mag wrote:ne slzem se s tobom- jednostavno malo koji horor je kvalitetan
Mozda mag misli na slasher horrore, a ne na fenomenalne filmove strave i uzasa u kojem ti se koza jezi od onoga sto ne vidis.
Evo sta Eli Roth kaze o horroru:
"ako ništa drugo, ljudi su se napokon počeli sjećati da su horor filmovi najbolji filmovi za odvesti curu u kino. Ako se hoćete ševiti, odvedite svoju curu na "Cabin Fever". Ako je odvedete na takozvani romantični film poput "Kako izgubiti dečka za 10 dana" cijelo ćete se vrijeme pitati kad da navalite. Ja vam osobno garantiram da će vas tijekom "Cabin Fevera" svake dvije minute ona dograbiti ili vam pritisnuti svoju glavu na grudi. Cura bi vam trebala biti u krilu za ne manje od 20 minuta. Ako ne možete povaliti nakon gledanja "Cabin Fevera", onda ste zbilja beznadan slučaj."
Problem sa nekvalitetnim horrorima po misljenju Eli Rotha:
"Ono što se dogodilo je to da je u sedamdesetima snimanje horora bilo ozbiljno shvaćeno kao umjetnost. Svi veliki redatelji svijeta - Spielberg, Kubrick, Philip Kaufman, Richard Donner s "Predskazanjem", Ridley Scott, William Friedkin, svi su radili horor filmove. Bilo je: "Napravit ću najstrašniji film koji mogu, uzet ću najbolje glumce, najboljeg scenarista, najboljeg skladatelja, napravit ću prvoklasnu produkciju koja može dobiti Oscara." A istodobno je cijeli val mladih filmaša radio filmove o stvarima koje su ih zbilja užasavale. Tobe Hooper smatrao je da možete živjeti u susjedstvu obitelji Manson, pa je napravio "Teksaški masakr motornom pilom". George Romero osjećao je da Amerika samu sebe kanibalizira i da postajemo zombi-sluge potrošačkog društva, pa je napravio "Zoru živih mrtvaca".
Evo što je ubilo horor: u osamdesetima su šefovi studija shvatili da čak i njihovi posrani hororčići zarađuju novac. Filmovi poput "Prom Nighta" bili su zabavni, ali oni nisu bili "Isijavanje", nisu bili "Teksaški masakr motornom pilom". Slasher-filmovi ubili su horor. A onda je 1985. Schwarzenegger preuzeo stvar i svaki put kad bi ubio nekog, kao u "Komandosu", izrekao bi neki štos i ljudi su taj drek gutali velikom žlicom. I sad imate nastavke Freddyja Kruegera i svaki put kad ubije nekog, on odvali štos. Pri kraju osamdesetih horor filmovi bili su vic - filmaši ih nisu shvaćali ozbiljno, fanovi ih nisu shvaćali ozbiljno, a istodobno se dizala velika frka protiv Rambo-nasilja iz sredine osamdesetih, pa je MPAA (filmsko-cenzorska udruga koja daje predikate filmovima) počela rezati i krv i 1990. su napravili remake "Noći živih mrtvaca" i nije bilo krvi - film bez krvi! A tada se pojavio "Kad jaganjci utihnu".
Jebeno užasavajući film. Ali oni su rekli "Ne, mi nismo horor film" jer ne žele biti povezivani s tim posranim slasher-filmovima, svim tim nastavcima Freddyja i Jasona. Pa ga nazovu 'triler' i on osvoji sve Oscare. I onda dođe "Misery" i oni isto kažu da su triler i osvoje Oscara. I tako ja pokušavam napraviti svoj film, kažu mi "horor je mrtav", a ja njima: "A 'Šesto čulo'?" "Pa to nije horor, to je natprirodni triler." Koje sranje, pa to je jebeni horor film! Izraz 'natprirodni triler' nije postojao prije "Šestog čula"! Čak ni "28 dana kasnije" redatelj Danny Boyle se ne usudi nazvati hororom, zove ga 'virusnim trilerom'. I to pored činjenice da je zadnja trećina filma izravno ukradena iz "Dana živih mrtvaca"!
Ali kužim zašto je tako. Kad bih ja rekao ljudima da radim horor film, bilo je kao da radim pornić. Ljudi bi rekli: "Krasno, obožavam niskobudžetne filmove." A ja: "I ja ih volim, ali ne radim niskobudžetni film." Imate te očajno loše, očajne filmove poput "Znam što si radila prošlog ljeta" i "Valentine" i tu je još veći problem: sad TV zvijezde poput Neve Campbell i Jennifer Love Hewitt kažu: "Ja bih bila u horor filmu", pa dobijete stvari poput "Halloween H20". TV zvijezde gledaju na horor kao na sredstvo da postanu slavne. Samo što tu postoji problem: imaju gomilu mladih obožavatelja i već su zvijezde, pa ne žele raditi ono što se od njih traži u takvoj ulozi: golotinju i scene s efektima."
Nisam gledao njegov Cabin Fever i siguran sam da ce me komi docekati na noz. Jednostavno dijelim misljenje ovog covjeka o problemu horrora, pa sam ga citirao umjesto da pisem kao da sam ja to prvi rekao
