Fasizam jos nije porazen

[argyle]

par vijesti iz Genocidne Tvorevine, za dan fasizma ili antifasizma, nisam bas skontao.



U organizaciji Odbora za njegovanje tradicije oslobodilačih ratova Vlade Republike Srpske, u Banjaluci će 9.maja biti održana centralna svečanost obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom.

Parastos za sve poginule u borbi protiv fašizma biće služen u Sabornom hramu Hrista Spasitelja. Nakon polaganja cvijeća na Spomenik žrtvama fašizma na Trgu palih boraca, predviđeno je obraćanje zvaničnika u umjetnički program.

Obilježavanju ovog značajnog istorijskog događaja prisustvovaće i ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Petar Đokić, koji je i predsjednik Odbora za njegovanje tradicije oslobodilačih ratova. Dan pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu obilježava se u znak sjećanja na dan kapitulacije nacističke NJemačke 9. maj 1945. godine.

Povodom Dana pobjede nad fašizmom, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik položiće vijenac na Spomenik žrtvama fašizma na Trgu palih boraca u Banjaluci, saopšteno je iz Biroa za odnose sa javnošću predsjednika Republike.

Predsjednik Srpske prisustvovaće i polaganju vijenaca na spomenik u Rogoljima kod Gradiške i svečanom otvaranju renovinarnog objekta Doma kulture u ovoj mjesnoj zajednici.

PROSLAVA DANA EVROPE
U državama članicama i potencijalnim kandidatima za članstvo u Evropsku uniju danas se obilježava 9. maj - Dan Evrope, koji je ustanovljen kao sjećanje na Šumanovu deklaraciju kojom je prije 61 godine počeo proces evropskih integracija.

Povodom Dana Evrope, Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Republike Srpske organizuje danas sastanak i prijem u Administrativnom centru Vlade RS, kojem će prisustvovati predsjednik Srpske Milorad Dodik, ministri u Vladi Srpske, direktori i glavni urednici medijskih kuća, predstavnici javnog i kulturnog života u Republici i nevladinih organizacija.

Sastanak će u 12.00 časova otvoriti ministarka za ekonomske odnose i regionalnu saradnju u Srpskoj Željka Cvijanović.

Delegacija EU u BiH i Direkcija za evropske integracije BiH, povodom Dana Evrope, organizuju od 4. do 17. maja brojne sportske i kulturne manifestacije u 20 gradova u BiH. Cilj ovog višednevnog obilježavanja Dana Evrope je da se javnosti u BiH približi ideja i vrijednosti ujedinjene Evrope, te značaj procesa pristupanja BiH u EU.

Nekadašnji francuski ministar inostranih poslova Robert Šuman je 9. maja 1950. godine predstavio prijedlog stvaranja organizovane Evrope, neophodne za održavanje mirnih odnosa. Taj prijedlog, poznat kao Šumanova deklaracija, smatra se početkom stvaranja današnje EU. Šuman je tada pozvao Francusku, NJemačku i druge evropske države da zajedno rade za proizvodnji uglja i čelika, čime bi se stvorila prva konkretna osnova za evropsku federaciju.

On je ovaj prijedlog iznio u kontekstu hladnoratovskog zaoštravanja koje je prijetilo da uvede Evropu u novi rat. Takođe, postojala je bojazan od ponovnog naoružavanja NJemačke, pa je Francuska željela da ima neku vrstu kontrole nad proizvodnjom uglja i čelika u NJemačkoj, jer ti sektori predstavljaju osnovu za proizvodnju u vojnoj industriji.

Prijedlogom je stvorena Evropska zajednica za ugalj i čelik, koja je predstavljala prvi korak na putu evropskih integracija.

Kao uspomenu na dan kada je Šuman objavio deklaraciju, lideri EU su na samitu 1985. godine u Milanu odlučili da 9. maj bude obilježavan kao Dan Evrope.

Taj dan se proteklih godina obilježavao slavljima širom evropskih metropola, ali i debatama o budućnosti Evrope, njenim granicama i proširenju.

Proširenje Unije praćeno je skepticizmom u nekim članicama, ali je taj proces bio i ostao pravi instrument za prevazilaženje političkih prepreka, jer je njegova osnova - mirno ujedinjenje Evrope zasnovano na demokratiji i vladavini prava.

EU predstavlja zajednicu vrijednosti, a zemlje koje žele da postanu njene članice moraju da ispune jasne uslove koji su definisani na sastanku Evropskog savjeta u Kopenhagenu 1993. godine.

Ti kriterijumi se odnose na stabilnost institucija koje obezbjeđuju demokratiju, pravnu državu, poštovanje ljudskih prava i manjina, tržišnu privredu, sposobnost preduzeća da izdrže konkurenciju u Uniji i sposobnost preuzimanja obaveza koje proizilaze iz članstva, uključujući provođenje ciljeva političke, ekonomske i monetarne unije.

B.T.

Kad Rajko odmara, tu je Branislav da nastavlja antifasisticku borbu.

PODIZANJE SPOMENIKA NA ZLATIŠTU KAO ODGOVOR NA SKUP U OMARSKOЈ

Ukoliko takozvani savez logoraša BiH sutra organizuje "dan logoraša BiH" u Omarskoj kod Prijedora, Savez logoraša Republike Srpske će na Dan ustanka u BiH, 27. jula, podići spomenik visine 36 metara stradalim Srbima na Zlatištu iznad Sarajeva, izjavio je predsjednik Saveza logoraša RS Branislav Dukić.
"Srpski logoraši nikada neće pristati na stvaranje jedinstvenog `saveza logoraša BiH`, jer Bošnjaci ne priznaju postojanje nijednog logora ili zatvora za Srbe u BiH", rekao je Dukić danas Srni povodom najavljenog skupa u Omarskoj.

Dukić je rekao da srpski logoraši ne priznaju nepostojeći savez logoraša BiH i njegove aktivnosti, koje su prvenstveno usmjerene na stvaranje mržnje prema srpskom narodu i RS.

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović rekao je da ova organizacija smatra da bi lokalne vlasti u Prijedoru trebalo da zabrane sutrašnje održavanje skupa takozvanog saveza logoraša BiH.

"Neprimjereno je da se dozvoli održavanje jednog ovakvog skupa, jer još uvijek nisu utvrđene činjenice koje bi na neki način bile verifikovane šta se to dešavalo u Omarskoj tokom proteklog rata", istakao je Mitrović.

Boračka organizacija Republike Srpske /BORS/ smatra krajnje licemjernom i neprihvatljivom ideju takozvanog saveza logoraša BiH da 9. maja u Omarskoj organizuje takozvani dan logoraša BiH i poručuje da u toj namjeri neće uspjeti.

"Neće uspjeti u svojim sitnopolitičkim i šićardžijskim namjerama i interesima i naglašavamo da će 9. maja na području opštine Prijedor, kao i u cijeloj slobodarskoj Evropi biti obilježen Dan pobjede nad fašizmom", saopšteno je ranije iz BORS-a.

Prijedorski SUBNOR, Boračka organizacija, Organizacija porodica poginulih, zarobljenih boraca i nestalih civila Prijedor i Udruženje ratnih zarobljenika i logoraša prošle sedmice su ponovo izrazili nezadovoljstvo skupom takozvanog saveza logoraša BiH, najavljenim za 9. maj u Omarskoj.

Oštro protivljenje najavljenom skupu u dva navrata izrazio je načelnik opštine Prijedor Marko Pavić, jer ne podržava "politički skup", a organizatori skupa imaju loše namjere prema Prijedoru i protiv su svega što čini dobro ovom gradu.

Tzv. savez logoraša BiH namjerava 9. maj obilježiti kao "dan logoraša BiH" obilaskom spomenika stradalim Kozarčanima u Kozarcu, a potom i posjetom Omarskoj gdje su predviđena obraćanja članova tog saveza, kao i članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Bakira Izetbegovića.

V.Č.

Nadali su se izgleda incidentima u Dobrovoljackoj, da bi eto imali razloga da zabrane Savezu logorasa BiH komemoraciju u Omarskoj, ali eto ostadose zivi.
Sedmicama nam iz Genocidne Tvorevine stizu antifasisticke poruke te od nacelnika Pavica (on bi kao da zabrani skup), pa onda medijski udari na Savez logorasa BiH, npr preko Slavuja koji poredi agresore iz Dobrovoljacke sa zrtvama logora i prijeti da ukoliko s nesto desi u sarajevo, da ce biti i gore u Prijedoru i to ne na BN-u, ne na RTRS, nego na nasoj prvoj, jedinoj news Tv1 kod Hadzifejzovica.

danas je i Dan Logorasa
Antifasisticki logori smrti Omarska i Trnopolje.



Smrt Slobodi, Fasizam Narodu !

[BiH-x]

u Banjaluci će 9.maja biti održana centralna svečanost obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom.

O tempora, o mores

[muha_sa]

u Banjaluci će 9.maja biti održana centralna svečanost obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom.

O tempora, o mores

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=xTD4VZy1xk4 [/youtube]

[Alfons Kauders]

SSSR je izgubio 26,2 miliona ljudi u Drugom svetskom ratu, a od toga 8. 668, 400 vojnika.


"Postoje stvari od kojih ne treba odstupati u bilo kojim okolnostima - to je sloboda ljudi, dostojanstvo zemlje i mir u svojoj domovini. To je vredno za svakoga i čini nas jedinstvenom, snažnom nacijom. Srećan vam praznik - Dan velike pobede! Slava narodu pobedniku! Ura", uzviknuo je Medvedev, kojem su vojnici postrojeni na Crvenom trgu otpozdravili uzvikujući tri puta "Ura".

izgubili su zato jer su bili s hitlerom u krevetu do ljeta 1941... nije im bilo plaho mrsko kasapiti poljsku i strijeljati njihove oficire, ni napasti finsku... staljin i hitler ko od iste majke braca...

[Erzsebet]

Majda Balić: Smrt fašizmu! I tebi sine...

66 godina nakon što smo pobijedili fašizam…

Stara dama Evropa je čet’res’ pete bila uvjerena u „nikad više“. Njemačka je kapitulirala, Hitler se ubio, a Nürnberg je trijumfalno presudio onima živima. Evropa nije uprljala svoje prste zračenjima američke atomske bombe nad „malima žutima“, a i dobila je Italiju koja se pokolebala malo prije samoga kraja i odabrala „pravu stranu“ skidajući sa sebe musolinijevski fašizam i prigrlivši Bandiera rossu. Evropa je očišćena od zla, spremna da živi u prosperitetu i jedinstvu, najavili su nam. Napaćeni živi Jevreji dobili su zadovoljštinu osnivanjem države Izrael na drugome kontinentu – Evropa nikako nije znala kako da im se iskupi osim da ih skloni dalje od sebe, kako je ne bi podsjećali na ružne stvari koje je dopustila da im se dese…

„Nikad više“ je pobjednički odjekivalo Evropom. No, da se to nije odnosilo baš na cijeli kontinent, saznali smo tek nekoliko dekada kasnije. „Cijeli Balkan ne vrijedi kostiju jednoga pomeranskoga grenadira.“ - rekao je Željezni kancelar, Otto von Bismarck, jednom davno. Izgleda da je demokratska Evropa dijelila njegov stav početkom devedesetih kada je riječ o eks YU prostorima.



66 godina je prošlo od savezničkog oslobađanja Berlina i zatiranja njemačkog nacističkog neprijatelja. Malo više od pola stoljeća nakon toga, najmoćniju polugu Evropske Unije čine baš dva nekadašnja najveća neprijatelja, Njemačka i Francuska. „Naučili smo lekciju“, poručuju svijetu, stvarajući jaku nadnacionalnu državu spremnu da lagano postane konkurentna velikom, moćnom, demokratskom SAD-u. Evropa se monetarno i geografski ujedinjuje, spremna na vječiti mir i blagostanje.

No, je li baš sve tako sjajno? Da li je fašizam zaista mrtav? Ili još „trza nogama“?

Pođimo od Austrije, domovine najopakijeg soboslikara­/Firera prošloga stoljeća. Austrijskim biračima su se otvarile mogućnost da na predsjedničkim izborima prošle godine, 25. aprila, daju glas kandidatu – nacističkog poimanja. Oni malo ciničniji bi primijetili da u Austriji sve i počinje. Slobodarska partija, stranka ekstremno desne orijentacije, imenovala je tako svog kandidata – pedesetogodišnju „majku nacije“ Barbaru Rosenkranz, odbornika i člana pokrajinske vlade u Donjoj Austriji. Do tada je uspješno levitirala sa svojim stavovima, latentno se zalažući za toleranciju (neo)nacističke propagande. Tek prošle godine u obraćanju naciji kao predsjednički kandidat, naglasila je neophodnost revizije zakona o zabrani nacističke propagande. Po njenom mišljenju, zakon je u suprotnosti sa odredbama austrijskog Zakona o slobodi mišljenja i izražavanja. Sve lijepo i demokratski. Sa slobodom govora i glasanja.

Gospođa je ličnim primjerom dala podsticaj na odbranu od „infiltracije tuđinske krvi“ u vene nacije. U braku sa istaknutim funkcionerom zabranjene nacističke stranke NDP, rodila je šest kćerki i četiri sina – krsteći ih u duhu Hitlerovih učenja – imenima iz germanskog epa Nibelungen: Heda, Ute, Alvine, Zonhild, Hildrun, Mehthild, Arne, Folker, Horst i, naravno, Volf. Rosenkrantzova je dobila „tek“ 15.62%, no treba li nas brinuti to “tek” kada shvatimo da iz godine u godinu raste i nacional-patriotizam te vrste u cijeloj Evropi?!

Arijel Muzikant, čelnik Izraelskog kulturnog centra u Beču komentira događanja u Austriji: „Nominacija Rosenkranzove, naciste iz potaje… nikako nije prihvatljiva – ravno je ruganju žrtvama holokausta u Austriji, ukupno 65.000 ovdašnjih Jevreja.“ Kada je za vrijeme prdsjedničke utrke upitana o gasnim komorama i koncentracijskim kampovima – Rosenkrantzova je izjavila da je išla u školu između ’64 i ’76 i da ne planira mijenjati svoja viđenja povijesti koju su je tada naučili. Naime, u to vrijeme, Austrija je u potpunosti izbacila Drugi svjetski rat iz historijskih knjiga. Zvuči li vam poznato?

Zbog ovakvog načina ophođenja gospođa Rosenkrantz je svrstana je u red „nacista iz potaje“, mada pravi izraz “Kellernazis” u bukvalnom prevodu znači “nacisti iz podruma”. Sve jako podsjeća na slučaj nekadašnjeg predsjednika te drževe i generalnog sekretara Ujedinjenih nacija od 1972. do 1981., Kurta Waldheima, kome je dvije decenije bio zabranjen ulazak u SAD, nakon što se saznalo da je bio član njemačke jedinice koja je počinila mnoge zločine u tadašnjoj Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog rata. Noviji primjer je slučaj pokojnog austrijskog desničara, lidera Saveza za budućnost Austrije Joerga Haidera, koji je hvalio aspekte Hitlerove politike rada i izdavao anti – semitska saopćenja. Ružno je reći da je Gospođa Evropa odahnula, ali nakon tragične saobraćajke u kojoj je 2008. godine poginuo premijer vlade Austije, Joerg Haider, nekako su svi u anitfašističkoj Evropi disali lakše.

Malo službene statistike iz Trećeg Rajha nije naodmet: Austrija je sačinjavala samo 11% od ukupnog stanovništva Hitlerovog Trećeg Rajha. Od ukupnog broja članova Hitlerove Nacional – socijalističke partije, čak njih 40% su bili iz Austrije.

Mnogi se slažu da trenutno raspoloženje u demokratskoj majčici Evropi prema imigrantima jako nalikuje onom antisemitskom raspoloženju između dva svjetska rata u Vajmarskoj Republici Njemačkoj. Za sve probleme vezane za nezaposlenost, nestabilno stanje u državi i narastajuće netrepeljivosti, tada su bili krivi Jevreji. Da li će Evropa ovaj put elegantnije pronaći krivce za recesiju?

U novembru 2005. godine se u Francuskoj pobunio najniži društveni sloj. Pobuna je trajala oko dvije sedmice. Grupe mladih ljudi širom Francuske, uglavnom Sjevernoafrikanci ili potomci crnih Afrikanaca, palili su automobile i bacali kamenje na policiju. Francuska je zemlja univerzalnih vrijednosti, u kojoj diskriminacija ne može postojati jer svako može dobiti državljanstvo ako se integrira. Stvarnost je da je u Francuskoj u posljednjih četrdesetak godina, najveći broj imigranata iz Sjeverne Afrike, a velike su imigracije crnih Afrikanaca i Kineza iz bivše francuske Indokine. Ovi su ljudi getoizirani, uglavnom nezaposleni, nedovoljno obrazovani – imaju malo šansi za zaposlenje i poboljšanje društvenog i ekonomskog položaja. Pravi Francuzi ih preziru, boje ih se, a konzervativne stranke potpiruju njihove strahove. Sasvim demokratski. Još ukoliko su muslimani koji se bore za prava nošenja nikaba, tek će osjetiti francusku demokraciju – od 11. aprila je kažnjivo nositi nikab, a svima koji se ne povinuju slijedi kazna od 150 eura. Za početak. Udruženja za zaštitu ljudskih prava organizovanjem demonstracija u Parizu najoštrije su osudili poteze francuske vlade protiv muslimana u ovoj zemlji – čiji se broj kreće između pet i sedam miliona. Dominik Vilpen, bivši premijer Francuske, je također kritikovao vladu zbog održavanja rasističkih konferencija.



“Od Finske do Crnog mora, naprijed, naprijed, Fireru, naredi – mi te slijedimo”, ovu su pjesmu pjevali njemački vojnici 1941. godine tokom pohoda na Moskvu. Nakon Staljingrada, ove pjesme više nije bilo. No, ipak, ova danas naizgled zabranjena pjesma još uvijek odzvanja iz nekih podruma – pjevaju je mladi neonacisti. Dok su njihovi djedovi sanjali o osvajanu Evrope i svijeta, neonacisti su fokusirani na navodno “oslobađanje” Njemačke od stranaca. Omiljene parole su im “Auslaender Raus” – stranci van, i “Deutschland den Deutschen” – Njemačka Nijemcima.

Možda bi trebalo obratiti pažnju i na Izrael i njihovu legalizovanu formu cionizma, koju mnogi često smatraju inačicom nacizma. Svijet se već “pomirio” sa tim da na svako kritiziranje izraelske politike bude optužen za antisemitizam.

U našoj nam domovini, stvari isto idu nabolje. “Miješani” brakovi i ljubavne veze između onih različitih nacionalnosti (i vjeroispovijesti) samo mogu da dovedu u nevolje sa obiteljima “sa obje strane”. Jer, pobogu, “ima toliko boljih naših” – najčešće je opravdanje onih sa obje strane nevidljive crte.

Kako mi u BiH volimo da smo moderni i da se ugledamo na majčicu Evropu, zar treba da čudi stanje istreniranog nacionalizma u kojemu živimo? Više nije problem reći unučiću da je pradedo bio „malo ustaša“, „malo pripadnik handžar divizije“, a odjednom ponosno isplivavaju nacističke veze među obiteljima i na poslovnome planu.

Evropom se u posljednje vrijeme širi talas ekstremno – desnih i populističkih partija (koje se zajednički nazivaju Euronacionalizam), a ove su partije društveno prihvaćene i učestvuju u političkom životu, ali se smatra da imaju bliske veze sa neonacističkim grupacijama. Za neke od takvih partija smatraju se: Front National (Francuska), British National Party (V. Britanija), Freiheitliche Partei Österreichs ili FPÖ (Austrija), Alleanza Nazionale (Italija) i mnoge druge.

Svijet, koliko god dvoličan bio – slaže se u jednom: ovih dana nije baš najpopularnije biti imigrant, a posebno musliman imigrant. Možda se konačno skine svjetski bijes na tu vjersku skupinu nakon “sklanjanja” Bin Ladena, poslije njega možda i pukovnika Gadafija, ali samo možemo pretpostavljati ko će to imati čast nositi žutu traku poslije njih.

Za kraj, u mome je susjedstvu godinama kolao vic o podobnima. Pitala učiteljica malog prvačića na času historije ko su to bili partizani. “Partizani su bili fini ljudi koji su nas branili od ustaša, četnika…” – ispali mali kao iz topa. “Dobro”, kaže učiteljica zadovoljna odgovorom: “A ko su bili četnici i ustaše?”. Mali se počeše po glavi, promisli još jednom, i sav ponosan krene: “Dedo, babo, adže, dajo…

Eto, sretan vam 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, zemljaci! Na vrijeme ispitajte svoje susjedstvo i provjerite stepen demokracije! Sve me nešto strah da kada idući put uskliknemo: „Smrt fašizmu!“, ne dobijemo tragično – komični odgovor: „I tebi, sine…“

Novinar Com Ba

[Čitalac]

izgubili su zato jer su bili s hitlerom u krevetu do ljeta 1941... nije im bilo plaho mrsko kasapiti poljsku i strijeljati njihove oficire, ni napasti finsku... staljin i hitler ko od iste majke braca...

Dobro, nije ni Poljacima bilo mrsko da prigrabe parčence Čehoslovačke 1938. godine, kada je Hitler kasapio tu zemlju.
Nije to zločin istih razmera, al' eto ne treba zaboraviti ni taj poljski greh.

Zaboravih da čestitam svima Dan pobede! Izgleda da ćemo morati još dugo da se borimo sa različitim oblicima fašizma, ali ne treba posustati.

[tbv]

Vidim neki su promasili tematiku i samo se drze naslova, ili je pak to samo odobravanje srpskog fasizma , jer ga ne spominju i kao biva za njih je fasizam pobjedjen 1945. Varate sami sebi, ali neka, doci ce i dan kad ce i srpski fasizam biti srusen do pepela.

[prljavi Hare]

par vijesti iz Genocidne Tvorevine, za dan fasizma ili antifasizma, nisam bas skontao.



U organizaciji Odbora za njegovanje tradicije oslobodilačih ratova Vlade Republike Srpske, u Banjaluci će 9.maja biti održana centralna svečanost obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom.

Povodom Dana pobjede nad fašizmom, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik položiće vijenac na Spomenik žrtvama fašizma na Trgu palih boraca u Banjaluci, saopšteno je iz Biroa za odnose sa javnošću predsjednika Republike.

Predsjednik Srpske prisustvovaće i polaganju vijenaca na spomenik u Rogoljima kod Gradiške i svečanom otvaranju renovinarnog objekta Doma kulture u ovoj mjesnoj zajednici.


Smrt Slobodi, Fasizam Narodu !

[Alfons Kauders]

sretan praznik preCjedniche...

[popajic]

Pradoksalno je da su nam prvi demokratski izbori ufurali nove fasizme kojih cemo se tesko kutarisati ( ako ikad ?! )
Jos paradoksalnije kad fasisti slave dan pobjede nad fasizmom !
Smrt fasizmu - vise pameti narodu !

[and]

U organizaciji Odbora za njegovanje tradicije oslobodilačih ratova Vlade Republike Srpske, u Banjaluci će 9.maja biti održana centralna svečanost obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom.

fino što su i manjini,tj.drugoj strani dali da proslavi svoj praznik

[1pajdo]

Ovo je ludilo od teme.

Made in Bosnia and Herzegovina.

Ne dajte se smesti, keep on, keep on.




Svaki dan ista priča.

[klixober]

Tadić je, u spomen knjigu upisao: "Srbija protiv fašizma, rasizma i ljudskog zla! U ovom vremenu, danas i uvek. Aušvic, Treblinka, Jasenovac, Jadovik, Kragujevac, da se nijedno stratište ne zaboravi. Slava herojima".

...Vukovar, Zvornik, Bijeljina, Višegrad, Srebrenica, Prijedor itd...

[Bosnolog]

Tadić je, u spomen knjigu upisao: "Srbija protiv fašizma, rasizma i ljudskog zla! U ovom vremenu, danas i uvek. Aušvic, Treblinka, Jasenovac, Jadovik, Kragujevac, da se nijedno stratište ne zaboravi. Slava herojima".

...Vukovar, Zvornik, Bijeljina, Višegrad, Srebrenica, Prijedor itd...

[Chisum]

Tadić je, u spomen knjigu upisao: "Srbija protiv fašizma, rasizma i ljudskog zla! U ovom vremenu, danas i uvek. Aušvic, Treblinka, Jasenovac, Jadovik, Kragujevac, da se nijedno stratište ne zaboravi. Slava herojima".

Da, da... naravno.... "Srbija protiv fasizma, rasizma i ljudskog zla"
... u vremenu kada joj sude za genocid, logore.... za isti taj fasizam... kada je pljuvanje po NOB-u pozeljno i hvaljeno, a kada se, sa druge strane, slave domaci izdajnici i sluge fasizma, nedicevci i cetnici, prave im se spomenici, a inteligencija se upire iz petnih zila ne bi li ih oprala i rehabilitovala...


Kakvi vi i Dan pobjede nad fasizmom... stoko fasisticka, pogana.

[bolton93]

Koliko ja znam državi Srbiji niko trenutno više niko ne sudi za fašizam i genocid.

Srbija ima razloga da bude ponosna na svoju višedecenijsku antifašističku tradiciju.

[tbv]

Koliko ja znam državi Srbiji niko trenutno više niko ne sudi za fašizam i genocid.

Srbija ima razloga da bude ponosna na svoju višedecenijsku antifašističku tradiciju.

I da stiti Mladica kao zjenicu svoga oka

[Chisum]

Koliko ja znam državi Srbiji niko trenutno više niko ne sudi za fašizam i genocid.

Srbija ima razloga da bude ponosna na svoju višedecenijsku antifašističku tradiciju.

Davno ste se vi posrali na tu antifasisticku borbu... Kada ste poceli da zveckate koscurama po Gazimestanu i drkate na domace izdajnike... dovoljno je vidjeti cime se, kakvim znamenjem, ta tvoja Srbija kiti, evo vec vise od 20 godina... od raznih ravnogoraca, preko ratnih zlocinaca zadnjega rata, cije slike se danas nose kao ikone, ni jedna se crvena zastava ne vidi... odavno... A zna se dobro ko se to i pod kojom zastavom i idealom borio protiv fasizma.

To sto cetnike, sami sebi i PO POTREBI, pokusavate predstaviti kao dio te antifasisticke borbe, jer ste partizane i Tita odavno proglasili grobarom Srbije, ne znaci nista... Barem ne nama - koji smo osjetili vas fasizam u punoj velicini i snazi... To je jedino cime se mozete hvaliti, evo vec vise od dvije decenije - kada vec pominjes neki visedecenijski trend...


I da... ovdje si, manje-vise, sve rekao:

Koliko ja znam državi Srbiji niko trenutno više niko ne sudi za fašizam i genocid.

[Čitalac]

Koliko ja znam državi Srbiji niko trenutno više niko ne sudi za fašizam i genocid.

Srbija ima razloga da bude ponosna na svoju višedecenijsku antifašističku tradiciju.

Ima Srbija razloga da bude ponosna na antifašističku tradiciju, ali se ne ponosi tom tradicijom ima tome već 20 i kusur godina, baš negde od onog trenutka kad nam je zvanična politika postala četništvo, praćeno crkvenim orgijanjem.
Od tog momenta kad su "vojvode" počele da nam kroje kapu, odosmo u propast, u zločin i u sramotu.
Meni je stvarno mučno da se partizana danas sećamo samo kad nas Putin pritisne iz Moskve, na dan oslobođenja Beograda. Ostalim danima valjda verujemo da su nas oslobodili četnici.
Ali ono što mene stvarno boli, to je što tu kod vas, na području RS-a, uopšte ne vidim neku želju da ljudi priznaju šta su učinili u periodu 1992-1995. To ludačko poricanje onolikog zla, to sprdanje sa žrtvama, to ruganje zdravom razumu i poštenju, to će nauka valjda jednom uspeti da objasni. Ne znam kad, ali verujem da će se i to desiti. Kad ih podsetiš na zločin, na onoliku krv, kažu - provociraš. Pa, gde to ima da ubicama ne smeš da kažeš da su ubice? Da pljačkašima ne smeš da kažeš da su kriminalci? Gde se to još sa pažnjom odnosi prema zločincima?!
Čitam o onim stražarima iz Omarske. To sve pušteno na slobodu odavno. Odem na telefonski imenik Prijedora, svi su tamo - Miroslav Kvočka, Dragoljub Prcać, Milojica Kos...idila. Sve dok je na snazi ta četnička ideologija, tu ništa dobro biti neće. Tu je samo mrak, jeza, nož i strah.
Pa, ljudi moji, kad gledam snimke iz Bosne, s početka rata, april-maj 1992. godine, zemlja lepa, sve procvetalo, rađa voće, prosto ta slika sa ekrana miriše. Pa, koliki manijak treba da budeš da u takvoj lepoti smišljaš i činiš zlo?! Pre neki dan čitam, identifikovana tromesečna beba, ubijena u Bratuncu u maju 1992. Pucali joj u glavu. Čitam tri puta - pucali u glavu tromesečnoj bebi. Tu staje razum, tu sve staje.
Evo dok ovo pišem, Dodik na TV B92, puna mu usta demokratije i srpskog naroda. Pa, reci Milorade narodu - evo, dobili smo RS jer smo tog 10. maja 1992. u Bratuncu pucali u glavu Adini Hajdarević, od oca Vahida, rođenoj 22. januara 1992. godine. Jel može iko da bude srećan u toj zemlji? Kako se živi posle toga? Ima li života?
Izvinite, odužio sam, pogode me ove stvari, a znam da niko ne voli da čita duge postove.

[Bosnolog]

Beograd je trebao da dozivi sudbinu Berlina sa NATO-vim vojnicima poput saveznika koji su porazili Hitlerov Nacizam kada su umarsirali u Nacisticke sravnjene gradove,Nakon cega su marsalovim planom uz pomoca Amerikanaca odbacili bolesnu nacisticku ideologiju i postali jedna od najrespekabilnija nacija svijeta,....



Nazalost Milosevicev Velikosrbizam nije porazen on je samo karantiniran NATO-vim avio udarima,koji dvije decenije prijeti da se povampiri a koji ce se morati kad tad poraziti unutar same Srbije ili iz vana od strane civiliziranog svijeta...

Kako su Srbi i Crnogorci prakticirali uzdržavanje od ratovanja (2)
Zločini šumskih, gorštačkih i urbanih manijaka
http://www.e-novine.com/srbija/srbija-t ... ijaka.html
http://www.e-novine.com/srbija/srbija-t ... oplje.html

[zonbirile]

čudno je kako se fašizam udomačio na našim prostorima,a pojmovno se misli i opisuje nacizam.

[michio]

Negdje oko 1990 jugoslovenski narodi su se odrekli te borbe i besmisleno mi je obiljezavanje tog datuma.

[ultima_palabra]

Koliko ja znam državi Srbiji niko trenutno više niko ne sudi za fašizam i genocid.

Srbija ima razloga da bude ponosna na svoju višedecenijsku antifašističku tradiciju.

Ima Srbija razloga da bude ponosna na antifašističku tradiciju, ali se ne ponosi tom tradicijom ima tome već 20 i kusur godina, baš negde od onog trenutka kad nam je zvanična politika postala četništvo, praćeno crkvenim orgijanjem.
Od tog momenta kad su "vojvode" počele da nam kroje kapu, odosmo u propast, u zločin i u sramotu.
Meni je stvarno mučno da se partizana danas sećamo samo kad nas Putin pritisne iz Moskve, na dan oslobođenja Beograda. Ostalim danima valjda verujemo da su nas oslobodili četnici.
Ali ono što mene stvarno boli, to je što tu kod vas, na području RS-a, uopšte ne vidim neku želju da ljudi priznaju šta su učinili u periodu 1992-1995. To ludačko poricanje onolikog zla, to sprdanje sa žrtvama, to ruganje zdravom razumu i poštenju, to će nauka valjda jednom uspeti da objasni. Ne znam kad, ali verujem da će se i to desiti. Kad ih podsetiš na zločin, na onoliku krv, kažu - provociraš. Pa, gde to ima da ubicama ne smeš da kažeš da su ubice? Da pljačkašima ne smeš da kažeš da su kriminalci? Gde se to još sa pažnjom odnosi prema zločincima?!
Čitam o onim stražarima iz Omarske. To sve pušteno na slobodu odavno. Odem na telefonski imenik Prijedora, svi su tamo - Miroslav Kvočka, Dragoljub Prcać, Milojica Kos...idila. Sve dok je na snazi ta četnička ideologija, tu ništa dobro biti neće. Tu je samo mrak, jeza, nož i strah.
Pa, ljudi moji, kad gledam snimke iz Bosne, s početka rata, april-maj 1992. godine, zemlja lepa, sve procvetalo, rađa voće, prosto ta slika sa ekrana miriše. Pa, koliki manijak treba da budeš da u takvoj lepoti smišljaš i činiš zlo?! Pre neki dan čitam, identifikovana tromesečna beba, ubijena u Bratuncu u maju 1992. Pucali joj u glavu. Čitam tri puta - pucali u glavu tromesečnoj bebi. Tu staje razum, tu sve staje.
Evo dok ovo pišem, Dodik na TV B92, puna mu usta demokratije i srpskog naroda. Pa, reci Milorade narodu - evo, dobili smo RS jer smo tog 10. maja 1992. u Bratuncu pucali u glavu Adini Hajdarević, od oca Vahida, rođenoj 22. januara 1992. godine. Jel može iko da bude srećan u toj zemlji? Kako se živi posle toga? Ima li života?
Izvinite, odužio sam, pogode me ove stvari, a znam da niko ne voli da čita duge postove.

Svaka čast, Čovječe sa velikim Č

[muha_sa]

Koliko ja znam državi Srbiji niko trenutno više niko ne sudi za fašizam i genocid.

Srbija ima razloga da bude ponosna na svoju višedecenijsku antifašističku tradiciju.

Ima Srbija razloga da bude ponosna na antifašističku tradiciju, ali se ne ponosi tom tradicijom ima tome već 20 i kusur godina, baš negde od onog trenutka kad nam je zvanična politika postala četništvo, praćeno crkvenim orgijanjem.
Od tog momenta kad su "vojvode" počele da nam kroje kapu, odosmo u propast, u zločin i u sramotu.
Meni je stvarno mučno da se partizana danas sećamo samo kad nas Putin pritisne iz Moskve, na dan oslobođenja Beograda. Ostalim danima valjda verujemo da su nas oslobodili četnici.
Ali ono što mene stvarno boli, to je što tu kod vas, na području RS-a, uopšte ne vidim neku želju da ljudi priznaju šta su učinili u periodu 1992-1995. To ludačko poricanje onolikog zla, to sprdanje sa žrtvama, to ruganje zdravom razumu i poštenju, to će nauka valjda jednom uspeti da objasni. Ne znam kad, ali verujem da će se i to desiti. Kad ih podsetiš na zločin, na onoliku krv, kažu - provociraš. Pa, gde to ima da ubicama ne smeš da kažeš da su ubice? Da pljačkašima ne smeš da kažeš da su kriminalci? Gde se to još sa pažnjom odnosi prema zločincima?!
Čitam o onim stražarima iz Omarske. To sve pušteno na slobodu odavno. Odem na telefonski imenik Prijedora, svi su tamo - Miroslav Kvočka, Dragoljub Prcać, Milojica Kos...idila. Sve dok je na snazi ta četnička ideologija, tu ništa dobro biti neće. Tu je samo mrak, jeza, nož i strah.
Pa, ljudi moji, kad gledam snimke iz Bosne, s početka rata, april-maj 1992. godine, zemlja lepa, sve procvetalo, rađa voće, prosto ta slika sa ekrana miriše. Pa, koliki manijak treba da budeš da u takvoj lepoti smišljaš i činiš zlo?! Pre neki dan čitam, identifikovana tromesečna beba, ubijena u Bratuncu u maju 1992. Pucali joj u glavu. Čitam tri puta - pucali u glavu tromesečnoj bebi. Tu staje razum, tu sve staje.
Evo dok ovo pišem, Dodik na TV B92, puna mu usta demokratije i srpskog naroda. Pa, reci Milorade narodu - evo, dobili smo RS jer smo tog 10. maja 1992. u Bratuncu pucali u glavu Adini Hajdarević, od oca Vahida, rođenoj 22. januara 1992. godine. Jel može iko da bude srećan u toj zemlji? Kako se živi posle toga? Ima li života?
Izvinite, odužio sam, pogode me ove stvari, a znam da niko ne voli da čita duge postove.

Citaoce--malo je takvih kao ti al ipak vas ima zbog toga ne smije niko generalizovat i s onim sljamom-ljudskim otpadom cijeli narod svrstavat u isti kos.

[madner]

Sve bi bilo u redu da Milosevic nije bio nominalni socijalista i nasljednik komunista. Jedno pricao, drugo radio.