kiky wrote:koliko sam ja razumio iz reakcije države na presudu ...
zahtijev za otkup stana je orginal i taj dokument je podnesen desetak dana poslije isteka roka za otkup stanova, a uplatnica je falsifikat i datirana je na dan isteka roka što je i krivično djelo a i glavni dokaz da se radi o smišljenom i planski izvedenom banditskom poduhvatu ...
gospođa monika je na to upozorena ali je tvrdila da joj netreba dodatna dokumentacija i na taj način učestvovala u toj obmani na štetu zemlje koju zastupa ...
vjerojatno je spremna bruka takvih falsifikata ukoliko ovaj prođe ...
izgleda da cijele službe snimaju stanje u zemlji i raspored kadrova i smišljaju kako da se ova zemlja opljačka ili da joj se nanese što veča šteta ...
Lose si razumio, a nedovoljno si obavijesten i toplo preporucavam tebi i svima ostalima (cak i medijima) da se informisu u vezi sa ovim slucajem sa ove teme.
Validnost njegovog ugovora za stan je potvrdjena od strane Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i Monika Mijic nije imala nikakvog uticaja tada (period 2001-2006. godine) kada je taj predmet vodjen pred Komisijom za ljudska prava pri Ustavnim sudom BiH.
Branimir Djokic se 2001. godine obratio Domu za ljudska prava za BiH, trazeci da mu se vrati stan i da bude uknjizen kao vlasnik istog. Tuzena strana u tom postupku je bila Federacija BiH.
Znaci punih 5 godina Vlada Federacije je imala mogucnost da dokaze sve te njegove falsifikate i neregularnosti, ali Komisija je zakljucila sljedece u svojoj tacki 46 odluke
CH/01/7524 Đokić protiv Federacije BiH:
46. Međutim, Komisija zapaža da podnosilac prijave posjeduje kupoprodajni ugovor, koji je u svim aspektima, pravovaljan ugovor. Potpisale su ga sve strane, ugovor uključuje otkupnu cijenu i uslove plaćanja. U pogledu navoda tužene strane da ugovor ne sadrži pečat nadležne poreske službe, Komisija ističe da je podnosilac prijave dostavio kupoprodajni ugovor na kojem je vidljivo da se nalazi bjanko pečat nadležne poreske uprave. Prema tome, Komisija smatra da teret pokretanja postupka radi utvrđivanja valjanosti ugovora treba pasti na stranu koja ga želi osporiti, a ne na nosioca ugovora, koji uopće nema razloga da sumnja u pravovaljanost ugovora koji posjeduje.
Obratiti paznju na boldirano, jer je Komisije za ljudska prava (pravni sljednik Doma za ljudska prava) naglasila da je upravo Vlada FBiH propustila da pokrene postupak i dokazuje falsificiranje ugovora.
A Evropski sud za ljudska prava nije uopste razmatrao da li je ugovor validan ili nije i da li je falsificiran ili nije, jer sto bi to uradio, kada je upravo domaca, najvisa pravna institucija za ljudska prava potvrdila da je Đokic vlasnik tog stana i da ima validan kupoprodajni ugovor. Znaci drzava BiH je 2006. godine rekla da Đokić ima validan ugovor o kupoprodaji stana.
Evropski sud nema pravo oduzeti samoinicijativno pravo vlasnistva nekome, ukoliko je sama drzava potvrdila to isto pravo vlasnistva, sto je ucinila Komisija za ljudska prava Đokiću 2006. godine svojom odlukom.
Vlada Federacije je najodgovornija u cijeloj ovoj stvari, jer nije blagovremeno (godinama prije donosenja Odluke Komisije za ljudska prava, a pogotovo godinama prije donosenja ove presude Evropskog suda za ljudska prava) preduzela sve potrebne aktivnosti u pogledu dokazivanja nistavosti predmetnog ugovora, odnosno nije pokrenula postupak pred nadleznim sudom kako je to konstatovano u citiranom paragrafu 46.
dosta patriota koji jame tuđe pa se vade na domoljublje. 
od tih istih oficira
Ako su svim nosiocima stanarskog prava u BiH vraćeni stanovi, pa valjda onda treba vratiti i privatnu svojinu njihovim vlasnicima. Mislim nevjerovatno je koliko se gluposti ovdje izvali, a da to prodje potpuno neprimjeceno. 
