Fuzija - spajanje dva atomska jezgra naziva se fuzija. U ovom procesu mogu učestvovati samo laki elementi pri vrlo, vrlo visokom temperaturama. Spajanje dva jezgra Vodika nastaje teža jezgra Helij pritom se oslobođa energija i odbacuje neutron. Ovi procesi se npr. odvijaju u zvijezdama.
Fisija - cijepanje jezgre atoma naziva se Fisija. Određeni teški elementi imaju nestabilnu jezgru koja se može navesti na cijepanje bombardiranjem neutronima. Kada dođe do cijepanja jezgre atoma oslobađa se energija a oslobođeni neutron može pogoditi drugu jezgru i time pokrenuti lančanu reakciju. Ovaj proces se koristi već dugo u fisijskim reaktorima - nuklearnim centralama. Znamo mane ove tehnologije a jedna od najvećih je sigurno nuklearni otpad i moguće katastrofalne posljedice kod incidenata i katastrofa kao npr. Černobil, Fokušima...itd.
Tokamark
Još početkom 50-tih godina sovjetski fizičar Igor Tamm je osmislio Tokamark, cilindrični torus, koji je u stanju uz pomoć jakog magnetnog polja držati plazmu podalje od zidova uređaja. Neki raniji pokušaji da se osmisli sličan uređaj su propali jer se pokazalo da imaju konstrukcijskih nedostataka u obavljanju ovog zadatka. Sve do kraja šezdesetih godina prošlog vijeka pokazalo se da i pored novih saznanja i ovladavanjem novim tehnikama da niti jedan uređaj "fuzijski reaktor" nije dostigao nivo da bi se dostigla prava fuzija.
Osamdesetih godina prošlog vijeka krenulo se u gradnju novih naučnih eksperimentalnih uređaja pa je tako 1984 napravljen Joint European Torus (JET) koji je i danas u funkciji kao i Tokamak Fusion Test Reactor (TFTR) koji je napravljen 1982 i radio je do 1997. godine. Cilj ovih projekata je bio da dostignu tzv. "Steady state" plazme ili stabilno stanje plazme.
Saznanja koja su proizašla iz ova dva projekta su pokazala novu vrstu problema a to je da budući praktični fuzijski reaktor treba biti mnogo kompleksniji i veći da bi imao praktičnu primjenu. Troškovi ovakvog projekta su pokazali da jedan takav reaktor ne može finansirati niti jedna nacija sama već se mora ići na međunarodno udruženo finansiranje. Iz ovog je proizašao projekat ""International Thermonuclear Experimental Reactor" (ITER).
ITER jer međunarodni eksperimentalni megaprojekat koji je startao 2007 godine i uveliko je u fazi izgradnje. Cilj ovog projekta je da se dokaže praktično da je moguće napraviti fuzioni reaktor koji će dati više enrgije (500MW)nego što je potrebno za zagrijavanje plazme (50MW) na odgovorajuću temperaturu. Također ovaj projekat bi trebao pokazati i usavršiti način održavanja plazme pomoću magnetnog polja. Završetak izgradnje se planira 2021. godine, prva testiranja 2025. godina a pravi eksperimenti sa deuterium–tritiumom 2035. godine.
Put do prvog komercijalnog fuzijskog reaktora je još dug ali danas, u narednih nekoliko godina, možemo reći da se možda nazire početak jedne nove ere za čovječanstvo. Ukoliko ITER projekat potvrdi sve ono što se pokazalo mogućim onda sigurno u narednih 25 do 35 godina bi mogli očekivati prvi praktični fuzijski reaktor i time tehnologiju starih nukleranih centrala, termo i hidro centrala prepustiti prošlosti. Ovaj proces naravno neće ići tako brzo ali ovo je sigurno obziljan korak u tom pravcu.
Ovdje možemo raspravljati o ovome i postavljati nova saznanja.
Više na: https://www.iter.org/
)
