Mogao bih vam reci da Scott Pilgrim ima nevjerovatne glumce, izbrusene dijaloge, ritam tempiran poput bombe, bez praznog hoda. Naravno, kao i svaki film baziran na borbama iz runde u rundu, i ovdje ponesto moze izgledati usiljeno, ali izvan toga, radi se o tehnicki savrsenom filmu. Svaki glow oko likova je savrsen, svaka graficka onomatopeja je na mjestu, svaka boja prica pricu.
Mogao bih, isto tako, reci da je ovo film koji vjerovatno treba vidjeti u onom zivotnom dobu u kojem sam ja pogledao Clerks od Smitha, i da ce vam u tom slucaju skoro sigurno promijeniti zivot (zato, ako se smatrate sjebanim ali inteligentnim teenagerom, pogledajte ovaj film bez oklijevanja).
Sve je to lijepo naznaciti, ali nista nema veze sa cinjenicom da je mene ovaj film jednostavno oborio s nogu, i to iz vrlo licnog razloga. Reziser jednostavno prica meni, prica mojoj generaciji, i utrpava u film mnogo od onoga sto meni ZAISTA nesto znaci: nezavisne filmove i muziku iz devedesetih, osmobitne videoigre i muziku, stripove (naravno, jer se radi o filmskoj verziji nezavisnog kanadskog stripa), TV serije, igracke, gadgete, citate, pokrete plesove... rijecju, mogao bih vjerovati u ovaj film da sam se u stanju prisjetiti da me neko proteklih godina zamolio da budem dio nekakvog istrazivanja targeta. Ovako, sve ovo mi je apsolutno NEVJEROVATNO. A jos nevjerovatnije mi je to sto pretpostavljam da postoje ljudi kojima je cijeli film CAK I BLIZI NEGO MENI, buduci da je mene licno za dlaku zaobisla pomama manga stripova i anime filmova iz Japana, koji su u filmu snazno prisutni.
Kad sam jutros s odusevljenjem krenuo pricati o ovom filmu, moj kolega, s kojim se inace NIMALO ne slazem po pitanju estetike i ukusa (covjeku je "Paper boy" dobar film jer je, eto "neholivudski"), mi je rekao "TO te odusevilo? Pa to je samo strip i videoigra".
Da. To je samo ono sto je mnogim mojim prijateljima najvaznije u zivotu.
