Filosofija Mudrosti

Rasprave o filozofskim temama.

Moderator: Bloo

User avatar
¤ jelena ¤
Posts: 4869
Joined: 18/05/2010 20:04
Location: BD

#51 Re: Filosofija Mudrosti

Post by ¤ jelena ¤ »

V. St. Kinjo wrote:
Post by ¤ jelena ¤ » 03/05/2017 21:49

Ček....tata je završio studij filozofije
pa je sinu čestitao jer je napustio isti?
Jedan istočnjčki mudrac je rekao jednom da čovjek prvo treba da odživi (zadat) život i tek onda počne sa filosofijom a ne obrnuto...
Ko umije zamahnuti sopstvenom glavom shvatiće koliko je ovaj tata bio u pravu. bujrum lijepa i pametna moja

- M -
Tako je i jedan pisac rekao nešto slično i za književno stvaralaštvo...kao...prvo živjeti i iskustvo sticati pa tek onda pisati.

Sva sreća po čovječanstvo pa ga najveći umovi pisane riječi nisu poslušali,
nego su u ranoj mladosti napisali neka od najznačajnijih djela pisane riječi.

No, dobro...moje pitanje je glasilo: da li je tata završio studij filozofije pa vođen ličnim životnim iskustvom sinu čestitao jer je napustio isti?
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#52 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

Jesam studije ali ne filosofiju već građevinu, koja mi je omogućila da, kao gospodin, u Parizu provedem najbolje godine svoga života (1964-71), što i jeste bolje od ikakvog studija filosofije. Ako te zanima, otvori ovaj thread u kome je (velika) riječ riječ o -"Avanturi Svijesti"- (Nostradamus)

http://www.forum.cdm.me/showthread.php? ... -metropola


pozdrav

- M -
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#53 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

triconja wrote:Covjece, ne znam citati cirilicu, odmah glava zaboli. :(

A mene zato zabolje - kurac
User avatar
¤ jelena ¤
Posts: 4869
Joined: 18/05/2010 20:04
Location: BD

#54 Re: Filosofija Mudrosti

Post by ¤ jelena ¤ »

Ja gospodina, mudraca, filozofa i sreće... :lol: :lol:
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#55 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

Osjećam neodoljivu potrebu da relativizujem moje nepristojnosti što ću pokušati, nespretno kako samo ja umijem, sljedećim prilogom.

Zabran Divljih Riječi
( prilog preuzet sa bloga - trljac_murice - ...)

Sa dubokom sjetom se prisjetim cetinjskih momaka kad onako, kao plimom dosade naplavljeni na nekoliko stolica, ispred nekog od bezbrojnih kafića, onako „pre´o kurca“ nekoj od cura „u prolazu" i ne očekujući odgovor, dobace:

-„Hej mala, bi li dala...?"

Koliko god da ova prostoproširena rečenica bila „uškopljena“, nema toga ko njeno dubinsko značenje neće shvatiti u potpunosti, bez obzira na to što je „objekat“ prećutan na tako temeljit način... jer momak tačno zna što je njom htio reći dok cura, iako se pravi da nije čula, u sebi misli, da bi pitanje sa jednim, dopunskim slovom - u - ispred onog - dala -... itekako bilo na mjestu, a onoga momka, umjesto dripcom, učinjelo itekako poželjnim.

Veoma često i sa zadovoljstvom pomislim, koliko li sam vremena u životu uštedio time što sam, svojevremeno, prestao čitati ljubavne romane.... Njih sam, u glibavoj i gladnoj mladosti, naprosto gutao i to sve do iznenadnog saznanja da je u nepreglednim gomilama tih nedorečenih knjiga prećutano baš ono što mene i meni slične, zanima i da nema tako jalove rabote kao što je; u ljubavnim romanima tragati za bilo kakvom – jebačinom!

O kakvoj se moćnoj cenzuri radi, shvatih tek nakon desetak godina provedenih na „Trulom Zapadu“ kad me, iznenada, izvjesnost tresnu činjenicom da velike kulture kao što su njemačka i francuska, nemaju jednu od najznačajnijih riječi, kao što je naša opštenarodna riječ – K.U.R.A.C!?

Tek tada sam shvatio, zašto sva ona zapadna beletristika na mene ostavlja utisak tako jednolične sređenosti, da mi i tekstovi poznatih pisaca nekako nalikuju na uredne plantaže ili rančeve sa krdima domaćih životinja, dok se tek negdje, visoko u brdima, jedva naslućuje prisustvo nekih divljih zvijeri, kojima nije mjesto u urednoj sigurnosti tog ušuškanog svijeta.

Pomislih tada, kakvo bi tek izgledala „Potraga za izgubljenim vremenom“ jednog M. Prusta, koji je prema pomenutom „objektu“ imao posebno intiman odnos, da je u svome maternjem jeziku imao ovaj nezamjenljivo pojmovni arhetip...?

Upravo tada sam shvatio da coek samo narodu može vjerovati na riječ, jer narod i onako ne priznaje drugu literaturu do – usmenu - o čemu najbolje svjedoči ona kineska izreka da je:

„Bolja noć razgovora od deset hiljada godina – čitanja!“

Kad narod, naprimjer, pomene „stidne usne“ on time ne daje samo opis ovog zanosnog dijela ženske anatomije, već i na veoma dubokoosjećajan način poziva na neodoljiv – poljubac!

Ovim svojim neobičnim otkrićem sam jednako neobično zadovoljan, jer mir je pomoglo da izađem iz zabrana stvaralačke pristojnosti i konačnu usudim zaći u prećutanu izražajnu „džunglu“, kojom se slobodno motaju izražajne „zvijeri“ poput našeg opštenarodnog pojma – K.U.R.A.C - koji bi u ovoj pojmovnoj „zoologiji“ zauzeo mjesto, naprimjer – bengalskog tigra...

No zašto bih ja nanovo izmišljao „toplu vodu“ nekog novog kodeksa, kad ga možemo naći u nezaboravnom djelu R. Kiplinga, ne baš slučajno naslovljenog „Kniga o džungli“ jer izgleda da je i on imao, ne malih problema, sa opšteprihvaćenim literarnim izrazom ali je on tim svojim sumnjama dao vrhunski stvaralački izraz koji ću ja prostački zloupotrijebiti, da bih ovaj moj zabran mogao promovisati na način koji odgovara opštenarodnoj – (ne)kulturi... No, uostalom, neće mi biti ni prvi put, da ispanem dripac poput onoga cetinjskog momka...

Dakle!

Da bi ovaj naš zabran i literarno sistematizovali, dovoljno je ovo Kiplingovo djelo nominativno primijeniti i to na način koji se neodoljivo nudi time što bi, naprimjer, opštenarodni pojam: K.U.R.A.C, pretpostavili onome tigru zvanom - ŠIR KAN - nakon čega se mogućnosti otvaraju poput pasijansa, te bi se - PIZDA - skoro sama nametnula kao tajanstveno privlacna - BAGIRA - dok bi ona pogana zmijurina zvana - KA - mogla proći kao kakva - pogana jezičina... Ne treba zaboraviti ni opštenarodne izraze kao što su - ŠUPAK ili PRKNO -, kojima bi u potpunosti mogao odgovarati onaj međed - BALU - dok bi - MUDA - odgovarala onim majmunima, čijih se imena ne sjećam ali znam da se stalno motaju i vise po okolnom drvecu...

Siguran sam da će ovaj moj „ZABRAN DIVLJIH RIJEČI“ naići na veoma dobar odziv kod ovog literaturi sklonog općinstva ali ću, svejedno, prije nego se neko nad njime zgrozi, uz njegovu neophodnu pomoć iznijeti sjećanje na jedan nezaboravni lik moje mladosti... Bilo je to šezdesetih godina prošloga vijeka a drugog milenijuma nove ere, kada sam ambiciozno lipsavao na ljubljanskim ulicama u stalnoj potrazi kod koga da se ogrebem za obrok ili kod njega bukvalno „odsmrdim“ nužni konak...


Pri tome, uvijek se sjetim nezaboravnog Puśa (ne znam mu „pravo“ ime) Anđušića, ljepotana sanjalačkog pogleda i baršunastog glasa, kojima je svako žensko čeljade naprosto „obarao s lijepih nogu“. Bio je to jedan od onih CG momaka, koji su dolazili u bratske YU-metropole i u tamo zatečenom ženskom svijetu, za sobom ostavljali pravi ršum... A kako i ne bi, kad pomislim na njegovo visoko čelo i prozračno mermernu bjelinu plavkasto prošaranu jedva naslućenim venama, ispod koga su se, veoma izražajno, tanke obrve izvijale iznad dubokoplavo začudjenog dječačkog pogleda, koji je kod sveka žene morao izazvati lavinu miješanih osjećaja a kojima se on umio tako nesebično prepustiti.

Divili smo mu se i to bez ikakve zavisti, što i jeste prava rijetkost u tada uspaljenom i sirovom soc-realističkom svijetu svjesne omladine, jer smo osjećali da u tome nije bilo ničeg lažnog niti namještenog. Tek danas, ovako građanski uljuđen, uz naknadnu zahvalnost, shvatam i čudom se velikijem cudim kako me je onako smrdljivog i kalnog svojevremeno primao na konak i to tako otmjeno da sam dobio uvid u njegov neuobičajeni stil i način života... On je, u tadašnjoj Ljubljani; važio kao neprikosnoveni – jebački – autoritet i to po krucijalnom pitanju jebanja filmskih diva, novodošlih striptizeta i ostalih aktiviskinja gradske scene.

Iako se naš odnos može mjeriti jedino trenucima, opet se ne sjećam da sam imao, mimo familije, ikog bližeg u životu a da sam manje vremena bio s njim... Svejedno, tih nekoliko trenutajka su bili dovoljni da vidim kako zorom dolazi iz svojih pohoda, da bi po dolasku prvo oprao svoju (jedinu) bijelu najlon košulju, svoje sivo odijelo uredno objesio u polupraznom ormaru a zaim legao u krevet i zaspao ali ni u najdubljem snu ne zaboravljajući da, pri okretanju, ne budeći se zagladi svoju crnu kovrdžavu kosu. Uprkos svemu, nikad se nije spustio na prostačku razinu običnog žigoloa time svima dajući na znanje, da pripada izumirućem soju (pravih) zavodnika, koji pripadaju ženama na način da ostanu samo svoji...

Onda nije ni čudo sto sam bio razočaran viješću o njegovoj ženidbi koja je na mene djelovala kao saznanje da je obolio od neke neizlječive bolijesti, što je uskoro i dobilo skoro neshvatljivu potvrdu u vijesti da je, od infarkta, iznenadno umro u najboljim godinama... Pa da, pomislih tada, potpuno u njegovom stilu.., jer je bio toliko sudbinski dosljedan sebi da nije smio dozvoliti da starost pokvari duhovnu „frizuru“ njegovog životnog stila...

Dobro se sjećam kad sam ga klošarski uspaljeno i bezobzirno pitao kako mu to polazi za (hm!) – rukom – na što mi on, uz svoj razorni osmjeh, odgovorio uz upotrebu „divljih“ riječi kojima bi opisao kako on to radi...

Kada bi ušao u vidno polje neke od novodošlih ljepotica, skoro prezrivo bi vitke obrve podigao podigao uz mramorno čelo a onda kosim pogledom ispod poluzatvorenih očnih kapaka zbunjenoj curi, sa zanosom dobacio misao koja bi, otprilike, ovako glasila:

„ E, baš me za tebe zabolje – K.U.R.A.C...“

... u potpunosti siguran da će svaka to shvatiti na jedan poseban i nesumnjivo „pravi“ način i nakon toga istovremeno biti neodložno spremne da mu pomognu izaći na kraj sa tom opasnom - „boleštinom“.


I to je bilo sve.... Ali samo kad je on bio u pitanju!
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#56 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

Slatki bolovi gluposti

Kad viđeh da ovih zadnjih neđelju dana, niko od ovog mladog i mudrog općinstva nije zašao u ovaj moj ustajali duhovni brlog, uđoh sam i otkrih da sam počeo da se ponavljam, jer sam ovaj prilog postavio na samom početku ovoga threada...
Zato ću, u skladu smisaone tematike zadnjih postova, da i konačno odem u - kurac - krasni.

Bujrum

-M -
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#57 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

U moju tvrdu namjeru, da se i konačno nosim u kurac krasni, podmuklo se ušunjala jedna mučna dilema koja glasi; pa koji sam kurac onda tražio na ovom zabačenom portalu filosofije...?

Nakon dugog i grčevitog razmišljanja, nenadno mi se nametnula spoznajna izvjesnost u pogledu filosofije kao mudrosti bez humora, te sam se, potsvjesno, ponadao da ću, možda, onaj zagubljeni humor filosofije pronaći na ovom portalu, kao što su i rezervisani Njemci pronašli bosanski humor kao jedinstven i neponovljiv, što mogu i sam, bez zadrške, potvrditi... A Kako i ne bih, kad pomislim u kojoj mjeri se pričice pune mudrosti, poput onih o Nassr Eddin hodži, nazivaju bosanskim vicevima umjesto neprolaznim iskrama (istočnjačke) mudrosti...

I stvarno, da li se, prostački, za vic može uzeti priča,

... o Muju i Hasu koji su otišli u ribu, pa kad je Mujo na udici izvadio staru čizmu, Haso nekakvi lonac a onda <Mujo ponovo nekakvu jaknu, Haso nije mogao a da ne upozori Muju:

"- Ba Mujo, izgleda neko ovdje živi, no da bježimo...."

- M -
User avatar
Nomad123
Posts: 116
Joined: 18/10/2016 21:56

#58 Re: Filosofija Mudrosti

Post by Nomad123 »

Način na koji razmisljas (pises) je dosta metaforican, samim tim za vecinu (ne)atraktivan, što će reć dosadan. Da bi se topic odrzao treba doza humora, onako prostog, jebiga neophodan je.
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#59 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

Nomad123 wrote:Način na koji razmisljas (pises) je dosta metaforican, samim tim za vecinu (ne)atraktivan, što će reć dosadan. Da bi se topic odrzao treba doza humora, onako prostog, jebiga neophodan je.
Eh što mi napriča... Pa ja sam se ovoga portala i dokopao u nadi da ću, umjesto filosofije bez humora, doći u priliku da se sretnem sa istočnjačkom mudrošću kojoj je humor neizostavna komponenta saznajnosti...

U kojoj mjeri sam se, u tom pogledu, bavio humorom, najbolje će ukazati sljedeći prilog:
Ideja O Idejama

Humor – Erotika duha

U svojim diskusijama, bilo pismenim ili usmenim, poekad upotrijebim jednu svoju formulaciju koja je spontano nastala nakon što sam pročitao jednu knjigu o filozofima, počev od antičkog pa sve do novijeg doba. Prilikom čitanja ove knjige, pisane dosta razmljivo i pregledno, tvrdoglavo mi se nametao utisak da je među svim tim priznatim misliocima nalazio popriličan broj uvrnutih tipova, čudaka i ljudi van granica normalnog, što me je nagnalo da svoj sud svedem na tvrdnju; da filozofija nije ništa drugo do – mudrost bez humora...

Međutim, ovim sam otvorio jednu rupu da bih zatvorio drugu, jer se odmah nametnulo pitanje što je to, u stvar – humor? Ovo pitanje je postalo još nametljivije, kad sam taj pojam pokušao naći u svom maternjem jeziku, još više se čudeći da je slično i u jezicima kao što su, naprimjer –njemački, engleski i drugi ... Tek tada sam se sjetio onog, u narodu itekako poznatog Nasredin – hodže, koga je narod vazda citirao kad je trebalo objasniti kakvu nepriliku ili budalaštinu... Obično bi te priče bile praćene iskrenim smijehom, no nije bilo malo onih koji bi se duboko zamislili nad dubinom skrivenih poruka u kojima je bilo itekako duboke iskonske mudrosti...

Arapi kažu; „Neću ja znanje, nego hoću – izvjesnost!“

Primijetio sam da moderan čovjek, čim čuje ovakvu formulaciju, stane bjesomučno „filozofirati“ sve dok ne dosadi i sebi i drugima... To me je navelo da humoru više ne pristupam razumom već – intuicijom! (unutrašnjim razumom) – što me je navelo da humor shvatim kao tjelesnu a ne samo kao duhovnu funkciju i nije trajalo dugo dok mi se nametnula formulacije da je humor, u stvar – erotika duha ili duše...
Pa da, sasvim u skladu sa pravom erotikom, tako nesmiljeno skrivenom mnogim velovima pravog i lažnog morala, kao da iza nj ne stoji jedino pravo stvaranje i nastajanje.

Pošto sam se već u mladosti žestoko i beznadežno „pokvario“ a moje misli odlutale za pohotom, i čežnjom do u „neviđibog“, nijesu me nikakvi obziri ometali da ove aspekte erotike dovedem u uzajamnu vezu i smijeh, jednostavno prihvatim kao prirodan „proizvod“ jebačine dvaju ideja, smatrajući da su i ideje, kao i sve ostalo u životu, podijeljene na muški i ženski rod, te isto tako kao i – čovjek – nastaju tek orgastičkim spajanjem žene i muškarca...

Zato nije nikakvo čudo što se, barem na Trulom Zapadu, najviše humora može sresti u mnoštvu „masnih“ viceva u kojima se pominju forme jebačina koje izazivaju izvjestan logički – kurcšlus – baš zbog nametnutih normi lažnog i pravog morala, koji u stvari i ideje razdvaja po rodovima kao što je to slučaj sa muškim i ženskim...

Prilikom ovakvih ili sličnih mudrovanja, nameće mi se izvjesna pomisao da bi se tu moglo raditi i o polarizovanom logici kojoj potpadaju oba razuma - obični i intuitivni - čije se nesputano učešće u (erotskom) Aktu shvatanja, završava u jednom duhovnom – orgazmu - koji se manifestuje opštepoznatim – smijehom.

U kojoj mjeri je ovo uslovljeno određenim moralom, najbolje bi se moglo vidjeti na Cetinju đe se, uglavnom, ne pričaju uvozni vicovi a prave Cetinjane obavezuje ili da ih prilagode domaćim prilikama ili neke priče o dogodovštinama iz sopstvene sredine oplemene humorom orgastičke potencije, kao što je naprimjer ono uobičajen pitanje upućeno nekom đetetu:

- A čiji si ti, mali...?
- E, bogomi, ja i tata ne znamo a mama neće da kaže...!
User avatar
pussysmoke
Posts: 2087
Joined: 30/07/2012 14:56

#60 Re: Filosofija Mudrosti

Post by pussysmoke »

.
Last edited by pussysmoke on 26/12/2019 01:54, edited 1 time in total.
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#61 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

pussysmoke wrote:Mislio si, nadao se, da će biti nešto što je nekad bilo, ali više nije. Daleko je to. Gotovo je sad, "ugazio" si.

”Rodilo se, ninaj ga”
E dobri moj, izgleda da voliš da mistifikuješ i izražavaš na zagonetan način, o čemu najbolje svjedoči tvoj nickname - pussysmoke - što se nanški može i mora prevesti sa - pičkin dim... Toliko da prisutno općinstvo shvati o čemu se, u stvari, radi i pošteno bi bilo sko ostaneš na visini svoga nicka.
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#62 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

Pardon narode, greškom objavih dva ista posta... Jedan brišem
User avatar
pussysmoke
Posts: 2087
Joined: 30/07/2012 14:56

#63 Re: Filosofija Mudrosti

Post by pussysmoke »

.
Last edited by pussysmoke on 26/12/2019 01:48, edited 1 time in total.
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#64 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

pussysmoke wrote:
V. St. Kinjo wrote:
pussysmoke wrote:Mislio si, nadao se, da će biti nešto što je nekad bilo, ali više nije. Daleko je to. Gotovo je sad, "ugazio" si.

”Rodilo se, ninaj ga”
E dobri moj, izgleda da voliš da mistifikuješ i izražavaš na zagonetan način, o čemu najbolje svjedoči tvoj nickname - pussysmoke - što se nanški može i mora prevesti sa - pičkin dim... Toliko da prisutno općinstvo shvati o čemu se, u stvari, radi i pošteno bi bilo sko ostaneš na visini svoga nicka.
Pošteni o poštenju ne govore.
Odgovor brz i pošten...

Zbog toga potražih i nađoh što bi tebe i društvo moglo zanimati:
Duhovni graffiti

Na ovaj veoma važan segment duhovne farmakologije, uputio me je, niko drugo do onog poslovičnog Muje iz viceva, koji u jednoj (ne)prilici na pitanje: odakle zna đe se nalazi neobilježena granica izmedju Crne Gore i Srbije, odgovara ovim riječima:

- „ To ti je, ba, onđe đe ti prestanu jebat mater i počnu jebat – oca očinskoga...!“

Ova uzgredna duhovitost, pokupljena sa periferije istočnjačke mudrosti, izražava mnogo više nego li zabavnu dosjetljivost poslovičnog Muje, koji je nešto napodob legendarnog a i kod nas odomaćenog - Nasredin Hodže.

Ova duhovitost se s punim pravom može uzeti kao izvanredna ilustracija duhovnog graffitija, izraza kojim se narod služi da izrazi ono što je u javnom životu uglavnom ili zabranjeno ili strogo sankcionisano od vladajućih mehanizama, ali je po svojoj duhovnoj strukturi koliko nužan toliko i neizbježan...

Zbog toga je itekako zabavno zamisliti mentalni zid koji razdvaja Crnu Goru i Srbiju na kome je, sa jedne strane, ispisan graffiti sa majkom, a s druge onaj sa ocem, da bi se dobio potpuni uvid u ono što bi mogli nazvati – duhovnim graffitima – ili opštepoznatim i prisutnim – psovkama..
Jer, što su psovke drugo, do izvjesni - usmenih graffiti - jednako prisutni u usmenoj komunikaciji, kao što su oni pisani, (sve)prisutni po, uglavnom skrivenim ali i javnim urbanim prostorima.

Posebno u zadnje vrijeme graffiti, kao način ličnog izraza, postaje globalno rasprostranjen i već počinje da prerasta u svojevrstan umjetnički izraz, koji uglavnom koristi engleski jezik...

Da su psovke najspontaniji izrazi, svjedoči i veliko zanimanje francuskog pjesnika Žana Prevera (Jean Prevert) za našu psovačinu koju je shvatao kao posebno pjesnički izražajnom, stalno u potrazi za što orginalnijim psovkama kojima je punio svoju bilježnicu... Zanimljivo je, ali ne i čudno, što je za najomiljeniju psovku odabrao baš onu, pozdravnu, koja glasi:

- „ Jebo sliku svoju...!“

Vjerujem da će se mnozina složiti s ovim originalnim izborom...

No, isto kao što medju graffitima, razlike postoje i medju duhovnim (usmenim); graffitima postoje izvjesne razlike, tako da ih, osim medju psovkama, možemo naći i u poslovicama, izrekama i ostalim opštenarodnim umotvorinama...

Dovoljno je sjetiti se one kafanske:

- „Blago tome ko rano poludi, vas mu život u veselju prođe...“

Jasno je da ovako sumorni duhovni graffiti mogu nastati jedino u sadjejstvu sa alkoholom, jer ko bi razuman pristao da svoj život prepusti tako razornom shvatanju stvarnosti, kako bi mu život "protekao" u nepodnošljivo tragičnoj - „zabavi“...!?

Osim ovakvih duhovnih graffitija, posebno tamne boje, postoje i oni, šareni i razigrani, koje se u javnosti izražava na uho ili u krugu prijatelja, obično u pratnji značajno iskrivljenog „izvjesnog“ osmjeha a uglavnom je iz kategorije opštenarodnih mudrosti posebne namjene, te ćemo ga citirati kao mentalni (duhovni) preparat narodne farmakologije, koji glasi:

- „Pička nije sapun, pa da se potroši....!“

Ovaj graffiti nesumnjivo spada medju ljepše izraze narodne (naivne?) govorne umjetnosti, zbog toga što na veoma suptilan način asocijativno veže izvjesnu dubokointimnu tjelesnu vlagu, sa podatnom glatkoćom mirisne vlage toaletnog sapuna, u potsvjesnoj namjeri, da bi se time, poetski, uslovile i neke – čežnjive – motivacije u medjuljudskim odnosima... Uuuuh, kakav izraz...!

Sličan izraz, ovoga puta po muškoj liniji, uveliko je grublji od ovog koji smo naveli, jer (skoro naredbodavno) glasi:

- „Jeba, ne jeba..., kurcu vrijeme prolazi...“

Ovom nesmiljenom konstatacijom sa prizvukom prebacivanja, ovaj se muški organ uzima kao egzistencijalan faktor, poput onog "nadrkanog" štapa (stuba), koji na sunčanom satu, svojom sjenkom pokazuje kako vrijeme, neumitno, prolazi ili, što je mnogo nepovoljnije, na klatno zidnog časovnika, koje mlitavo i ravnodusno, odbrojava preostale minute...
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#65 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

Pošto sam žestoko ubijeđen da ima dosta pametnog ženskog naroda koji zalazi na ovaj forum,odlučih da im se preporučim jednim tekstom koji će ih donekle razuvjeriti da su moje duhovne provokacije motivisane prostaštvom nepopravljivog erotomana...

NAGONSKA UZDIZANJA I PADOVI

Moje pubertetsko doba se još nije bilo okončalo u potpunosti, kad sam se iznenada obreo u jednom od (srednje)evropskih gradova nekadašnje zajedničke YU-domovine. Iako sam bo žestoko očaran ostacima nekadašnje kuture, isto tako sam bio užasnut činjenicom da se ovaj kuturni grad bakće sa istim (duhovno-moralnim) problemima kao i moje jadno i zabačeno Cetinje. U ponečemu je čak i zaostajao...

U dosta dobro sređenom internatu, kao u kakvoj staklenoj bašti, skupa samnom je odrastalo mnoštvo dječaka sakupljenih iz cijele zemlje a u cilju da se obrazuje i bude na polzu svojoj zajedničkoj domovini. U internatu su bile zastupljene mnogobrojne aktivnosti osim, naravno, one koja je nas, pubertetlije, najviše zanimala i to; jedva podnošljivi nemir zbog promjene u gledanju na ženski rod i svome odnosu prema njemu... Po tome pitanju nije bilo suvislog odgovora osim opšteg namigivanja, bjesomučnog kreveljenja i nepodnošljivog dobacivanja neslanih šala, viceva i dosjetki.

Zgrožen svim tim, pođoh u potragu za pouzdanijim i poštenijim saznanjima i u neposrednoj blizini internata otkrih bogatu biblioteku u kojoj, crvenog lica, smotano i stidljivo, upitah imaju li kakvu literaturu koja bi odgovarala ovom mom (do nastranosti nezajažljivom) zanimanju po toj zabranjenoj temi. Među osobljem se zadesi jedan fin čovjek koji me zamišljeno sasluša i nakon nekog vremena donese par knjiga, predajući mi ih uz preporuku da ih dobro čuvam i ne ofiram premnogo. Slijedeći ovaj njegov savjet, knjigu omotah pakpapirom i na nju napisah – ISTORIJA – potom se zadubljujući u čitanje, toliko duboko da zadugo ne primijetih gurkanja i kreveljenja društva oko sebe, koje se ipak zadrža na (hm!) pristojnom otstojanju kako ne bi dobilo po pički, jer sam tada suvereno vladao nad svojim vršnjacima.

Tek kad sam završio čitanje ovih knjiga u kojima su aspekti polnog nagona bili iznijeti prilično svrsishodno i tehnički, najviše me se, u svoj njenoj finoći i osjetljivosti, dojmila anatomija ženskih polnih organa, tako da sam se naprosto užasnuo sa koliko sirove neodgovornosti se održava sveopšte neznanje, toliko pogubno za svaki odnos između žene i muškarca. Osjećao sam se užasno prevarenim, jer sam i na ovom planu očekivao svojevrsnu Obnovu i Izgradnju, kao i u drugim oblastima društvenog života.

Opremljen solidnim znanjem, ponovo se okrenuh svakidašnjici, sve se i dalje čudeći kako je moguće nešto tako univerzalno, sa jednako neshvatljivom namjerom, tako tvrdoglavo – zapostavljati. U toj svakidašnjici, svi mi koji smo tada dorastali, glavninu slobodnog vremena trošili smo baš na ovu „zabranjenu“ temu, ne prestajući sa bjesomučnim drkanjem na koje su nas stariji dječaci naveli a koje bi ionako i sami – otkrili.

Potpomognut teorijom, posmatrao sam omladinu i sve što je u vezi sa njom i njenim tajnim mislima, konačno otkrivajući svu bijedu muškog polnog organa , poznatog pod veličanstvenim pojmom – KURAC - koji suvereno vlada svim duhovnim oblastima ljudskoga roda a kod nas služi čak i kao usmena interpunkcija (znak uzvika, zarez itd.) u svakidašnjem govoru. Osim toga, van njega ne postoji drugih erogenih zona i funkcija, tako da je sasvim na mjestu ona opštepoznata primjedba kojom se njegova (ofanzivna) funkcija poistovjećuje sa (bojevim) – metkom!

Zbog svoje specifične anatomije, ovaj organ uzima dva osnovna stava, ili je dignut ili mlohavo visi, što uglavnom simbolizuje i njegove krucijalne uticaje na cjelokupnu (duhovnu i moralnu) konstituciju svakog muškarca.

Osim toga, sasvim na mjestu je i ono poznato prosjačenje kod ženskog naroda da „udijeli malo pičke“ onima kojima se digao i oslobode napasti kome drugoga lijeka ne mogu naći, jer je njima mnogo lakše pošto, eto, njima se ne - diže! Dugo sam i sam vjerovao u ovu tragičnu predrasudu, sve dok svoje znanje nijesam obogatio sa toliko prakse da sam užasnuto shvatio svu nepravdu prirode i njene zloupotrebe od strane društvenih institucija.

Mnogo kasnije mi se nametnula jedna neočekivana logična enigma o ženskom poimanju erotike i njihovom sexualnom ponašanju u kome nikakvo dizanje nije bilo moguće, jer im nedostaje taj izvikani -kurac- za koji se one moraju obratiti baš onome nadrkanom muškarcu kome se – digao. O tome da njima, za jednu pravu i nepatvorenu jebačinu treba (i mora) da se cijelo njihovo tijelo – digne – nikome nije bilo ni na kraj pameta aponajmanje njima samima. E baš zbog toga, što cijelo žensko tijelo u funkciji jedinstvene erogene zone, mora da se „digne“ kako bi ravnopravno učestvovalo u zajedničkoj jebačini, njeno tijelo će svaki pošten muškarac poistovjetit sa svojevrsnim - KURCEM - čije dizanje jeste neizostavni uslov – sine qua non – bez koga se ne može.

Ko god smatra da sam ga prećerao, neka se samo sjeti svih onih divnih, vitkih i jedrih cura koje se, odmah nakon udaje, otrombolje, objese i omlohave, tako da neodoljivo postaju nalik na iscijeđeni i obješeni – KURAC !
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#66 Re: Filosofija Mudrosti

Post by V. St. Kinjo »

Default
Iako ovaj prilog objavljen na forumu Cetinje uslovno pripada u ovu butigu, ipak ću ga izložiti u njoj jer na ovaj cetinjski portal zalazi jedva 50. (i slovima: pedesatak) namjernika od kojih njih nekoliko pročitaju ako im se "digne". Pošto vjerujem da je slično i u ostalim sredinama, odlučih da ga ipak dam na uvid...


Sise i bicepsi


Da bi nekome ispostavio jednu od dilema okašnjelog matufa, dovoljno će biti da ovo mlado općinstvo Cetinja podsjetim kako se vremena i običaji mijenjaju na veoma dramatičan način.
Naprimjer; još uvijek se jasno sjećam, koliko sam se, u svojim ranim godinama, stidio svojih raskubenih gaća, te nije čudo e sam trenutno itekako zatečen činjenicom, da razbucane gaće, danas, predstavljaju osvjedočeni objekt visoke mode. Ova dilema mi se posebno nameće prilikom mojih neobaveznih šetnji Berlinom, đe svuda zatičem ljude različitog doba i uzrasta, kako opušteno sjede po kafanama i pločnicima, dok im kroz raskubene gaće ponosno ispadaju koljena, prkna ili neki drug djelovi tijela.

Pošto sve češće dolazim u Crnu Goru, jasno je da znake u vremenu pratim na veoma intezivan način, pri tome zapažajući mnogo toga starog koje se ponavlja na moderan način. Pri tome sam otvoren za sve priče, viceve i sugestije kojih je na Cetinju bilo u svako vrijeme a vazda se isticale svojom originalnošću. Onda nije ni čudo što me se jedan cetinjski vic veoma dojmio; onaj đe jedan momak pita neku curu:


- „Mala, imaš li ti sise?
- „Imam!“
- „Pa što ih ne nosiš?“



Koliko god ovaj cetinjski vic izgledao zabavan, on je mnogo više od toga jer predstavlja izvjestan znak u vremenu koga je teško previdjeti, bez ako čoek neće da vidi ili mu nije ni bitno. Mene je ovaj vic uputio da malo osvrnem oko sebe i bolje razmislim o skrivenoj poruci ove šale, jer novovremene mogućnosti jasno ukazuju da ako ih neka cura i stvarno nema, bez problema može da sise - po mjeri – na brzaka dobavi u Podgorici ili Kotoru, pod uslovom da ima dovoljno sitnoga novca ili solidnog sponzora.

Međutim, moje pogane opservacije ovdje ne prestaju već se protežu i na muški naraštaj prijestonice, što se sa nametljivo kurči svojim nadrkanim bicepsima (mišicama), stečenim veoma napornom „obradom“ u onoj fitnes radionici nadomak cetinjske Autobusne Stanice, istima pridajući vrhunsku opštu i moralnu vrijednost, jer se na sve drugo osvrću sa prezirom i nipodaštavanjem.

Ovo zadnje mi je posebno teško padalo, pošto sam odgojen na starinski način i smatram da s poštovanjem treba prihvatiti ruku koju pruža stariji, te sam dosta često bio neugodno iznenađen, kad bi ovi mlađahni atlete moju ruku prihvatali s vidnom nelagodom i „preo kurca“ te sam ubrzo prestao da se zalijećem...

Poseban dojam je na mene ostavilo to, da je kod ovog mladog naraštaja lični izgled postavljen visoko iznad ostalih amaneta i vrijednosti, što oni potvrđuju svojim napornim vježbama koje ih koštaju vremena i novca. No, neko će se zapitati čemu sva ova priča jednog matufa izgubljenog u vremenu i prostoru a na što nije teško dati odgovor; da je ovo, sa bicepsima (mišicama), u stvari smisaona paralela sa, gore navedenim vicem o sisama, koje neke cure imaju ali ih ne nose a mogu dobaviti ako treba, dok se „iz priloženog“ sasvim jasno može zaključiti da je slično i sa muškim naraštajem Cetinja, koji svoje bicepse nose na način da se slobodno mogu smatrati muškim – sisama – koje oni itekako - ponosno - nose i daju na uvid .

Ova konstatacija se meni neodoljivo nametnula, kada sam pročitao dnevnu vijest da se na Cetinju ne može naći čoek koji bi starijim čeljadima iscijepao drva u zimskom periodu, što samo potvrđuje ovu moju teoriju o – muškim "sisama" – koje su tu da se nose a ne da služe za cijepanje drva i slične rabote...
V. St. Kinjo
Posts: 39
Joined: 25/01/2012 20:55

#67 Pledoyer za svjetski duhovni - brend

Post by V. St. Kinjo »

Pledoyer za jedan bjelosvjetski duhovni - brend (Brand)

Poput dokazane kukavice, priču koju sada i ovdje prilažem, iz pristojnosti sam odlagao decenijama, no pošto se neumitno približava momenat kad treba da – riknem – odlučih da barem jednom odigram i – lava - time što ċu ovu priču iznijeti bez ikakvih pogodbi.

Daklem!

Ođen ċe biti priče o tajanstvenom broju - 0 (nula) - bez koga moderno digitalizovanje stvarnosti ne bi bilo moguċe, jer nema zamjene. Malo ko zna da je ovaj broj u Evropi bio nepoznat sve dok ga Arapi nijesu donijeli u Španiju krajem prvoga milenijuma nove ere. Posebno je zanimljivo da su i Rimljani i Grci cio taj „hrišċanski“ milenijum imali izvjestan strah od ovog tajanstvenog broja, koji se kasnije iskazao poput izvjesnog „džokera“ (joker) u matematici, koji je omoguċavao računske radnje, do tada jedva moguċe.

U stvari, ovaj tajanstveni broj - 0 (nulu) - u evropsku nauku uveo je, niko drugi do papa Silvester II (Gerbert d`Aurillac), u izvjesnim krugovima poznat i poštovan kao Adept Velike Vještine (opštepoznate pod prostačkim nazivom –Alhemija) i to učinio svjesno i uprkos velikom otporu cjelokupnog svještenstva Katoličke Crkve, što nikako ne smije da čudi nikoga ko umije „zama´nuti“ sopstvenom glavom, jer od momenta kad je - 0 - (nula) kao broj prihvaċena , popovi više nijesu mogli da svoju dogmatsku tvrdnju:

„Bog je jedan (1)“
Iznose na način kao do tada.

Kad se ovim tajanstvenim brojem stao baviti evropski naučni svijet, krenula je priča da su ovaj broj uveli Vavilonci što je bilo teško, ako ne i nemoguċe dokazati, sve dok Englezi nijesu kolonizovali Indiju i suočili se sa njenim duhom i vjerovanjima. Koliki je šok to morao biti, kad je jedan od engleske vojne kaste otkrio monumentalne hramove, duboko skrivene u džungli, na čijim fasadama nije bilo jebačine a da nije bila uklesana u kamen ovih hramova. Ne treba da čudi e je ova visoka ličnost, od tadašnje kraljice Viktorije, kao prvo, zatražila dozvolu da ovaj hram sravni sa zemljom, što bi se vjerovatno i desilo da uz kraljicu nije bilo mudrih i dalekovidih savjetnika.

Zato i nije neobično što nikoga iz svjetskih naučnih krugova nijesu mnogo zanimale pobuda koje su graditelje ovoga hrama navele da ga opreme na ovako „skaredan „ način. No, ko god nije (pre)optereċen vaspitanjem i tzv. Javnim moralom, iza ovako konačnog stvaralaštva, lako može naslutiti da su oni u svoim duhovnim dilemama morali krenuto od iskonskog pitanja:

- „Što je čoek?“


Ako se i žena, kao i muškarac definišu pod pojmom - čovjek.

Vjerovatno je ovaj kult, odnoso religija, krenuo od ovog pitanja i sveukupno stvaranje i njegovu polarizaciju izrazio brojevima - 1- (jedan), za njega uzimajuċi (pristojni) falusni simbol, tojest u opšnarodnom jeziku, poznat pod značajnim pojmom – kur@c – i to u solidno nadrkanom stavu jer onaj mlohavi ne bi mogao oglumiti ni smotani arapski broj - 2 (dva)

Jasno je da stvarnost shvaċena na ovako sveobuhvatan način, zahtijeva da broj koji dopunjava ovu polarizaciju, uzme simbol ženskog ovalnog simbola, u opštenarodnom jeziku poznatom pod pojmom – pičk@.

Ove svoje pretpostavke ne iznosim prvi put, jer sam poodavno na ovom forumu, onako udvarački ka svaka kukavica, dežurnim brašnjomudima, ovim brojevima prikazao društvene „računske“ formule i operacije, time što sam broj - 10 - iznio kao muško-ženski par, koji količinski u sebi nosi broj - 2 - (dva) a onda kako bih se pokazao duhovit, broj:

01
koji,u stvari novomatematički predstavlja par u kome je muško – papučar- a koji postaje rogonja ako ovaj broj bude:
101

Pri čemu postaje veoma važno ko papučaru/rogonji jebe ženu, što njegov ugled u društvu obara do ništavila ali i jednako uveċava ukoliko je ljubavnik ispred - 0 - a može doċi i do broja:

011

đe jedan drugome mogu dati ruku…

Possebno je zanimljivo kad se postavi računska radnja izražena sa:

1/0

Čiji se rezultat može (i mora) tumačiti kao – beskrajna ljubav – nakon što se kakvi ċutuk smrtonosno zaljubi u kakvu zgodnu đevojčinu.

No sad da batalimo duhovitosti opšte prakse i vratimo brojevima 1 i 0, koji su i omoguċili modernu digitalizaciju vladajuċe stvarnosti za koju je posebno zaslužan pomenuti broj 0 (nula) sa nespornim razlogom uzet kao ishodište svih kordinatnih sistema, bez obzira na broj dimenzija. Ovu temu ċu nastaviti ako mi se digne 1, čak i ako neki od dežurnih „odupirača“ uleti sa kakvim ukorom …
Post Reply