apsidejzi wrote: ↑12/03/2021 11:01
Kaligrafija wrote: ↑12/03/2021 10:13
Sve ok, zanimljivo razmišljanje, ali hajde objasni svojom teorijom, one koji su umrli, bili vise sati klinički mrtvi i ozivjeli i poslije nisu imali nikakvih posljedica, vec normalan život...po tvojoj teoriji, mozak bi bio nepovratno ostecen, znaci tvoja teorija pada u vodu...!
Pa ocito nisu umrli niti bili klinicki mrtvi. Veoma je tesko definisati trenutak u kojem je neko umro. Mi smo kroz historiju proglasavali ljude mrtvima kroz razlicite metode. Nekada je bilo dovoljno da prislonis ogledalo na usta i ako ne ostane trag disanja proglasis ga mrtvim. Onda je jedno vrijeme bilo srce i rad srca, pa smo smislili defibrilatore koji vrate rad srca. Onda je jedno vrijeme bio mozdani aktivitet koji je odlucivao da li je neko mrtav ili ziv, ali smo onda smislili respiratore i ostale masine koje tijelo mogu odrzavati u zivotu iako je mozak mrtav.
Fakat je tesko naci trenutak kada je neko umro, jer tijelo nikada ne umire odmah. Nekoliko dana nakon sto te stave u grob/mezar nastavlja se proces varenja hrane kao da se nista nije dogodilo. Prema tome, kazati da se je neko umro i vratio se iz mrtvih je veoma nejasna izjava. Ja znam covjeka koji se tri puta budio u mrtvacnici. Kad je oprave umro, ja sam natjerao ljude da cekaju jos jedan dan prije nego ga ukopaju

Prva dva puta je umro "utapanjem" a proglasen je mrtvim jer se nije kretao i bio je hladan. Doktor nije osjetio puls i proglasio ga mrtvim (malo iza drugog svjetskog rata), onda ga je jednom ujela zmija i opet ga proglasili mrtvim medjutim ocito nisu pregledati kako treba. On licno nije prijavio nikakve halucinacije niti cudesne svjetlosti i sl.
Joj ne mogu se sada sjetiti u kojoj su bolnici napravili eksperiment gdje su na podu svake operacione sale napisali neku poruku u slucaju da pacijent dozivi klinicku smrt i "izadje iz tijela" te posmatra doktore "odozgo". Bilo je tih scena da se ljudi probude nakon operacije i pricaju kako su bili iznad kreveta i gledali kako se doktori bore da mu spase zivot. I on se kao sjeca svega i gledao ih je sta rade. Eh u ovoj bolnici su obicno pitali sta je pisalo na podu jer je na podu bila poruka koju ta osoba nikako ne bi mogla propustiti da ne procita. Nikada niko nije rekao sta je pisalo na podu a bilo ih je koji su se javili da su "lebdili". Oni mozda jesu culi sta doktori pricaju, vidjeli svjetla sa operacionog stola al posto su bili poludrogirani mozak je popunio praznoce u sjecanju.
Svojom drugom recenicom ides u mistiku, ili je osoba umrla ili nije...ako je umrla,, treba da se desi sa dijelom mozga ono sto si ti rekao, e onda osoba se vraca u zivot, nije bitno na koji način, hemijski, masinski, prirodni i budi se bez bilo kakvih posljedica, znaci teorija ti ne valja...!
Ja recimo vjerujem u postojanje duse, energije, koja cini sinergiju sa tjelesnim, fizičkim...Zamisli to kao hardwer i software, hardwer bez softwarea je obična prazna ljustura, a software ne moze da zivi bez hardwarea...Ali software je mozda pronašao način ili je nacin oduvijek tu, te se software po odumiranju hardwarea, prenosi na nacin kosmickog USBa, WiFi, neke mreže, na drugi tek formirani hardwarea ili po zadatoj ili slučajnoj programskoj shemi, kodu, reinstalira se na fabricke postavke ili nesto i pamti i započinje svoj ponovni zivot...!