Evolucija čovjeka

[Ima Bosne_Bice Bosne]

Spoiler

Show

Lovina, a ne lovac

Krvoločni, agresivni, sposobni za obranu – takvi su prije nekoliko milijuna godina morali biti naši preci, jer se inače ne bi mogli suprotstaviti drugim primatima. No, pojedini znanstvenici polaze od toga da je pračovjek bio lovina, a ne lovac što je odigralo odlučujuću ulogu u njegovu razvoju.
Robert Sussman sa Sveučilišta St. Louis u Washingtonu vjeruje da su divlje životinje predstavljale veću opasnost za pračovjeka nego on za njih: „Hijene, vukovi, leopardi, zmije, krokodili. Prije pet milijuna godina čovjek se nalazio na početku svog razvoja, a sve su te divlje životinje bile daleko veće nego danas – hijene i tigrovi bili su veliki poput medvjeda.“
Američki se znanstvenik suprotstavlja prevladavajućem mišljenju da je pračovjek bio agresivna vrsta s ubilačkim nagonima: „Opće je mišljenje da je rani čovjek bio lovac, a s tim se povezuje predodžba da je zato još i danas u osnovi agresivan, rođeni ubojica. No, nova istraživanja na današnjim majmunima i fosilnim ostacima pokazuju da pračovjek na početku uopće nije bio lovac, nego plijen.“

“I čimpanze su plijen a ne lovci”

Spoiler

Show

Robert Sussman iznosi više dokaza za svoje tvrdnje. On tako smatra da već zubi pračovjeka pokazuju kako on nije bio sposoban za žvakanje mesa, nego samo voća i povrća. Osim toga, američki znanstvenik ističe da su i današnji majmuni česti plijen divljih životinja: 6 posto čimpanza biva pojedeno, isto koliko i antilopa. A budući da je pračovjek po građi bio vrlo sličan čimpanzi, vjerojatno je i on bio omiljena poslastica pretpovijesnih hijena i tigrova. U svemu tome je odlučujuće, ističe Robert Sussman, da je uloga plijena imala veliki utjecaj na ljudsku evoluciju. On kao glavni razlog navodi: „Jedna od najvažnijih strategija progonjenih životinja protiv njihovih proždrljivih neprijatelja bila je stvaranje skupina. Svi primati koji su danju aktivni, uključujući i čovjeka, žive u grupama. Kroz taj život u grupi prijašnji je čovjek razvijao mehanizme koji jačaju njegovu sposobnost za suradnju, socijalno ponašanje i spremnost na timski rad. Ti mehanizmi učinili su čovjeka kooperativnim umjesto agresivnim.“

Tipične ljudske osobine kao posljedica razvoja
Prema toj teoriji, na prijašnjeg je čovjeka u velikoj mjeri utjecala upravo njegova sudbina kao plijena. Tipične ljudske osobine poput inteligencije i timskog rada bile su posljedica nužde da se izbjegne proždrljive neprijatelje. Pračovjek je bio prisiljen razviti učinkovite strategije za bijeg i upozoravanje, a to najbolje funkcionira u suradnji s drugima. To vjeruje i Augustin Fuentes sa Sveučilišta Notre Dame u Parizu: “Naš model pokazuje na jednostavan način: ako je pračovjek bio pod pritiskom zbog svojih prirodnih neprijatelja, onda su već i najmanja poboljšanja njegovog socijalnog ponašanja imala vrlo pozitivni učinak na njegovo preživljavanje. Prvi su ljudi uže surađivali i razmjenjivali više informacija i to na drugačije načine nego što je to bilo moguće drugim primatima. Tako su počeli sve više komunicirati i izvan svojih obiteljskih granica, a poboljšana je i suradnja između generacija i spolova. Time je sve više rasla i razmjena informacija.”

Čovjek tek kasnije postaje lovac
Tek kasnije, razvojem oružja, čovjek je postao lovac i mesožder. Nova teorija tvrdi da je on svoje socijalno ponašanje usvojio znatno ranije, kada je kao mali bespomoćni pračovjek primjetio da se u organiziranoj grupi, u kojoj se komunicira, lakše može obraniti od neprijatelja. Za Roberta Sussmana ta je nova teorija promijenila i čitavu sliku modernog čovjeka, Homo sapiensa. Jer, ako su te pretpostavke ispravne, onda on po prirodi nije bio agresivni lovac nego pripadnik čopora koji teži za harmonijom: "Ne tvrdim da smo mi po prirodi ljubazni i kooperativni. Naravno da imamo i obrambene sposobnosti. No, kada šećemo New Yorkom vidimo ljude koji su unatoč žurbi i gužvi ljubazni jedni prema drugima i ne sukobljavaju se. Sve što činimo uglavnom činimo na jedan ljubazni i susretljivi način.“

Izvor: https://m.dw.com/hr/lovina-a-ne-lovac/a-2282667

I ja sam ovo vjerovao, ali nije potpuno tacno. Gledao sam dokumentarac koji prikazuje cimpanze kako love neku vrstu malih antilopa u dzunlama Afrike. Interesanto je da ih love u grupi i smisljenjo, nasto kao sto rade divlji psi ili vukovi.
Kada ih uhvate, rastrgaju ih ili ih pocnu jesti zive.
Od tada sam promjenio misljenje o Chiti.
Cimpanze su i lovina i lovci.

[tovarish]

Spoiler

Show

Lovina, a ne lovac

Krvoločni, agresivni, sposobni za obranu – takvi su prije nekoliko milijuna godina morali biti naši preci, jer se inače ne bi mogli suprotstaviti drugim primatima. No, pojedini znanstvenici polaze od toga da je pračovjek bio lovina, a ne lovac što je odigralo odlučujuću ulogu u njegovu razvoju.
Robert Sussman sa Sveučilišta St. Louis u Washingtonu vjeruje da su divlje životinje predstavljale veću opasnost za pračovjeka nego on za njih: „Hijene, vukovi, leopardi, zmije, krokodili. Prije pet milijuna godina čovjek se nalazio na početku svog razvoja, a sve su te divlje životinje bile daleko veće nego danas – hijene i tigrovi bili su veliki poput medvjeda.“
Američki se znanstvenik suprotstavlja prevladavajućem mišljenju da je pračovjek bio agresivna vrsta s ubilačkim nagonima: „Opće je mišljenje da je rani čovjek bio lovac, a s tim se povezuje predodžba da je zato još i danas u osnovi agresivan, rođeni ubojica. No, nova istraživanja na današnjim majmunima i fosilnim ostacima pokazuju da pračovjek na početku uopće nije bio lovac, nego plijen.“

“I čimpanze su plijen a ne lovci”

Spoiler

Show

Robert Sussman iznosi više dokaza za svoje tvrdnje. On tako smatra da već zubi pračovjeka pokazuju kako on nije bio sposoban za žvakanje mesa, nego samo voća i povrća. Osim toga, američki znanstvenik ističe da su i današnji majmuni česti plijen divljih životinja: 6 posto čimpanza biva pojedeno, isto koliko i antilopa. A budući da je pračovjek po građi bio vrlo sličan čimpanzi, vjerojatno je i on bio omiljena poslastica pretpovijesnih hijena i tigrova. U svemu tome je odlučujuće, ističe Robert Sussman, da je uloga plijena imala veliki utjecaj na ljudsku evoluciju. On kao glavni razlog navodi: „Jedna od najvažnijih strategija progonjenih životinja protiv njihovih proždrljivih neprijatelja bila je stvaranje skupina. Svi primati koji su danju aktivni, uključujući i čovjeka, žive u grupama. Kroz taj život u grupi prijašnji je čovjek razvijao mehanizme koji jačaju njegovu sposobnost za suradnju, socijalno ponašanje i spremnost na timski rad. Ti mehanizmi učinili su čovjeka kooperativnim umjesto agresivnim.“

Tipične ljudske osobine kao posljedica razvoja
Prema toj teoriji, na prijašnjeg je čovjeka u velikoj mjeri utjecala upravo njegova sudbina kao plijena. Tipične ljudske osobine poput inteligencije i timskog rada bile su posljedica nužde da se izbjegne proždrljive neprijatelje. Pračovjek je bio prisiljen razviti učinkovite strategije za bijeg i upozoravanje, a to najbolje funkcionira u suradnji s drugima. To vjeruje i Augustin Fuentes sa Sveučilišta Notre Dame u Parizu: “Naš model pokazuje na jednostavan način: ako je pračovjek bio pod pritiskom zbog svojih prirodnih neprijatelja, onda su već i najmanja poboljšanja njegovog socijalnog ponašanja imala vrlo pozitivni učinak na njegovo preživljavanje. Prvi su ljudi uže surađivali i razmjenjivali više informacija i to na drugačije načine nego što je to bilo moguće drugim primatima. Tako su počeli sve više komunicirati i izvan svojih obiteljskih granica, a poboljšana je i suradnja između generacija i spolova. Time je sve više rasla i razmjena informacija.”

Čovjek tek kasnije postaje lovac
Tek kasnije, razvojem oružja, čovjek je postao lovac i mesožder. Nova teorija tvrdi da je on svoje socijalno ponašanje usvojio znatno ranije, kada je kao mali bespomoćni pračovjek primjetio da se u organiziranoj grupi, u kojoj se komunicira, lakše može obraniti od neprijatelja. Za Roberta Sussmana ta je nova teorija promijenila i čitavu sliku modernog čovjeka, Homo sapiensa. Jer, ako su te pretpostavke ispravne, onda on po prirodi nije bio agresivni lovac nego pripadnik čopora koji teži za harmonijom: "Ne tvrdim da smo mi po prirodi ljubazni i kooperativni. Naravno da imamo i obrambene sposobnosti. No, kada šećemo New Yorkom vidimo ljude koji su unatoč žurbi i gužvi ljubazni jedni prema drugima i ne sukobljavaju se. Sve što činimo uglavnom činimo na jedan ljubazni i susretljivi način.“

Izvor: https://m.dw.com/hr/lovina-a-ne-lovac/a-2282667

I ja sam ovo vjerovao, ali nije potpuno tacno. Gledao sam dokumentarac koji prikazuje cimpanze kako love neku vrstu malih antilopa u dzunlama Afrike. Interesanto je da ih love u grupi i smisljenjo, nasto kao sto rade divlji psi ili vukovi.
Kada ih uhvate, rastrgaju ih ili ih pocnu jesti zive.
Od tada sam promjenio misljenje o Chiti.
Cimpanze su i lovina i lovci.

[irac300]

I ja sam ovo vjerovao, ali nije potpuno tacno. Gledao sam dokumentarac koji prikazuje cimpanze kako love neku vrstu malih antilopa u dzunlama Afrike. Interesanto je da ih love u grupi i smisljenjo, nasto kao sto rade divlji psi ili vukovi.
Kada ih uhvate, rastrgaju ih ili ih pocnu jesti zive.
Od tada sam promjenio misljenje o Chiti.
Cimpanze su i lovina i lovci.

Uf, isti slucaj i kod mene. Lovili su neke male majmune i zive ih kidali, smucilo mi se.

[tovarish]

Gdje je Homo sapiens otišao nakon što je napustio Afriku: Studija nudi odgovor



Naša vrsta pojavila se u Africi prije više od 300.000 godina, s migracijom s kontinenta prije 60.000 do 70.000 godina, najavljujući time početak globalnog širenja Homo sapiensa. Ali kamo su ti pioniri otišli nakon što su napustili Afriku?

Nakon godina rasprava, nova studija nudi odgovor.

Čini se da su se te grupe lovaca-sakupljača zadržale tisućama godina kao homogena populacija u području koje se protezalo između Irana, jugoistočnog Iraka i sjeveroistočne Saudijske Arabije prije nego što su naselile cijelu Aziju i Europu prije otprilike 45.000 godina, objavili su znanstvenici u ponedjeljak.

Njihovi se zaključci temelje na genomskim skupovima podataka izvučenim iz drevne DNK i modernih genskih skupova, u kombinaciji s paleoekološkim dokazima koji su pokazali da bi ta regija predstavljala idealno stanište.

Znanstvenici su tu regiju, dio onoga što se naziva Perzijska visoravan, nazvali “centrom” za te ljude – kojih je bilo možda samo u tisućama – prije nego što su tisućljećima kasnije nastavili dalje kretati prema udaljenijim područjima.

“Naši rezultati daju prvu cjelovitu sliku o tome gdje su se nalazili preci svih današnjih neafrikanaca u ranim fazama kolonizacije Euroazije”, rekao je molekularni antropolog Luca Pagani sa Sveučilišta u Padovi u Italiji, voditelj studije objavljene u časopisu Nature Communications.

Antropolog i koautor studije Michael Petraglia, direktor Australskog istraživačkog centra za ljudsku evoluciju na Sveučilištu Griffith, rekao je da je studija “priča o nama i našoj povijesti – naš je cilj bio razotkriti neke od misterija naše evolucije i našeg širenja svijetom.”

“Kombinacija genetskih i paleoekoloških modela omogućila nam je da predvidimo mjesto na kojem su prve ljudske populacije obitavale čim su izašle iz Afrike”, dodao je Petraglia.

Ti su ljudi živjeli u malim pokretnim grupama lovaca-sakupljača, rekli su znanstvenici.

Lokacija je nudila različite uvjete, od šuma do travnjaka i savana, mijenjajući se tijekom vremena ovisno o sušnim i vlažnim razdobljima.

Bilo je dovoljno dostupnih resursa, a dokazi pokazuju da je postojao lov na divlje gazele, ovce i koze, rekao je Petraglia.

“Njihova se prehrana sastojala od jestivih biljaka i male do velike divljači. Čini se da su skupine lovaca i sakupljača prakticirale sezonski način života, živeći u nizinama u hladnijim mjesecima i u planinskim regijama u toplijim mjesecima,” rekao je Petraglia.

Ljudi koji su u to vrijeme živjeli u tom području očito su imali tamnu kožu i tamnu kosu, možda nalik ljudima koji sada žive u dijelovima istočne Afrike, rekao je Pagani.

“Spiljska umjetnost se pojavila čim su ljudi napustili to područje. Tako da su ta kulturna dostignuća možda nastala dok su bili u tom području”, rekao je Pagani.

Njihovo konačno širenje u različitim smjerovima izvan tog područja postavilo je osnovu za genetsku divergenciju između današnjih Istočnih Azijata i Europljana, rekli su znanstvenici.

Studija je obuhvatila moderne i stare genomske podatke za Europljane i Azijate.

“Utvrdili smo da su posebno korisni najstariji genomi koji datiraju od prije 45.000 do 35.000 godina”, rekao je molekularni antropolog i glavni autor studije Leonardo Vallini sa Sveučilišta u Padovi i Sveučilišta u Mainzu u Njemačkoj.

Znanstvenici su osmislili način kako raspetljati opsežno genetsko miješanje populacija koje se dogodilo od raspršivanja iz tog područja kako bi točno odredili gdje je područje na koje je iz Afrike prvo stigao Homo sapiens.

Bilo je ranijih manjih izleta Homo sapiensa iz Afrike prije ključne migracije prije 60.000 do 70.000 godina, ali čini se da se radilo o ‘slijepim ulicama’.

Homo sapiens nije prva ljudska vrsta koja je živjela izvan Afrike – uključujući područje koje obuhvaća područje istraživano ovom studijom.

Drevno križanje naše vrste ostavilo je mali neandertalski doprinos DNK-u modernih neafrikanaca.

“Potvrđeno je da su neandertalci bili na tom području prije dolaska Homo sapiensa, tako da je to područje možda bilo mjesto gdje se ta interakcija dogodila”, rekao je Vallini.

Izvor: https://n1info.ba/magazin/nauka/gdje-je ... i-odgovor/

[tovarish]

Evolucija: Zašto neki delovi ljudskog tela nemaju nikakvog smisla

https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-65324785

[nekome]

Evolucija: Zašto neki delovi ljudskog tela nemaju nikakvog smisla

https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-65324785

i onda dodje i kaze takvo savrsenstvo od ljudskog tijela moze samo svjesno bice napraviti

[tovarish]

Evolucija: Zašto neki delovi ljudskog tela nemaju nikakvog smisla

https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-65324785

i onda dodje i kaze takvo savrsenstvo od ljudskog tijela moze samo svjesno bice napraviti

Da je čovjekovo tijelo savršeno može vjerovati samo glupan. Pa samo da krenemo nabrajati silne boleščurine kao produkt genetskih grešaka, nebi nam sat bio dovoljan, a o drugim stvarima da ne pričamo.

[tovarish]

Rani su ljudi koristili snagu mozga, inovacije i timski rad kako bi dominirali planetom

Kao vrsta naizgled slabih, golih majmuna, nije vjerojatno da smo mi, ljudi, kandidati za moć u prirodnom svijetu u kojem se dominantne prilagodbe mogu svesti na brzinu, okretnost, čeljusti i pandže. Zašto smo se mi uzdigli do vladavine dok su naši čovjekoliki rođaci izumrli, već dugo se pitaju znanstvenici. Proučavanje naše ljudske prirode obuhvaća mnoga polja od antropologije, primatologije, kognitivne znanosti i psihologije do paleontologije, arheologije, evolucijske biologije i genetike. Predstavnici svake od ovih disciplina okupili su se između 19. i 22. veljače na radionici, „Porijeklo ljudske jedinstvenosti i bihevioralna suvremenost“ u sklopu projekta Origins, Arizona State Universitya, da bi raspravljali o nedavnim napretcima u svojim poljima djelovanja. Predvođena profesoricom sa ASU-a Kim Hill i paleoantropologom Curtisom Mareanom, suorganizatorima ovog događaja, grupa znanstvenika usvojila je radnu definiciju da je ljudska jedinstvenost „temeljni kapacitet za proizvodnju kompleksnosti,“ a da se o bihevioralnoj suvremenosti razmišlja kao o „manifestaciji“ tih kapaciteta. Manifestacija kapaciteta, rekli su Hill i Morean, može se svesti na iznimnu spoznaju, kulturu i suradnju. Svako od ova tri područja bilo je tema fokusa za znanstvenike. Jedan od njihovih ciljeva na konferenciji bio je da ukažu na specifične markere ovih manifestacija i da ih zatim iskoriste kako bi identificirali razvoj ljudi unutar paleoantropoloških podataka. Spoznaja Početak ljudske spoznaje, na primjer, rezultat je razvoja većeg mozga, koji se može predstaviti artefaktima – kamenim oruđem, oružjem – ili proizvodnjom koja ukazuje na veće sposobnosti mišljenja i inovativnost, rekao je arheolog i paleoantropolog John Shea sa sveučilišta Stoney Brook. Nadalje, iako nas je prilagodba većeg mozga možda odvojila od naših rođaka primata, ona je također i nastala pod cijenu većih zahtjeva za „gorivom“. Ljudski mozak koristi barem 20% osnovnog metabolizma pojedinca, kaže Jean-Jacques Hublin s Max Planck Instituta za evolucijsku antropologiju u Njemačkoj. Dokaze da su rani ljudi koristili vatru, možemo koristiti da bismo primijetili kako su prevladali svoje potrebe za energijom, rekao je primatolog i bio – antropolog Richard Wrangham sa sveučilišta Harvard. Toplina pomaže osloboditi energiju omekšavajući hranu, modificirajući njene proteine i uništavajući otrove, kaže Wrangham, pa iz toga razloga kuhanje može pomoći objasniti i veličinu mozga, kao i male očnjake i mali želudac u usporedbi s drugim primatima. Po istom principu dokazi o kopnenoj prilagodbi mogu također označavati ljudsku aktivnost i strategiju kojom su izišli u susret povećanoj potrebi mozga za energijom. Arheološka iskopavanja duž obale južne Afrike, kaže Marean, pokazuju da su rani ljudi dobili hranu bogatu energijom usvojivši prehranu školjkama, koja je bila od velike nutritivne vrijednosti za mozak. Kultura Shodno tome, istraživači su raspravljali kako je veliki mozak doveo do kulture, produkta mišljenja i društvenog učenja olakšanog jezikom, kreativnošću i inovacijom. Prenošenje znanja s generacije na generaciju metaforički se opisuje kao „efekt zupčanika“ koji s vremenom stvara veću kompleksnost kulture. U svijetu usamljeni čovjek ne bi mogao preživjeti bez kulture, objasnio je teoretičar evolucije Rob Boyd s Kalifornijskog Sveučilišta u Los Angelesu. „Razmislite o tome što je potrebno za život na Aljasci,“ rekao je. „Trebali bi kajak, osti i splav da ne potonete. Nitko ne izumljuje kajak. Ljudi uče ispravan način za izradu kajaka od drugih.“ Nadalje, Boyd kaže da kultura omogućuje ljudima prednost u preživljavanju koja je iznad kapaciteta drugih životinja. Prema Sheai, koji se specijalizirao u staroj uporabi oružja s projektilima. „lako je zamisliti kako je kompleksna tehnologija projektila možda dovela do toga da ljudi dobiju širok i otporan ljudski ekološki položaj.“ Suradnja Bilo da se radi o situacijama lova, opskrbe, odgoju djece ili migracijama, ljudi sa kulturom, u ostvarivanju zajedničkih ciljeva, mogli su mnogo dobiti kroz suradnju. Ljudi koji surađuju doveli bi do veće stope preživljavanja, veće reprodukcije i kolonizacije. Naposljetku, svi drugi primati surađuju, rekla je antropologinja Joan Silk s Kalifornijskog Sveučilišta u Los Angelesu, koja se specijalizirala za reproduktivne strategije majmuna starog svijeta. Zajednički odgoj, na primjer, smanjuje stres kod macaklina s kapom, stvarajući tako veći reproduktivni uspjeh. Razvojni psiholog Felix Warneken sa sveučilišta Harvard dodaje da socijalne vještine ljudske djece uključuju i shvaćanje onoga što se namjerno dijeli (majmun radi što majmun vidi) u vrlo ranoj dobi. Oni pokazuju shvaćanje uvjerenja drugih, pokazujući time „teoriju uma,“ koja nadahnjuje suradnju. Opisujući kako joj je terenski rad sa narodom Kung iz južne Afrike dao neposredan uvid u suradnju, Polly Wiessner, sa Sveučilišta u Utahu je rekla da su lovci – sakupljači koristili poklone kao mnemoničke uređaje među ljudskim skupinama, a osobni su nakit koristili kao znak za brak ili socijalni položaj. Redoslijed uzročnih i vremenskih čimbenika Prema Hill, koja proučava lovce – sakupljače preko 30 godina, bilo da se radi o perlama iz školjki, drugim vrstama poklona, ili predavanju žena, tragovi spoznaje, kulture i suradnje, na kraju bi doveli do usavršavanja i uprave. Stephen Shennan, profesor arheologije na University Collegu u Londonu, objasnio je da se zajedno s populacijom eksponencijalno povećava kultura: veći kontakt među ljudskim skupinama vodi do povećanog kopiranja kreativnih inovacija. Na kraju, eksponencijalni kulturni efekt zupčanika prikazan je ljudskom dominacijom svijetom danas, rekli su Hill i Marean, koji su sakupili prijedloge okupljenih istraživača radi mogućeg prikaza toka, ili eventualnu vremensku skalu. Ovi prijedlozi biti će objavljeni na web stranici grupe radi daljnje rasprave. Zatvarajući radionicu Hill je rekla: „Jedino zajedničkim radom možemo potpuno objasniti pojavu i uskladiti vrijeme jedinstvenih značajki Homo sapiensa, i kako je ljudska evolucija kroz prirodne procese rezultirala spektakularnom anomalijom među živim vrstama.“ Izvor: scientificamerican.com dominacija, inovacija, mozak

Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/rani-su- ... -planetom/

[tovarish]

U Indoneziji otkriven najstariji pećinski prikaz lova

Arheološki tim u Indoneziji otkrio je pretpovijesni pećinski prikaz scene lova star najmanje 43.900 godina što znači da bi to moglo biti najstarije djelo na svijetu koje prikazuje scenu lova. Crtež prikazuje figure nalik ljudskima koje love svinje i bizone, prema studiji tima arheologa koje vodi australsko sveučilište Griffith a koja je objavljena ovog tjedna u u časopisu Nature. Djelo je prije dvije godine otkriveno u vapnenačkoj pećini Leang Bulu Sipong 4 u pokrajini Južni Sulawesi. Najmanje osam malih figura nalik na ljudske s kopljima ili užadi pojavljuju se s životinjama naslikanima istodobno i istim umjetničkim stilom koristeći istu tehniku i tamnocrveni pigment. Autori sugeriraju da je uključivanje takvih mitskih stvorenja koja su dijelom ljudi, dijelom životinje mogući pokazatelj da je indonezijska pećinska umjetnost obuhvaća nešto poput vjerskog promišljanja o vezama ljudi i životinja mnogo prije nego što su prvi ljudi stvarali takvu umjetnost u Europi. Godinama se vjerovalo da se pećinska umjetnost prvi put pojavila u Europi no otkrića u Indoneziji to osporavaju. “Rana pećinska umjetnost u Sulawesiju može pružiti neprocjenjivi uvid u razvoj ljudske duhovnosti i širenje umjetničkih vjerovanja i tehnika koje su stvarale moderni um”, kazao je indonezijski stručnjak Adhi Agus Oktaviana koji je bilo uključen u studiju, prema priopćenju koje je objavilo sveučilšte Griffith. “Bilo bi tragično kad bi ta iznimno stara umjetnička djela nestala tijekom naših života, no to se događa”, kazao je. Znanstvenici su sliku širine 4,5 metara analizirali i utvrdili da je nastala tijekom starijeg kamenog doba i da je starija od ranije otkrivenog prikaza životinje u pećini na otoku Borneu koji je nastao prije 40.000 godina. Na području Sulawesija postoje najmanje 242 pećine ili skloništa s drevnim prikazima, a svake se godine otkriju nova nalazišta.

Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/u-indone ... ikaz-lova/

[tovarish]

Dva milijuna godina stara lubanja pronađena u Južnoj Africi otkriva nove detalje ljudske evolucije

Fosilni ostaci pripadaju muškom Paranthropus robustusu, vrsti Australopitecina koja je kao “vrsta rođaka” postojala istovremeno s čovjekovim drevnim precima. Foto: Svučilište La Trobe Australski istraživači otkrili su u Južnoj Africi lubanju staru dva milijuna godina koja pruža nove detalje o evoluciji čovjeka. Fosilni ostaci pripadaju muškom Paranthropus robustusu, vrsti Australopitecina koja je kao “vrsta rođaka” postojala istovremeno s čovjekovim drevnim precima. Stručnjaci s katedre za arheologiju na Sveučilištu La Trobe u Melbourneu, predvodili su iskopavanja sjeverno od Johannesburga u Južnoj Africi, kao i rekonstrukciju rijetke lubanje s velikim zubima. Fosil je pronađen 20. lipnja 2018. godina, a istraživači ga opisuju kao vrlo uzbudljivog, piše Independent. “Najveći broj fosilnih ostataka podrazumijeva jedan zub, a pronalazak čeljusti s ovoliko zubi je zaista nevjerojatna sreća”, izjavila je doktorica Angeline Leece za BBC. Prema njezinim navodima, Paranthropus robustus pojavio se, grubo rečeno, istovremeno s našim dalekim pretkom homo erectusom, a lubanja je pronađena u blizini skeleta djeteta otkrivenog na istom području 2015. godine. “Ove dvije dosta različite vrste – Homo erectus s relativno velikim mozgom i malim zubima i Paranthropus robustus s malim mozgom i velikim zubima – predstavljaju dijametralno suprotne eksperimentne evolucije”, objasnila je dr. Leece. “Paranthropus robustus je s vremenom, najvjerojatnije, evoluirao kako bi mogao izdržati jače sile prilikom zagriza i žvakanja, što je s njegovim zubima i vilicom bilo teško. Ispitivanja u budućnosti razjasnit će jesu li promjene u njegovoj prirodnoj okolini utjecale na promjenu ishrane i na koji je način to utjecalo na evoluciju čovjeka”, nadodala je Leece. Doktorand Sveučilišta La Trobe, Jesse Martin, istaknuo je da je otkriće objavljeno u akademskom časopisu Nature Ecology and Evolution i da bi moglo dovesti do jasnije slike kakvi su bili naši preci i boljeg razumijevanja prilika u kojima su tad živjeli. Također, Martin je naglasio da ovakvi fosilni ostaci predstavljaju rijetke primjere mikroevolucije unutar ljudskog roda i pokazuju da je Paranthropus robustus imao postepen razvoj aparata za žvakanje, najvjerojatnije tijekom stotina tisuća godina. Pretpostavlja se da su u to vrijeme u Africi postojale još dvije homini vrste uz vrste vrste Paranthropus robustus – Homo erectus i Homo heidelbergensis.

Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/dva-mili ... evolucije/

[tovarish]

Arheolozi pronašli ostatke neandertalaca u špilji u blizini Rima

Arheolozi su otkrili ostatke devet neandertalaca u špilji nedaleko od Rima, priopćilo je u subotu talijansko Ministarstvo kulture. U priopćenju se navodi da osam posmrtnih ostataka datira od prije 50.000 i 68.000 godina, a jedan, najstariji, iz perioda od prije 90.000 i 100.000 godina. Ostaci su pronađeni u prapovijesnim špiljama Grotta Guattari, koje su otkrivene prije više od 80 godina, a smještene su na oko 100 metara od obale Tirenskog mora u regiji Lazio, prenosi Reuters. Na video snimkama koje je objavilo Ministarstvo moguće je vidjeti kosti, lubanje i druge dijelove tijela pronađene na tom mjestu. Neandertalac je naziv za poseban tip prapovijesnog čovjeka koji je naseljavao Europu i dio Azije, a izumro je prije oko 40 000 godina. Nije poznato što ih je ubilo, premda teorije navode da je do izumiranja došlo zbog nesposobnosti prilagodbe klimatskim promjenama i povećane konkurencije modernih ljudi. Ako uzmemo u obzir i druge ostatke pronađene prije na istom mjestu, u Grotta Guattari pronađeno je ukupno 11 osoba. Grotta Guattari predstavlja jedno od najznačajnijih mjesta na svijetu kad je povijest neandertalaca u pitanju. Pronađeni su i životinjski ostaci, uključujući aurohe, velika izumrla goveda.

Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/arheoloz ... zini-rima/

[tovarish]

Neandertalci su doista oslikali andaluzijsku “Cuevu de Ardales”

I dan danas se često raspravlja od kud potječu određena djele “naslikana” u špiljama. Izuzetak nije ni Cueva de Ardales, čuvena špilja u Španjolskoj. U njoj se nalazi formacija kamenog toka koja je djelomično obojena crvenom bojom. Sama boja datira u prošlost gotovo 65 000 godina, no do sada se mislilo da se radi o premazu željezovog oksida koji se istaložio pomoću vode. Prema novom istraživanju, u kojemu su sudjelovali i istraživači CNRS-a, možemo slobodno odbaciti takvu hipotezu. Članovi tima su prikupili uzorke boje sa raznih mjesta u špilji te detaljno analizirali sastav boje i utvrdili da se ne radi o željezovom oksidu. Uspjeli su dokazati da su pigment na bazi okera namjerno nanijeli, nitko drugi nego neandretalci. Osim toga, otkrivene su i razne varijacije u sastavu pigmenata. Drugim riječima, izgleda da su se boje nanosile tijekom različitog vremenskog perioda, po nekad i po više tisuća godina razmaka. Možemo zaključiti da je očito više generacija neandretalaca koristilo ovu špilju kao svojevrsnu galeriju. Ovakav oblik ponašanja ukazuje i na to da su neandretalci imali razvijen određen stupanj socijalne inteligencije s obzirom da se radi i o prijenosu tradicije kroz više generacija.

Istraživanje je objavljeno 02.08.2021 u PNAS-u.

Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/neandert ... e-ardales/

[tovarish]

Neandertalsko dijete s Downovim sindromom otkriva altruizam drevnih ljudi

Nedavno otkriven fosil neandertalskog djeteta u Španjolskoj izazvao je veliki interes među znanstvenicima. Ovaj fosil, koji pokazuje karakteristike Downovog sindroma, predstavlja prvi dokaz ove genetske abnormalnosti kod neandertalaca. Otkriće sugerira da je dijete živjelo barem šest godina, što implicira da je dobivalo skrb i podršku unutar svoje zajednice. Ovo otkriće, objavljeno u časopisu Science Advances, je značajno jer pruža nove uvide u život i socijalne strukture neandertalskih zajednica, kao i njihovu sposobnost za brigu o slabijim članovima.

Značaj otkrića u kontekstu proučavanja neandertalaca i ljudske evolucije

Pronalazak fosila s Downovim sindromom među neandertalcima otvara nova pitanja o njihovim sposobnostima za socijalnu skrb i empatiju. Ovo otkriće nije samo zanimljivo iz perspektive paleontologije, već i evolucijske biologije, jer sugerira da su naši daleki rođaci imali razvijene socijalne strukture i osjećaj zajedništva. Takvi nalazi izazivaju tradicionalne predrasude o neandertalcima kao primitivnim i neinteligentnim rođacima modernih ljudi. Otkriće također pomaže u razumijevanju kako su se socijalne vještine i altruističko ponašanje razvijali tijekom evolucije.

Lokacija i uvjeti pronalaska fosila

Fosil neandertalskog djeteta pronađen je u poznatoj arheološkoj lokaciji u sjevernoj Španjolskoj. Ovo područje, bogato povijesnim nalazima, već je dugo vremena predmet istraživanja znanstvenika. Fosil je otkriven u sloju sedimenta datiranog u vrijeme srednjeg paleolitika, otprilike prije 70.000 godina. Uvjeti pronalaska bili su izuzetno povoljni, što je omogućilo očuvanje ključnih dijelova kostura, uključujući lubanju i dijelove kralježnice, što je omogućilo detaljnu analizu.

Detalji o fizičkim karakteristikama koje sugeriraju Downov sindrom

Analiza fosila otkrila je nekoliko karakteristika koje upućuju na Downov sindrom. Među njima su specifične anatomske osobine lubanje, uključujući spljošteni nosni most, smanjeni gornji dio lica, i neobično oblikovane očne duplje. Ovi fizički znakovi, koji su konzistentni s modernim primjerima Downovog sindroma, sugeriraju da je dijete imalo ovu genetsku abnormalnost. Osim toga, kosti pokazuju znakove sporijeg rasta, što je također tipično za osobe s Downovim sindromom.

Metode korištene za identifikaciju sindroma

Znanstvenici su koristili kombinaciju suvremenih tehnika kako bi identificirali Downov sindrom kod neandertalskog djeteta. Prvo, provedena je detaljna morfološka analiza fosila, uključujući mjerenja i usporedbe s modernim ljudskim kostima. Zatim su korištene napredne slikovne metode, poput CT skeniranja, kako bi se dobio trodimenzionalni prikaz kostiju. Konačno, genetska analiza uzoraka DNK iz fosila potvrdila je prisutnost trisomije 21, što je karakteristično za Downov sindrom. Ove metode zajedno pružaju čvrste dokaze o prisutnosti sindroma kod neandertalskog djeteta.

Pretpostavke o životu djeteta na temelju fosila

Na temelju fosila, znanstvenici su mogli donijeti nekoliko zaključaka o životu djeteta. Prvo, činjenica da je dijete doživjelo najmanje šest godina ukazuje na to da je dobivalo značajnu njegu i podršku unutar svoje zajednice. Ova skrb je vjerojatno uključivala hranjenje, zaštitu od opasnosti, i emocionalnu podršku. Osim toga, anatomski dokazi sugeriraju da je dijete imalo poteškoća s kretanjem i motoričkim vještinama, što znači da je bilo ovisno o drugima za svakodnevne aktivnosti. Analiza fosila otkrila je tragove na kostima koji ukazuju na kontinuiranu njegu. Ove tragove uključuju znakove ozljeda koje su se zaliječile, što sugerira da je dijete dobivalo medicinsku njegu ili barem pažnju tijekom oporavka. Duljina života djeteta, iako kratka u usporedbi s modernim standardima, značajna je u kontekstu neandertalske zajednice, gdje su izazovi preživljavanja bili veliki. Ovo pokazuje da je zajednica bila voljna uložiti resurse i vrijeme u brigu za dijete s posebnim potrebama.

Usporedba s modernim razumijevanjem njege osoba s Downovim sindromom

Moderni pristupi njezi osoba s Downovim sindromom uključuju medicinsku podršku, obrazovanje i socijalne usluge koje omogućuju dug i kvalitetan život. Usporedba s neandertalskim djetetom pokazuje da, unatoč tehnološkim i medicinskim razlikama, temeljna ljudska potreba za brigom i podrškom ostaje konstantna. Neandertalci su, bez obzira na primitivne uvjete, pokazali iznimnu razinu suosjećanja i zajedništva. Ovaj kontinuitet u ljudskom ponašanju pruža duboki uvid u evoluciju empatije i socijalnih vještina, naglašavajući da su ove karakteristike duboko ukorijenjene u našoj evolucijskoj povijesti.

Analiza znakova altruističkog ponašanja u neandertalskim zajednicama

Otkriće fosila neandertalskog djeteta s Downovim sindromom snažno sugerira prisutnost altruističkog ponašanja u neandertalskim zajednicama. Neandertalci su pokazali spremnost da se brinu za slabije članove zajednice, što je vidljivo iz dokaza da je dijete doživjelo najmanje šest godina, unatoč značajnim zdravstvenim izazovima. Ova skrb podrazumijeva ne samo fizičku njegu već i emocionalnu i socijalnu podršku. Pružanje hrane, zaštite i pomoći djetetu koje bi inače imalo smanjene šanse za preživljavanje, ukazuje na duboko ukorijenjen osjećaj zajedništva i brige unutar neandertalskih grupa. Ovo otkriće nije izolirano. Postoje brojni arheološki dokazi koji sugeriraju da su neandertalci pokazivali visok stupanj suosjećanja i zajedničke brige. Na primjer, pronađeni su fosili odraslih neandertalaca s ozljedama koje su zahtijevale dugotrajnu njegu, što ukazuje na to da su preživjeli zahvaljujući pomoći drugih članova zajednice. U jednoj poznatoj špilji, pronađeni su dokazi o neandertalcu s teškim artritisom koji je živio godinama unatoč svojoj nesposobnosti da se samostalno kreće ili lovi. Takvi nalazi podržavaju tezu da su neandertalci imali razvijen osjećaj društvene odgovornosti i empatije prema bolesnima i slabijima.

Razlike i sličnosti s ponašanjem modernih ljudi

Iako se često misli da su neandertalci bili primitivni i manje sofisticirani od modernih ljudi, dokazi o njihovom altruističkom ponašanju ukazuju na značajne sličnosti s Homo sapiensom. Moderni ljudi i neandertalci dijele mnogo zajedničkih karakteristika u smislu socijalne skrbi i suosjećanja. Međutim, dok su moderni ljudi razvili složenije društvene strukture i medicinske sustave, osnovna ljudska potreba za brigom i podrškom zajednici je očito duboko ukorijenjena i u neandertalskim populacijama. Razlike se možda više odnose na razinu tehnološkog razvoja i organizacije društva, nego na temeljne ljudske vrijednosti i ponašanje.

Kako ovo otkriće mijenja percepciju neandertalaca

Ovo otkriće značajno mijenja našu percepciju neandertalaca. Umjesto da ih gledamo kao grube i neosjetljive rođake modernih ljudi, sada imamo dokaze koji sugeriraju da su bili sposobni za duboko suosjećanje i kompleksne socijalne odnose. Ovi novi uvidi pomažu u preoblikovanju slike neandertalaca kao inteligentnih i empatičnih bića, sposobnih za kompleksne socijalne interakcije i njegu svojih članova.

Utjecaj na znanstvene teorije o evoluciji ljudske empatije i socijalnog ponašanja

Otkriće fosila neandertalskog djeteta s Downovim sindromom ima značajan utjecaj na znanstvene teorije o evoluciji ljudske empatije i socijalnog ponašanja. Pokazuje da su sposobnosti za altruizam i brigu za druge prisutne duboko u našoj evolucijskoj povijesti. Ovi dokazi podržavaju teoriju da su socijalne vještine, poput empatije i brige za slabije, bile ključne za preživljavanje i uspjeh neandertalskih zajednica. Time se potvrđuje da je evolucija empatije i altruističkog ponašanja bila ključna za opstanak i razvoj ljudskih vrsta. Šire kulturne i društvene implikacije ovog otkrića su ogromne. Pokazuje da su temeljne ljudske vrijednosti, kao što su briga za slabije i zajedništvo, univerzalne i prisutne u ljudskoj povijesti od samih početaka. Ovi nalazi mogu poslužiti kao podsjetnik na važnost suosjećanja i zajedničke skrbi u suvremenom društvu, te potaknuti refleksiju o našim vlastitim vrijednostima i ponašanju. Također, mogu doprinijeti smanjenju stigmatizacije osoba s posebnim potrebama, pokazujući da je briga za njih duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi.

Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/neandert ... nih-ljudi/

[tovarish]

Kako su lovci iz ledenog doba izumili oružje koje je mijenjalo povijest

Svi smo čuli za mamute, te goleme životinje koje su lutale zemljom tijekom posljednjeg ledenog doba. Ali, jeste li ikada razmišljali o tome kako su naši preci uspjeli uloviti ta nevjerojatna stvorenja? U ovoj priči, vraćamo se u vrijeme prije više od 12.000 godina, kada su se naši preci suočavali s jednim od najvećih izazova u povijesti ljudske vrste – lovom na mamute. Pripremite se za uzbudljivu priču o domišljatosti, hrabrosti i inovaciji koja je možda promijenila tijek povijesti.

Uvod u svijet Clovisa: Tko su bili ti ljudi?

Kultura Clovis jedno je od najstarijih i najpoznatijih arheoloških nalaza u Sjevernoj Americi. Ova grupa lovaca-sakupljača živjela je prije otprilike 13.000 godina, a njihova je kultura ime dobila po prvom arheološkom nalazištu u blizini Clovisa, u Novom Meksiku. Što Clovis kulturu čini posebnom? Njihova oruđa i oružja, naravno! Posebno su poznati po tzv. Clovis vrhovima – kamenim šiljcima koji su korišteni kao oružje za lov. Replike Clovis vrhova, koje prikazuju njihov prepoznatljiv oblik. Zasluge za sliku: uz dopuštenje Scotta Byrama. Ali, lov na mamute nije bio jednostavan zadatak. Svi znamo da bacanje koplja na mamuta od 6 tona nije baš najsigurnija strategija. To nas dovodi do fascinantnog otkrića: Clovis ljudi možda su koristili potpuno drugačiju taktiku – jednu koja je uključivala korištenje sile samih mamuta protiv njih.

Braced Shaft Weapons: Kako je oružje revolucioniralo lov

Umjesto da koriste koplja koja su bacali na mamute, postoje dokazi koji sugeriraju da su Clovis lovci razvili oružje poznato kao “braced shaft weapon”, što bi se moglo opisati kao neka vrsta stacionarnog koplja. Ova oružja nisu se bacala, već su bila učvršćena u tlo, čime su lovci koristili snagu napadajućeg mamuta kako bi ga ozlijedili. Zvuči jednostavno, ali kad malo bolje razmislimo, ovo je bila revolucionarna ideja. Umjesto da se lovac oslanja na vlastitu snagu, mamutova snaga koristi se protiv njega samog. S dugom i čvrstom osovinom, ova koplja su mogli probiti debelu kožu mamuta i izazvati ozbiljne ozljede koje bi onemogućile životinju u daljnjem kretanju.

Eksperimenti i istraživanja: Oživljavanje drevne tehnologije

Naravno, ovo sve zvuči sjajno na papiru, ali kako to znamo? Znanstvenici su odlučili testirati ovu teoriju. Napravili su replike Clovis vrhova i pričvrstili ih na koplja, simulirajući drevni lov. Rezultati su bili zapanjujući! Prilikom testa, oštri kameni vrhovi bi se odvojili od drvenih osovina nakon probijanja kože, uzrokujući još veće ozljede – nešto slično učinku šupljeg metka danas. Osim toga, ovo bi moglo objasniti zašto se Clovis vrhovi često nalaze unutar kostura mamuta bez ikakvih znakova ljudske obrade mesa. Pretpostavka je da bi ozlijeđeni mamut mogao preživjeti napad, ali bi umro kasnije od svojih ozljeda, ostavljajući vrhove unutar svog tijela za buduće generacije da ih otkriju.

Kako su koplja kulture Clovis promijenila tijek lova

Ovaj inovativni pristup lovu ne samo da je bio učinkovit, već je i omogućio malim grupama lovaca da love mnogo veće i snažnije životinje. Uzmimo u obzir koliko je riskantno bacanje koplja – svaki promašaj mogao bi značiti smrt za lovca. Sa stacionarnim kopljem, rizik je bio manji jer su lovci mogli ostati na sigurnoj udaljenosti, dok bi mamutova snaga radila posao za njih. Ova tehnika lova mogla je biti ključna za preživljavanje Clovis ljudi u teškim uvjetima ledenog doba. Dok se klima mijenjala i hrane je bilo sve manje, sposobnost lova na velike životinje poput mamuta bila je od vitalnog značaja. Učinkovitije oružje značilo je više hrane, što je moglo omogućiti Clovis kulturi da se proširi i opstane dulje nego što bi inače bilo moguće. Izuzetno oštri Clovis vrhovi korišteni su za lov na krupnu divljač prije otprilike 13.000 godina. Izvor slike: Centar za proučavanje prvih Amerikanaca, Sveučilište Texas A&M.

Što možemo naučiti od Clovisa danas?

Ova priča o Clovis ljudima i njihovim domišljatim lovačkim tehnikama pruža nam vrijedne lekcije o inovaciji, prilagodbi i korištenju resursa na način koji maksimalno povećava učinkovitost. Iako danas ne lovimo mamute, principi koji stoje iza ove taktike mogu se primijeniti u mnogim aspektima našeg modernog života. Na primjer, kako možemo koristiti tehnologiju ili prirodne sile da postignemo više s manje napora? Kako možemo osmisliti strategije koje nam omogućuju da okrenemo snage protivnika u našu korist, bilo da se radi o poslovanju, znanosti ili svakodnevnom životu? Clovis lovci nas podsjećaju da ponekad najjednostavnije rješenje nije nužno najočiglednije, ali može biti najefikasnije.

Zaključak: Ostavljajući nasljeđe inovacije

Dok se pitamo što je sve dovelo do izumiranja mamuta, ne možemo ignorirati ulogu koju su ljudi igrali u toj priči. Clovis kultura, sa svojim inovativnim lovačkim tehnikama, ostavila je neizbrisiv trag u povijesti. Njihova sposobnost da koriste ograničene resurse na najučinkovitiji način primjer je ljudske domišljatosti koja nas vodi naprijed. Danas, kad razmišljamo o izazovima s kojima se suočavamo – bilo da se radi o klimatskim promjenama, tehnološkim inovacijama ili održivom razvoju – možda bismo trebali uzeti lekciju iz prošlosti. Ponekad rješenje nije u sili, već u mudrosti. A Clovis ljudi svakako su imali mudrost potrebnu za preživljavanje u surovim uvjetima ledenog doba, ostavljajući nam nasljeđe koje traje i danas. Možda nas priča o Clovis ljudima i njihovim nevjerojatnim oružjima potiče da i sami postanemo inovatori u vlastitim životima. Jer ako su oni mogli srušiti mamute, tko zna što mi možemo postići uz pravu ideju i malo domišljatosti?

Izvor: https://geek.hr/znanost/clanak/kako-su- ... -povijest/

[tovarish]

“Homo juluensis”: Identificirana moguća nova ljudska vrsta


Prije 300.000 godina, misteriozna grupa hominida lovila je konje u šumama istočne Azije. Sa mozgom većim od našeg, Homo Juluensis bi mogao promijeniti historiju ljudske evolucije.

“Provokativna” studija objavljena u Nature Communications sugerira na postojanje nove ljudske vrste koja bi mogla promijeniti naše razumijevanje evolucije: Homo juluensis.

Nazvani “Juluren” ili “velikoglavi ljudi” od strane paleoantropologa Xiujie Wua sa Kineske akademije nauka i antropologa Christophera Baea sa Univerziteta Hawaii, ovi drevni ljudi su koegzistirali, sa Homo sapiensom i neandertalcima. Ono što ih čini posebno intrigantnim je to što su im mozgovi bili veći od mozga bilo kojeg drugog hominida tog vremena, uključujući i našu vlastitu vrstu.

Konkretno, H. juluensis bi lutao šumama sjeveroistočne Kine lovivši konje u malim grupama i razvijajući vještine kao što su pravljenje kamenih oruđa i obrada životinjske kože za njihov opstanak, navodi se u saopćenju Univerziteta sa Havaja.

Najintrigantnije je da su neki od ovih fosila, pronađeni u Kini, prethodno pripisani Denisovancima, grupi starih ljudi povezanih s neandertalcima. Međutim, nakon detaljnije analize, Wu i Bae su zaključili da se ovi ostaci ne uklapaju u potpunosti ni u jednu od poznatih kategorija, bilo da se radi o modernim ljudima, neandertalcima, denisovcima ili homo erectusu.

Zapravo, jedan od najzanimljivijih prijedloga ove studije je da Denisovci, poznati prvenstveno po svojoj DNK, možda nisu posebna vrsta, već subpopulacija unutar H. juluensisa. Istraživači su identificirali ključne sličnosti u fosilnim čeljustima i zubima iz obje populacije, iako priznaju da je potrebno više dokaza za potvrdu ove veze.

“Uzeti zajedno, ovi fosili predstavljaju novi oblik hominina velikog mozga”, zaključili su Wu i Bae u časopisu PaleoAnthropology ranije ove godine.

“Iako smo ovaj projekat započeli prije nekoliko godina, nismo očekivali da ćemo moći imenovati novu vrstu hominida (ljudskog pretka) i potom moći organizirati fosile hominina iz Azije u različite grupe”, rekao je Bae.

Evoluciona zagonetka
Konkretno, fosili H. juluensis, koji uključuju ostatke lica i vilice, predstavljaju intrigantan mozaik. S jedne strane, oni pokazuju zubne karakteristike tipične za neandertalce, ali s druge strane, pokazuju jedinstvene karakteristike koje se ne vide ni kod jednog drugog poznatog hominina, uključujući i denisovce.

„Ako ništa drugo“, pišu Wu i Bae u svojoj studiji, „istočnoazijski zapisi nas podstiču da prepoznamo koliko je ljudska evolucija uopšteno složena i zapravo nas tjera da revidiramo i preispitamo svoja tumačenja različitih evolucionih modela tako da se bolje uklapaju.

Sve složenije ljudsko stablo
U posljednje dvije decenije ljudsko porodično stablo se radikalno promijenilo. Kako je rezimirao Science Alert , samo u posljednjih 20 godina, naučnici su otkrili Homo floresiensis (2003), najmanju poznatu ljudsku vrstu, pronađenu u Indoneziji; Homo luzonensis (2007), otkriven na Filipinima; Denisovci (2010), identifikovani DNK analizom u Rusiji; Homo longi (2021), pronađen u sjeveroistočnoj Kini; a sada se mogući H. juluensis pridružuje ovoj rastućoj listi naših drevnih rođaka.

Antropolog John Hawks, koji nije bio uključen u istraživanje, nazvao je studiju “provokativnom” i slaže se da je, iako su dokazi ograničeni, ljudski dosije u Aziji “širi nego što je većina naučnika pretpostavljala”.

Kao što Hawks ističe na svom blogu, termin Juluren ne treba posmatrati kao zamjenu za Denisovance, već prije kao način upućivanja na određenu grupu fosila i njihovo moguće mjesto u mreži drevnih grupa.

Uprkos uzbuđenju koje je izazvalo ovo otkriće, istraživači priznaju da je potrebno više dokaza da bi se potvrdila veza između H. juluensis i drugih hominida kao što su Denisovanci. Međutim, ovaj rad je značajan korak ka boljem razumijevanju zamršene istorije naših predaka u Aziji.

Izvor:
https://n1info.ba/magazin/homo-juluensi ... ska-vrsta/

[tovarish]

Naučnici otkrili kako su ljudi izbjegli izumiranje prije 900.000 godina

Novo naučno istraživanje baca svjetlo na drevnu prošlost čovječanstva. Tačnije, otkriva kako je čovječanstvo prije 900 hiljada godina bilo na samom rubu izumiranja. Preživjelo je tek oko 1300 pojedinaca. No naučnicima je bilo posebno zanimljivo pratiti kako se čovječanstvo oporavilo, pogotovo jer se izumiranje zamalo poklopilo s nekim drugim važnim događajima - masovnom migracijom ljudi iz Afrike i drastičnim klimatskim promjenama.

Razumijevanje ranih ljudskih migracija izazovno je zbog rijetkih arheoloških dokaza, koji se prvenstveno sastoje od kostiju i kamenih artefakata. Međutim, očito je da su višestruki valovi ranih hominida i ljudskih predaka krenuli na duga putovanja u nove teritorije.

Konvergencija genomskih podataka i arheoloških nalaza
Nedavne studije koje koriste genomsku analizu i arheološko datiranje potvrđuju postojanje drastično smanjene populacije ljudskih predaka prije otprilike 900.000 godina. Taj vremenski okvir usklađen je s razdobljem klimatskih promjena, uključujući sušne uvjete u Africi, što je prisililo hominide da se prilagode ili migriraju kako bi preživjeli, prenosi Zimo.

Geolozi Giovanni Muttoni i Dennis Kent htjeli su precizirati vrijeme nastanka toga takozvanog populacijskog uskog grla ponovnom procjenom arheoloških nalazišta i analizom zapisa o morskom sedimentu. Pronašli su skupinu nalazišta datiranih prije 900.000 godina, što se podudara s promjenama globalnih klimatskih pokazatelja.

Konvergencija genomskih podataka i arheoloških nalaza sugerira da su drastično smanjena populacija i migracija bili isprepleteni odgovori na pritiske okoliša. Kako su se uvjeti u Africi pogoršavali, rani ljudi potražili su utočište u Euroaziji preko novih dostupnih kopnenih ruta.

Studija, koja je objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, sugerira da je širenje sušnih zona u Africi tijekom određene klimatske faze potaknulo rane hominide na migraciju ili prilagodbu kako bi se izbjeglo izumiranje. Ta brza migracija, potaknuta ozbiljnim klimatskim promjenama, pridonijela je modernom genskom sastavu afričkog stanovništva.

Izvor:https://n1info.ba/magazin/nauka/naucnic ... 00-godina/

[tovarish]

Kameno oruđe pronađeno u Ukrajini najstariji dokaz ljudske prisutnosti u Evropi


Drevni kameni alati pronađeni u Ukrajini, koji datiraju od prije 1,4 miliona godina, otkrivaju pionire ljudskog pretka Homo erectusa, izazivajući prethodne povijesne vremenske okvire i bacajući novo svjetlo na ranu ljudsku migraciju u Evropu.

U srcu zapadne Ukrajine nalazi se grad Korolevo, gdje je revolucionarna metoda datiranja temeljena na kozmičkim zrakama otkrila kameno oruđe, pomičući vremensku liniju ljudske prisutnosti u Evropi na nevjerovatnih 1,4 miliona godina. Otkriveni 1970-ih uz rijeku Tisu, u blizini ukrajinske granice s Mađarskom i Rumunijom, ti primitivni alati sada su precizno datirani, bacajući svjetlo na ranu ljudsku ekspanziju tijekom međuledenih razdoblja u dalekoj povijesti.

Sloj sedimenta koji sadrži kameno oruđe postalo je kritično arheološko nalazište koje nudi uvid u migraciju Homo erectusa, vjerovatnog proizvođača pronađenog oruđa.

U Korolevu nisu pronađene kosti, samo kameno oruđe. Ali starost sugerira da je Homo erectus bio jedina moguća ljudska vrsta u to vrijeme, pojašnjava Roman Garba, glavni autor studije objavljene u časopisu Nature.

Sama zora ljudske tehnologije
Homo erectus se pojavio prije otprilike 2 miliona godina, prethodeći Homo sapiensu sa svojim manjim mozgom, ali sličnim proporcijama tijela.

Izrađeni u Oldowan stilu od vulkanskog kamena, pronađeni alati, poput sjeckalica i strugala, predstavljaju samu zoru ljudske tehnologije. Prethodno, najstariji poznati dokaz ljudske prisutnosti u Evropi bio je s nalazišta u Španiji star 1,2 do 1,1 milion godina. Nalazi iz Koroleva pokazuju da je Homo erectus vjerovatno ušao u Europu s istoka ili jugoistoka, vjerovatno migrirajući duž rijeke Dunav, kaže Garba.

Korolevo je do sada najsjevernija ispostava onoga za što pretpostavljamo da je Homo erectus i svjedočanstvo je neustrašivosti tog ljudskog pretka, kaže pak John Jansen, geoznanstvenik Češke akademije znanosti.

Uz pomoć kozmičkih zraka
Metoda datiranja korištena u navedenoj studiji uključivala je analizu radioaktivnog raspada sloja čestica u uzorcima oruđa, koje nastaje zbog konstantnog bombardiranja površine Zemlje kozmičkim zrakama, piše ZIMO.

Zemlja je neprestano bombardirana galaktičkim kozmičkim zrakama. Kada te zrake, uglavnom protoni i alfa čestice, prodru kroz Zemljinu atmosferu, stvaraju sekundarni pljusak čestica, neutrona i miona, koji prodiru u podzemlje, rekao je Mads Knudsen sa Sveučilišta Aarhus u Danskoj, koautor navedene studije i geoznanstvenik. Te čestice reagiraju s mineralima u stijenama i proizvode radioaktivne nuklide, odnosno klasu atoma. Sediment je datiran na temelju omjera dva nuklida, zahvaljujući njihovoj različitoj brzini radioaktivnog raspada.

Novo poglavlje rane ljudske povijesti
Navedeno istraživanje otvara novo poglavlje u razumijevanju rane ljudske ekspanzije u Evropu, budući da su pioniri Homo erectusa naišli na raznolik krajolik koji vrvi velikim sisavcima.

Pitanje nije ‘ako’, nego ‘kada’ ćemo pronaći mjesto slične ili starije ljudske povijesti negdje drugdje u Ukrajini, Rumuniji, Bugarskoj, odnosno Srbiji, poručio je na kraju Garba, izrazivši time optimizam glede otkrivanja još starijih dokaza o ljudskoj prisutnosti u Europi.

Izvor:https://n1info.ba/magazin/nauka/kameno- ... -u-evropi/

[tovarish]

Gdje je Homo sapiens otišao nakon što je napustio Afriku: Studija nudi odgovor

Naša vrsta pojavila se u Africi prije više od 300.000 godina, s migracijom s kontinenta prije 60.000 do 70.000 godina, najavljujući time početak globalnog širenja Homo sapiensa. Ali kamo su ti pioniri otišli nakon što su napustili Afriku?

Nakon godina rasprava, nova studija nudi odgovor.

Čini se da su se te grupe lovaca-sakupljača zadržale tisućama godina kao homogena populacija u području koje se protezalo između Irana, jugoistočnog Iraka i sjeveroistočne Saudijske Arabije prije nego što su naselile cijelu Aziju i Europu prije otprilike 45.000 godina, objavili su znanstvenici u ponedjeljak.

Njihovi se zaključci temelje na genomskim skupovima podataka izvučenim iz drevne DNK i modernih genskih skupova, u kombinaciji s paleoekološkim dokazima koji su pokazali da bi ta regija predstavljala idealno stanište.

Znanstvenici su tu regiju, dio onoga što se naziva Perzijska visoravan, nazvali “centrom” za te ljude – kojih je bilo možda samo u tisućama – prije nego što su tisućljećima kasnije nastavili dalje kretati prema udaljenijim područjima.

“Naši rezultati daju prvu cjelovitu sliku o tome gdje su se nalazili preci svih današnjih neafrikanaca u ranim fazama kolonizacije Euroazije”, rekao je molekularni antropolog Luca Pagani sa Sveučilišta u Padovi u Italiji, voditelj studije objavljene u časopisu Nature Communications.


Naučnici otkrili kako su ljudi izbjegli izumiranje prije 900.000 godina


Antropolog i koautor studije Michael Petraglia, direktor Australskog istraživačkog centra za ljudsku evoluciju na Sveučilištu Griffith, rekao je da je studija “priča o nama i našoj povijesti – naš je cilj bio razotkriti neke od misterija naše evolucije i našeg širenja svijetom.”

“Kombinacija genetskih i paleoekoloških modela omogućila nam je da predvidimo mjesto na kojem su prve ljudske populacije obitavale čim su izašle iz Afrike”, dodao je Petraglia.

Ti su ljudi živjeli u malim pokretnim grupama lovaca-sakupljača, rekli su znanstvenici.

Lokacija je nudila različite uvjete, od šuma do travnjaka i savana, mijenjajući se tijekom vremena ovisno o sušnim i vlažnim razdobljima.

Bilo je dovoljno dostupnih resursa, a dokazi pokazuju da je postojao lov na divlje gazele, ovce i koze, rekao je Petraglia.

“Njihova se prehrana sastojala od jestivih biljaka i male do velike divljači. Čini se da su skupine lovaca i sakupljača prakticirale sezonski način života, živeći u nizinama u hladnijim mjesecima i u planinskim regijama u toplijim mjesecima,” rekao je Petraglia.

Ljudi koji su u to vrijeme živjeli u tom području očito su imali tamnu kožu i tamnu kosu, možda nalik ljudima koji sada žive u dijelovima istočne Afrike, rekao je Pagani.

“Spiljska umjetnost se pojavila čim su ljudi napustili to područje. Tako da su ta kulturna dostignuća možda nastala dok su bili u tom području”, rekao je Pagani.


Kameno oruđe pronađeno u Ukrajini najstariji dokaz ljudske prisutnosti u Evropi
Nauka
07. mar 2024
0
Njihovo konačno širenje u različitim smjerovima izvan tog područja postavilo je osnovu za genetsku divergenciju između današnjih Istočnih Azijata i Europljana, rekli su znanstvenici.

Studija je obuhvatila moderne i stare genomske podatke za Europljane i Azijate.

“Utvrdili smo da su posebno korisni najstariji genomi koji datiraju od prije 45.000 do 35.000 godina”, rekao je molekularni antropolog i glavni autor studije Leonardo Vallini sa Sveučilišta u Padovi i Sveučilišta u Mainzu u Njemačkoj.

Znanstvenici su osmislili način kako raspetljati opsežno genetsko miješanje populacija koje se dogodilo od raspršivanja iz tog područja kako bi točno odredili gdje je područje na koje je iz Afrike prvo stigao Homo sapiens.

Bilo je ranijih manjih izleta Homo sapiensa iz Afrike prije ključne migracije prije 60.000 do 70.000 godina, ali čini se da se radilo o ‘slijepim ulicama’.

Homo sapiens nije prva ljudska vrsta koja je živjela izvan Afrike – uključujući područje koje obuhvaća područje istraživano ovom studijom.

Drevno križanje naše vrste ostavilo je mali neandertalski doprinos DNK-u modernih neafrikanaca.

“Potvrđeno je da su neandertalci bili na tom području prije dolaska Homo sapiensa, tako da je to područje možda bilo mjesto gdje se ta interakcija dogodila”, rekao je Vallini.


https://n1info.ba/magazin/nauka/gdje-je ... i-odgovor/

[tovarish]

Pronađeni fosilni ostaci dosad nepoznatog ljudskog rođaka

Međunarodni tim naučnika u Južnoj Africi otkrio je novu vrstu hominida, objavili su u četvrtak naučnici sa Univerziteta Witwatersrand u Johannesburgu.

Otkriće vrste Homo naledi temelji se na više od 1.550 fosilnih ostataka dosad nepoznate vrste. Ostaci su pronađeni u nalazištu Dinaledi u Južnoafričkoj Republici. Među njima su parcijalni dijelovi kostura 15 primjeraka ljudskog pretka u svim životnim dobima, kazao je profesor Lee Berger koji je vodio istraživanje.

Homo naledi, za kojega se vjeruje da je jedan od najranijih čovjekovih predaka, imao je ruke poput današnjeg čovjeka, ramene kosti kao kod majmuna, stopala prilagođena višesatnom hodanju te mozak tri puta manji od mozga modernog čovjeka, velik otprilike kao kod gorile. Prosječna visina mu je bila oko metar i pol, a težio je prosječno 45 kilograma.

Berger tvrdi da se iznenadio u kojoj su mjeri ostaci očuvani te kazao da Homo naledi ne nalikuje ostacima nijedne vrste primitivnih ljudi ranije pronađenih na području Afrike.

“Sve češće možemo vidjeti da je priroda eksperimentisala s ljudskom evolucijom, a to nas je dovelo do nekoliko različitih vrsta bića nalik čovjeku koje potječu iz raznih dijelova Afrike. No samo je jedna vrste preživjela i tako je nastao Homo sapiens”, objasnio je profesor Chris Stringer.

Homo naledi pokazuje karakteristike koje su pronađene samo u Homo sapiensa, a naziv je dobio po mjestu na kojemu su fosilni ostaci pronađeni.

Izvor:
https://n1info.ba/magazin/nauka/a59997- ... -hominida/

[mishic]

Evolucija nije jednosmjeran i po intenzitetu jednako ubrzan proces. Dokaza je bezbroj.

[toska]

Pitanje nije ‘ako’, nego ‘kada’ ćemo pronaći mjesto slične ili starije ljudske povijesti negdje drugdje u Ukrajini, Rumuniji, Bugarskoj, odnosno Srbiji, poručio je na kraju Garba, izrazivši time optimizam glede otkrivanja još starijih dokaza o ljudskoj prisutnosti u Europi.

Izvor:https://n1info.ba/magazin/nauka/kameno- ... -u-evropi/

joj, nemoj više da istražuju, to ovi krajevi ne bi preživjeli

[tovarish]

Pitanje nije ‘ako’, nego ‘kada’ ćemo pronaći mjesto slične ili starije ljudske povijesti negdje drugdje u Ukrajini, Rumuniji, Bugarskoj, odnosno Srbiji, poručio je na kraju Garba, izrazivši time optimizam glede otkrivanja još starijih dokaza o ljudskoj prisutnosti u Europi.

Izvor:https://n1info.ba/magazin/nauka/kameno- ... -u-evropi/

joj, nemoj više da istražuju, to ovi krajevi ne bi preživjeli

Ne pika se ako nije Kosovo

A šta ako nađu u

[dr_Evil]

joj, nemoj više da istražuju, to ovi krajevi ne bi preživjeli

Ne pika se ako nije Kosovo

A šta ako nađu u

Onda nisu bosanski Srbi, nego samo Srbi

[stubrijez]

Al mi ide na zivce ovo kilometarsko copy paste izivljavanje, ko ce to citat ako imas znanje ili stav iznesi ga licno ovako izgooglano bombardovanje tudjim zakljuccima bas bzvz... i link kad vidim sa yt na gorumu muka mi...
Al nebitno to... htio sam rec da ja mislim da nisu kod svih ljudi mozgovi dobro evoluirali.

[tovarish]

Što su jeli naši preci prije 3,5 milijuna godina?

Jelovnik naših drevnih predaka prije tri do tri i pol milijuna godina uglavnom se sastojao od tropskih trava i trske, otkrilo je novo istraživanje pod vodstvom stručnjaka sa sveučilišta Oxford

Rezultati objavljeni u novom broju časopisa Proceedings of the National Academy of Sciences iznenadili su znanstvenike jer pokazuju da su drevni hominidi mnogo ranije nego što se mislilo promijenili način prehrane uobičajen za čovjekolike majmune što im je omogućilo veliku mobilnost i neovisnost o šumama.

Međunarodni je tim podatke prikupio istražujući fosilizirane zube triju pripadnika vrste Australopithecus bahrelghazali, ranih hominida čiji su ostaci pronađeni na dvije lokacije u Čadu. Profesorica Julia Lee-Thorp sa sveučilišta Oxford zajedno sa stručnjacima iz Čada, Francuske i SAD-a analizirala je izotope ugljika u njihovim zubima i otkrila da im je jelovnik obilovao biljkama skupine koja je po vrsti fotosinteze poznata kao C4.

'Otkrili smo da su rani hominidi, barem u središnjoj Africi, jeli hranu koja se uglavnom sastojala od tropskih trava i trski', rekla je Lee-Thorp, stručnjakinja za izotopske analize fosila iz Research Laboratory for Archaeology and the History of Art i dodala: 'Nijedan afrički čovjekoliki majmun, uključujući i čimpanze, ne jede ovu vrstu hrane unatoč tome što je ima u izobilju u tropskim i suptropskim krajevima. Jedina prava iznimka su savanski babuni koji i danas jedu ovu vrstu hrane. Bili smo iznenađeni kada smo otkrili da su je rani hominidi jeli čak u većim količinama od babuna.'

Novo istraživanje pokazuje da su rani hominidi mogli preživjeti u staništima bez drveća što im je omogućilo da napuste šume i istraže udaljenije krajeve. Ranije su stručnjaci smatrali da su našim ranim precima za ovakvu vrstu hrane trebali snažniji zubi i mišići. Autori pretpostavljaju da se vjerojatno nisu hranili lišćem tropskih trava već njihovim korijenjem, lukovicama i gomoljem jer lišće mnogo brže troši zube i teže je za probavu. Stručnjaci ne isključuju mogućnost da je Australopithecus bahrelghazali jeo i neke životinje koje su se hranile tropskim travama.

'Međutim, kako ni ljudi ni drugi primati ne jedu puno životinjske hrane, a hominidi osim toga nisu, poput mesoždera, opremljeni oštrim zubima, možemo pretpostaviti da su izravno jeli tropske trave i trske', objasnila je prof. Lee-Thorp.


https://www.tportal.hr/tehno/clanak/sto ... 1217/print