KLIZIŠTE
Piše: Hamza BAKŠIĆ (
[email protected])
23/03/07
Predozirao
Predsjednik Vlade RS Milorad Dodik je prošle sedmice ovako opisao stanje u BiH nakon haške presude: “Bošnjaci su htjeli da se okrivi Srbija koja bi im platila deset milijardi, a oni da sjede u Sarajevu i troše te pare i da ništa ne rade, kao što ni sada ništa ne rade.”
Turci izjelice.
Mnogo toga je kazao Dodik u jednoj jedinoj rečenici, još više je prećutao. Bez ikakvog nametanja kolektivne odgovornosti istorija će naći aršin - Dodika treba podsjetiti da je Sarajevo bilo mjesto najdužeg obruča u vojnoj historiji, treba ga podsjetiti na broj mrtvih i ranjenih, na sarajevske ulice zalivene dječijom krvlju. S tim, naravno, kako Dodik kaže, institucije RS nemaju veze, odgovorni su pojedinci. Hajde nek’ bude tako, ima li tu mjesta nekom pijetetu? Ništa nismo radili, samo smo besposleni sjedili u obruču...
Ako ostaje pri tvrdnji da je Republika Srpska prvi primjer bezgrešnog začeća u politici, Dodik bi, naprimjer, mogao da se izjasni – kako nadoknaditi štetu koju su vlasti njegovog entiteta nakon Dejtona nanijele privredi u Vogošći, demolirajući pogone? Tu bi se mogla naći neka od onih deset milijardi koje Dodik pominje, za koje smo mislili naručiti piva i meze, kad već ništa ne radimo.
Vlada RS, nakon Dejtona, u vrijeme reintegracije nekih opština u Federaciju, pravila je mitinge na kojima je mještanima objašnjavano kako je u Sarajevu pobijeno trideset hiljada Srba i da dolaze Alijini policajci sa zelenim čalmama. I sad se nađe neki bubnjar ili telal, neki promotor nacionalne netrpeljivosti tipa Rajka Vasića, koji će žaliti da je Sarajevo etnički čisto... I sad se steže ručna komisiji za Sarajevo. U međuvremenu, svako može pričati šta mu padne na pamet. Osobito priče o iskonskoj i viševjekovnoj nataloženoj mržnji među ovdašnjim narodima.
Srbi su iz Vogošće i Ilijaša odvedeni na prevaru, možda i u dogovoru sa Strankom demokratske akcije u okviru tajne nagodbe o Srebrenici. Nekadašnji žitelji istočne Bosne su ovdje došli bježeći ispred ognja i mača. Njihove kuće su velikim dijelom spaljene, ne mogu ih prodati, sretni su ako dobiju desetak hiljada maraka donacije, dok sarajevski Srbi koji su otišli ili još odlaze uzimaju dovoljno novaca da počnu nov život. Nije kakav, zna se, a gdje jeste? Sarajevo time gubi, i to se zna, ali šta se može?
Bošnjačke stranke nastoje uvezati institucionalnu odgovornost od početka rata do danas. Teza koja bolje stoji načelno nego faktografski. Nisam, naime, spreman u nekom policajcu koji zaustavlja vozače kod Doboja vidjeti nasljednika policije koja je sudjelovala u srebreničkom pokolju ili zatvarala oči pred zločinima u Prijedoru ili pred nasiljem na Grbavici.
Podrška islamskog svijeta je sijanje političkih opsjena. Taj svijet nije u stanju ozbiljno sudjelovati u razgovorima o budućnosti Bosne i Hercegovine. Stekao je stigmu terorizma ili mu je vješto namještena. Razbucan je, neefikasan, dovoljno se sjetiti učinka islamske pomoći nesretnim Palestincima. Bošnjačke stranke nisu činile dovoljno da Dodikovim biračima kažu kako inviktiv što ga izriču ne zahvata cio narod niti podrazumijeva kolektivnu odgovornost naroda. Ili im je, možda, nedorečenost potrebna, jer održava temperaturu.
Slaba tačka pozicije bošnjačkih stranaka je odnos snaga. Međunarodna zajednica nije spremna na odlučne korake, kakav bi bilo ukidanje entiteta. Ostaviće Bosance i Hercegovce da se krčkaju u loncu vlastitog izbora. I da izvuku pouku kako političarima ne treba vjerovati dok obećavaju lijepe stvari, dok zavređuju potpuno povjerenje kad obećavaju konfrontacije ili koju drugu vrstu nevolja.
Dodik i Silajdžić su Milošević i Tuđman bosanskohercegovačke krize u kojoj će sutra biti jako teško učiniti što se danas moglo bez velikih napora. Dodik sprema eskalaciju, grupa pravnih eksperata iz Beograda i Banje Luke priprema koncept trodjelne federativne Bosne i Hercegovine. Igra sa poslovnom tajnom u ugovoru o prodaji Refinerije je sistemska, ona govori i o federalnoj Bosni i Hercegovini. Političari su se pozabavili velikim pitanjima, sistemom. Vrte se kolosalne cifre, Dodik spominje nove milijarde dolara, istina za energetske objekte koji ne otvaraju radna mjesta. Od konkretnih prijedloga vezanih na osjetljive tačke, govori o putu Srebrenica – Skelani i svojoj odlučnosti da na sljedećim izborima u Srebrenici Srbi izađu kao jedinstven blok. Nije teško štivo. Dodik, inače, nije težak za čitanje, osim visokom predstavniku kojem ostaje samo da vjeruje u svemoć parlamentarne demokratije.
Međunarodna zajednica došla je na ovo tlo u uniformama evropskih bijelih posmatrača. Nastavila je sa Unprforovim bijelim kolima. Ukoliko se prihvati prijedlog Dodikovog trbuhozborca Rajka Vasića da se rasprave o ustavu i policiji odgode do odlaska visokog predstavnika, otići će s bijelim zastavama.
Nije tačna. 
