Posljeratna filmska ostvarenja na ex-yu prostorima

[erni3]

Bilo bi fino da imamo jednu temu za filmove nastale poslije rata na teritoriju bivse Yuge.
Moje misljenje je da najbolje rezisere imamo mi u BiH sa vise nego dobrim glumcima.
U Srbiji je bilo extra filmova, ali i extra promasaja od filmova.
Hrvatska, ne znam sta da kazem. Skoro svi filmovi su im nekako "ukoceni" (mislim na filmove koje sam ja gledao). Jednostavno mi ne odgovaraju.
Sto se tice izvanzemaljaca, tj. Slovenaca, pogledao sam djelimicno njihov film "Kajmak i maremlada" i to je sve.
Crnu Goru, Albaniju i Makedoniju nisam pratio...

Dakle, navalite...

Inace, lista mojih boljih filmova sa ovih prostora nastala poslije rata su: Savrseni krug, Nafaka, Remake, Nicija Zemlja, Grbavica, Cekaj me ja sigurno necu doci, sivi kamion crvene boje, apsolutnih sto itd. (zaboravio sam imena dosta dobrih filmova koje sam pogledao)

[NekoIzMase]

Moje misljenje je da najbolje rezisere imamo mi u BiH sa vise nego dobrim glumcima.

Što se tiče režisera, donekle se slažem. Međutim, filmovi Jasmile Žbanić (Snijeg i Na putu) su mi totalno ostali nedorečeni. Očekivao sam puno više nego što sam vidio. Posebno u filmu 'Na putu'. Smatram da kraj filma treba ostaviti jak utisak na gledatelja po čemu se večina filmova i pamti dok su njeni filmovi bili opšta suprotnost. Tematika je odlična, priča fino prikazana, završetak - malo je reći očajan. No dobro, to je moje viđenje.

Što se tiče glumaca, istina je da su dobri, no... U svakom bosansko-hercegovačkom filmu gledamo skoro uvijek iste postave glumaca što na neki način unosi monotoniju. Emir Hadžihafisbegović se pojavljuje u 90% filmova, Milan i Enis isto tako, Senad Bašić, itd... Mislim da je vrijeme da se pruži prilika drugim ljudima. Gledano sa strane marketinga, proizvod se povezuje sa slavnim ličnostima isto bi trebalo biti i sa filmovima.

Neosporno je to da kinematografija ovih prostora ima veliki kvalitet i potencijal ali pored priča o ratu, rijetko imamo priliku vidjeti neku drugu životnu priču prikazanu na bijelome platnu. Isto je i sa srbima. Mafijaši, ghetto, lov u mutnom, itd... Hrvate ne pratim jer smatram da nemaju neki poseban kvalitet osim glumačkog koji su ti isti glumci pokazali u nekim drugim filmovima.

Od poslijeratnih filmova su mi najbolje legli:
Četvrti čovek;
Čitulja za Eskobara;
Ničija Zemlja;
Crni Gruja;
Karaula;
Remake.

Uz dužno poštovanje ostalima

[theTruePath]

Imamo najbolje rezisere

Aida Begic
Jasmila Zbanic

[therrarrius]

Što se tiče režisera, donekle se slažem. Međutim, filmovi Jasmile Žbanić (Snijeg i Na putu)
Uz dužno poštovanje ostalima

Aida Begic je rezirala Snijeg.

[in33sa]

kad porastem biću kengur


nije najbolji ali meni najdraži

Slozio bih se.

Inace, mislim da su filmovi sa ovih prostora precijenjeni (ustvari mi ih sami precjenjujemo)

Da smo tolika sila, osvajali bi nekakve nagrade i bez "ratne tematike".

Cesi su za nas Brazil, sto bi se reklo. Recimo.

Ne znam, meni ima toliko glupih filmova sa ovih prostora, da ti pamet stane... sivi kamion crvene boje, crna macka beli macor, nafaka, sve promasaji.

Glumci isto tako, stara garda kako je otisla, otisla i kvaliteta. Srdjan Todorovic nije vrijedan palca desne noge svog oca, Enis Beslagic je toliko iritantan i dosadan sa onim svojim nazovi humorom da mi ide na neku stvar, ministar Emir nije los glumac ali bio je puno bolji kao mladic, danas mi sve njegove uloge sve vise lice na njega u privatnom zivotu (citaj govno od covjeka) i tako dalje... da ne nabrajam.
Hrvatski film nije potrebno ni komentirati, ono je ocajno.

[fixer]

Ma mrtav ladan meni daleko najdrazi.