Feedback

[_Reds_]

Realno, ko će ako ne MUP kao garant javne sigurnosti to znati. Zato i jeste logično da se područni MUP kao legalna poluga vlasti poziva na odgovornost i ponudi saznanja o počinjenom ratnom zločinu na području koje je pokrivao. Pozivanje na odgovornost ne znači pozivanje na krivičnu odgovornost kao da su počinioci zločina bili pripadnici iz redova MUP-a.

Sarjmen da li je šališ? Opet si zaboravio okolnoski. Poluge vlasti? Da li je vlast postojala kako trwba tada ?

Govorimo o *92 godini i to periodu masovnog egzodusa ljudi iz istočne Bosne, gdje je u tim danima i samo Trnovo palo, a ofanziva krenula i prije. Gdje si imao na hiljade izbjeglica, ovih i onih formacija, ovih i onih jednica koje prolaze kroz to poručje.


Da li je igdje drugo suđeno MUP-u zbog ovoga, odnosno njihovim čelnicima, zato što nisu spriječili zločine?

Da li im je igdje suđeno u RS-u?

Iz sve priče nigdje ne vidim da se MUP optužuje da je učestovao u svemu, samo da je trebao te civile da zaštiti.

[strucnjakdemagog]

Realno, ko će ako ne MUP kao garant javne sigurnosti to znati. Zato i jeste logično da se područni MUP kao legalna poluga vlasti poziva na odgovornost i ponudi saznanja o počinjenom ratnom zločinu na području koje je pokrivao. Pozivanje na odgovornost ne znači pozivanje na krivičnu odgovornost kao da su počinioci zločina bili pripadnici iz redova MUP-a.

Sarjmen da li je šališ?

Govorimo o *92 godini i to periodu masovnog egzodusa ljudi iz istočne Bosne, gdje je u tim danima i samo Trnovo palo, a ofanziva krenula i prije. Gdje si imao na hiljade izbjeglica, ovih i onih formacija, ovih i onih jednica koje prolaze kroz to poručje.


Da li je igdje drugo suđeno MUP-u zbog ovoga, odnosno njihovim čelnicima, zato što nisu spriječili zločine?

Da li im je igdje suđeno u RS-u?

Iz sve priče nigdje ne vidim da se MUP optužuje da je učestovao u svemu, samo da je trebao te civile da zaštiti.

Pa zbog čega se sudi Vikiću i Pušini?

[high_volume]

Diva Grabovica bila je mlada djevojka, katolkinja iz Rame, koja je odbila brak sa sinom turkog bega, pa ju je on ubio.

Luke Grabovca, kmeta Arslanage Zukića iz sela Rumboka u ramskoj nahiji stasala je kćer kojoj bijaše ime Diva a po predaji bijaše cura stasita i nesvakidašnje i čudnovate ljepote, one ljepote koja dođe kao iznenadni i gromoviti pljusak usred ljetne žege, ljepote koja je neprimjerena jednom ubogom ramskom selu, van svih carskih puteva, božjem daru koji je po ljudski mjerilima neprimjeren ubogom Arslanaginom kmetu, i siromašnoj kaurskoj kući koja jedva da ima za prehranit gladna usta onim jadom i čemerom koji ostane nakon što age i begovi pokupe harač. Takva ljepota više priliči nekoj bogatoj begovskoj kući koja spava u svili i kadifi i čije su ruke bijele a put mliječna, i koju ne žeže sunce niti je opaljuju vjetrovi koji pušu sa zlogukog i hirovitog Vrana, planine pune vukova i hajduka koji vrebaju na turske karavane i na kojoj se redovito izmjenjuju pastirske djevojačke pjesme i jauci umirućih surudžija i hajduka. Ali sudbina je htjela da cvijet izraste u trnju a ne u nekoj njegovanoj i mirišljavoj bogatoj bašči. Divina ljepota bijaše istovremeno i njezin blagoslov i prokletstvo i bila bi kao i sve ostale ljepotice pamćena jedno vrijeme dok ne bi teški kmetovski život potlačene raje navukao na njeno lice bore i skinuo joj djevojačku ljepotu s lica da nije zapelo za oko bogatom i razularenom Tahir-begu Kopčiću sinu silnog bega Džafer-bega Kopčića gospodara Rame, Duvna, Uskoplja i Kupresa. Mladi i siloviti begović nesvikao da u životu ima išta što se ne bi povinulo njegovoj volji i koji je obijesno trošio babine novce i skitao se po cijeloj turskoj carevini u potrazi za razuzdanim životom jednog je dana jahajući svog punokrvnog arapskog konja po Vranskim padinama, kojeg mu je babo netom poklonio da se angiri po teferičima i dernecima, nabasao na mladu čobanicu koja je čuvala ovce pjevušeći djevojačke pjesmice i prebacujuć pleteće igle s prsta na prst pokraj bunara gdje su dolazili pastiri i ljudi da napoje sebe i svoju stoku. Primjetila je iz daljine ponositog jahača kako dolazi galopom na obijesnom konju, znala je da je Turčin jer raja ne smije da jaši a pogotovo ne takvog konja, a begovsko ruho i odijelo je sjajilo na suncu i prelijevalo se kroz zrak..što bi se reklo.."ne da gledat u sebe". I prije su tu znali dolazit age i begovi napojit sebe i konja, bacili bi pokoju ljutitu riječ zgoljnoj raji koja bi oborila pogled i šutila i poslužila jal' bega jal' agu hladnom vodom iz dubokog bunara. Dok je Diva tako stidno obarala pogled dojahao je do nje silan begović skočio sa konja, zavezao mu povodac za drveni stup pokraj bunara i došao do djevojke metar dva a onda zastao i pogledao je prodornim pogledom zabacujući sablju damaskinju za pojas. Gledao ju je dugo, njoj se činilo cijelu vječnost, znala je da je to on...bahati sin Džaferbegov kojemu teče med i mlijeko i koji se razmeće babinim bogatstvom i o kojem se pjesme pjevaju. Oborila je svoje krupne oči i čekala njegovu zapovjed da mu zahvati vode iz bunara i već je rukom krenula ka lancu i drvenom čabru da zahvati kad joj je Tahir prišao uhvatio je blago za ruku i dok je ona sva trnula od straha i isčekivanja on je već zabacio čabar u vodu, naglo povukao posudu, i onda halapljivo potegao par gutljaja , obrisao usta i zabacio svoju kao ugljen crnu kosu na zatiok fiksirajući djevojku u oči..

- Odakle si djevojko..

- Iz Rumboka...Luke Grabovčeva..

- Aha...kako ti je ime..

- Diva..

- Diva..ime ti dobro stoji..

šutila je..

- Ovo su tvoje ovce..

- Jesu svijetli beže..

- Ko ti je aga..

- Arslanaga..

- Arslanaga...tako..jel' dobar..

- Dobar je beže...

- I treba bit...- prišao joj je bliže-...takvoj ljepoti..

Nije se smjela pomaknut niti odmicat...za Tahirovu naglu ćud znalo se nadaleko..

- Ne boj se curo...

- Ne bojim se beže..

- Svaki dan čuvaš ovce..ovdje..

Diva je šutila i gledala pred sebe..

Tahir skoči na konja..potegnu povodac okrenu se par puta na konju u mjestu i dobaci..

- Budi tu sutra u isto vrijeme...doći ću..

glasno alaknu konja i ne čekajuć odgovor od djevojke odjuri u galopu. Diva ostade kao ukopana u glavi su joj se rojile misli, došla je doma i šuteć spratila ovce ne govoreći nikome pa ni majci o onome šta joj se sprema, nije slutila dobro, legla je uznemirena i san joj nije htio na oči. Tješila se s time da je Tahir nemirne ćudi da će za koji dan odjahati jal' u Stambol jal' u koji drugi dio turske carevine gdje još nije bio i gdje se još nije naživio terevenki i naljubio žena i da je možda već kad je odjahao s bunara zaboravio na ubogu ramsku pastirku koja mu ne priliči ni po bogatstvu ni po ugledu a kamoli po vjeri..šta će begu kaurka i nevjernica, tješila se Diva al joj ipak san nikako nije htio na oči. Zaspala je pred jutro kad su već pastiri gonili svoja stada u jutarnju ispašu i kad se sunce već počelo pomaljati preko vranskih vrhova obraslih gustim crnim četinarima.

Tahir je došao taj dan i svaki drugi dan, bio je točan i neumoljiv, Nije mu se mogla sakriti iako je mijenjala vrijeme napajanja blaga, ako je ne bi našao na bunaru našao bi je i najudaljenijim pašnjacima kamo ni aginska ni begovska noga skoro nikad nije kročila, pojavio bi se kao duh, kao nerazdvojna sjenka..kao prst sudbine koji je neumoljiv i protiv kojega ne možeš ništa nego se prepustiti usudu i božjoj volji. Svaki dan ju je nagovarao, udvarao joj se, obećavao brda i doline, donosio joj đerdane i bisere, svilu i kadifu, sav se razblažio, ni traga njegovoj bahatosti i osionosti, gledao ju je dugo i zaneseno.

- Dive..nemoj me mučit.

- Prođi me se beže..

- Bićeš begovica...neće bit takve u pašaluku...dvorit će te ko sultaniju..

- Nemoj beže...

- Bez tebe mi nema života...Dive..

- Kršćanka sam beže..

- Poturčićeš se...

- Ne mogu...pogazit viru..

- Pusti viru...ja bi uzeo tvoju ..- pa zastade..-...al ne mogu ..beg sam...ti možeš...

- Ne mogu beže....razumi me..

- Ne mogu te razumit...obasuću te biserima...Dive..samo mi reci..

Diva izvadi iz njedara krunicu

- ...ovo su moji biseri...- spusti oči- I moji đerdani...drugi mi ne trebaju..

Tahir se lecnu..ovo je bilo smiono i bezobrazno..mahati jednom begu krunicom pred nosom..šta si ta kaurka umišlja..obuze ga bijes al' se suzdrža..

- Pusti to Dive..prominit će se to....

- Nikad beže..

- Zašto si takva...odbijaš me...mrziš me..zašto..nisam li dobar prema tebi..

Diva se ublaži...bilo joj malo žao bega..

- Dobar si Tahirbeže...imaš sve...silan si bogat si..možeš birati po cijeloj Bosni i cijelom carstvu..svaka će ti poć..mlade begovice uzdišu za tobom..svaka će ti poć..šta ću ti ja...ta kršćanka sam..

- Hoću samo tebe - priskoči i uhvati je ramena..- samo tebe Dive..

- Nemoj mučit sebe i mene..-otrgnu se- Pusti me .....-molećivo ga pogleda-

Tahira obuze bijes...skoči na konja i dobaci..

- Dive znaš me...dobar sam a mogu i drugačije...razmisli dobro....doći ću ubrzo i pazi dobro šta ćeš mi reć..

bijesno ošinu konja i odgalopira glasno alakajući. Diva ostade kao ukopana.

Tahir je dojahao kući..svezao konja u štalu utrčao u kuću zagrlio majku i šapnuo joj na uho..

-Majko...ja bi se ženio..

begovica ga pogleda u oči, sva u radosnom čudu i iznenađenju, već joj je bilo dosta njegovih beskrajnih lutanja i njezinih strahova..

- Šućur mome Alahu..jašta nego ženit..

- Majko...kaurka je...kćer Luke Grabovca..Arslanagina kmeta...lijepa je ko...đul-djevojka..

begovica se otrgnu od sina..zatetura i zajauka..

- Nemoj sine.... dina ti i Alaha..nemoj majku u grob tjerat..

- Majko volim je..samo nju...bez Dive mi nema života..svo sam tursko carstvo proša al nisam vidio zgodnijeg in'sana...nit' vlahinje..nit' muslimanke..

- Gdje ćeš sine vjeru na nevjeru...beg si...nemoj ni pomislit sine...babo će presvisnut...


Stari Džafer je bijesnio na minderu...derao se na sina...razbacivao džezve i čibuke onako debeo i skoro nepokretan ko kakva divlja neljudska neman koju su probudili iz dubokog slatkog sna..hropćao je davljen neljudskim bijesom i vlastitom ogromnom tjelesinom..

- ...nikad..nikad...dok sam ja živ..nikad ugursuze...prije bi te mrtvog volio vidit..

Diva je došla kući uznemirena i u strahu. Znala je za Tahirovu naglu narav i neobuzdanu ćud i znala je da neće odustati. Kao što je znala da neće popustiti ni ona. Dvije suprostavljene tvrdoglave naravi, dva ovna na brvnu..jedan jak i sion zaštićen silom i ugledom, drugi bez prava i bez zaštite al spreman na sve pa i na žrtvu..dva nespojiva pola, dva svijeta tako blizu a tako daleko, izrasli jedan pokraj drugoga a udaljeni kozmičkim bezdanom..

odlučila je sve ispričati ocu..

Luka je u nemoći kršio prste...znao je da se namjerio na silu, na silnog Tahirbega- Kopčića o kome se čulo mnogo dalje od ubogog ramskog kraja..sve tamo do Stambola, znao ja za oca mu Džaferbega neumoljivog i nemilosrdnog bega, znao je da se on mali i ubogi kmet, kršćanin ne može ni na kakav način suprostaviti toj sili a da ne plati glavom i on i cijela mu obitelj. Grozničavo je vrtio misli po glavi i jedino mu je jedno padalo na pamet..zatražit će pomoć od svog age Arslanage Zukića,..dobar je čovjek, razumiće ga, k tome aga je..iako nije ni blizu Džafer begu ni po ugledu ni po snazi, njegova riječ može pomoć, cijene ga age a i begovi ga znaju..nije repa bez korena, a i voli Divu prirasla mu je srcu, pomoći će joj ako ikako može.. davno su se on i Arslanaga skumili..

Arslanaga ga je saslušao i zabrinuto vrtio glavom..

- Mladi Kopčić je pašče, ne sluša nikoga pa ni starog Džafera, biće teško kume...

- Znam aga...

- Silovit je ugursuz..ne preza ni pred čim..šta mu se oće to i dobije

- Oće bit lijeka aga...

- Nećemo se dat...Divu ću ja imat na oku...ovih dana...pa nek pašče proba..

- Hvala ti aga..

- Ti ajde sad kući..i pozdravi Divu..nek se ne plaši..

- ' Oću aga...


Leži Tahir na minderu ...nit jede nit pije danima..majka mu donosi šerbe' al on neće pa neće...ona ga milo pogleda, žalosno joj je gledati ga al nesmije ona starom Džaferu na oči, on i dalje bijesni i čibuči, rastjerava sluge, galami i viče sam sa sobom...ni Tahir mu ne smije na oči nit itko živ..sluge samo donesu jelo i pobjegnu od njegovog neljudskog bijesa...

jednoga dana zovnu Džafer Tahira u svoje odaje a kad ovaj dođe sav ispijen i propao od nesna dreknu na njega..

- Voliš li ti tu kaurku..

- Babo..više nego sebe..ko Alaha..

- Muč' pašče jedno...- dreknu bijesno na njega pa se smiri i nešto tišim glasom- Čija je vlahinja..

- Luke Grabovca..iz Rumboka..

- Je li ti kajela cura..

- Otima se babo....neće veli vjeru pogazit..

- 'Vako ćemo..ja ću je isprosit u babe a ti sedlaj konja i reci joj za ovo..

Tahir priskoči veselo, poljubi očevu ruku i prošapta..

- Hvala ti oče, hvala presvijetli beže..

- Bjež' mi s očiju.. idi...al znaj, reci joj, mora se poturčit, mora bit po šerijatu, mora..zapamti..ako neće milom 'oće silom


Tahir dojaha do Dive veselo i uznosito..ohrabren očevim blagoslovom, zaustavi konja i viknu djevojci ne silazući..

- Dive jesi odlučila...

- Beže..rekla sam ti..vjere pogazit neću..

- Je li to tvoja zadnja..

- Zadnja beže..

Tahir je pogleda prijetećim pogledom, suzi oči i prosikta ljutito..

- Sutra mi te babo prosi...bićeš moja ili crne zemlje....biraj..

- Odabrala sam beže....reci babi da ne čini puta uzalud..


Luka je vidio silu i ordiju koja se spušta do njegove kuće ...sva begova svita, teško natovareni konji, valjahu se niz strminu do uboge Lukine kuće, a na najkrupnijem konju koji se savijao do poda od tereta valja se stari Džafer koji jednom u pet godina zajaše konja, mora da ga je ljuta muka i nevolja natjerala..

Stigoše pred kuću, sluge priskočiše i skinuše Džafera s konja koji othukivaše kao kakav zmaj, brišući znoj koji mu se slijevao s čela od ljetne žege, debljine i silne begovske odore koja ga činjaše još strašnijim i većim..

Džafer viknu selam Luki..ovaj ga otpozdravi, sluge se povukoše desetak metara dalje...i Džafer i Luka ostadoše sami..

Džafer othuknu dođe malo do zraka i pogleda na Luku

- Prijatelju Luka.. pitaš se što sam ti došo u pohode..

- Znam svijetli beže..

- Dobro kad znaš...nisam od bijesa..već od nevolje..

Luka je šutio..

- Tvoja Diva je zapela za oko mom Tahiru...odgovaro sam ga..al on je zajogunio...nju pa nju..

Luka je i dalje šutio..

- Da skratimo priču Luka..došo sam isprosit Divu..u to ime - pokaza na pretovarene konje- Nosim joj tovar blaga...pa nek bude hairli i sa srećom..

Luka podiže oči..i smože snagu..

- Presvijetli beže..Diva se nije obećala Tahiru....ne treba joj njegovoga blaga..

Džafer ga pogleda..

- Luka...ti si kmet, kaurin..ja sam beg...tvoj gospodar...promisli..

- Čovjek sam beže..i mi imamo dušu..

- Slušaj kaurine...Tahir je spreman silom je oženit...- zastade malo- ili će se na Divi trava zazelenit..

Luka opet obori oči..

- Biće božja volja...

- Tako Luka..

- Tako beže..

Džafer mahnu rukom slugama i oni ga posjedoše na konja. Sila i ordija se odvalja uzbrdo kako je i došla..a Luka ostade zdvojan sluteći na najgore...

Brzo javi Arslanagi što se zgodilo a zato vrijeme Tahir čekaše oca i čuvši od njega vijesti bijesno ošinu konja, uze još jednog za sobom i odjaha put Vrana. Za njim se otisnuo Arslanaga na svom vrancu. Tahir dojaha do Dive, skoči s konja, uhvati djevojku za ruku i povika..

- Uzjaši Dive..

- Pusti me beže...

- Dive jaši sedlanika..

- Ni mrtva beže..

Iz daljine se čuo topot konja u galopu. Arslanaga juri kao vjetar, već ga vide, Tahir se sav ustrepta i zavika..

-Dive zadnji put ti kažem..jaši konja..

- Zbogom beže..

Tahir vadi jatagan iz bensilaha i zarinu ga djevojci u prsa nekoliko puta...isčupa nož iz djevojčina tijela, skoči na konja i pobježe u galopu.

Za to vrijeme stiže Arslanaga, skoči sa konja i obujmi već obamrlo djevojačko tijelo iz kojega se cijedila krv u potocima a već polumrtva Diva pogleda ga umirućim pogledom..

- Zbogom kume..

Arslanaga ju uze u naručje obgrli joj glavu, suze mu potekoše niz obraze, ridanje provali iz njega kao bujica...

- Kumo...nemoj kumo....nemoj cvite...- ridao je Arslanaga ko malo dijete držeći u naručju umiruću Divu..

odjednom iz njega provali bijes. Škrinu zubima, oči mu zaplamtješe, spusti mrtvu djevojku na travu, poljubi je u čelo i zakle joj se..

- Osvetiće te Arslanaga..kunem ti se dinom i Alahom..

skoči na vranca, bijesno ga ošinu i pojuri za Tahirom..


Stigoše se na jednoj ledini..uhvatiše se u hrvanje, dahću, okreću beonjačama, divlje i bijesno, Tahir sav u paničnom strahu, udarila mu pjena na usta, škripi zubima, ponestaje mu snage..Arslanaga ga obori na travu i kleče na njega..

- Nemoj Arslanaga dina ti..dat će ti babo tri tovara blaga..

Arslanaga izvadi nož od aršina i povika..

- Nećeš babi doći na večeru..evo ti pozdrav od Luke Grabovca..nosi ti ga Arslanaga

i zarije jatagan pravo u Tahirovo srce...Tahir samo okrenu očima, psikne i izdahne...

Arslanaga bijesno isčupa nož, obrisa ga o rukav..i pljunu na mrtvog Tahira..

Pred večer dođoše cure i mladići, opraše Divu od zgrušane krvi..iskopaše joj grob i sahraniše je na vrh Vrana. Luka je dugo nijemo klečao na grobu..sijede mu vlasi poigravaše na vjetru koji se s noću spuštao s planine.

Objavio: http://divagrabovceva.blogger.ba/arhiva ... 01/1018495

[sinuhe]

Anton Wilhelm Amo. Njemacki filozof i profesor na univerzitetima u Jeni i Halleu u 18. vijeku rodom iz Afrike



Afrikanac Abram Petrovic Gannibal ruski general i pradjed Aleksandra Puskina.

[Ommadawn]

Al’ Juga je fakat bila karina, care. Da nije, ne bi se raspala.

[Tempo]

Al’ Juga je fakat bila karina, care. Da nije, ne bi se raspala.

jes, ti znas..

[MehmedPasaMoric]

Po toj logici sve sto se raspalo bilo je karina, Rimsko carstvo, drevna Grcka, Mongolsko carsto, Perzijsko, Osmansko itd. U isto vrijeme npr Nigerija nije karina jer se nije raspala iako ljudi nemaju sta da jedu. Ni ova postdejtonska u pokusaju demokratska nakarada nije karina iako imas ljude od 30-40 godina bez dana staza i radnike koji robuju za 400-500 maraka. Jaka logika

[Ommadawn]

Al’ Juga je fakat bila karina, care. Da nije, ne bi se raspala.

jes, ti znas..

Pa činjenica jarane.
Gdje je?
Najebali se Titu majke 1990-e ko niko živ. Nije ni 10 godina nakon njegove smrti opstala. Krenula se raspadati još dok ga je noga zaboljela.

[Tempo]

Al’ Juga je fakat bila karina, care. Da nije, ne bi se raspala.

jes, ti znas..

Pa činjenica jarane.
Gdje je?
Najebali se Titu majke 1990-e ko niko živ. Nije ni 10 godina nakon njegove smrti opstala. Krenula se raspadati još dok ga je noga zaboljela.

evo, covjek ti napisao:

Po toj logici sve sto se raspalo bilo je karina, Rimsko carstvo, drevna Grcka, Mongolsko carsto, Perzijsko, Osmansko itd. U isto vrijeme npr Nigerija nije karina jer se nije raspala iako ljudi nemaju sta da jedu. Ni ova postdejtonska u pokusaju demokratska nakarada nije karina iako imas ljude od 30-40 godina bez dana staza i radnike koji robuju za 400-500 maraka. Jaka logika

pogledaj jugoslovensku kinematografiju, pogledaj razvoj od feudalne ratom razvaljene drzave 1945 do zlatnog doba ekonomske, kulturne, sportske i politicke afirmacije. poslusaj muziku, zatvori oci i zapitaj se: kakva je to drzava u kojoj nastaju takve pjesme?, prebroj olimpijske medalje, svjetska prvenstva, grand slamove, zaviri u statistike nataliteta, zaposlenosti, pitaj babu o pasosu i razne druge stvari. normalno, uvjek imaj na umu da smo krenuli od feudalizma, bez icega 1945, da je ukupna zaduzenost jugoslavije bili otprilike onoliko koliko bi, recimo, sada vrijedio zamisljeni jugoslovenski telekom...

[Ommadawn]

Pa što ste koji kurac glasali 1990 da se raspadne?
Narod eto htio Jugoslaviju, al nas strane sile zavadile. Zapad truli.
Ma da nije, je li?

Nego kad su se dobro napušili kurca - odjednom “Dragi Tito vidi šta nam uradiše”.

A pokralo je čim je Tile spušten u grob.

[MehmedPasaMoric]

Ljudi su glasali jer su se nadali da ce nastaviti zivjeti isti zivot sa istim standardom, odlaziti na posao, raditi, posteno zaradjivati, da ce im se djeca skolovati itd. ali sve to u jednoj novoj, demokratakoj i progresivnoj drzavi; ljudi NISU glasali da im familija bude pobijena, kuce zapaljene a fabrike unistene, a posebno nisu glasali da im kapu 25 godina kroje nepismeni cobani koji su sve ex-yu drzave udaljili od Evrope a priblizili Africi, kako po ekonomiji tako i po uslovima zivota. Jer da je to bila opcija na referendumu prilicno sam siguran da niko za nju ne bi glasao

[mistek]

prebroj olimpijske medalje, svjetska prvenstva, grand slamove, zaviri u statistike nataliteta, zaposlenosti, pitaj babu o pasosu i razne druge stvari. normalno, uvjek imaj na umu da smo krenuli od feudalizma, bez icega 1945, da je ukupna zaduzenost jugoslavije bili otprilike onoliko koliko bi, recimo, sada vrijedio zamisljeni jugoslovenski telekom...

Jugoslavija (1945-1992) je na 22 OI osvojila 23 zlata i 79 medalja ukupno. Hrvatska je na 14 OI osvojila 15 zlatnih i 44 medalje ukupno.
O natalitetu glupost pričati u kontekstu nekog direktnog poređenja. Bez Albanaca, natalitet u Jugoslaviji je bio ispodprosječan.
Stopa nezaposlenosti je u vrijeme Titove smrti bila na 14%, a iza toga je uslijedio još veći krah. Na Kosovu je nezaposlenost bila preko 50%, a u BiH se nakon 1983. nije spustila ispod 20%
Inflacija je bila strašna tokom cijelog postojanja države, a dug van svake pameti i u konstantnom porastu. U trenutku raspada, dug je bio 20 milijardi dolara.

Eh, sad malo o temi. Broj umrle novorođenčadi je bio pet puta veći nego danas (1980.), a broj ubistava duplo veći nego danas

Dakle, ne bih da vučem poređenja sa državom danas, ali ta država nije ni bila Bog zna čemu ekonomski i socijalno, kako god hoćete, koliko se ističe. U poređenju s drugim državama Evrope, to je bilo daleko od bajnog. Eh da, bilo je sjajno ako su reper Bugarska i Rumunija.

[Tempo]

prebroj olimpijske medalje, svjetska prvenstva, grand slamove, zaviri u statistike nataliteta, zaposlenosti, pitaj babu o pasosu i razne druge stvari. normalno, uvjek imaj na umu da smo krenuli od feudalizma, bez icega 1945, da je ukupna zaduzenost jugoslavije bili otprilike onoliko koliko bi, recimo, sada vrijedio zamisljeni jugoslovenski telekom...

Jugoslavija (1945-1992) je na 22 OI osvojila 23 zlata i 79 medalja ukupno. Hrvatska je na 14 OI osvojila 15 zlatnih i 44 medalje ukupno.
O natalitetu glupost pričati u kontekstu nekog direktnog poređenja. Bez Albanaca, natalitet u Jugoslaviji je bio ispodprosječan.
Stopa nezaposlenosti je u vrijeme Titove smrti bila na 14%, a iza toga je uslijedio još veći krah. Na Kosovu je nezaposlenost bila preko 50%, a u BiH se nakon 1983. nije spustila ispod 20%
Inflacija je bila strašna tokom cijelog postojanja države, a dug van svake pameti i u konstantnom porastu. U trenutku raspada, dug je bio 20 milijardi dolara.

Eh, sad malo o temi. Broj umrle novorođenčadi je bio pet puta veći nego danas (1980.), a broj ubistava duplo veći nego danas

Dakle, ne bih da vučem poređenja sa državom danas, ali ta država nije ni bila Bog zna čemu ekonomski i socijalno, kako god hoćete, koliko se ističe. U poređenju s drugim državama Evrope, to je bilo daleko od bajnog. Eh da, bilo je sjajno ako su reper Bugarska i Rumunija.

fenomenalno za feudalnu ratom razvaljenu drzavu iz 1945, zar ne? tih 20 milijardi, ili hiljadu dolara po stanovniku, je vrijednostr zamisljenog jugoslovenskog telekoma (telekom slovenije+srbije+cg+kosova+bih+makedonije+hrvatska) i deset puta je manji nego npr dug hrvatske koji iznosi desetak hiljada eura po glavi stanovnika. ovo za natalitet ti nije tacno, istina je da je na kosovu bio veci, ali natalitet je bio dobar u cjeloj jugoslaviji, za razliku od npr. danas. hrvatske i srpske medalje su naravno produkt jugosloveskog ulaganja u sport. ni hrvatska ni srbija nisu poceli od nule ni u jednom sportu, kao sto je jugoslavija pocela u svim, osim u skijanju, ali i janica i ivica su produkt ante kostelica gipsa, poznatog jugoslovenskog sportiste.

u poredjenju sa zapadnom evropom smo bili daleko od bajnog, ali ipak smo bili dostojni u mnogo cemu. u poredjenju sa cjelom istocnom evropom smo bili eldorado.

[Ommadawn]

Ljudi su glasali jer su se nadali da ce nastaviti zivjeti isti zivot sa istim standardom, odlaziti na posao, raditi, posteno zaradjivati, da ce im se djeca skolovati itd. ali sve to u jednoj novoj, demokratakoj i progresivnoj drzavi; ljudi NISU glasali da im familija bude pobijena, kuce zapaljene a fabrike unistene, a posebno nisu glasali da im kapu 25 godina kroje nepismeni cobani koji su sve ex-yu drzave udaljili od Evrope a priblizili Africi, kako po ekonomiji tako i po uslovima zivota. Jer da je to bila opcija na referendumu prilicno sam siguran da niko za nju ne bi glasao

Koja jebena ekonomija kad su se zadužili do grla jebote...
Sama SFRJ je bila dužna 22 milijarde USD (po današnjoj procjeni vrijednosti 100 milijardi) da više ni dug nisu mogli vraćati.
Narod je glasao misleći da ako protjeraju i pobiju druge da će ih tad krenuti u životu, ne računajući na to da mogu biti također pobijeni i protjerani. Naviklo na sistem “daj hljeba preko motike”.
Imali su opciju Antu Markovića koji je više propagirao ekonomiju ali jok.

[MehmedPasaMoric]

Ljudi su glasali jer su se nadali da ce nastaviti zivjeti isti zivot sa istim standardom, odlaziti na posao, raditi, posteno zaradjivati, da ce im se djeca skolovati itd. ali sve to u jednoj novoj, demokratakoj i progresivnoj drzavi; ljudi NISU glasali da im familija bude pobijena, kuce zapaljene a fabrike unistene, a posebno nisu glasali da im kapu 25 godina kroje nepismeni cobani koji su sve ex-yu drzave udaljili od Evrope a priblizili Africi, kako po ekonomiji tako i po uslovima zivota. Jer da je to bila opcija na referendumu prilicno sam siguran da niko za nju ne bi glasao

Koja jebena ekonomija kad su se zadužili do grla jebote...
Sama SFRJ je bila dužna 22 milijarde USD (po današnjoj procjeni vrijednosti 100 milijardi) da više ni dug nisu mogli vraćati.
Narod je glasao misleći da ako protjeraju i pobiju druge da će ih tad krenuti u životu, ne računajući na to da mogu biti također pobijeni i protjerani. Naviklo na sistem “daj hljeba preko motike”.
Imali su opciju Antu Markovića koji je više propagirao ekonomiju ali jok.

Ti koji su planirali da protjeruju, oni nisu ni glasali niti je u njihovim drzavama bio referndum. Bosnjaci su glasali za suverenu, multietnicku BiH a ne za SDA fildzan enklavu. Prica ti nema logike decko

[dječak sa šibicama]

Ako je SDA za fildzan drzavu, a Bosnjaci glasali za multietnicku, ko je onda glasao za SDA?

Logika zeko pije mlijeko.

[PM72]

Bošnjaci su na referendumu glasali za nezavisnu BiH a na svakim izborima za SDA tako da smo sada umjesto nezavisne dobili zavisnu BiH.

[Nekako s proljeća]

Od pomenutih operacija izdvajamo Milutinovićeva sećanja na akciju „Banjalučke bebe i proboj koridora“ iz juna 1992 koja je žestoko potresla srpsku javnost. O ovom događaju piše Miloš Vasić: “Za smrt 13 beba u banjolučkoj bolnici zbog nedostatka kiseonika optužena je međunarodna zajednica i njene sankcije. To što je ceo slučaj bio izmišljen (kako lepo objašnjava dr Borisav Jović, jedan od aktera, u svojim memoarima), to što su u neposrednoj blizini Banjaluke postojala dva aktivna postrojenja za proizvodnju medicinskog kiseonika – nije pomoglo; vera u “nebesku misiju” i “zaveru protiv Srba” bila je jača“.
Propagandnu pozadinu rasvetljava Milutinović:„Srpski narod zapadno od Brčkog bio je u potpunoj blokadi, uz sankcije i zabranu leta humanitarnih aviona potpuno odsečen i bez veza sa maticom ... humanitarna situacija na prostoru Krajine neprekidno se pogoršavala i pretila katastrofom ... zabranom leta nisu se mogli koristiti ni avioni ni helikopteri za prevoz ranjenika u medicinske ustanove SR Jugoslavije niti obezbeđivati medicinskim sredstvima ... Krajem maja, svestan teške situacije pozvao sam novinara Radio Beograda Branislava Božića na dogovor o informativno-propagandnoj aktivnosti u takvim uslovinma.
To se pre svega odnosilo na to da se vapaj srpskog naroda za medicinskom pomoći čuje širom sveta, odnosno da se antisprski raspoložena međunarodna zajednica pozove na poštovanje ljudskog prava na život. Trebalo je tražiti pomoć u medicinskim sredstvima i lekovima. U razgovovru smo tražili nešto osetljivo na što bi se nagluvi moćnici pozvali na razum i humanost.Božić je istakao da je na Kliničko-bolničkom centru (KBC) u Banjaluci, poslednjih dana umrlo nekoliko ranjenika, bubrežnih bolesnika i novoreođenih beba.
Složili smo se da bi umiranje beba i bubrežnih bolesnika zbog nedostatka kiseonika i otopina moglo izazvati pažnju javnosti, eventualne osude i apelovati za pomoć. Dogovorili smo se da on obiđe KBC, upozna se sa stanjem, a nakon toga zakaže razgovor sa najodgovornijim ljudima.Već posle dva dana u pres-centru došlo je do sastanka sa direktorom KBC dr Dragutinom Ilićem i načelnikom Dečje klinike dr Milovanom Milovanovićem. Oni su istakli veoma tešku i zabrinjavajuću sitauciju jer su nedostajali osnovni lekovi i sanitetski materijal, čisti kiseonik za operacije i otopine za bubrežne bolesnike. Prema njihovoj oceni to je uzrokovalo smrt više ranjenika, bolesnika i novorođenih beba. Na kraju je dogovoreno da se narednih dana organizuje konferencija za štampu na kojoj će članovi KBC upoznati novinare sa problemima u lečenju obolelih i predložiti mere za sprečavanje većih posledica i eliminisanje povećane smrtnosti. Takođe je dogovoreno da se oblast medicinske zaštite stanovništva permanentno informativno prati i inicira preko pres-centra i svih agencija koje su sa njim na vezu, a da će Branislav Božić biti neposredna veza Centra sa KBC-om.Nakon konsultacija sa Božićem dogovorio sam izradu plana informisanja i propagande usmerene težišno na četiri cilja: – Praćenje humanitarne sitaucije, posebno pojavu novih slučajeva umiranja ranjenika, beba i bubrežnih bolesnika, pravovremeno i objektivno informisanje javnosti – Traženje unutrašnjih rezervi lekova, sanitetskog materijala i sredstava, uključujući i kiseonik, koji se mogu naći u kućnim zalihama, ambulantama, privrednim i društvenim organizacijama....
Strana 128 pa dalje , link : https://pescanik.net/wp-content/PDF/reci_i_nedela.pdf

[Nekako s proljeća]

General Alagić po povratku iz Haga 17.12.2001. Teletabisi ga izručili kao zločinca.

[geralt]

Mozemo li da ne kopiramo cetnike i ustase u negiranju kredibiliteta Haskog suda kad se odnosi na "nase"? Nijedna haska optuznica nije napisana "onako", a saradnja sa Tribunalom je obaveza preuzeta u Dejtonu.

[Nekako s proljeća]

Vjerovatno nisi upoznat o načinu izručenja , a niko ne spori obavezujuću saradnju sa Haškim Tribunalom ili samu presudu. General Alagić je bio dostupan i mjesecima prije sramnog i ponižavajućeg hapšenja, ukazivao da je spreman dobrovoljno da se odazove i brani u Hagu.

[geralt]

Vjerovatno nisi upoznat o načinu izručenja , a niko ne spori obavezujuću saradnju sa Haškim Tribunalom ili samu presudu. General Alagić je bio dostupan i mjesecima prije sramnog i ponižavajućeg hapšenja, ukazivao da je spreman dobrovoljno da se odazove i brani u Hagu.

OK, pogresno sam protumacio tvoj post.

[Nekako s proljeća]

Ulaz u tunel ispod aerodroma Sarajevo, iz pravca Butmira. Riječ je o novom tunelu koji je bio planiran kao zamjena onom već postojećem.

[Nekako s proljeća]

Moguće je da se stiče takav utisak, oni koji su godinama bili na istoj strani ne mogu nikada biti samo forumski ''poznanici''.Ima tu nekog respekta većeg levela, nešto su u međuvremenu naučili jedni od drugih, a kroz njihovu komunikaciju i ostali to isto mogu. Naravno ako hoće.
Oni su svojim preživljavanjem svog onog zuluma nad njima od brojnih neprijatelja Bosne, kao i dosta dosta neke nepravde , se ipak malo bolje razumiju a da o tome i ne napišu sve što misle. Dakle voda u ustima, ostane nedorečeno za neupućene. Jesi se obratio u smislu ''Očekuj poziv SIPA-e'' i to je nedopustivo, po meni. A prihvatljivo mi je ovo tvoje iznad napisano korigovanje, jer je svjedočenje obaveza svakog savjesnog lica.

I na ovom pdf-u mi samo svjedočimo ono što smo doživjeli tokom višegodišnje barbarske opsade grada Sarajeva. Ti imaš pravo imati drugačije mišljenje o događaju od 2 maja 1992. i pokušaja zauzimanja ključnih državnih institucija od strane izdajničke JNA. Također, možeš imati drugačije mišljenje, pa tvrditi da se bitka za Pofaliće 16 maja nije ni desila, keslat' se sa gif ''vukodlacima'' haha ha he hehe. To je tvoje pravo na mišljenje. Ja lično takve smatram teletabisima , kojim ne zamjeram na neznanju. Ako imam vremena i volje ponudim im nešto od dostupne argumentacije, i to je to.

[PM72]

I da još nešto dopunim.
Kao što NSP reče,mi koji smo iznjeli teren odbrane na svojim plećima (mislim na preživjele veterane i dobrovoljce) vrlo dobro se razumijemo a to što ponekad kažemo jedan drugom (a ostalim zvuči kao vrijeđanje ) je naš "odbrambeni" strav .

Ja NSP-a cijenim i poštujem iako često imamo različite stavove pa znamo jedan drugom složiti " udarac ispod pojasa".Ali bih u svakom trenutku ,bez razmišljanja,stao iza njega.Ne samo njega nego mnogih na forumu.

Podrumaše i pobjegulje ne podnosim organski,pogotovo kad počnu sa omalovažavanjem ili prijetnjama.Čuj,da mi jedan podrumaš prijeti SIPO-m što sam napisao da sam vidio mrtva tijela u ratu...