Postoji nekoliko filmova koji su me natjerali da placem ko gladna godina, a to su:
7 Pounds - FIlm kao film je tezak, ali me kraj dokrajcio.
Aftershock - Igra ljudskih emocija nakon strasnog zemljotresa 1976 u Kini. Potresna prica, nema sta.
Forrest Gump - Remek djelo s'o jes jes

, ali kraj filma je pravo tuzan, da se sjebes.
Hachi - Ko god je gledao a nije zaplakao, stvarno nema duse.
Tae Guk Gi (The Brotherhood of War) - Koreanski ratni film o tegobama brace i njihovih najblizih. Jedan od najboljih filmova koji sam ikad gledao. Nisam ovako nesto ocekivao od Koreanaca. Brutalan i zalostan do boli.
Good Will Hunting - Film je boli glava i emotivan.
The Legend of Bagger Vance - Prvi put kad sam ga gledao sa tadasnjom trebom kad mi je bilo nekih 19-20 god i kad sam bio pun sebe

, bio mi je totalno bezveze. Negdje par godina poslije kad sam se izgubio i pao malo u depresivu

, pogledam film ponovo i nadjem se u njemu. To je jedan od onih filmova koji je ostavio dubok utisak na mene, mislim psihicki

, jer sam bio u ku... tad.
Sto se tice domacih filmova, sjecam se kao dijete da sam sa razredom isao u kino i da smo gledali film
Suncokreti. Tad sam prvi put zaplakao i brisao oci da me niko ne skuzi iz razreda. Zamisli te sramote.
Gori Vatra - Dirnula me scena pred kraj filma kad Zaim (Bogdan Diklic) pece jaja i prica sa duhom svog sina i pita ga "Da li postoji razlog da zivi? i "Sine jesam li ja konj?" u mnostvu drugih pitanja. I na kraju izvrsi samoubistvo.

Posto sam jako blizak sa svojim ocem, ta scena me pravo sjebala.
Ma ima jos par filmova ali ih se trenutno ne mogu sjetiti.