Čitam i ne mogu da vjerujem...

Jedni se samoreklamiraju kao 'prava raja' dok kataloški nabrajaju par zvučnijih ino i ex-yu bendova, drugi se opet pravdaju što pokatkad 'nalože džigaru', treći Mitra i Rizu onako - u isti koš, i da ne nabrajam dalje... Tuga i žalost.

Jedna istinita priča za strpljive: Davne '88, bivšu JNA samnom služio neki Idriz iz nekog zaseoka pokraj Kotor Varoši. Bio 'nako, veća seljačina od Matije Gupca... Nakon odsluženog vojnog roka, neznam kako, ali upiše on tadašnji DIF (sada FFK) u Sarajevu. Eh, kako je to već bivalo 'onih para', on odmah potraži mene ovdje, 'starog druga' iz JNA...

Ja ljudi moji mojih muka s njim prvih pola godine...

U Martiniju, kad nam je konobar poslužio picu, on ga onako zbunjeno upita: 'A bahlje??' Usred Titove mi se onako, po seljački proder'o: 'Eno Loše jebote!!!' I tako, milion bisera tog tipa... Nejse. Nakon par mjeseci kupi on Levi's jaknu, izriba je prije nošenja par puta čeličnom četkom da izgleda starija (stari je to roker nije ti šala), iscrta sve one 'in' grafike tog vremena po njoj (AC DC, peace, The Doors i sl.) i 'osamostali se'....

Ali eto, povremeno se sjeti svog jarana starog pa naleti do mene. Tako je bilo i tog 'kobnog' dana

, ja sjedio u sobi, nešto pisao, na radiju laganini ide ona od Dine i Vesne 'Jorgovani', kad ulijeće moj Idriz plemeniti, u onoj svojoj glupavoj jakni i smrdljivim bijelim 'sportskim' čarapama (broj 46, a smrdi k'o da je 56) i onako s vrata, bez ikakvog uvoda, bez pozdrava bubnu: 'ČUJ PAPKA ŠTA SLUŠA!!!' Nisam vjerovao svojim očima i ušima...

Šta ću, vidim ja dokele je to o'šlo, te posadim papka ispred sebe i objasnim mu na jedan 'suptilan' način, da ja sebi mogu da dozvolim taj luksuz da od bilo koje vrste muzike slušam sve ono najbolje iz iste, bez ikakve bojazni da će me IKO NORMALAN nazvati papkom jer moji urođeni i stečeni maniri u životu ne odaju utisak takve osobe, dok će on, da 10 godina hoda uz Bonu Voxa po svijetu biti i ostati PAPAK. I uvijek će biti nesretan, jer on jadnik MORA da bi bio 'in' slušati nešto što iskreno i ne voli (a rado bi ponekad 'naložio' i džigaru al' prpa), dok ću ja uvijek uživati jer slušam ono što mi je ćejf, ma šta to bilo... Više poštu jem i one koji otvoreno, od ćejfa slušaju Boru Kawasakija (čuj Kawasaki

) nego ove što se ubiše nabrajajući 'urbane' bendove, a u stvari, sami sebi, onako na slušalice makar, nikad to sebi pustili ne bi.

A Brena??? Ona je tu najveći gubitnik, jer iskreno, uopšte mi nije jasno ko nju sluša...

Gledajući sa stanovišta muzike, za ljubitelje dobre 'džigare', ona je neinteresantna, preblaga... Za zabavnjake pogotovo, jer se ono podvriskivanje na krajevima stihova nikako ne uklapa u tu vrstu muzike... Dakle, muzički, ona je - NIŠTA. Sa stanovišta 'vizuelnog', u poplavi ljepotica u svim muzičkim pravcima, nje više ni na mapi nema. Eh sad, sa društvenog stanovišta, ovi 'urbani' je ne vole, što im fakat čovjek ne može ni zamjeriti (sjetiš se samo one 'čačak - šumadijski rokenrol), sasvim opravdano. Patrioti također. Ali i PAPCI!!!

Oni je opet, najviše mrze. Vjerujte, ovo što govorim je notorna istina. Npr, u mojoj firmi, gdje radi 95% papaka i seljačina (nemojte se čuditi, javni je sektor

., IB uglavnom) sve do jednog mrze Brenu!!!

Valjda se preemancipovala za njihov ukus, šta li...

Svakako ne kontam.

Sve u svemu, zaista bih volio da znam kako bi trebao da izgleda psihološki profil osobe koja voli da sluša Brenu, odnosno, koja će ići na njen koncert,

pa eto, ako neko ima takvu osobu u svom okruženju, neka nam opiše i tu kategoriju, ako ništa, da je lakše prepoznamo na ulici....
