U moje vrijeme, a to je bilo poodavno na ETF nisi bas mogao zalutati. Ako jesi ispadas iz sistema i tacka. ETF nije za svakoga, znoj , krv i suze nazalost. Moj ti je savjet ako volis to sto studiras onda hvataj se knjige i uci. Grubo zvuci ali takav je ETF. Ako ne volis ETF nadji nesto sto ce te ciniti sretnim, nikad ne znas sta te ceka u zivotu. Uostalom mozda ces bolje proci u zivotu od nekih koji zavrse taj studij. Te tvoje godine su opasne ni tamo ni ovamo, budi pozitivna a zivot ce te cekati, nista nije vrijedno hodanja po hecimima.asidza wrote: ↑31/08/2023 17:08To i jest problem, što sam ja možda i dvije godine zapravo u depresiji. Jbg, jest teško priznat, ali ja sam slabo išta radila korisno. Eh sad, život neće mene čekat tako da prvi korak obavljen otišla kod psihijatra, drugi korak trebam sjesti, od osnova ponovit matematike, fizike, programiranje i ako smognem snage upisati ponovo i završit ga više. Inače, to što sam u srednjoj bila dobra u matematici i programiranju znam da ne znači puno, jer se nisam nikad takmičila niti išta u tom periodu, ali je neki početak. Zasad ako ima ovdje nekoga sa ETF-a ko trenutno studira, ili ko je završio da mi nadoda neke konkretne smjernice, uhar.Ozimician wrote: ↑31/08/2023 16:21
Dobro, ti onda odluci kome ces vjerovati, mami ili psihijatrici.
Kljucno je pitanje, da li tebe zanima to, da li se mozes vidjeti u tom poslu, da li privatno ista "raduckas", kako provodis vrijeme inace, obzirom da ne ucis, ne radis, ne ides na fax?
Ako nemas motivacije ni za sta, onda poslusaj psihijatricu ipak, a ne mamu.
Ps. Nemojte se ljudi triggerovat moj je život i moje sranje, jedino ko se može triggerovat u mom životu su mi starci.
Uvijek zelio biti na gradjevini, zavrsio na elektronici i evo me ziv i sad , nije bilo sudjeno.
