Haqqani wrote:
Svako dobro zelim .
Takodje.
Do tada sam bio ubijedjen da je sve materija
Moje iskustvo je identicno...heh.
prvo duhovno iskustvo me je toliko prestrasilo da nisam danima izlazi iz kuce.
Kod mene se desilo nesto drugacije : Otkrovenje i Olaksanje. Ali i
Odgovornost.
S tim sto se ocigledno nakon toga nas put razlikovao. Meni je bio veliki ( ogroman ) problem naci mjeru u vjerovanju. Npr. sto sam vise obavljala namaz, sve vise sam ga zeljela obavljati.
Nisam mogla pricati ni o cemu drugome izuzev o vjeri ( citaj, davila sam ko god se nasao dovoljno blizu ).
A onda sam shvatila koliko sam u stvari bila sebicna. I koliko sam u sustini slaba.
Bez pomoci Milostivog - ne mogu nista.
Ja sam sicusno ljudsko bice, jedno od 6 milijardi takvih na Planeti Zemlji.
Nije moje da puno pametujem o vjeri. Moje je da koliko sam u mogucnosti ucinim nesto dobro.
I da se ne nadam Dzennetu puno, jer mi se zbog toga sto sam samo slabo ljudsko bice mogao lahko desiti Dzehennem. Mogu samo moliti Svemilosnog da mi oprosti i da me sacuva patnje Dzehennema. Ni vise, ni manje.
A ti ? Kako ti gledas na ovo ? Sta podrazumijevas pod floskulom - svakodnevni zivot ? Gdje si ti u odnosu na druge i u cemu vidis svoju ulogu na ovom svijetu ? ( molim te odgovori mi svojim rijecima, bez citata )