takvi smo kakvi smo i što prije prihvatimo sami sebe sa svim svojim vrlinama i manama bolje po nas
fatko srećo....vidio me On isto kao i ti
Ma ne mogu, odma' fasujem tvrdu stolicu,Great Cornholio wrote:
Uozbilji se malo, nisi na audiciji za humoristu godine![]()
Pa možda nam se i nama dvojici sreća osjehne i ugledamo jednog dana tu mistiĆnu viziju,shmizlica wrote:GC ti ovo rek'o šta misliš i dao mi mahanje![]()
takvi smo kakvi smo i što prije prihvatimo sami sebe sa svim svojim vrlinama i manama bolje po nasniko nije savršen
![]()
fatko srećo....vidio me On isto kao i ti![]()
Što reĆe jedan zen majstor (nisam ja u pitanju ovaj put): "Radi sve samo se ne kolebaj",Great Cornholio wrote:Stalno se susrećemo sa ljudima koji kažu: "Ja bih to tako uradio", "Ja bih prihvatio taj posao", "Ja bih se suprotstavio tom čovjeku...ali...!". Sva ta objašnjenja "Da - ali" znaci su jakog osjećanja manje vrijednosti, i ako te znake umijemo tako da razumijemo, onda ćemo izvjesne emocije, kao, na primjer, sumnju, sagledati u novom svjetlu. Spoznaćemo, naime, da čovjek koga razdiru sumnje obično ostaje takav, tj. uvijek će u sve sumnjati i nikada neće stići nešto da ostvari. Ako pak jedan čovjek kaže: "Ja to neću da radim", onda će s izvjesnom sigurnošću shodno tome i djelovati ( Alfred Adler).
Sumnja nikad nije bila mudra, sumnja nikad ništa nije popravila, a ni pokvarila, sumnja je neplodna, sumnja je bezvrijedna.shmizlica wrote:Sumnja je početak, a ne kraj mudrosti.
Da, ali ono što pokreće na istraživanje je vjera, ne sumnja. Vjera i želja da se dokaže da nešto nije takvo kakvo jest, kakvim ga većina smatra može da pokreće istraživanje , a i vjera kojoj je cilj da dokaže da je nešto onakvo kakvim ga većina ne smatra, da je nešto takvo kako jest uprkos tome što većina smatra da to nije takvo kako jest.shmizlica wrote:ako misliš da je nešto 100% takvo kakvo je i nemaš ni sekunde sumnje, onda i ne istražuješ dalje.....ne bismo mi daleko odmakli da nismo sumnjali u neke stvari
Ja bih rekao da radoznalost pokreće vjerovanje, sumnja nas koči da povjerujemo u nešto. Sumnaju oni koji nemaju hrabrosti da povjeruju u nešto. Tako kaže Adler, i ja se tu slažem s njimshmizlica wrote:ako mene pitaš to je ''nije šija nego vrat''....ne možeš sumnju isključiti u životu. prvo posumnjaš pa onda i povjeruješ
Samo u sebe, ponekad, jer čovjek je sebi najveći potencijalni neprijatelj, i zbog toga Boga često molim da me sačuva od mene samog.shmizlica wrote:znači ti ne sumnjaš ni u šta?
blago tebi
Dobro, slagao sam, ne sumnjam ni u sebe,sve mi je jasno,100% vjerujem da znam šta je ispravno i da činim ispravne stvari, a Boga molim da me spriječi da ikad posumnjam u sebe.shmizlica wrote:sad me već zbunjuješ![]()
zar ne govorimo cijelo vrijeme upravo o tome....