Cini mi se na osnovu par filmova koje pogledah u zadnje vrijeme, da u zanru naucne fantastike novijeg datuma preovladava sasvim specifican kolorit i ambijentalnost drugacija od one na koju smo navikli u osamdesetim i devedesetim.
Ako ste gledali Equilibrium, Artificial inteligence i Minority report, mogli ste primjetiti sasvim drugaciju paletu neobicnih tonova sa kojima je sniman gotovo citav film. Ta neuobicajena kontrasna igra daje samoj fabuli neki novi prizvuk i svakako poboljsava efekat filma. Ne bih ulazio u samu fabulu sva tri filma i par dodirnih tacaka u njima, a posebno onu koja cini emocionalnu okosnicu u sva tri, i to prepustam vama u nekom od gledanja.
Ovdje bih samo skrenuo paznju na boje i kontraste SF filmova nove generacije koji su sem nadrealne fabule ipak nosili i neku poruku. A ta poruka je uz spomenute boje i tonalitet kadrova mnogo bolje iskazana.
Jos jedan jednako bitan element je i sam enterijer u sve tri filma. Mada se fabula prilicno kratko zadrzavala na enterijerima SF domacinstava, bilo je to dovoljno da nam priblizi jedan svijet svakodnevne intime, doma i domacinstva, ali po uzusima SF tematike.
Ova dva motiva svakako treba zapaziti u SF filmovima od kojih sam nabrojao posljednja tri koja odgledah i koji kao po istom kliseu mozda S.Spilberga /reziser 2 od 3/ nose ove motive.
