Gdje je ostavljen Bosanski Kraljevski mac?

Shoshana · Post by **Shoshana** » 14/10/2006 22:25

Eh, vidis, da kojim pustim slucajem podforum filozofija nije zatvoren, sad' bi mi mogli tamo do mile volje raspredati o Zaratustri, dualizmu, dobru i zlu...

Ne znam zasto, al' bas mi je drago da se neko i za to interesuje

Odo' da povadim knjige i da obnovim znanje

Pozz

black · Post by **black** » 14/10/2006 22:33

Ne zna se tocno, kada je Katarina došla u Rim. U Rimu je Katarina dobivala od pape pomoc da bi mogla pristojno živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. Njena mjesecna pomoc iznosila je 100 dukata, a uz to davano joj je kroz nekoliko godina 20 dukata mjesecno za stan. Njezon prvi stan u Rimu nalazio se u iznajmljenoj kuci rimskog gradanina Jakova Mentebona. U njoj je ostala do 1.10.1469. Napustivši tu kucu, Katarina je prešla u drugu, u kojoj je živjela do smrti. U tom novom stanu napravila je oporuku nekoliko dana prije smrti. S kraljicom Katarinom došlo je u Rim nekoliko dvorjanina, pa je ondje uspostavila neku vrstu kraljevskog dvora. Iako u tudini, bez stvarnog kraljevstva, Katarina nije nikada zaboravila svoj kraljevski položaj. Dostojanstveno je podnosila sve svoje nedace i uvijek se pokazivala kao zakonita prestavnica bosanskog kraljevstva i svoje djece. Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je gledala na njenu tešku sudbinu. Katarini su u Rimu najviše na paneti bila njezina djeca, Sigismund i Katarina, koje su Turci odveli u ropstvo. Kako se dogadalo da su kadkada Turci vracali djecu iz ropstva za dobar novac, ona se vodila mišlju da bi tako mogla osloboditi svoju djecu. Tako je 1470. godine poslala milanskom knezu Galezzo Sforza svoja dva izaslanika, Nikolu Žubranica i Abrahama Radica, da bi od njega u njezino ime izmolili pomoc. Nakon gotovo 4 godine, 1474.godine putovalo je novo kraljicino izaslanstvo u Milan. Voda izaslanstva bio je opat Piero di Forte, a sa njim išao je i kraljicin rodak Abraham Radic. Izložili su milanskom knezu, da je kraljica cula, kako je sultan obecao pustiti njazina sina, pa je odlucila otici na granicu turskog carstva da ga primi. Tražili su pomoc za troškove kraljicina puta ili njezine dugove u Rimu. Šta je izaslanicima milanski knez odgovorio, nije poznato. Katarina svoju djecu nije nikada vidjela. U Rimu je sazrelo kršcansko uvjerenje kraljice Katarine. Iako je vec odavno prihvatila kršcanstvo katolickog oblika i nastojala po njemu živjeti, njezin boravak u centru kršcanstva djelovao je na nju i u vjerskom pogledu. U Rimu je stupila u vezu sa franjevackim samostanom Aracoeli. S obzirom da je vec u Bosni poznavala franjevce, potražila ih je i u Rimu, pohadala njihovu crkvu i s njima se savjetovala u svojim vjerskim potrebama. Katarina je u Rimu cekela preko 12 godina da se prilike okrenu u njezinu korist. Križarske vojne, koje su trebale osloboditi njezino kraljevstvo, nisu se ostvarile, premda su Pavao II i Sikst IV oko toga mnogo radili. Ni nastijanja da oslobodi djecu iz Turskog ropstva, nisu imala ocekivanog uspjeha. Katarinina oporuka Kako sudani odmicali i Katarinin život je odmicao i išao prema završetku. Kad je teže obolila, kao jedina zakonita predstavnica bosanskog kraljevstva, odlucila je, 20.10.1478. godine, oporucno ostaviti svoje želje i odredbe o svom kraljevstvu i ostaloj imovini. Pozvala je javnog notaraAntu Jurina, svecenika splitske biskupije, tada na službi u rimskoj crkvi sv. Petra, da napravi njezinu oporuku po zakonskim propisima. Sastavljanju oporuke bilo je prisutno 7 svjedoka. U svojoj oporuci je u prvom redu izrazila svoju volju da se pokopa u crkvi Aracoeli. Za posmrtne odrede ostavila je 200 dukata. Odmah iza toga dala je napisati svoje odredbe o nasljestvu u bosanskom kraljevstvu. Najprije je imenovala papu Siksta IV i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predaju njenom sinu Sigismundu ako se vrati na kršcanstvo, a ako ne onda kcerki Katarini pod istim uvijetom. Ostala nezina dobra, pokretna i nepokretna, pripala su njezinim dvorkinjama Pauli Mirkovic, Jeleni Semkovic i Mari Mišljenovic, izuzevši ono, što ona izricito nareduje drukcije. Tako u franjevackoj crkvi Aracoeli, osim 200 dukata za pogreb, ostavila je svoj kraljevski plašt od pozlacenog sukna i svileni oltarnik, kojega je upotrebljavala u svojoj kapelici. Crkvi sv. Jeronima «pro natione Sclavonorum» ostavila je sve ostale stvari iz svoje kapelice. Svome sinu ostavila je mac njegova oca, ukoliko bi se vratio na katolicanstvo, a ako ne onda bi mac trebalo predati Balši, sinu njazina brata Vladislava. Osim toga, svojoj djeci je ostavila bodež, dvije tase i dva srebrna vrca s poklopcima. Relikvje koje je imala ostavila je crkvi sv. Katarine u Jajcu. Za izvršitelje oporuke imenovala je dubrovackog kanoika Matu de Reguis, Paulu Mirkovic i Radica Klešica. Kad je sastav bio završen, kraljica je zamolila biskupa Bartolomeja Marasca, da predvede izvršitelje njezine oporuke vicekencelaru Rimske Crkve Rodrigu Borja i zamoli ga da njezinu oporuku zajedno sa macem kralja Tomaša preda papi i kardinalskom zboru, kako bi se sacuvali. Nekoliko dana kasnije kardinal Borja predveo je Papi neke dvorjanike kraljice Katarine, možda izvršitelje oporuke, koji su mu predali pravno napisanu oporuku, mac i ostruge. Papa je tom prilikom pohvalno govorio o kraljici i primio stvari, koje su mu u ime pokojne kraljice donijeli. Naredio je podkancelaru da oporuku sacuva u arhivu svog ureda. Podkancelar ju je prepisao u knjigu papinske riznice zvanu Camerario Cenci i zajedno sa svojim suradnicima potpisao. Taj prijepis sacuvao se do danas. Smrt i pokop Pet dana nakon što je napisala oporuku, 25.10., kraljica Katarina je umrla. Pokopana je u franjevackoj crkvi, kako je oporucno naredila. Grob je postavljen pred glavnim oltarom crkve. Nadgrobna ploca bila je urešena reljefnim kipom kraljice s krunom na glavi.s jedne i druge strane urezan je po jedan grb, kraljevski bosanski i obitelji Kosaca. Ispod nadgrobne ploce bio je postavljen i natpis bosancicom. Na tom mjestu pred oltarom, Katarinin grob je ostao preko 100 godina. Oko 1590. godine franjevci su odlucili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed, da bi kor oltarabio viši. A da bi se to moglo izvesti, trebalo je prenijeti na drugo mjeso grob. Stoga su skinuli nadgrobnu plocu i stavili je na najbliži stup. Šta je bilo s kostima nije poznato. Pretpostavlja se da su i one prenesene i stavljene na onaj stup. Prigodom ovoga prijenosa nestalo je ploce, na kojoj je bio natpis na bosancici. Na mjesto nje stavljena je druga ploca s natpisom na latinskom jeziku. Ipak, siguran prijepis prvotnog natpisa napravio je 1545. godine jedan rimski kaligraf Ivan Palatino i objavio ga 1547. godine u svom djelu o raznim pismima. Kraljica Katarina završila je svoj životni put u tudini, ali nije ostala zaboravljena. Sam položaj njezina groba u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu, jasno je govorio, da je osoba u njoj zakopana prije smrti uživala ugled i pozivao na trajno poštovanje. Franjevci su propovijedali posjetiocima svoje Crkve burni povijest ove kraljice, koja je ostavila glas dobre i svete žene i postala uzor kršcanskog življenja. Njezini sunarodnjaci dolaze i crkvu Aracoeli pred zemne ostatke kraljice Katarine, da oskažu svoju duboku odanost njezinom mukotrpnom životu.

uozo · Post by **uozo** » 15/10/2006 08:05

Shoshana wrote:Eh, vidis, da kojim pustim slucajem podforum filozofija nije zatvoren, sad' bi mi mogli tamo do mile volje raspredati o Zaratustri, dualizmu, dobru i zlu...

Ne znam zasto, al' bas mi je drago da se neko i za to interesuje Odo' da povadim knjige i da obnovim znanje

Pozz

"mudro govoriti"
"mudro misliti"
"mudro ciniti"
i dana rijec je sveta.

Nego sam samo htio dodati da je citava tema podlozna spekulacijama, pa sam ja naravno izspekulisao, znajuci legendu o sakrivenim katarenskim relikvijama na Montseguru, ovo sa macem. A katarena jos ima po selima na jugu francuske. Oni koji su prezivili su zivjeli stoljecima izolovani od ostatka svijeta. A veza izmedju bogumila, waldenesera, katarena je postojala. Pogledati Interrogatio Johannis.

A moj djed na Kumkapiji se prezivao Kiraloglu.

Den · Post by **Den** » 15/10/2006 10:46

black wrote:Ne zna se tocno, kada je Katarina došla u Rim. U Rimu je Katarina dobivala od pape pomoc da bi mogla pristojno živjeti prema svom kraljevskom dostojanstvu. Njena mjesecna pomoc iznosila je 100 dukata, a uz to davano joj je kroz nekoliko godina 20 dukata mjesecno za stan. Njezon prvi stan u Rimu nalazio se u iznajmljenoj kuci rimskog gradanina Jakova Mentebona. U njoj je ostala do 1.10.1469. Napustivši tu kucu, Katarina je prešla u drugu, u kojoj je živjela do smrti. U tom novom stanu napravila je oporuku nekoliko dana prije smrti. S kraljicom Katarinom došlo je u Rim nekoliko dvorjanina, pa je ondje uspostavila neku vrstu kraljevskog dvora. Iako u tudini, bez stvarnog kraljevstva, Katarina nije nikada zaboravila svoj kraljevski položaj. Dostojanstveno je podnosila sve svoje nedace i uvijek se pokazivala kao zakonita prestavnica bosanskog kraljevstva i svoje djece. Talijanska i rimska javnost s poštovanjem je gledala na njenu tešku sudbinu. Katarini su u Rimu najviše na paneti bila njezina djeca, Sigismund i Katarina, koje su Turci odveli u ropstvo. Kako se dogadalo da su kadkada Turci vracali djecu iz ropstva za dobar novac, ona se vodila mišlju da bi tako mogla osloboditi svoju djecu. Tako je 1470. godine poslala milanskom knezu Galezzo Sforza svoja dva izaslanika, Nikolu Žubranica i Abrahama Radica, da bi od njega u njezino ime izmolili pomoc. Nakon gotovo 4 godine, 1474.godine putovalo je novo kraljicino izaslanstvo u Milan. Voda izaslanstva bio je opat Piero di Forte, a sa njim išao je i kraljicin rodak Abraham Radic. Izložili su milanskom knezu, da je kraljica cula, kako je sultan obecao pustiti njazina sina, pa je odlucila otici na granicu turskog carstva da ga primi. Tražili su pomoc za troškove kraljicina puta ili njezine dugove u Rimu. Šta je izaslanicima milanski knez odgovorio, nije poznato. Katarina svoju djecu nije nikada vidjela. U Rimu je sazrelo kršcansko uvjerenje kraljice Katarine. Iako je vec odavno prihvatila kršcanstvo katolickog oblika i nastojala po njemu živjeti, njezin boravak u centru kršcanstva djelovao je na nju i u vjerskom pogledu. U Rimu je stupila u vezu sa franjevackim samostanom Aracoeli. S obzirom da je vec u Bosni poznavala franjevce, potražila ih je i u Rimu, pohadala njihovu crkvu i s njima se savjetovala u svojim vjerskim potrebama. Katarina je u Rimu cekela preko 12 godina da se prilike okrenu u njezinu korist. Križarske vojne, koje su trebale osloboditi njezino kraljevstvo, nisu se ostvarile, premda su Pavao II i Sikst IV oko toga mnogo radili. Ni nastijanja da oslobodi djecu iz Turskog ropstva, nisu imala ocekivanog uspjeha. Katarinina oporuka Kako sudani odmicali i Katarinin život je odmicao i išao prema završetku. Kad je teže obolila, kao jedina zakonita predstavnica bosanskog kraljevstva, odlucila je, 20.10.1478. godine, oporucno ostaviti svoje želje i odredbe o svom kraljevstvu i ostaloj imovini. Pozvala je javnog notaraAntu Jurina, svecenika splitske biskupije, tada na službi u rimskoj crkvi sv. Petra, da napravi njezinu oporuku po zakonskim propisima. Sastavljanju oporuke bilo je prisutno 7 svjedoka. U svojoj oporuci je u prvom redu izrazila svoju volju da se pokopa u crkvi Aracoeli. Za posmrtne odrede ostavila je 200 dukata. Odmah iza toga dala je napisati svoje odredbe o nasljestvu u bosanskom kraljevstvu. Najprije je imenovala papu Siksta IV i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predaju njenom sinu Sigismundu ako se vrati na kršcanstvo, a ako ne onda kcerki Katarini pod istim uvijetom. Ostala nezina dobra, pokretna i nepokretna, pripala su njezinim dvorkinjama Pauli Mirkovic, Jeleni Semkovic i Mari Mišljenovic, izuzevši ono, što ona izricito nareduje drukcije. Tako u franjevackoj crkvi Aracoeli, osim 200 dukata za pogreb, ostavila je svoj kraljevski plašt od pozlacenog sukna i svileni oltarnik, kojega je upotrebljavala u svojoj kapelici. Crkvi sv. Jeronima «pro natione Sclavonorum» ostavila je sve ostale stvari iz svoje kapelice. Svome sinu ostavila je mac njegova oca, ukoliko bi se vratio na katolicanstvo, a ako ne onda bi mac trebalo predati Balši, sinu njazina brata Vladislava. Osim toga, svojoj djeci je ostavila bodež, dvije tase i dva srebrna vrca s poklopcima. Relikvje koje je imala ostavila je crkvi sv. Katarine u Jajcu. Za izvršitelje oporuke imenovala je dubrovackog kanoika Matu de Reguis, Paulu Mirkovic i Radica Klešica. Kad je sastav bio završen, kraljica je zamolila biskupa Bartolomeja Marasca, da predvede izvršitelje njezine oporuke vicekencelaru Rimske Crkve Rodrigu Borja i zamoli ga da njezinu oporuku zajedno sa macem kralja Tomaša preda papi i kardinalskom zboru, kako bi se sacuvali. Nekoliko dana kasnije kardinal Borja predveo je Papi neke dvorjanike kraljice Katarine, možda izvršitelje oporuke, koji su mu predali pravno napisanu oporuku, mac i ostruge. Papa je tom prilikom pohvalno govorio o kraljici i primio stvari, koje su mu u ime pokojne kraljice donijeli. Naredio je podkancelaru da oporuku sacuva u arhivu svog ureda. Podkancelar ju je prepisao u knjigu papinske riznice zvanu Camerario Cenci i zajedno sa svojim suradnicima potpisao. Taj prijepis sacuvao se do danas. Smrt i pokop Pet dana nakon što je napisala oporuku, 25.10., kraljica Katarina je umrla. Pokopana je u franjevackoj crkvi, kako je oporucno naredila. Grob je postavljen pred glavnim oltarom crkve. Nadgrobna ploca bila je urešena reljefnim kipom kraljice s krunom na glavi.s jedne i druge strane urezan je po jedan grb, kraljevski bosanski i obitelji Kosaca. Ispod nadgrobne ploce bio je postavljen i natpis bosancicom. Na tom mjestu pred oltarom, Katarinin grob je ostao preko 100 godina. Oko 1590. godine franjevci su odlucili popraviti oltar i pomaknuti ga naprijed, da bi kor oltarabio viši. A da bi se to moglo izvesti, trebalo je prenijeti na drugo mjeso grob. Stoga su skinuli nadgrobnu plocu i stavili je na najbliži stup. Šta je bilo s kostima nije poznato. Pretpostavlja se da su i one prenesene i stavljene na onaj stup. Prigodom ovoga prijenosa nestalo je ploce, na kojoj je bio natpis na bosancici. Na mjesto nje stavljena je druga ploca s natpisom na latinskom jeziku. Ipak, siguran prijepis prvotnog natpisa napravio je 1545. godine jedan rimski kaligraf Ivan Palatino i objavio ga 1547. godine u svom djelu o raznim pismima. Kraljica Katarina završila je svoj životni put u tudini, ali nije ostala zaboravljena. Sam položaj njezina groba u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu, jasno je govorio, da je osoba u njoj zakopana prije smrti uživala ugled i pozivao na trajno poštovanje. Franjevci su propovijedali posjetiocima svoje Crkve burni povijest ove kraljice, koja je ostavila glas dobre i svete žene i postala uzor kršcanskog življenja. Njezini sunarodnjaci dolaze i crkvu Aracoeli pred zemne ostatke kraljice Katarine, da oskažu svoju duboku odanost njezinom mukotrpnom životu.

Do ovdje sam i ja dosao (vidi prvi post). Ali cudi me da niko to nezna.Ja vijerujem da neko i zna gdje je taj mac ali da nikoga vide i ne zanima puno... Vijerovatno je u vatikanskoj blagajnici ili kako se to vec zove...

Hajde ako neko zna vise o tome neka se javi slobodno.

morti · Post by **morti** » 15/10/2006 12:40

Ovo je interesantno!

De raja, bez podyebavanja!

morti · Post by **morti** » 15/10/2006 13:13

Pronašao sam crkvu i više stranica o njoj!

I pominju se tu mnoge grobnice koje su u njoj...ali NIGDJE se ne pominje Katarinina...

Tek se tu i tamo spomene ovo što mi već "znamo"...
Da je u toj crkvi pokopana...

Ali neš konkretno...a-a...

uozo · Post by **uozo** » 15/10/2006 13:30

morti wrote:Ovo je interesantno!

De raja, bez podyebavanja!

Ja nikog nisam podjebav'o. Ja sam samo rek'o ono sto mi je djed ispric'o, kad nije der'o po yeni raki. Nisam ja kriv sto niko nije cuo za mog djeda sa Kumkapije. Isak Kraloglu

Ko ne zna ko je Isak Kraloglu onda nek ni ne trazi mac.
A po legendi su svete relikvije pokopane na Montseguru, ali mi sad krivo sto rekoh. Jos ce organizovat' kaku ekspediciju na Montsegur ko Adolf.

A interesantno je jasta.
Samo je najlakse kad nesto ne znas pocet' vrijedjat'. Odo imam sutra kontrolni iz poznavanja prirode i drustva, pa moram ucit'.

horns&drums · Post by **horns&drums** » 15/10/2006 13:33

Gdje je ostavljen Bosanski Kraljevski mac?

Kod Aragorna

:D Siba orke i gobline s njim godinama

shin · Post by **shin** » 15/10/2006 13:41

btw Aragornov mac se zove Narsil

Den · Post by **Den** » 15/10/2006 14:29

morti wrote:Pronašao sam crkvu i više stranica o njoj!

I pominju se tu mnoge grobnice koje su u njoj...ali NIGDJE se ne pominje Katarinina...

Tek se tu i tamo spomene ovo što mi već "znamo"...
Da je u toj crkvi pokopana...

Ali neš konkretno...a-a...

A ja sam trazio neke ne-Bosanske informacije o katarine i crkvi ali nikako da nadem. Dali mozes dati link tog websita da barem vidimo kolko je ljudi zakopano u toj crkvi ?

Dali ima ovdje neko na forumu da je obisao Katarinin grob?

Gdje je ostavljen Bosanski Kraljevski mac?

#26

#27

#28

#29

#30

#31

#32

#33

#34

#35