Fašizam ALL ABOUT

[Cybernetic]

.

[madner]

Kolumbo je medju nama.

[sumirprimus]

Sta bi od savjeta Fridriha Velikog. Protiv Rusije ne treba ratovati i ako branis sve ne branis nista.

Fridrih je plemić, aristokrata, a Hitler je ciganskog mentaliteta, mittleuropski malograđanin, mediokritet.

[Great Cornholio]

Fašističke izjave poznatih ličnosti:

"Srbi su nemilosrdni ljudi, spremni zaklati nožem, šte mogu zahvaliti svom slovenskom porijeklu."
Francois Kremio, pripadnik francuskih snaga Sfora

"Srbija, nesumnjivi agresor, trebalo bi biti prisiljena UN rezolucijom snositi čitav teret reparacije."
Josif Brodski, ruski pjesnik i nobelovac, International Herald Tribune, 5. kolovoza 1993.

"Srbi provode teror i siluju albansku djecu"
Bill Clinton, američki predsjednik, Washington, 25. travnja 1999.

"Srbi su zločinački dupeglavci"
Richard Holbrooke, Njujorker, 6. studenog 1995.

"Trebalo bi da bombardujete Srbe"
Papa Ivan Pavao II, riječi upućene predsjedniku Clintonu u Denveru, SAD

"Srbi su narod bez zakona i bez vjere. To je narod razbojnika i terorista."
Jacques Chirac, predsjednik Francuske, lipanj 1995., na sastanku šefova vlada država članica EU)

"Srbi nisu naročito pametni"
Lawrence Eagleburger, bivši državni tajnik SAD

"Rat protiv Srbije nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla. Između civilizacije i barbarstva."
Tony Blair, britanski premijer

"Neka se Srbi podave u vlastitom smradu"
Helmut Kohl, bivši njemački kancelar, početkom 1998.

"Srbi su dvodimenzionalan narod s težnjom ka prostatluku. Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju."
Ser Piter Justinov, glumac, ambasador UNESCO, 10. lipnja 1993.

[madner]

Tu nema nista fasistickog, istina je sve osim poredbe sa zivotinjama.

[Great Cornholio]

Tu nema nista fasistickog, istina je sve osim poredbe sa zivotinjama.

Ti ne želiš da vidiš fašizam koji se ne uklapa u tvoje svjetonazore.

[madner]

Nije fasizam nazvati Srpsko ponasanje 90 ih varvastvom. To je nepobitna cinjenica.
Niti je fasizam agresiju nazvati agresijom.

[Yug]

Tu nema nista fasistickog, istina je sve osim poredbe sa zivotinjama.

"Srbi su nemilosrdni ljudi, spremni zaklati nožem, šte mogu zahvaliti svom slovenskom porijeklu."
Francois Kremio, pripadnik francuskih snaga Sfora

Nisam cuo za ovu izjavu ali ona je u najmanju ruku kretenska i uvredljiva za sve Slovene na planeti i naravno i za Hrvate i Bosnjake.

[Challenger__]

Nije fasizam nazvati Srpsko ponasanje 90 ih varvastvom. To je nepobitna cinjenica.
Niti je fasizam agresiju nazvati agresijom.

Omiljenja igra svakog civilizovanog Evropljanina: rat.

Oba citata tvoja. I šta sad: "omiljenja igra" ili varvarstvo?

[madner]

Nije varvarstvo to sto su vodili rat. Da su isti vodili casno, vojnicki sa ciljevima koji su u skladu sa civilizacijskim vrijednostima ne bi bili varvari. No voditi rat sa ciljem stvaranja manje drzave od vece, sa zeljom da se manjine istrijebe na toj teritoriji je ujedno i glupo i varvarski. Glupo jer cak i da je uspjelo bi stvorilo nesto manje od Titine Jugoslavije, varvarski jer se nije mogao napraviti odklon u glavi od ideologije 1830te.

Varvarska politika, varvarski nacin ratovanja ukaljen ugled koji se pod petokrakom stvarao 50 godina.

[Yug]

[madner]

Dok su prava u skladu sa Evropskim konvencijama nema nista sporno.

[Yug]

Dok su prava u skladu sa Evropskim konvencijama nema nista sporno.

Veliki dio hrvatskog drustva se ne slaze sa time i svaka im cast.Ovako krece uvjek ako nema otpora.

Osnivač Indexa Matija Babić zbog otpora fašizmu završio u policiji na razgovoru
Objavljeno: 02.12.2013. - 18:18


Osnivač portala Index Matija Babić završio je u ponedjeljak poslijepodne na saslušanju u policijsku postavu u Heinzelovoj ulici, navodno zbog ironične ilustracije hrvatske zastave sa šahovnicom u obliku kukastog krsta koja je objavljena na portalu.


Babić nije urednik Indexa, a formalno niti njegov vlasnik, ali je na društvenoj mreži Facebook objavio da je on autor ilustracije, piše Novi list.

Babić je na Facebooku objavio poruku s mobitela iz same policijske stanice. “Kad je ilustriranje fašizma veći problem od fašizma. Živjela Rvacka”, napisao je Babić u svom statusu.

[madner]

Partizani su streljali homoseksualce u svojim redovima, to nema veze sa fasizmom.

[Yug]

Boris Dežulović: Ostavite Hajduk na miru, netko vas je gadno zajebao: to nije vaš klub
Objavljeno: 01.12.2013. - 12:06



Prije nekoliko dana - sedamdeset godina nakon što je mali, ponosni Hajduk odbio biti ukras Duceove i Poglavnikove lige - školjka poljudskog stadiona odjekuje od pokliča “Ajmo, ustaše!”: cijela sjeverna tribina visoko diže desnice u zrak i grmi “Za dom!”, pola istočne tribine visoko diže desnice i odgovara - “Spremni!”. Što bi Benito dao da je 1941. imao takav klub i takve navijače! Nitko mu više nikada ne bi mogao reći da Dalmacija nije talijanska

Autor: Boris Dežulović
Bila je posljednja srijeda te zime, dva dana pred proljeće, i bio je vatromet za kraj: Frane Matošić je uvalio het-trik, a brat mu Jozo dodao jedan za ukupnih 9:0 protiv gradskog rivala Splita. Hajduk je tako uvjerljivo, s četrnaest pobjeda i jednim jedinim porazom, osvojio titulu prvaka Banovine Hrvatske.

Bijeli su opet bili moćni, spremni da s braćom Matošić, Sobotkom, Kacijanom, Radovnikovićem i Kokezom nakon punih dvanaest godina vrate titulu prvaka Jugoslavije u Split: kao prvi u Hrvatskoj, zajedno s drugoplasiranim i trećeplasiranim, zagrebačkim klubovima Građanskim i Concordijom, plasirao se u završnicu prvenstva Kraljevine i nestrpljivo iščekivao prvi susret doigravanja protiv slovenskog prvaka NK Ljubljane.

Do te utakmice, međutim, nikad nije došlo.

Već sljedećeg utorka u Beogradu je potpisan ugovor o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, uslijedio je državni udar, pa njemačka invazija. Onda je 10. travnja Slavko Kvaternik u Zagrebu proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, a pet tjedana kasnije Ante Pavelić je u Rimu potpisao darovnicu kojom Benitu Mussoliniju prepušta Dalmaciju i gotovo sve dalmatinske otoke. Malo tko je više mislio na nogomet.

Gradski derbi te srijede, 19. ožujka 1941., ispao je tako posljednja službena utakmica oba splitska kluba. Uprava RNK Split u znak protesta zbog okupacije uskoro je raspustila klub, a Hajduk je odigrao još par prijateljskih utakmica s Kaštelanima - pripremajući se za četvrtfinale hrvatskog kupa protiv Concordije - prije nego su talijanske vlasti donijele uredbu da svi klubovi imaju nastaviti rad pod okriljem Fašističke partije. Uprava i igrači to su, naravno, odbili. Tako je toga ljeta rasformiran i Hajduk.

Societa Calcio Spalato

U kolovozu će gotovo cijela momčad Splita pristupiti Prvom splitskom partizanskom odredu i skončati pred ustaškim streljačkim strojem u Ruduši kraj Sinja. U partizane će uskoro otići i dobar dio igrača i članova uprave Hajduka, koji je glatko odbio posljednju ponudu Talijana, onu koja se ne odbija: da nastupe u prvoj talijanskoj ligi. Umjesto Hajduka Talijani su tako osnovali fantomski Societa Calcio Spalato, a stadion kraj Plinare po Duceovom je sinu nazvan Campo Sportivo Bruno Mussolini.

Dvije godine kasnije, nakon kapitulacije Italije, i ustaške su se vlasti upele obnoviti Hajduk i priključiti ga prvenstvu NDH, ali i njihov je pokušaj neslavno propao: za obnovu kluba nisu uspjeli naći i privoljeti nijednog jedinog člana Hajduka. Održana su u to vrijeme čak i dva turnira, uz sudjelovanje Građanskog, Concordije i HAŠK-a, s kojih je sav prihod bio namijenjen obnovi Hajduka. Nogometni savez NDH dodao je dvadeset tisuća kuna, Građanski komplet dresova, ali nisu ih imali kome dati.

Klub je na kraju ipak obnovljen, na svetoga Duju, 7. svibnja 1944., ali na otoku Visu. Obnovljen je kao Hrvatski sportski klub Hajduk, da bi vrlo brzo kao momčad Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije - Hajduk NOVJ - s Visa krenuo u svoje prvenstvo, u posve jedinstvenu i najneobičniju sportsku avanturu Drugog svjetskog rata. U sljedećih godinu i pol dana Hajduk će proputovati trideset hiljada kilometara, kroz sedam država na tri kontinenta, odigravši devedeset utakmica. Pobijedivši, uzgred, u sedamdeset četiri.

Epska utakmica 1944.

Vrhunac je bila epska utakmica 23. rujna 1944. protiv vojne reprezentacije Velike Britanije, odigrana u Bariju pred više od četrdeset hiljada gledatelja: bio je to uopće najveći sportski događaj u ratnoj Europi.

Vojna selekcija Britanije imala je jaku momčad, nije to uopće bila zajebancija: igrao je Bryan Jones iz Arsenala, koji je harao predratnom engleskom ligom, bili su tu i James Merphy iz West Bromwich Albiona, viceprvaka Engleske, Andy Beatty i Tom Finney iz tada moćnog Prestona, Jimmy Rudd iz Manchester Cityja i čuveni Stan Cullis, legenda Wolverhamptona, po kojemu se i danas zove tribina Wolvesova Molineux Stadiuma. Cullis se proslavio u svibnju 1938., na posljednjoj predratnoj utakmici Engleske, u onoj čuvenoj pobjedi nad Njemačkom 6:3 usred Berlina, pred stotinu i pet hiljada gledatelja i kancelarom Adolfom Hitlerom u počasnoj loži. Cullis je zapamćen kao heroj te pobjede, iako uopće nije igrao: udaljen je iz momčadi još u svlačionici, jer je jedini od igrača odbio naređenje britanske vlade da, njegujući englesko-njemačke diplomatske odnose, pozdravi ložu i Führera uzdignutom desnicom.

Nacističke kite

Bijeli su se tako u Bariju upisali na nogometnu kartu Europe, tamo gdje su već bili upisani Real, Barcelona, Milan, Inter, Juventus, Bayern, Olympique Marseille, Ajax i drugi velikani. Nijedan od tih klubova, međutim, nije napravio ono što je napravio Hajduk: nijedan nije odbio igrati po pravilima nove, nacističke Europe.

Niti je Barcelona odbila igrati španjolsku ligu kad joj je generalissimus Francesco Franco zabranio katalonski jezik i katalonske boje na grbu, prijeteći igračima smrću ako ne puste finale kupa Realu s deset razlike, niti je bogami proleterski milanski Inter odbio igrati talijansku ligu kad mu je Duce promijenio slavno ime i krstio ga Societa Sportiva Ambrosiana. Nije veliki Bayern odbio igrati čudovišnu Hitlerovu Gauligu kad mu je legendarni trener Kurt Landauer, koji im je donio prvu titulu u povijesti, kao Židov deportiran u Dachau, niti je Schalke 04 imao problem s povlasticama kad - kao “simbol Nove Njemačke”, pred kojim su umirali od straha svi klubovi Trećeg Reicha - nije izgubio nijednu jedinu utakmicu od 1935. do 1943. Nije veliki Ajax odbio igrati u okupiranoj Nizozemskoj, niti se veliki Olympique u poniženoj Vichyjevoj Francuskoj pridružio pokretu otpora: u svibnju 1945., na posljednjoj utakmici velike ratne turneje, titulom počasnog kluba Slobodne Francuske general Humblot je tako u ime Charlesa de Gaullea odlikovao mali, ali zajebani Hajduk iz Splita.

Olympique, Ajax, Inter, Bayern ili Barcelona dupe bi dali za takvu biografiju: da im danas, sedamdeset godina kasnije, u historiji kluba piše kako su početkom Drugog svjetskog rata odbili igrati Generalissimusove, Duceove, Führerove ili nekakve smiješne kvislinške lige, da su se umjesto toga pridružili pokretu otpora i orali ledine sjeverne Afrike i oslobođene Europe, igrajući sami svoj Kup europskih prvaka dok ostali velikani dudlaju kite svojih nacističkih sponzora.
Belmondo kao Matošić

Stajali bi danas pred njihovim stadionima spomenici toj neobičnoj, ponosnoj momčadi, iscijeđenoj ratom, malarijom i morskim olujama, snimili bi o njima odavno već cijelu kinematografiju patetičnih filmova, mladi Jean Paul Belmondo glumio bi Francoisa Matošića, a navijači bi o godišnjicama tih povijesnih datuma organizirali veličanstvene koreografije zajebavajući se s Hitlerom i njegovim poglavnicima.

Hajduk i njegovi navijači, međutim, nisu ti.

Uklanjanje zvijezde

Kad je prije pet godina gospodin Pierre Boursot, predsjednik Uprave velike francuske banke Societe Generale, vlasnika Splitske banke, u svečanom salonu poljudskog stadiona potpisao sponzorski ugovor s Hajdukom vrijedan dva milijuna eura, domaćini su ga odveli u uobičajeni obilazak trofejne sale, hvaleći se vitrinama punim velikih pehara, plaketa i medalja. Pristojni monsieur Boursot kurtoazno se divio Hajdukovim titulama, sve dok u kutu dvorane nije zaprepašten opazio neobičnu neku staru plaketu s potpisom Charlesa de Gaullea. Znatiželjnom gostu domaćini su ispričali povijest tog suvenira iz Drugog svjetskog rata, a on je ostao potpuno zaprepašten. “Da ste mi ovo pokazali prije potpisivanja ugovora”, rekao je, prema urbanoj legendi, gospodin Boursot, “dobili biste mnogo više od dva milijuna!”

Iz nekog znatiželjnim gostima neobjašnjivog razloga, naime, Hajduk se - baš kao, uostalom, i ostatak Hrvatske - te epizode iz svoje stogodišnje biografije stidi. Iz nekog nepoznatog razloga, Hajduk se - baš kao i ostatak Hrvatske - odriče svoje jedine europske titule.

Sedamdesetak godina kasnije, Hajduk će tako iz svoje trofejne sale ukloniti veliku fotografiju mitske utakmice u Bariju i štampati kalendare s retuširanim fotografijama igrača bez zvijezde na dresu, a navijači će na vrhuncu historijske šizofrenije mahati zastavama s kukastim križem, u crnim majicama s nacističkim orlom i natpisom “Hajduk Jugend”. Konačno, prije nekoliko dana - sedamdeset godina nakon što je mali, ponosni Hajduk odbio biti ukras Duceove i Poglavnikove lige - školjka poljudskog stadiona odjekuje od pokliča “Ajmo, ustaše!”: cijela sjeverna tribina visoko diže desnice u zrak i grmi “Za dom!”, pola istočne tribine visoko diže desnice i odgovara - “Spremni!”.

Što bi Benito dao da je 1941. imao takav klub i takve navijače! Nitko mu više nikada ne bi mogao reći da Dalmacija nije talijanska: ni guverner Gisueppe Bastianini ne bi krio suzu radosnicu kad bi Torcida na Campo Sportivo Bruno Mussolini salutirala s desnicama u zraku i skandirala svome Duceu. Istina, dolje na travnjaku, Societa Calcio Spalato, sastavljen od pripadnika Gioventu Italiana del Littorio, glatko bi od Societa Sportive Ambrosiane Giuseppea Meazze izgubio 0:14 i ispao iz prve talijanske lige, ali - kako danas znamo - ne pamti se rezultat, već veličanstvena atmosfera.

HNK Ustaša

Poglavnik bi, recimo, sve dao da je imao takav klub i takve navijače! Nitko mu ne bi mogao reći da Građanski hara Nezavisnom Državom Hrvatskom samo zato jer u ligi nema splitskog Hajduka. Doduše, dolje na travnjaku, obnovljeni splitski klub - sastavljen od pripadnika splitske Ustaške mladeži - izgubio bi od Građanskog 0:19, ali tko bi danas pamtio rezultat? Pamtilo bi se kako je vjerna publika ispratila Hajduk u drugu ligu NDH do dugo u noć skandirajući “Ajmo, ustaše!”.

Posve je stoga nejasno zašto se Hajduk uopće još uvijek tako zove, i zašto Torcida danas navija za klub s takvom hipotekom. Mora, jebiga, biti strašna muka za upravu Hajduka kad sponzorima pokazuju plaketu počasnog kluba Slobodne Francuske, upravo titanska mora biti bitka u mladićima sa sjevera kad moraju navijati za klub koji je 1941. izdao i Ducea i Poglavnika, klub koji je zbog toga trajno označen kao partizanski i antifašistički.

Bilo je stoga mnogo jednostavnije 1991. rasformirati takav Hajduk i obnoviti ga pod nekim drugim imenom. Dobro, ne baš kao Societa Calcio Spalato, možda kao NK Južna Hrvatska, ili Croatia, ili - zašto ne - kao HNK Ustaša. Najzad, kad se to već nije dogodilo, imala je Torcida u suvremenoj Hrvatskoj klub s mnogo priličnijom i veličanstvenijom poviješću - klub koji je prigrlio i slavnu ratnu povijest HAŠK-a i Građanskog, trajno označen kao hrvatski, domoljubni i državotvorni. Mogao bi poljudski sjever za taj klub navijati bez unutarnjeg grča, čista srca i podignute desnice, zajebavajući nas navijače parizanskog Hajduka fotografijama igrača Građanskog s uzdignutim desnicama za Poglavnika. Ne bi, najzad, Tuđman i Canjuga ratovali s tribinama da su imali takve navijače.

Obratite se Benitu

Istina, dolje na travnjaku, hrvatski bi Dinamo od antifašističkog Hajduka s Pašalićeva dva komada glatko izgubio 0:2, ali - shvatili ste već - ne pamti se rezultat, već veličanstvena atmosfera. A pun poljudski sjever i vjerna Dinamova Torcida do dugo u noć skandirala bi modrima “Ajmo, ustaše!”.

Umjesto toga, uprava Hajduka mora se pred gostima crvenjeti zbog njegove antifašističke povijesti, a Torcida pravdati što svojom hudom sudbom mora navijati za klub koji je Duceu, Hitleru i Poglavniku lansirao odjeb, i otišao u partizane.

Nemojte se stoga više mučiti, skinite taj golemi teret sa srca. Ostavite Hajduk nama koji s tim nemamo problem, ostavite nam njegovu neželjenu povijest i neželjene trofeje, ostavite nam i braću Kaliterna, i braću Matošić, i Bearu, i Vukasa, i Tomislava Ivića i titulu prvaka Europe 1944/45.

Eno vam Duce i Gioventu Italiana del Littorio, jebite se s njima, eno vam Societa Calcio Spalato i Campo Sportivo Benito Mussolini kraj stare Plinare, pa tamo dižite ruke. Eno vam slavna 1943. godina, tu ste doma, nema više ni Talijana ni Hajduka, eno vam komplet dresova od Građanskog i dvadeset tisuća kuna od saveza NDH, pa pravite svoj klub zajedno s dvadeset pripadnika Ustaške mladeži - ukupno točno toliko, zanimat će vas taj podatak, brojala je tada Ustaška mladež u Splitu, gradu od četrdeset tri tisuće stanovnika.

Eno vam HAŠK i Građanski, pa s njima igrajte Pavelićevu ligu, dižite desnice za dom spremni i vičite “Ajmo, ustaše!” . Eno vam nacistička braća iz SS divizije Prinz Eugen što su s jednako podignutom desnicom tog proljeća - dok se Hajduk okupljao pred put na Vis - poubijali vaše djedove i babe oko Sinja, i s njima možete jednu prijateljsku, sve uz “sieg heil!”, eno vam pop Momčilo Đujić i njegovi četnici što se istih tih dana šepure po splitskoj Rivi, jebite se s njima.

Ne mučite se više, skinite teret sa srca. Ostavite Hajduk na miru, netko vas je gadno zajebao: to nije vaš klub.


Tekst preuzet iz Jutarnjeg lista

[Cybernetic]

.

[travnik]

Hajdukovac sam od kada znam za sebe, taj klub obožavam, ali kada čujem Torcidu da onako skandira, to je odron, sramota, sramim se....fašistički pozdravi, slogani ili pjesme su degutantne, ogavne i nije im mjesto nigdje, a posebno je žalosno kada se to dešava u Splitu i u vezi Hajduka jer je Hajduk antifašističke klub, njegovi igrači su bili u partizanima, a Splićani, preci ovih hitlerovaca, su isto mahom bili u partizanima i borili se protiv onih koji uzvikuju onako kako danas njihovu unuci. Tužno i jadno.

[Tomos]

[Tomos]

Dokaz da su četnici takođe i fašisti iako su u srbiji postavljeni kao i partizani.

[muflon1977]

Hajdukovac sam od kada znam za sebe, taj klub obožavam, ali kada čujem Torcidu da onako skandira, to je odron, sramota, sramim se....fašistički pozdravi, slogani ili pjesme su degutantne, ogavne i nije im mjesto nigdje, a posebno je žalosno kada se to dešava u Splitu i u vezi Hajduka jer je Hajduk antifašističke klub, njegovi igrači su bili u partizanima, a Splićani, preci ovih hitlerovaca, su isto mahom bili u partizanima i borili se protiv onih koji uzvikuju onako kako danas njihovu unuci. Tužno i jadno.

I meni osobno smeta to...a tek kad pitate sto ne navijam za bosnu..onda se zamisli zasto..isto zbog uzvika i parola

[Martinez_]

Dokaz da su četnici takođe i fašisti iako su u srbiji postavljeni kao i partizani.

Četnici nisu fašisti, već kolaboracionisti.

P.S. na slici su četnici Koste Pećanca i nije Vojvodina pitanju

[The 51st State]

Dokaz da su četnici takođe i fašisti iako su u srbiji postavljeni kao i partizani.

Četnici nisu fašisti, već kolaboracionisti.

P.S. na slici su četnici Koste Pećanca i nije Vojvodina pitanju

za bosnjake su i fasisti i nacisti...ili se fasist i nacist more biti samo kada provodis takvu politiku prema jevrejima, romima i srbima?

hint. moljevic

[Fantassin]

Svi imaju oraha u djepu ne samo Srbi i Hrvati zasto onda samo prozivati i generalisati ta dva naroda kao fasiste

[Martinez_]

Dokaz da su četnici takođe i fašisti iako su u srbiji postavljeni kao i partizani.

Četnici nisu fašisti, već kolaboracionisti.

P.S. na slici su četnici Koste Pećanca i nije Vojvodina pitanju

za bosnjake su i fasisti i nacisti...ili se fasist i nacist more biti samo kada provodis takvu politiku prema jevrejima, romima i srbima?

hint. moljevic

Fašizam je ideologija državnog i društvenog uređenja a ne samo šovinizam i zločini. U JVuO nisu preispitivali demokratiju, kapitalizam...a nisu bili ni antisemiti.

[The 51st State]

pa da, plan eksterminiranja muslimanskog stanovnistva u moljevicivim dokumentima i izvodjenje istog od strane cetnickih formacija nije nacizam...