I što to piše.. Umjesto da kao mnogi drugi uzme pare i pljuje po Bošnjacima i zapomaže "zavadiše nas političari", on piše temu "Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti". Priprema rata, zločin i genocid, žrtva i iseljeništvo. Nisu to teme za donacije.nemoguce vruce wrote:cudilo bi me da ga proglase podobnim...
jer cim neko zine i kaze istinu o bosnjackoj kataklizmi za vrijeme agresije i genocida, te o jos goroj kataklizmi nakon agresije, odmah na scenu stupaju kvaziintelektualci i pokusavaju popljuvati doticnu osobu...
fatmir je imao svojih ispada, kao mnogi drugi, al mu je haman najveci "ispad" jer prica ono sto mnogi zetoni i dupelisci ne vole da cuju...
Preporučujem knjigu Marketing tragedije (2008), može se naći na internetu. Evo šta kaže Nedžad Ibrišimović u predgovoru:
Šta je to što me je ponukalo da pokušam sam sebi, a time možda i još ponekome, objasniti svoje pristajanje uz aktualne novinske tekstove Fatmira Alispahića? Ono što me nuka da to predočim jamačno je u isti mah i razlog moga pristajanja. Odlučio sam se za tu riječ pristajanje, umjesto možda riječi: divljenje, oduševljenje, čestitanje, zahvalnost, promišljanje, osvješćivanje, odazivanje, ili nekih drugih sličnih riječi možda najviše stoga što je moje pristajanje utemeljeno ponajprije u mojim sopstvenim nedostacima i manjkavosti kao muslimana, Bošnjaka, Bosanca, Bosanca i Hercegovca, živa čovjeka i umjetnika. Moje pristajanje uz ono što on piše i objavljuje i što je sada sabrano u ovoj knjizi pod naslovom Marketing tragedije, a i ono što je objavio ranije u dvije-tri knjige, ponajprije dolazi otuda što je u meni, ne znam više sasvim zbog čega, ta sposobnost, ako sam je, naravno, ranije ikada i imao, da opišem kakovu aktualnu stvar, nešto što vidim, doživljavam i osjećam u ovom svom stvarnom miljeu, ugasla i ja više ne znam, ili se ne usuđujem znati, riječima imenovati stvari koje se tiču sudbine naroda kome pripadam i zemlje u kojoj živim. Naravno, najteže je sada objasniti zašto ne neki drugi autor, jer u nas ima još ljudi umnih i pametnih koji svim žarom svoga srca iskreno i hrabro pišu promišljajući našu stvarnost. Prije svega, čini mi se da to dolazi otuda što očito ne postoji opće uvjerenje da Fatmir Alispahić za sve ljude ima ono značenje koje ima za mene. I, ono moje pristajanje uz ovoga autora je pristajanje uz sve njegove tekstove koje je bilo kada napisao, a sam ih nije derogirao, dočim kod mnogih vrsnih autora događa mi se da mi se neki članak veoma dopadne, a da potom napišu drugi koji mi se ne dopada.
Ima, dabome, u nas cijela bulumenta nadmoćno razbaškarenih autora čija pisana lena i feudi uglavnom se temelje na dušmanskom odnosu spram vrijednosti koje su vrijednosti za mene, a za njih ne, pa i oni ponekad napišu stvari koje me svojom istinitošću obraduju, ali strah i nepovjerenje u njihove osnove, očas izjedu takvo radovanje. Dakle, moje pristajanje uz tekstove ovoga čestitoga, i slobodno mogu reći, dobrano usamljenog viteza pera na vjetrometinama javne riječi i na udarima glasila koja su demokratičnost uglavnom svukla u blato, je neka vrsta intuitivne vjere i nade da me svojim tekstovima nikada ni u buduće neće iznevjeriti, mada bih bio najsretniji kada pisac prema kome, evo, pokušavam iskazati svoju duboku naklonost, više ne bi imao povoda ni za jedan svoj članak.
Ali šta je ono osnovno što se zbiva sa mnom dok čitam njegove tekstove? Osnovno je ono što je autor vjerovatno i htio, a to je da se svaki put upitam šta ja osobno činim da ono o čemu on piše više ne bude tako porazno, uvredljivo i opasno po nas. I paradoksalno, to što sam sebi izgledam posvemašnje manjkavo kad god pročitam kakav njegov članak, upravo je to ono što u meni izaziva moje najveće poštovanje prema Fatmiru Alispahiću, književniku, pjesniku i publicisti iz Tuzle.
I što u Teroru antiterorizma (2008) Fatmir oplete drugove (izvod iz predgovora):
SDP-Alijansa, koja je zavladala 2000. godine, svoju dugoročnu šansu je vidjela u kooperativnoj produkciji montiranih sudskih procesa, te različitih oblika forsiranja islamofobije i nipodaštavanja boraca Armije RBiH, odnosno njihovog izjednačavanja sa četničkim i ustaškim teroristima. Vijeće ministara BiH, koje je vodio lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, ustanovilo je „Koordinacioni tim za borbu protiv terorizma", tijelo koje je narednih mjeseci svako malo obavještavalo javnost o „terorističkim" kretanjima i opasnostima. Gdje su te „opasnosti" bile prije 11. septembra, niko nije pojasnio, iz čega se vidi plaćenićki, dodvornički i montažerski karakter „antiterorističkog tima" koji je suštinski predstavljao buduću policijsku državu za muslimane u BiH.
U jedra islamofobiji zapuhala je i nevladina (NGO) infrastruktura, godinama odgajana donacijama sa Zapada, stavivši svoje kvazidemokratske potencijale u službu tzv. borbe protiv terorizma. Bio je to tužan poraz građanskog intelektualizma. Organizirani su okrugli stolovi, sesije, izdavani časopisi, sve na temu otkrivenog tzv. islamskog terorizma, a u koga bi drugog nego u Bošnjaka. Sarajevski intelektualci, bliski ovim organizacijama, nalikovali su na sve one mentalne i moralne gmizavce koji su se grijali uz zločine ondašnje Njemačke ili ovdašnjeg Izraela.
U Sarajevu 2001. i 2002. nije bilo časnije stvari nego biti protiv zloupotrebe kompletnog državnog i društvenog sistema za sataniziranje bosanske žrtve. Jednako vrijedi za kraj 1991. i početak 1992., kada su samo odvažni bili protiv velikosrpskog razumijevanja jugoslovenstva. Na žalost, na prste se mogu prebrojati javne ličnosti, političari pogotovo, koji su se tada usudili javno progovoriti protiv islamofobije kojom je SDP-Alijansa tvrdila pazar kod svojih šefova.
I naravno da su onda gadovi kao fatamorgana, sandokann i cyprus (koji su svjesni da su: Kretenčina, idiot, pička od čovjeka...), glupani kao taxi_driver i snaga_znanja i pederi tipa koop radosni, i to izražavaju svojim cinizmom. Ne mogu sebi vjerovati, kao ni mi, da u sred Sarajeva ne smiješ pričati o bošnjačkoj nevolji. Jedino što to njih ushićuje a nas rastužuje. Srećom ima ljudi kao oridjidji koji napišu ovdje nešto smisleno. Iako radi ovoga ne bi dobro prošao na FF, kao ni Warhead, Hadzi Lojo, mihlebulesed. Ali zato im kažem, svaka vam čast!
Mislim da ljudi zatvaraju oči pred historijom iz puste želje da zaborave i nade da se neće ponoviti. Ne shvataju čuvenu izreku da su upravo onda osuđeni da je ponove.oridjidji wrote:E sad sto mi zatvaramo oci i dalje pricamo o multikulturi to je drugi par rukava, ali historija nam vjerno pokazuje da smo mi narod kojeg ce vise uskoro biti van Bosne nego u Bosni (ako i vec nije tako), koja nam je matica, upravo iz gore navedenih razloga i pitanje je hocemo li sutra postati nova Palestina ili ne.
Meni je od Fatmira bilo dobro kada je u Zabranjenom forumu, na temi miješani brak, rekao da je takav brak moguć u Sarajevu i par drugih mjesta, a u Višegradu recimo nije jer nema uopće Bošnjaka, koji su pobijeni i protjerani. E to je slika Bosne koja se raspravlja i živi u iluzijama, i ne želi vidjeti žalosnu realnost.
Nije bitan broj već koliko postova staviš, vidiš da se slomiše.Warhead wrote:Oridjiji, ovaj forum u velikoj vecini posjecuju samo bosnjaci, a brat-bratu siguran sam da min. 90% clanstva cine bosnje. Ako razmisljanje i stavovi koje zastupa to clanstvo realno reprezentuju ostatak populacije (bar za Saraj'vo mislim da je tako) onda se bojim da nismo bolje ni zasluzili. Koji smo mi imbecilan narod nek nas nestane i nek ide sve tri p.m. zajedno sa Kazazom i drugim prodanim dusama ovog foruma. Amin.oridjidji wrote: Ti care moj zatvaraj oci pred historijom i budi zaveden multikulturom i ja je volim i ja sam njome zaveden, ali nesto nam ne ide postavljanje Bosne na svoje noge. Upravo zato sto se drugi non-stop mjenjaju, a mi ne...
Ovo je nevjerovatna drskost, porediti ratnog zločinca Karadžića koji je organizovao ubijanja i progone sa Alispahićem koji piše o tragediji svog naroda. Gore od toga je napisao samo poznanik:kakavdanakneiskustvu wrote:to što mu se ne sudi ne mora značiti da nije fašista,a svako ko pročita njegove tekstove znaće ko je fatmir,fašista na kvadratnemoguce vruce wrote:@kakavdankneiskustvu...
cetniku se jos sudi i ako Bog da bit se osudjen.
dje se to fatmir nalazi pred sudom?
Kakvih gadova ovdje ima, da čovjek povrati.poznanik wrote:Fakat je postalo pretjerano forsiranje i isticanje srebreničkog genocida, gdje god i šta god kome zatreba za ostvarivanje svojih ciljeva - uhvati se genocida, a ko se pobuni, bude opisan najgorim mogućim osobinama i proglašen smrtnim neprijateljem Bošnjaka...![]()
Vidjeli šta rade dekan Ivo, licemjer Lovrenović i šuplji poklopac Kazaz.Hadzi Lojo wrote:Neki na ovom forumu umislili da su neka vrsta vrhovnog suda BiH i kome oni prilijepe etiketu fasiste onda je to tako i nema druge.
Hvala Aviceni na linku. Vidim da Fatmir priča o Muzeju genocida. To je važna i ključna stvar, i zato ga mrze, jer pogađa u suštinu. Fatmrziteljima vjerovatno ne smeta Muzej Alije Izetbegovića, jer je to glupava ideja kako bi se uhljebilo par stranačkih kišobranodržaca, ali im smeta Muzej genocida, koji bi trebao biti glavno mjesto za bilo kojeg posjetitelja Sarajeva.
