Evolucija čovjeka

[Ima Bosne_Bice Bosne]

Spoiler

Show

Lovina, a ne lovac

Krvoločni, agresivni, sposobni za obranu – takvi su prije nekoliko milijuna godina morali biti naši preci, jer se inače ne bi mogli suprotstaviti drugim primatima. No, pojedini znanstvenici polaze od toga da je pračovjek bio lovina, a ne lovac što je odigralo odlučujuću ulogu u njegovu razvoju.
Robert Sussman sa Sveučilišta St. Louis u Washingtonu vjeruje da su divlje životinje predstavljale veću opasnost za pračovjeka nego on za njih: „Hijene, vukovi, leopardi, zmije, krokodili. Prije pet milijuna godina čovjek se nalazio na početku svog razvoja, a sve su te divlje životinje bile daleko veće nego danas – hijene i tigrovi bili su veliki poput medvjeda.“
Američki se znanstvenik suprotstavlja prevladavajućem mišljenju da je pračovjek bio agresivna vrsta s ubilačkim nagonima: „Opće je mišljenje da je rani čovjek bio lovac, a s tim se povezuje predodžba da je zato još i danas u osnovi agresivan, rođeni ubojica. No, nova istraživanja na današnjim majmunima i fosilnim ostacima pokazuju da pračovjek na početku uopće nije bio lovac, nego plijen.“

“I čimpanze su plijen a ne lovci”

Spoiler

Show

Robert Sussman iznosi više dokaza za svoje tvrdnje. On tako smatra da već zubi pračovjeka pokazuju kako on nije bio sposoban za žvakanje mesa, nego samo voća i povrća. Osim toga, američki znanstvenik ističe da su i današnji majmuni česti plijen divljih životinja: 6 posto čimpanza biva pojedeno, isto koliko i antilopa. A budući da je pračovjek po građi bio vrlo sličan čimpanzi, vjerojatno je i on bio omiljena poslastica pretpovijesnih hijena i tigrova. U svemu tome je odlučujuće, ističe Robert Sussman, da je uloga plijena imala veliki utjecaj na ljudsku evoluciju. On kao glavni razlog navodi: „Jedna od najvažnijih strategija progonjenih životinja protiv njihovih proždrljivih neprijatelja bila je stvaranje skupina. Svi primati koji su danju aktivni, uključujući i čovjeka, žive u grupama. Kroz taj život u grupi prijašnji je čovjek razvijao mehanizme koji jačaju njegovu sposobnost za suradnju, socijalno ponašanje i spremnost na timski rad. Ti mehanizmi učinili su čovjeka kooperativnim umjesto agresivnim.“

Tipične ljudske osobine kao posljedica razvoja
Prema toj teoriji, na prijašnjeg je čovjeka u velikoj mjeri utjecala upravo njegova sudbina kao plijena. Tipične ljudske osobine poput inteligencije i timskog rada bile su posljedica nužde da se izbjegne proždrljive neprijatelje. Pračovjek je bio prisiljen razviti učinkovite strategije za bijeg i upozoravanje, a to najbolje funkcionira u suradnji s drugima. To vjeruje i Augustin Fuentes sa Sveučilišta Notre Dame u Parizu: “Naš model pokazuje na jednostavan način: ako je pračovjek bio pod pritiskom zbog svojih prirodnih neprijatelja, onda su već i najmanja poboljšanja njegovog socijalnog ponašanja imala vrlo pozitivni učinak na njegovo preživljavanje. Prvi su ljudi uže surađivali i razmjenjivali više informacija i to na drugačije načine nego što je to bilo moguće drugim primatima. Tako su počeli sve više komunicirati i izvan svojih obiteljskih granica, a poboljšana je i suradnja između generacija i spolova. Time je sve više rasla i razmjena informacija.”

Čovjek tek kasnije postaje lovac
Tek kasnije, razvojem oružja, čovjek je postao lovac i mesožder. Nova teorija tvrdi da je on svoje socijalno ponašanje usvojio znatno ranije, kada je kao mali bespomoćni pračovjek primjetio da se u organiziranoj grupi, u kojoj se komunicira, lakše može obraniti od neprijatelja. Za Roberta Sussmana ta je nova teorija promijenila i čitavu sliku modernog čovjeka, Homo sapiensa. Jer, ako su te pretpostavke ispravne, onda on po prirodi nije bio agresivni lovac nego pripadnik čopora koji teži za harmonijom: "Ne tvrdim da smo mi po prirodi ljubazni i kooperativni. Naravno da imamo i obrambene sposobnosti. No, kada šećemo New Yorkom vidimo ljude koji su unatoč žurbi i gužvi ljubazni jedni prema drugima i ne sukobljavaju se. Sve što činimo uglavnom činimo na jedan ljubazni i susretljivi način.“

Izvor: https://m.dw.com/hr/lovina-a-ne-lovac/a-2282667

I ja sam ovo vjerovao, ali nije potpuno tacno. Gledao sam dokumentarac koji prikazuje cimpanze kako love neku vrstu malih antilopa u dzunlama Afrike. Interesanto je da ih love u grupi i smisljenjo, nasto kao sto rade divlji psi ili vukovi.
Kada ih uhvate, rastrgaju ih ili ih pocnu jesti zive.
Od tada sam promjenio misljenje o Chiti.
Cimpanze su i lovina i lovci.

[tovarish]

Spoiler

Show

Lovina, a ne lovac

Krvoločni, agresivni, sposobni za obranu – takvi su prije nekoliko milijuna godina morali biti naši preci, jer se inače ne bi mogli suprotstaviti drugim primatima. No, pojedini znanstvenici polaze od toga da je pračovjek bio lovina, a ne lovac što je odigralo odlučujuću ulogu u njegovu razvoju.
Robert Sussman sa Sveučilišta St. Louis u Washingtonu vjeruje da su divlje životinje predstavljale veću opasnost za pračovjeka nego on za njih: „Hijene, vukovi, leopardi, zmije, krokodili. Prije pet milijuna godina čovjek se nalazio na početku svog razvoja, a sve su te divlje životinje bile daleko veće nego danas – hijene i tigrovi bili su veliki poput medvjeda.“
Američki se znanstvenik suprotstavlja prevladavajućem mišljenju da je pračovjek bio agresivna vrsta s ubilačkim nagonima: „Opće je mišljenje da je rani čovjek bio lovac, a s tim se povezuje predodžba da je zato još i danas u osnovi agresivan, rođeni ubojica. No, nova istraživanja na današnjim majmunima i fosilnim ostacima pokazuju da pračovjek na početku uopće nije bio lovac, nego plijen.“

“I čimpanze su plijen a ne lovci”

Spoiler

Show

Robert Sussman iznosi više dokaza za svoje tvrdnje. On tako smatra da već zubi pračovjeka pokazuju kako on nije bio sposoban za žvakanje mesa, nego samo voća i povrća. Osim toga, američki znanstvenik ističe da su i današnji majmuni česti plijen divljih životinja: 6 posto čimpanza biva pojedeno, isto koliko i antilopa. A budući da je pračovjek po građi bio vrlo sličan čimpanzi, vjerojatno je i on bio omiljena poslastica pretpovijesnih hijena i tigrova. U svemu tome je odlučujuće, ističe Robert Sussman, da je uloga plijena imala veliki utjecaj na ljudsku evoluciju. On kao glavni razlog navodi: „Jedna od najvažnijih strategija progonjenih životinja protiv njihovih proždrljivih neprijatelja bila je stvaranje skupina. Svi primati koji su danju aktivni, uključujući i čovjeka, žive u grupama. Kroz taj život u grupi prijašnji je čovjek razvijao mehanizme koji jačaju njegovu sposobnost za suradnju, socijalno ponašanje i spremnost na timski rad. Ti mehanizmi učinili su čovjeka kooperativnim umjesto agresivnim.“

Tipične ljudske osobine kao posljedica razvoja
Prema toj teoriji, na prijašnjeg je čovjeka u velikoj mjeri utjecala upravo njegova sudbina kao plijena. Tipične ljudske osobine poput inteligencije i timskog rada bile su posljedica nužde da se izbjegne proždrljive neprijatelje. Pračovjek je bio prisiljen razviti učinkovite strategije za bijeg i upozoravanje, a to najbolje funkcionira u suradnji s drugima. To vjeruje i Augustin Fuentes sa Sveučilišta Notre Dame u Parizu: “Naš model pokazuje na jednostavan način: ako je pračovjek bio pod pritiskom zbog svojih prirodnih neprijatelja, onda su već i najmanja poboljšanja njegovog socijalnog ponašanja imala vrlo pozitivni učinak na njegovo preživljavanje. Prvi su ljudi uže surađivali i razmjenjivali više informacija i to na drugačije načine nego što je to bilo moguće drugim primatima. Tako su počeli sve više komunicirati i izvan svojih obiteljskih granica, a poboljšana je i suradnja između generacija i spolova. Time je sve više rasla i razmjena informacija.”

Čovjek tek kasnije postaje lovac
Tek kasnije, razvojem oružja, čovjek je postao lovac i mesožder. Nova teorija tvrdi da je on svoje socijalno ponašanje usvojio znatno ranije, kada je kao mali bespomoćni pračovjek primjetio da se u organiziranoj grupi, u kojoj se komunicira, lakše može obraniti od neprijatelja. Za Roberta Sussmana ta je nova teorija promijenila i čitavu sliku modernog čovjeka, Homo sapiensa. Jer, ako su te pretpostavke ispravne, onda on po prirodi nije bio agresivni lovac nego pripadnik čopora koji teži za harmonijom: "Ne tvrdim da smo mi po prirodi ljubazni i kooperativni. Naravno da imamo i obrambene sposobnosti. No, kada šećemo New Yorkom vidimo ljude koji su unatoč žurbi i gužvi ljubazni jedni prema drugima i ne sukobljavaju se. Sve što činimo uglavnom činimo na jedan ljubazni i susretljivi način.“

Izvor: https://m.dw.com/hr/lovina-a-ne-lovac/a-2282667

I ja sam ovo vjerovao, ali nije potpuno tacno. Gledao sam dokumentarac koji prikazuje cimpanze kako love neku vrstu malih antilopa u dzunlama Afrike. Interesanto je da ih love u grupi i smisljenjo, nasto kao sto rade divlji psi ili vukovi.
Kada ih uhvate, rastrgaju ih ili ih pocnu jesti zive.
Od tada sam promjenio misljenje o Chiti.
Cimpanze su i lovina i lovci.

[irac300]

I ja sam ovo vjerovao, ali nije potpuno tacno. Gledao sam dokumentarac koji prikazuje cimpanze kako love neku vrstu malih antilopa u dzunlama Afrike. Interesanto je da ih love u grupi i smisljenjo, nasto kao sto rade divlji psi ili vukovi.
Kada ih uhvate, rastrgaju ih ili ih pocnu jesti zive.
Od tada sam promjenio misljenje o Chiti.
Cimpanze su i lovina i lovci.

Uf, isti slucaj i kod mene. Lovili su neke male majmune i zive ih kidali, smucilo mi se.

[tovarish]

Gdje je Homo sapiens otišao nakon što je napustio Afriku: Studija nudi odgovor



Naša vrsta pojavila se u Africi prije više od 300.000 godina, s migracijom s kontinenta prije 60.000 do 70.000 godina, najavljujući time početak globalnog širenja Homo sapiensa. Ali kamo su ti pioniri otišli nakon što su napustili Afriku?

Nakon godina rasprava, nova studija nudi odgovor.

Čini se da su se te grupe lovaca-sakupljača zadržale tisućama godina kao homogena populacija u području koje se protezalo između Irana, jugoistočnog Iraka i sjeveroistočne Saudijske Arabije prije nego što su naselile cijelu Aziju i Europu prije otprilike 45.000 godina, objavili su znanstvenici u ponedjeljak.

Njihovi se zaključci temelje na genomskim skupovima podataka izvučenim iz drevne DNK i modernih genskih skupova, u kombinaciji s paleoekološkim dokazima koji su pokazali da bi ta regija predstavljala idealno stanište.

Znanstvenici su tu regiju, dio onoga što se naziva Perzijska visoravan, nazvali “centrom” za te ljude – kojih je bilo možda samo u tisućama – prije nego što su tisućljećima kasnije nastavili dalje kretati prema udaljenijim područjima.

“Naši rezultati daju prvu cjelovitu sliku o tome gdje su se nalazili preci svih današnjih neafrikanaca u ranim fazama kolonizacije Euroazije”, rekao je molekularni antropolog Luca Pagani sa Sveučilišta u Padovi u Italiji, voditelj studije objavljene u časopisu Nature Communications.

Antropolog i koautor studije Michael Petraglia, direktor Australskog istraživačkog centra za ljudsku evoluciju na Sveučilištu Griffith, rekao je da je studija “priča o nama i našoj povijesti – naš je cilj bio razotkriti neke od misterija naše evolucije i našeg širenja svijetom.”

“Kombinacija genetskih i paleoekoloških modela omogućila nam je da predvidimo mjesto na kojem su prve ljudske populacije obitavale čim su izašle iz Afrike”, dodao je Petraglia.

Ti su ljudi živjeli u malim pokretnim grupama lovaca-sakupljača, rekli su znanstvenici.

Lokacija je nudila različite uvjete, od šuma do travnjaka i savana, mijenjajući se tijekom vremena ovisno o sušnim i vlažnim razdobljima.

Bilo je dovoljno dostupnih resursa, a dokazi pokazuju da je postojao lov na divlje gazele, ovce i koze, rekao je Petraglia.

“Njihova se prehrana sastojala od jestivih biljaka i male do velike divljači. Čini se da su skupine lovaca i sakupljača prakticirale sezonski način života, živeći u nizinama u hladnijim mjesecima i u planinskim regijama u toplijim mjesecima,” rekao je Petraglia.

Ljudi koji su u to vrijeme živjeli u tom području očito su imali tamnu kožu i tamnu kosu, možda nalik ljudima koji sada žive u dijelovima istočne Afrike, rekao je Pagani.

“Spiljska umjetnost se pojavila čim su ljudi napustili to područje. Tako da su ta kulturna dostignuća možda nastala dok su bili u tom području”, rekao je Pagani.

Njihovo konačno širenje u različitim smjerovima izvan tog područja postavilo je osnovu za genetsku divergenciju između današnjih Istočnih Azijata i Europljana, rekli su znanstvenici.

Studija je obuhvatila moderne i stare genomske podatke za Europljane i Azijate.

“Utvrdili smo da su posebno korisni najstariji genomi koji datiraju od prije 45.000 do 35.000 godina”, rekao je molekularni antropolog i glavni autor studije Leonardo Vallini sa Sveučilišta u Padovi i Sveučilišta u Mainzu u Njemačkoj.

Znanstvenici su osmislili način kako raspetljati opsežno genetsko miješanje populacija koje se dogodilo od raspršivanja iz tog područja kako bi točno odredili gdje je područje na koje je iz Afrike prvo stigao Homo sapiens.

Bilo je ranijih manjih izleta Homo sapiensa iz Afrike prije ključne migracije prije 60.000 do 70.000 godina, ali čini se da se radilo o ‘slijepim ulicama’.

Homo sapiens nije prva ljudska vrsta koja je živjela izvan Afrike – uključujući područje koje obuhvaća područje istraživano ovom studijom.

Drevno križanje naše vrste ostavilo je mali neandertalski doprinos DNK-u modernih neafrikanaca.

“Potvrđeno je da su neandertalci bili na tom području prije dolaska Homo sapiensa, tako da je to područje možda bilo mjesto gdje se ta interakcija dogodila”, rekao je Vallini.

Izvor: https://n1info.ba/magazin/nauka/gdje-je ... i-odgovor/