolo, raja se regularno sunča kao na plaži, cure pored nas u kupaćim kostimima, muški igraju neki čudni sport koji je kombinacija picigina i stonog tenisa, niko se ne obazire na druge. Ista spoznaja kao u bilo kojem drugom gradu u Evropi, LJUDI GLEDAJU SVOJA POSLA I ŽIVE ŽIVOT, samo balkanci prebrojavaju jedni drugima krvna zrnca...
Nakon odmora idemo prema gradu, casual šetnja koja uključuje odlazak do Marché des Enfants Rouges (pijaca u kojoj ima nekoliko malih restorančića gdje ljudi jedu, okrijepe se, sličan koncept kao što sam vidio u Španiji), nastavak prema restoranu Schwartz’s Deli da po preporuci probamo njihov famozni Pastrami sandwich (obavezno probati). Košta 19€ ali je za dvoje tako da cijena nije tako dramatična. Ovaj kvart Le Marais u kojem se nalaze Marché des Enfants Rouges i Schwartz’s Deli je nama bio jedan od ljepših dijelova grada, puno kafića na čijim zidovima se nalazi puno cvijeća, uličice pune ljudi... Nakon toga, idemo prema Canal Saint-Martin, tu raja sjedi na zidićima uz vodu, druže se, piju, jedu... Iskreno, mene se nešto nije dojmilo ali eto, omladina tu voli provoditi vrijeme pa eto, možda mi nije bilo zanimljivo zato što nisam više omladina... Nakon toga idemo do Monument La République, pijemo kafu u nekom kafiću i povratak u stan. Generalno, ono što nas je već prvi dan iscrpilo su velike vrućine, naredna 3 dana se očekuje toplotni udar, kao slijede najtopliji dani u Parizu u posljednjih 60 godina ali ko je to mogao znati 2 mjeseca prije...

DAN 3:
Dobra prijateljica, nazovimo je „A“, sa kojom se nisam vidio godinama, živi u Francuskoj i kako sam joj se javio čim smo isplanirali put, naštimala je da bude tih dana u Parizu da se možemo družiti. Ona i momak su nam osmislili šetnju do Montmartre, ručak u libanonskom restoranu u sklopu Marché des Enfants Rouges, sladoled, šetnju... Nešto što je već mirisalo na odličan dan je tokom dana postajalo bolje i bolje.
Po njenim instrukcijama, izlazimo na metro stanici Blanche, slikamo se pored Moulin Rougea koji je odmah tu i krećemo šetnju na Montmartre. Montmartre je maltene brdašce ali je uspon poprilično blag i ne predstavlja naročit zamor. Na putu prema gore slikamo se pored zida na kojem na svim svjetskim jezicima piše „Volim te“. Vrlo simpatično, ipak je to grad ljubavi. Montmartre je poznat kao mjesto gdje su obitavali i stvarali mnogi poznati slikari, između ostalih Picasso i Dali a centralni dio zauzima grandiozna crkva Sacré-Cœur. Sa Montmartre krećemo spuštanje u grad na ručak uz obećanje junioru da nam treba nekih pola sata. Tih pola sata je naraslo na više od sat ali to nam nije predstavljao nikakav problem jer smo razgledali grad a meni je dalo priliku da evociram mnoga sjećanja i provedene trenutke sa dragom osobom. Jedini problem je bio njemu objašnjavati zašto pola sata traje toliko dugo
Ručak je bio tradicionalni libanonski, neki sendviči sa falafelima i sl, sladoled na koji smo poslije otišli također fenomenalan. Inače, mjesto gdje smo jeli sladoled također pripada gore pomenutom Le Marais okrugu što nam je dalo priliku da dodatno uživamo u šetnji. „A“ nas pita za dalje planove, nakon što smo rekli da želimo na trg La Défense, ona govori da ide sa nama jer im je stan 10 minuta pješke odatle. Cool, još druženja. U takvim situacijama se osjećaš kao da nekom remetiš planove a opet, drago ti što provedeš što više vremena sa ljudima sa kojima ti je fino. Izlazimo iz metroa na istoimenoj stanici i odmah ti pogled zakloni famozni La Grande Arche, moderna Arc de Triomphe (Trijumfalna kapija). Kompletan taj prostor ispred La Grande Arche je ogroman, na stepenicama je dosta ljudi, zgrade okolo otkrivaju da su tu sjedišta mnogih poznatih brandova. Ulazimo u tržni centar, cure pitaju mogu li dobiti 2 sata za šoping, dok mi ostali idemo da chillamo i pijemo kafu u kafiću ispred... „A“ u međuvremenu govori da nas pozivaju na večeru u stan, kaže nećemo požaliti jer je pogled sa balkona fenomenalan. Nećkamo se isključivo iz razloga što ne želimo dalje da se namećemo ali oni insistiraju i tako završavamo na talijanskoj večeri koju nam kuha momak iz Napulja, sve začinjeno sa odličnom kafom i sladoledom na balkonu sa kojeg puca pogled na veliki dio Pariza a direktno ispred nas je Eiffelov toranj koji u 22h počinje svjetlucati. Kakav dan, kakva noć. Mogao bih ostati tu cijelu noć ali vrijeme je da konačno pustimo ljude na miru a i da i mi idemo da spavamo i pripremamo se za sljedeći dan. „F“ nam ne da da idemo na metro, voziće nas on do apartmana... Speechless...
A i F, hvala vam do neba na svemu, jedan od dana koji će mi zauvijek ostati u sjećanju.

DAN 4:
Danas je dan posvećen junioru, ide se u Disneyland, jeeeeeej
Cijene karata su kao i sve drugo u Parizu, preskupe. I njih ću pomenuti poslije.
Buđenje u 7h, doručak, kafa, izlazak iz stana u 8h da bi bili u Disneylandu u 9:30h kada se i otvara. Da eto iskoristimo vrijeme što bolje, iako smo planirali biti tamo do zatvaranja koje je u 23:30h. Do Disneylanda vozi RER linija A, na koju god metro liniju sjednete, u nekoj varijanti možete presjesti na taj RER tako da nemate brige oko stizanja do Disneylanda.
Čim smo izašli iz voza, dočekuje nas nepregledna masa ljudi koji, gle čuda, isto idu u Disneyland. Karte imamo spremljene na mail, njih troje prolaze regularno, moju skener odbija, pokušavam nekoliko puta i svaki put ništa. Govorim momku što radi, kaže čekajte sad ćemo vidjeti šta je. Nakon 47 sekundi čekanja se derem „hey, this is outrageous, I'm not gonna wait here whole day!!!“ na šta on skače, dolazi, gleda mail s kartama i potvrđuje mi da mogu proći. Ulazim psujući kako su spori, pogledam na sat, Disneyland se otvorio prije nepune 3 minute   Ko bi me malo stid ali me je brzo prošlo.
Ostavljamo ruksake (naravno ne besplatno, 6€ po ruksaku) sa zeljanicom i šniclama, nosimo samo po flašicu vode sa sobom, znamo da ćemo izginuti jer taj dan je najavljen toplotni udar, 41 stepen ali hej, ovaj dan je posvećen junioru i ništa nam nije teško. Upoznajemo se gdje je koja atrakcija, vagamo na koji bismo ga rollercoaster smjeli voditi (poprilično je strašljiv) i ne želimo da mu lažemo da je to obična vožnja ko u voziću u Pionirskoj dolini. Obavljamo prvo 3-4 lagane vožnjice prilagođene djeci, on naravno oduševljen, i mi smo oduševljeni kako je sve koncipirano međutim temperatura je već na nekih 37 stepeni a redovi za svaku atrakciju su ogromni, čekanja su između 25-50 minuta. Postoji opcija fast pass ali se za svaku pojedinačnu atrakciju plaća između 9-12€, mi naravno biramo da stojimo na suncu. Nijedan od redova nema natkriveni dio, valjda kako temperature inače nisu strašne pa ljudi nisu ni planirali to, uglavnom pripremite se na duuuuuga stajanja za par minuta vožnje  Nakon što smo odradili zagrijavanje, idemo prema najzeznutijem rollercoasteru (Star Wars Space Mountain), kako se približavamo tako vrištanja postaju sve glasnija i glasnija a moj dječak sve zabrinutiji i zabrinutiji. Iskreno, nisam ni ja od nekog adrenalina, nije ni meni svejedno al kontam evo svi izlaze živi pa ćemo i mi. Dolazimo do sjedišta, onog momenta kada sam skontao koliko nas jako stegne i pričvrsti onaj zaštitni pojas znao sam da nas očekuje opštenarodno veselje. Najradije bih digao ruku da izađem ali šutim i glumim hrabrost da bih junioru pokazao da to nije ništa strašno... Vožnja počinje i samim tim počinje da ti prolazi život pred očima hahahaha. Iskreno, pojma nemam koje G sile djeluju u kojim momentima vožnje ali kada sam skontao da čelom skoro pa dodirujem listove na nogama, ostajem totalno zbunjen KAKO?!? Vožnja se završava, junioru suze lete iz očiju vodoravno, ja učim Fatihu u znak zahvalnosti, pokušavamo da umirimo njega i uz pomoć velikog sladoleda to i uspijevamo. Neću vas smarati daljim detaljima, ne može se opisati riječima koliko je to sve ogromno, kako je sve tako studiozno napravljeno...
Od vožnji bih vam preporučio ovaj Space Mountain, Indiana Jones (opet mi je glava među koljenima), Star Tour Adventure (OBAVEZNO otići, simulacija leta, prolazaka kroz dimenzije, borbe u nekom 8D doživljaju, nestvarno dobro napravljeno), Buzz Lightyear (pucanje laserima), Pirates of the Caribbean, ostalo je onako, i možete ali i ne morate, nećete puno propustiti. Kao što rekoh na početku, planirali smo ostati do samog zatvaranja jer je u 23h light show i vatromet iznad velikog dvorca. Za nekoga ko je u 8h izašao iz kuće, proveo čitav dan na enormno visokim temperaturama, ne znam koliko je ostanak vrijedio. Jeste show extra, vatromet također, ali mi smo već bili na izmaku snaga tako da nisam siguran da li je vrijedilo biti tamo 13 sati...
Vraćamo se u stan skoro u 1h, ja idem četveronoške, junior pita može li ustrčati uz stepenice u metrou? Nemam snage ni da mu kažem da može, samo se čudim odakle crpi energiju. Liježem u krevet i prvi put doživljavam ono što sam puno puta čuo kad neko kaže da ne može da zaspi od umora...

DAN 5:
Jutros se budimo bez alarma, jednostavno smo odlučili da se naspavamo, odmorimo i rekuperiramo za preostale dane. Još danas najavljuju velike vrućine pa odlučujemo da idemo da se kupamo na Le Bassin de la Villette, 3 bazena instalirana na rijeci usred grada. Dobar koncept, ulaz je začudo besplatan, kupaš se 2 sata, ide pauza pola sata da srede ležaljke, očiste okolo i ide sljedeća tura ljudi. Nema da se kupaš vazdan, šipak 
Nakon što smo se osvježili, idemo u Cité des sciences et de l'industrie, mjesto za sve one koji vole nauku i tehnologiju. Karte su 12€ za odrasle, 6€ za djecu. Obilazak završavamo odlaskom u Planetarium gdje gledamo dokumentarac o Svemiru. Iako je na francuskom jeziku, uživamo jer je projekcija na ogromnoj kupoli u nekoj inačici 3D formata.
Nakon toga krećemo prema Eiffelovom tornju, imamo zakazanu turu penjanja na toranj sa vodičem. Dolaskom na dogovoreno mjesto, vodič nam kaže da iako imamo turu penjanja stepenicama, obzirom da smo je kupili preko Paris Pass imamo pravo na penjanje liftom. Cool, bolje lift nego penjanje stepenicama. Tako smo mislili dok nismo stali u red za lift... Vodič se izvinjava, kaže od 4 lifta rade samo 2 pa ćemo čekati malo duže ali to je maksimalno 45 minuta... 45 minuta se pretvorilo u 90 minuta, on nam je u međuvremenu ispričao sve što treba i i njemu je malo nelagodno ali nije do njega. Ovo ima samo na Balkanu...Oh wait... Grupa nam je full raznolika, ljudi iz Perua, Bugarske, Egipta, Meksika, Poljske, Argentine i BiH. 27 ljudi iz 7 zemalja, krasno...
Nakon što smo se konačno popeli na drugi sprat, vodič priča završne detalje, mi postajemo svjesni veličine samog tornja i pogleda koji se pruža sa njega. Pravimo nekoliko krugova, slikamo, kupujemo neke sitnice u shopu i spuštamo se nazad. Izlazimo iz lifta u 21:58h, imamo 2 minute da se samo malo odmaknemo od tornja da bismo vidjeli kada se upale svijetla na njemu. Vrijedilo je stajati hiljadu sati u redu jer bismo inače turu završili prije i već bismo se poprilično udaljili od tornja kada on počinje svjetlucati. Ovako prisustvujemo jednoj stvarno nezaboravnoj sceni...
Provjeravamo Google Maps (najbolji pomagač u tih 7 dana) kako da najbrže da dođemo do apartmana, sjedamo u metro, povratak u stan, već ustaljena rutina...

DAN 6:
Danas je konačno malo zahladilo (26 stepeni), noćas je padala i kiša i iskreno odmah se lakše diše. Jedina mana je što slike neće biti tako osunčane, jarkih boja ali Bože moj...
Početna tačka za danas je Arc de Triomphe odakle planiramo laganom šetnjom doći sve do Louvrea a zatim prema Notre Dame, Latinskoj četvrti, sve do Le Jardin du Luxembourg (cca 5 kilometara).
Arc de Triomphe je kao i mnoge druge građevine u Parizu, velika, grandiozna, lijepa na svoj način. Nakon istrčavanja na kružni tok da se uhvati što bolja slika, ulazimo u Av. des Champs-Élysées, jednu od najpoznatijih ulica na svijetu. Cure ulaze u nekoliko radnji, čak se nešto i kupilo, šetamo, divimo se, stižemo do Place de la Concorde, najveći trg u Parizu a u njegovom samom centru je Obélisque de Louxor, najstariji spomenik u cijelom Parizu, poklon egipatskog kralja francuskom i mjesto pogubljenja mnogih poznatih osoba u francuskoj istoriji. Ulazimo u Jardin des Tuileries, uzimamo sladoled i sjedamo pored jezerceta kao i svi turisti, da se malo divimo samom trgu i da uživamo u sladoledu. Malo dalje unutar samog Tuileresa jedemo sendviče, voće, osjećamo se kao pravi Parižani 
Daljom šetnjom dolazimo do Louvrea koji je jednostavno neopisiv. Njegova veličina je nesaglediva u jednom pogledu, to je nešto što se treba doživjeti. Red za ulazak u muzej je kilometarski, iskreno nismo nijednog trenutka ni planirali ulaziti ali kad smo vidjeli red, sve i da smo htjeli vjerovatno bismo odustali. Krećemo prema Cathédrale Notre-Dame gdje nas na pola puta hvata kiša pa se sklanjamo u neki kafić dok ista ne prođe. 2 kafe, Coca Cola i flaša vode od 1L, 23€. Mašallah 
Dalje se prebacujemo do Le Jardin du Luxembourg, još jedna ogromna zelena površina sa jezercem, uređena tako da misliš da si u nekoj umjetničkoj slici. Opet mali odmor, okrepa i idemo prema finalnom odredištu za taj dan, Tour Montparnasse. 210 metara visoki neboder sa kojeg se pruža nevjerovatan panoramski pogled na Pariz, još jedna prilika za fenomenalne fotografije i prizore ovog velegrada. Karte su 19€ za odrasle, 12€ za djecu od 8-16 godina, za djecu ispod 8 godina je besplatno. Ovo je bila apsolutno jedina atrakcija na koju smo ušli bez prevelikog reda što mi je iskreno malo čudno jer sa Montparnasse možete vidjeti Pariz u 360 stepeni a ako imate malo sreće možete i uslikati dugu iznad Pariza...

DAN 7:
Posljednji dan boravka, vrijeme je da se kupe i neki pokloni dragim ljudima. Odluka pada na nešto totalno francusko – SIREVE! Odlazimo na jednu pijacu koja nam je blizu stana, dolazimo na štand na kojem se nalazi 57 vrsta sireva. Kravlji, ovčji, kozji, mekani, tvrdi, smrdavi, malo manje smrdavi... Djevojka na štandu nam daje kriškicu od svakog sira za koji smo je pitali, skoro pa se najedosmo. Kupimo nekih 15ak komada raznih sireva (cca 60€), sreća pa ih umotaju u duplu foliju pa u papir inače bi se avion srušio od intenzivnog „mirisa“ koji sirevi proizvode.
Danas je pala odluka da se vozamo Hop on – hop off autobusom koji funkcioniše na način da kreće sa Trocadera, staje na 7 stanica diljem cijelog grada i na svakoj možeš izaći i ući na bilo koji naredni koji dođe na tu ili bilo koju drugu stanicu. Busevi kreću sa Trocadera svakih 10 minuta tako da ih uopšte ne čekate dugo na bilo kojoj od stanica. Opet prolazimo većinu ulica kojima smo hodali samo ih gledamo iz druge perspektive, sa krova autobusa. Vožnjom kroz Av. des Champs-Élysées do Arc de Triomphe vidimo da mnogo radnika užurbano postavlja montažne tribine za koje ubrzo povezujem da se postavljaju za finalnu etapu Tour de France koja će za 3 dana na tom istom mjestu ugostiti nekoliko stotina najboljih svjetskih biciklista. Još jednom se divimo građevinama Pariza i radujemo se što ćemo ih i navečer vidjeti, ovaj put iz treće perspektive jer idemo na jednosatno krstarenje Seinom (17€ po osobi).
Prije odlaska na krstarenje idemo do Grande Mosquée de Paris, najveće džamije u Parizu gdje se divimo jednom drugačijem pristupu arhitekture same džamije, drugačije od onoga na šta smo navikli u BiH. Obilazimo cijelu džamiju i predvorje a nakon toga idemo u obližnji kafić gdje se služe razni orijentalni kolači, baklave, kadaifi itd itd. Cijene, pariške 
Hvatamo metro do Eiffelovog tornja jer je tu polazna tačka odakle kreću brodovi, međutim skontamo da imamo dovoljno vremena da skoknemo do jednog Starbucksa koji je nekih kilometar hoda odatle. Nakon kafe se vraćamo do mjesta gdje čekaš ukrcavanje na brod, nismo ni sumnjali da nas opet očekuje jednosatno čekanje u redu ali imamo sreće pa zauzimamo baš dobra mjesta na brodu. Obzirom da je već skoro 22h, znamo da će kraj ture biti po noći pa se radujemo i tom prizoru. Vožnja brodom je također predivan doživljaj, sat vremena gledanja Pariza sa Seine. Dolazimo nazad do Eiffela, posljednji put se divimo prizoru svjetlucanja tornja i polako idemo prema metrou. Očekuje nas pakovanje stvari, sumiranje dojmova, prebrojavanje žuljeva na nogama...

DAN 8: (summary putovanja)
Ništa naročito, pospremanje stana, odlazak na shuttle do aerodroma, procedura po aerodromu, let i povratak kući...


KARTE ZA GRADSKI PREVOZ
U ovisnosti koliko dana planirate ostati, možete i sami izračunati šta vam se više isplati. Mi smo planirali obići sve što se obići može tako da smo znali da ćemo koristiti prevoz baš puno i iz tog razloga smo uzeli 7-dnevne karte koje važe od ponedjeljka do ponedjeljka, s tim što se mogu kupiti već u petak. Cijena karte je 27€, uključene su zone 1-5 (Pariz i šira okolica) što nam je bilo bitno i zbog pozicije smještaja i zbog Disneylanda i važi za sve moguće opcije prevoza (Metro, RER, autobus). Pojedinačne karte za metro koštaju 1,30€ i važe sve dok ste u metrou, uključujući presjedanja koja ne iziskuju napuštanje metro stanice. Karta se izdaje sa slikom pa smo na savjet prijatelja slike izradili u Sarajevu što je ubrzalo sami proces dok vam se naprave karte na šalteru.

PARIS PASS
Kao što sam pomenuo u tekstu, Paris Pass predstavlja set karata za koje skontaš da te dođe jeftinije nego da kupuješ pojedinačne karte. Postoje dvije vrste Paris Pass, ona koja se kupuje za 2 ili više dana i ona za 2 ili više atrakcije. Mi smo kupili tu za 2 i više atrakcija jer u ovoj koju uzimaš za više dana nema Disneylanda. Imate nekih 80 atrakcija između kojih možete birati, što turističkih atrakcija što obilazaka muzeja ili nekih gurmanskih varijanti. Mi smo npr. uzeli Disneyland, penjanje na Eiffelov toranj i Hop on – hop off autobus i to nas je koštalo nekih 370€ za nas četvero.
Da razumijete kontekst popusta, pojedinačne karte za nas četvero bi koštale nekih 330€ za Disneyland, 144€ za Eiffelov toranj i 168€ za Hop-on Hop off bus, dakle 640€ sveukupno. A ovako smo sve to obišli za 370€... Naravno da ni to nije jeftino ali u Parizu se ne koristi riječ jeftino, nepoznata im je...

[Sid the sloth]

Odlican opis, ko da si "pravi" blogger
Meni cijena smjestaja iskreno djeluje pravo jeftino (7 noci - 570€). Ali vjerovatno zato sto poredim sa cijenama na moru

[shalla]

Odlican opis, ko da si "pravi" blogger
Meni cijena smjestaja iskreno djeluje pravo jeftino (7 noci - 570€). Ali vjerovatno zato sto poredim sa cijenama na moru

Hvala ti puno
Pa da, i mi smo ostali iznenađeni, iskreno, obzirom koliko je sve drugo skupo...
Ali da smo se ishandrili sa AirBnB jesmo...
Haj gledaću da odvojim 15ak slika da ih ubacim ovdje, mislim da će biti potpuniji tekst...

[Zoooka]

Trebao bih u oktobru u London, moze li neko ukratko objasniti oko vize, kako ide, dali sam da popunjavam, da unajmim nekoga, koliko čekam termin, koliko čekam nakon termina, koliko vrijedi dugo, koliko košta i sl ?

[saga]

Popunis online milijardu informacija sto traze. Uplatis 118 eura i ide redirekt na agenciju za biometriku (u Uniticu). To zadovoljstvo kosta jos 65 eura.
Regularnih termina ima uvijek, mozes ove sedmice za iducu.
Za vizu apliciras max 3 mjeseca prije puta. Traje 6 mjeseci. Meni su npr odobrili za 20 dana.

U toku apliciranja online nije bas najjasnije navedeno sta tacno od dokumenata treba. Pa se potrudi sto vise (i platna lista i izvod iz banke i stednja i sve , avionske karte, smjestaj ). Koliko cuh od ljudi koji su odbijeni, rigorozniji su ako se ide 'kod prijatelja' - tj. ne bookira se hotel ili smjestaj neki.

[Zoooka]

Znači da rezervišem smještaj i da kupim avionske karte prije nego što predam zahtjev za vizu ? Uh, to mi je baš riskantno. Jel moram online popunjavati ili mogu otići na razgovor direktno i sve to u četiri oka što bi se reklo ? I da li postoji agencija koju mogu unajmiti da to završi sve za mene ?

[saga]

Ja jesam, jeste bilo rizicno ali jbg. Smjestaj sam bookirala neki koji se mogao otkazati besplatno.
A mora se prvo online popuniti i aplicirati, te rezervisati termin. A onda samo odes biometriku da odrade.
Vjerovatno postoje agencije koje bi to zavrsile sve, ali ih ja ne znam

[Zoooka]

Ja jesam, jeste bilo rizicno ali jbg. Smjestan sam bookirala neki koji se mogao otkazati besplatno.
A mora se prvo online popuniti i aplicirati, te rezervisati termin. A onda samo odes biometriku da odrade.
Vjerovatno postoje agencije koje bi to zavrsile sve, ali ih ja ne znam

Mozes li mi poslati te online formulare da vidim kako izgleda, ne mogu ih naci, hvala unaprijed

[saga]

A nema formulara kao takvih.
Isprati korake ovdje https://www.gov.uk/standard-visitor/app ... sitor-visa
Morat ces se registrovati pa ulogati i onda imas korake za popunjavanje. U svakom trenu mozes stati, spasiti i nastaviti kasnije. Meni je trebalo skoro 2 sata da sve zavrsim

[Zoooka]

Da, to sam i našao, ali sam se nadao da ima šta drugo Ako ko zna kakvu agenciju koja bi mi ovo sve završila nek javi.

Pitanje, tipa ako putujem 15 oktobra, onda bi se trebao prijaviti od 15 jula pa nadalje ?

[saga]

Pitanje, tipa ako putujem 15 oktobra, onda bi se trebao prijaviti od 15 jula pa nadalje ?

Tako 'e.
Ja sam cim je doslo ta 3 mjeseca pred planirani put usla u proces. Trebalo mi je na kraju vremena da sakupim sve.
Zaboravih dodati da svi dokumenti moraju biti prevedeni na engl.
Ubjedljivo najtezi proces za vizu koji sam ja prosla

[Zoooka]

Pitanje, tipa ako putujem 15 oktobra, onda bi se trebao prijaviti od 15 jula pa nadalje ?

Tako 'e.
Ja sam cim je doslo ta 3 mjeseca pred planirani put usla u proces. Trebalo mi je na kraju vremena da sakupim sve.
Zaboravih dodati da svi dokumenti moraju biti prevedeni na engl.
Ubjedljivo najtezi proces za vizu koji sam ja prosla

Koliko te sve oko vize kostalo na kraju ukljucujuci i prevodjenje? Jesi trebala i do suda radi apostile pecata?

[saga]

Previse
Skoro 750KM

S tiiim, da sam ja uplatila jos 100 ojrica da zadrzim pasos, jer sam imala putovanja u medjuvemenu. (Onda kad odobre posaljes u Bg, ali ga vrate za par dana)
Za prevod me priklao izvod iz banke i moje placanje i hljeba karticom, pa se nakupilo strana i strana, to je bilo oko 180KM.
A postom mi je poslano to prevedeno sa sve pecatom; mada su mi i mailom poslali pa sam to uploadala uz ostale dokumente.

[Zoooka]

Previse
Skoro 750KM

S tiiim, da sam ja uplatila jos 100 ojrica da zadrzim pasos, jer sam imala putovanja u medjuvemenu. (Onda kad odobre posaljes u Bg, ali ga vrate za par dana)
Za prevod me priklao izvod iz banke i moje placanje i hljeba karticom, pa se nakupilo strana i strana, to je bilo oko 180KM.
A postom mi je poslano to prevedeno sa sve pecatom; mada su mi i mailom poslali pa sam to uploadala uz ostale dokumente.

Ajde super, hvala na informacijama. Mogao bih ja onda oko 500 KM proci s tim. Pegla je bas

[Laertes]

Previse
Skoro 750KM

S tiiim, da sam ja uplatila jos 100 ojrica da zadrzim pasos, jer sam imala putovanja u medjuvemenu. (Onda kad odobre posaljes u Bg, ali ga vrate za par dana)
Za prevod me priklao izvod iz banke i moje placanje i hljeba karticom, pa se nakupilo strana i strana, to je bilo oko 180KM.
A postom mi je poslano to prevedeno sa sve pecatom; mada su mi i mailom poslali pa sam to uploadala uz ostale dokumente.

A zašto si prevodila Izvod? Mogla ti je banka izdati potvrdu o iznosu koji imaš na računu, koja bi imala max. 20 redova (15 KM). Kako god, mislim da te je tumač pravo zaklao sa cijenom. Red teksta je 0,75 KM. Službena tarifa.
Tumač ođe

[saga]

A to je to, nisu oni mene oderali, samo ja imam puno redova
Iskreno, cula sam od previse ljudi da su odbijeni, pa je bilo salji sve sta imas, da sto manja vjerovatnoca bude da me odbiju.

[Dope_Man]

Znaju oni odbit samo tako.. prije par godina (prije zvanicnog Brexita) zena od kolege trebala na neki sminar il sta vec, uglavnom poslovno.. sve predala uredno, peglancija sa svim tim cudima.. i na kraju je odbiju

Ja sam tad odlucio da u UK ne idem dok se ne dozovu.

[shalla]

Odlican opis, ko da si "pravi" blogger
Meni cijena smjestaja iskreno djeluje pravo jeftino (7 noci - 570€). Ali vjerovatno zato sto poredim sa cijenama na moru

Hvala ti puno
Pa da, i mi smo ostali iznenađeni, iskreno, obzirom koliko je sve drugo skupo...
Ali da smo se ishandrili sa AirBnB jesmo...
Haj gledaću da odvojim 15ak slika da ih ubacim ovdje, mislim da će biti potpuniji tekst...

E jebiga, dozvoljava mi samo 7 slika, ja pripremio 16, ono da prate tekst
Dajte mi neko alternativno rješenje, imaju li neki blogovi gdje raja piše ove putopise, da tamo stavim tekst i sve slike koje sam pripremio...

[Dope_Man]

Hvala ti puno
Pa da, i mi smo ostali iznenađeni, iskreno, obzirom koliko je sve drugo skupo...
Ali da smo se ishandrili sa AirBnB jesmo...
Haj gledaću da odvojim 15ak slika da ih ubacim ovdje, mislim da će biti potpuniji tekst...

E jebiga, dozvoljava mi samo 7 slika, ja pripremio 16, ono da prate tekst
Dajte mi neko alternativno rješenje, imaju li neki blogovi gdje raja piše ove putopise, da tamo stavim tekst i sve slike koje sam pripremio...

Uvijek mozes napraviti svoj blog - rado citam ove o putovanjima. Ili eventualno samo slike nabaciti na neki sajt tipa imgur ili dropbox/google drive, pa ovdje staviti link za folder sa slikama.

[mirota]

USA viza mi istice uskoro, imao sam je na 10 god sa vise ulazaka, nazalost samo 1 bio...ono sto je dobro, sljedeci put samo uplatim novac za visu i nema vise intervjua, to nisam znao

[Vitezanin]

Hvala ti puno
Pa da, i mi smo ostali iznenađeni, iskreno, obzirom koliko je sve drugo skupo...
Ali da smo se ishandrili sa AirBnB jesmo...
Haj gledaću da odvojim 15ak slika da ih ubacim ovdje, mislim da će biti potpuniji tekst...

E jebiga, dozvoljava mi samo 7 slika, ja pripremio 16, ono da prate tekst
Dajte mi neko alternativno rješenje, imaju li neki blogovi gdje raja piše ove putopise, da tamo stavim tekst i sve slike koje sam pripremio...

WordPress, tu ja pišem. Imaš koliko hoćeš template-a, do neke mjere je besplatno, a kasnije moraš platiti (ako imaš dosta sadržaja i treba ti više prostora).

[shalla]

Ne znam kako jbg. Napravio sam nedavno jednu web stranicu sa plaćenim hostingom i domenom, to mi je jasno kako ali ne znam na koji način misliš da ovo objavim kao jedan tekst, na kojoj domeni, šta?

Nema veze, skontam nešto

[Dope_Man]

Ne znam kako jbg. Napravio sam nedavno jednu web stranicu sa plaćenim hostingom i domenom, to mi je jasno kako ali ne znam na koji način misliš da ovo objavim kao jedan tekst, na kojoj domeni, šta?

Nema veze, skontam nešto

Ma jednostavno ti je to npr. na blogger.com. Prije je to bilo jako popularno, danas slabo, al uglavnom mozes kroz par klikova da kreiras svoju stranicu i onda postove, a u svakom postu da pises sta ti voljda i ubacujes slike i slicno.

[GandalfSivi]

USA viza mi istice uskoro, imao sam je na 10 god sa vise ulazaka, nazalost samo 1 bio...ono sto je dobro, sljedeci put samo uplatim novac za visu i nema vise intervjua, to nisam znao

Jako koristan info.