Piše: Faruk Borić
31/03/08
Evropa, onda?
Zemlje jugozapadnog Balkana treba nagraditi u skladu sa provedenim reformama, odnosno – Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju bit će potpisan, nakon što se usvoji set policijskih zakona u državnom parlamentu.
Evropa, onda?
Zemlje jugozapadnog Balkana treba nagraditi u skladu sa provedenim reformama, odnosno – Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju bit će potpisan, nakon što se usvoji set policijskih zakona u državnom parlamentu. Tako jučer sa Brda kod Kranja, ali i već neko vrijeme poručuje Miroslav Lajčak, prvi Evropljanin u BiH, nagovještavajući nove pritiske (po metodi mrkve i štapa) na političare koji se protive legalizaciji antireforme, ponajviše lidera SDA Sulejmana Tihića.
Osim prvog visokog predstavnika, švedskog diplomatu Karla Bilta, i zvanično i nezvanično Sarajevo dočekivalo je raširenih ruku. I ispraćalo sa olakšanjem koje je pratio veći ili manji prezir zbog razočaravajućeg učinka koji se najčešće manifestirao u popuštanju robusnijem. Također, memoari i izjave visokih predstavnika predstavljali su naknadnu pamet, otkrivale sitne prljave detalje sa tajnih večera, i uglavnom – objašnjenje zašto se nije moglo učiniti više. Tako se nedavno postavio tokom boravka u Sarajevu za Oslobođenje i "kameni spavač iz Bijele kuće na obali", "dokazani prijatelj BiH" Kristijan Švarc Šiling, opalivši iznenadnu "vaspitnu" svom mladom nasljedniku jer reforme koje provodi ništa ne valjaju po državu kojom namjesnikuje.
Zastanimo za trenutak, i u Šilingovim riječima vidjet ćemo kako Evropska unija nikako nije politički jedinstven subjekat sa jasnim know-how naputcima za upotrebu u Dejtoniji. Na stranu sav žal zbog naknadne pameti prošlog i kritike sadašnjem visokom predstavniku - na ovom primjeru možemo zaključiti kako Lajčakove tvrdnje s početka teksta mogu značiti sve i - ništa. Od gomile informacija i floskula ne vidimo suštinu.
Prvo, ovdje ne postoji politička grupacija evroskeptika, organizovana skupina istomišljenika koja je protiv evropskih integracija, osim ako se pod tim pojmom ne podrazumijeva opetovani stav Milorada Dodika da neće žrtvovati Srpsku za Evropu. No, to je ionako floskula za trubače, baš kao što i premijerov sijamski blizanac sa one strane Drine Tomislav Nikolić "želi" u Evropu. Ali tek nakon što Šiptare naguli do Prizrena u potpuno antievropskom maniru.
Drugo, kompromis je ovdje izgubio svaki smisao. Dvije su godine prošle od mrtvorođenog aprilskog paketa čiji sadržaj Lajčak vjerovatno ne zna, kao što evropske diplomate u Briselu ne znaju šta sadrži mostarska deklaracija i njena izmijenjena zakonska varijanta koja će se danas opet naći pred poslanicima pritisnutih dilemom: ili Evropa ili propast. Aprilski paket podrazumijevao je, između ostalog, i sigurnosna pitanja na državnom nivou - kako priliči jednoj državi, a lokalne strukture ne bi bile vezane za entitete. Također, Srebrenica je bila zasebna cjelina... Gdje je išta od toga u Lajčakovom paketu? Gdje su se zagubili evropski principi? Zašto se prijeti izolacijom kad smo pod njom već deceniju i kusur godina? Zašto se još jednom traži da prihvatimo ispod dostojanstva malo kako bi nekada u neko vrijeme dobili više, kad Dodikovi apetiti rastu, i sutra će tražiti entitetske obavještajne službe ili nešto treće? Zašto su konstruktivni političari proglašeni kočničarima jer imaju vlastito, ne Lajčakovo i Dodikovo mišljenje? Dakle, od kompromisa smo došli do ucjena.
Zašto je Lajčaku tako stalo da će preći granicu diplomatskog rječnika ubjeđujući Tihića da prihvati goluba na grani? Ne bih rekao da je to zbog nas, građana Bosne i Hercegovine. S tim se slaže i već spomenuti njemački diplomata. On to čini radi sebe jer mu od uspjeha misije u BiH zavisi dalja diplomatska karijera. Zato je i zaboravio kako se cijela Evropa snebivala kad su vozovi u RS-u stali nakon što je izmijenio jedan smiješni pravilnik kojim bi se poslanici natjerali da prisustvuju sjednicama. Zato je i pregovarao oko svojih odluka, što nijedan visoki predstavnik nije radio – to je isto kao kad bi fudbalski sudija dosudio sumnjiv penal, a onda se predomislio i svirao faul u napadu. Zvižduci sa tribina su neminovni.
Bošnjaci su danas pritisnuti sa svih strana. Prijeti im da prvi put budu proglašeni krivcima za kašnjenje reformi, a samim tim i evropskog puta. Pa šta?
Srpski političari, makar i sa bremenom počinjenih ratnih zločina uključujući i genocid, bez jasno iskazanog kajanja zbog nacionalnog projekta drže cijeli region u patu. Srbija, koja ne izručuje ratne zločince Karadžića i Mladića, ali zato pali ambasade evropskih zemalja po Beogradu, i njeni istureni politički emisari u Banjoj Luci, treba da nam budu uzor na putu ka Evropskoj uniji?! Nikad, a vala ni tad.
Jednačina je prosta. Prihvatanjem ovakvih policijskih zakona dobijamo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, set grantova i kredita koje nećemo iskoristiti jer nismo spremni za projekte Evropske unije – nemamo institucija, kadrova, nemamo demografskih podataka, imamo haos. To dobijaju građani BiH. Šta dobija Milorad Dodik? Sa potpisanim SSP-om ostajemo bez OHR-a kao nepotrebne institucije u državi ugovorom obvezanoj sa EU. Nema bonskih ovlasti i Mile do mile volje može vrijeđati koga hoće i izazivati uzdahe novinarki od Prijedora do Trebinja. Dodik dobija i policiju RS-a, koja se nikada neće ukinuti, jer će sve buduće reforme pratiti sigurnosnu "reformu". Eto, jasne računice za sve. Šta dobija Lajčak? Plus u diplomatskoj karijeri – ostvariti "pomak" u bosanskom loncu vrijedi mnogo bodova, ne baš kao u Iraku, ali sigurno više nego u Japanu.
Čudi jedino stav predsjednika Stranke za BiH Harisa Silajdžića, koji je onako žustro napadao (i oborio) aprilski paket, da bi danas prihvatio deset puta manje. Nije valjda sve bio tek predizborni trik jer su posljedice, što vidimo i danas, nesagledive...