Empatija

[Nierika]

Po meni je to o čemu govoriš druga vrsta empatije (više vezana za ljudski rod općenito).
Pročitaću, nisam čitala tu knjigu.

[nikeze]

Po meni je to o čemu govoriš druga vrsta empatije (više vezana za ljudski rod općenito).
Pročitaću, nisam čitala tu knjigu.

Pročitajte i knjigu "Anatomija ljudske destruktivnosti" od Ericha Fromma.

[Nowicki]

Osobe sa empatijom su vrhunski umjetnici, kreatori koji najmanje misle o sebi. Nadahnuti su idejom da usreće drugog i cijeli svijet i ostave nešto drugima. Pri tome rade do iscrpljenja i ne brinu o sebi. Žive u kreativnom neredu i obično su podcijenjeni, povučeni i samozatajeni.
Takav je recimo bio Nikola Tesla.
Pročitajte "Umjeće ljubavi" od Ericha Fromma.

Umjetnici su uglavnom osobe sa pomanjkanjem empatije, često samodopadni narcisi uživljeni u vlastiti egotrip, a po prirodi nerijetko hedonisti. Tako da život sa njima za nekoga ko je suprotnog profila može biti pravi pakao. Motiv koji stoji iza stvaralaštva nije usrećiti nekoga drugoga, niti svijet, na neki način, oplemeniti. To je samo njegova romantizirana interpretacija. Motiv bi prije trebalo tražiti u više "ovozemaljskim" porivima, želji za dokazivanjem, potrebi za komunikacijom, ili jednostavno težnji da se nešto napravi u svome životu.

Tesla nije bio umjetnik.

[Nierika]

Mislim da postoje i empatični i neempatični umjetnici, kao i u drugim zanimanjima. Ne bih ni hedonizam nužno vezala za umjetnost, ali i ja znam za više umjetnika hedonista nego onih koji nisu hedonisti. Za porive, vjerovatno mješavina svega navedenog.

[Hakiz]

Picasso je bio posebno empatičan...

Za advokate, neće oni lagati. Oni će uraditi šta treba da obore dokaze suprotne strane, istaknu svoje. U okviru zakona.

Banalan primjer je kada policija pri hapšenju ili tužilaštvo u istrazi naprave neki propust. I advokat na osnovu tog propusta oslobodi klijenta. Ne tvrdi advokat da klijent nije kriv, nego da zakon kaže da zbog tog propusta hapšenje nije zakonito ili se dokaz tužilaštva ne smije prihvatiti. Ako to ne uradi, advokat bi morao izgubiti licencu. I to zakoni kažu, ako advokat propusti da učini sve (zakonito) šta je u njegovoj moći da brani klijenta, radi grubu povredu sudskog procesa, ustavom garantovanog prava na pravično suđenje.

Ili mora da kod porote u anglosakstonskom ili sudije-porotnika u našem pravu izazove sumnju u istinitost optužbe, njihovih tvrdnji i dokaza.

[no_sikiriki]

Hoće lagati u određenim slučajevima. Evo npr. sjećam se ubista jedne žene, ko se sjeća irme Forić, gdje ju je lik hladno ubio. Osuđen je za njenu smrt, a branio se tako što je tvrdio da je "nije ubio, nego da se okliznula na kečap." Mehmedbašić ga branio.
Ne bih mogla biti Omar Mjesečar, nema tih para

[Hakiz]

Ako advokat očito laže, a sigurno da ima i takvih, onda mora odgovarati, naravno.

Smije tvrditi da se okliznula na kečap sve dok dokazi ne pokazuju da sigurno nije. Ako nema dokaza kako je "pala", tvrditi da se okliznula na kečap može biti nemoralno, ali u suštini je moguće i nije nelegalno. Ne znamo sigurno, nije dokazano kako je, pa možda je ovako kako mi tvrdimo, a ne kako tvrdi suprotna strana. Advokat čak i ne laže, nije radio istragu pa ne zna ni on dokazano. Vjerovatno laže, ali kako niko ne zna, ne može mu se dokazsti da laže. Sve dok dokazi ne ukažu na to kako je stvarno pala. A u pravu je šta se neosporno dokaže, ne šta se kaže, šta je moguće ili vjerovatno.

To je ona siva zona koja je advokatima i priskrbila lošu reputaciju.

Sa druge strane, advokat koji te nemoralne ali ne nezakonite trikove, rupe, sive zone dobro koristi je dobar advokat, dobro radi svoj posao.

Vječiti sukob morala i zakona, pravde i prava.

[Nierika]

Sjećam se tog slučaja u novinama. Sad sam pročitala da je preminuo u zatvoru ubica. I sa odbranom je osuđen (mada znam da ima pravo na odbranu, ne znam je li moguće da je taj Mehmedbašić vjerovao optuženom ili je zbog novca, profesionalnih obaveza ili nečeg trećeg)..Meni pada na pamet film Mauritanac kao kontrapunkt ovom slučaju.

[Hakiz]

Sjećam se tog slučaja u novinama. Sad sam pročitala da je preminuo u zatvoru ubica. I sa odbranom je osuđen (mada znam da ima pravo na odbranu, ne znam je li moguće da je taj Mehmedbašić vjerovao optuženom ili je zbog novca, profesionalnih obaveza ili nečeg trećeg)..Meni pada na pamet film Mauritanac kao kontrapunkt ovom slučaju.

Nije mu Mehmedbašić ni morao vjerovati. Ali, da ne idem previše off topic.

[Nierika]

Sjećam se tog slučaja u novinama. Sad sam pročitala da je preminuo u zatvoru ubica. I sa odbranom je osuđen (mada znam da ima pravo na odbranu, ne znam je li moguće da je taj Mehmedbašić vjerovao optuženom ili je zbog novca, profesionalnih obaveza ili nečeg trećeg)..Meni pada na pamet film Mauritanac kao kontrapunkt ovom slučaju.

Nije mu Mehmedbašić ni morao vjerovati. Ali, da ne idem previše off topic.

Ja bih više razumjela to što ga je branio ako mu je vjerovao nego iz ovih drugih razloga al' ok, off topic.

[no_sikiriki]

Mehmedbašiću je posao da ga brani. Nije mu relevantno da li je ovaj kriv ili ne. Niti se on zamara time da li svom klijentu vjeruje ili ne. Da se bavi time vjerovatno bi se vratio pjevanju.

[Hakiz]

Nije mu Mehmedbašić ni morao vjerovati. Ali, da ne idem previše off topic.

Ja bih više razumjela to što ga je branio ako mu je vjerovao nego iz ovih drugih razloga al' ok, off topic.

Ma, neka:

Film "Mauritanac" je dobro spomenut. Nisam gledao do kraja, pa samo dokle sam gledao: Za razliku od asistentice koje je htjela dati otkaz ubijeđena da je klijent kriv, advokatica se nije uopšte to pitala. Advokatica je branila "višu vrijednost", ne klijenta. Viša vrijednost je samo postojanje pravnog sistema. Ako će neko robijati samo na osnovu optužbe, ne dokaza, i ako će biti spriječen da se brani, onda pravni sistem kao ideja u ljudskoj vrsti nema potrebu da postoji.

Tako da advokat branjenjem klijenta za kojeg svi, pa i on, misle da je kriv sprečava to da sutra za neki gnusan zločin zbog kojeg masa traži krv umjesto stvarno krivog bude osuđen najvjerovatnije, ali ne stvarno kriv. Pritisak mase na policiju i tužilaštvo to može napraviti. A mediji unaprijed osuđuju.

Bolje pustiti krivog nego osuditi nevinog je ukratko, i nije dlučajno nadtala izreka.

Advokat branjenjem takvog klijenta ne brani (samo) njega nego samu svrhu postojanja pravnog sistema, ustavnog prava na odbranu, civilizaciju jednom riječi. A i zbog novca

Zato se često emotivna masa zgrožena gnusnim zločinom nađe šokirana sudskim odlukama. Emocije traže krv i ne mogu prihvatiti da onaj koji im izgleda kriv nije kriv, nije mu dokazano da je kriv, za taj zločin. Ili kazna ne bude dovoljno visoka.

A sud presuđuje, barem bi trebao, hladno, na osnovu dokaza.

[Nierika]

Mehmedbašiću je posao da ga brani. Nije mu relevantno da li je ovaj kriv ili ne. Niti se on zamara time da li svom klijentu vjeruje ili ne. Da se bavi time vjerovatno bi se vratio pjevanju.

Nisam upratila njegovu karijeru iskreno, ne znam šta reći osim da njemu ostaje da se nosi s tim (i vjerovatno i sličnim budućim slučajevima). Nije da može puno gore, ali bilo bi gore da ga je uspješno odbranio znajući da je ovaj kriv.

Ma, neka:

Film "Mauritanac" je dobro spomenut. Nisam gledao do kraja, pa samo dokle sam gledao: Za razliku od asistentice koje je htjela dati otkaz ubijeđena da je klijent kriv, advokatica se nije uopšte to pitala. Advokatica je branila "višu vrijednost", ne klijenta. Viša vrijednost je samo postojanje pravnog sistema. Ako će neko robijati samo na osnovu optužbe, ne dokaza, i ako će biti spriječen da se brani, onda pravni sistem kao ideja u ljudskoj vrsti nema potrebu da postoji.

Tako da advokat branjenjem klijenta za kojeg svi, pa i on, misle da je kriv sprečava to da sutra za neki gnusan zločin zbog kojeg masa traži krv umjesto stvarno krivog bude osuđen najvjerovatnije, ali ne stvarno kriv. Pritisak mase na policiju i tužilaštvo to može napraviti. A mediji unaprijed osuđuju.

Bolje pustiti krivog nego osuditi nevinog je ukratko, i nije dlučajno nadtala izreka.

Advokat branjenjem takvog klijenta ne brani (samo) njega nego samu svrhu postojanja pravnog sistema, ustavnog prava na odbranu, civilizaciju jednom riječi. A i zbog novca

Zato se često emotivna masa zgrožena gnusnim zločinom nađe šokirana sudskim odlukama. Emocije traže krv i ne mogu prihvatiti da onaj koji im izgleda kriv nije kriv, nije mu dokazano da je kriv, za taj zločin. Ili kazna ne bude dovoljno visoka.

A sud presuđuje, barem bi trebao, hladno, na osnovu dokaza.

Podavno sam gledala, ne znam je li branila samo višu vrijednost ili je zbog iskustva osjetila da nešto vezano za taj slučaj nije kako treba. Napisala bih "intuicija" ali skeptična sam oko tog izraza otkako sam pročitala neki intervju s Handkeom u kojem se poziva na intuiciju kad objašnjava svoje stavove.

[no_sikiriki]

Nierika, Mehmedbašić uvijek zastupa baš te najgore slučajeve, ubistva, silovanja i sl. Ne možeš ga nikako fuliti ako čitaš crnu hroniku (što se slažem da je pametno ne činiti On je onako, raja sa svim tim likovima.


Mediji definitivno utiču uveliko na to kako porota gleda na nečiju krivicu/nevinost, ne znam kako to kod nas ide, ali znam da u drugim sistemima imaju neka pravila o tome šta smiju/ne smiju čitati/gledati prije suđenja vezano za optuženog, bukvalno ih zatvore negdje prije suđenja.

Mediji uvijek guraju svoje, još na fakultetu sam radila prezentaciju vezano za to, primjer je bio jedan čovjek koji je bio optužen da je pedofil. Slike su ga naravno uvijek prikazivale u najgorem izdanju gdje izgleda baš strašljivo, pa su bile reportaže o ljudima koji ga ne žele u svom komšiluku itd. U suštini unaprijed je osuđen, jer niko ne može ostati "imun" na sve to ako čita i gleda. Ne sjećam se da li su bukvalno morali ponavljati suđenje konkretno u tom slučaju zbog uticaja medija, ali bilo je dosta takvih slučajeva.

Ali da se vratimo malo na temu, meni je interesantno u kontekstu empatije i medija koliko je drugačiji sistem ovdje i na Zapadu. Recimo u ovoj našoj depresiji od zemlje svaki dan se objavljuje kako je neko izvršio samoubistvo, detaljiše se o tome itd.
U Australiji imaju neka pravila da se u suštini ne piše o tome, da ne bi potaklo druge ljude na to. I u rijetkim slučajevima gdje pišu, uvijek ispod imaju brojevi gdje se možeš javiti ako patiš od depresije, pa čak u kontekstu ako te ta priča uznemirila da se javiš nekome da se izjadaš Mi smo stvarno jedan sasvim drugi svijet.

[Nierika]

Nierika, Mehmedbašić uvijek zastupa baš te najgore slučajeve, ubistva, silovanja i sl. Ne možeš ga nikako fuliti ako čitaš crnu hroniku (što se slažem da je pametno ne činiti On je onako, raja sa svim tim likovima.


Mediji definitivno utiču uveliko na to kako porota gleda na nečiju krivicu/nevinost, ne znam kako to kod nas ide, ali znam da u drugim sistemima imaju neka pravila o tome šta smiju/ne smiju čitati/gledati prije suđenja vezano za optuženog, bukvalno ih zatvore negdje prije suđenja.

Mediji uvijek guraju svoje, još na fakultetu sam radila prezentaciju vezano za to, primjer je bio jedan čovjek koji je bio optužen da je pedofil. Slike su ga naravno uvijek prikazivale u najgorem izdanju gdje izgleda baš strašljivo, pa su bile reportaže o ljudima koji ga ne žele u svom komšiluku itd. U suštini unaprijed je osuđen, jer niko ne može ostati "imun" na sve to ako čita i gleda. Ne sjećam se da li su bukvalno morali ponavljati suđenje konkretno u tom slučaju zbog uticaja medija, ali bilo je dosta takvih slučajeva.

Ali da se vratimo malo na temu, meni je interesantno u kontekstu empatije i medija koliko je drugačiji sistem ovdje i na Zapadu. Recimo u ovoj našoj depresiji od zemlje svaki dan se objavljuje kako je neko izvršio samoubistvo, detaljiše se o tome itd.
U Australiji imaju neka pravila da se u suštini ne piše o tome, da ne bi potaklo druge ljude na to. I u rijetkim slučajevima gdje pišu, uvijek ispod imaju brojevi gdje se možeš javiti ako patiš od depresije, pa čak u kontekstu ako te ta priča uznemirila da se javiš nekome da se izjadaš Mi smo stvarno jedan sasvim drugi svijet.

Mislim da je možda ovo dio razloga zašto u Que Vadis, Aida nema eksplicitnih scena nasilja. Mada nisam sigurna slažem li se s ovim tj. vidim i razloge za i protiv. Ne znam jel to na Zapadu vrijedi samo za medije ili i za npr. film/serije/književnost/itd. Da se nije detaljisalo u vezi takvih slučajeva u našim medijima ne znam da li bi mi bilo stalo da ih aktivno pratim i da li bi se ljudi okupljali na protestima. Ovo sa brojevima na dnu mi je ok.

[nikeze]

Osobe sa empatijom su vrhunski umjetnici, kreatori koji najmanje misle o sebi. Nadahnuti su idejom da usreće drugog i cijeli svijet i ostave nešto drugima. Pri tome rade do iscrpljenja i ne brinu o sebi. Žive u kreativnom neredu i obično su podcijenjeni, povučeni i samozatajeni.
Takav je recimo bio Nikola Tesla.
Pročitajte "Umjeće ljubavi" od Ericha Fromma.

Umjetnici su uglavnom osobe sa pomanjkanjem empatije, često samodopadni narcisi uživljeni u vlastiti egotrip, a po prirodi nerijetko hedonisti. Tako da život sa njima za nekoga ko je suprotnog profila može biti pravi pakao. Motiv koji stoji iza stvaralaštva nije usrećiti nekoga drugoga, niti svijet, na neki način, oplemeniti. To je samo njegova romantizirana interpretacija. Motiv bi prije trebalo tražiti u više "ovozemaljskim" porivima, želji za dokazivanjem, potrebi za komunikacijom, ili jednostavno težnji da se nešto napravi u svome životu.

Tesla nije bio umjetnik.

Niste pročitali ono što sam napisao ili ne razumijete. Tesla je bio inženjer, naučnik. Odrekao se milionskog ugovora radi ponosa i dostojanstva. Nije bio motivisan novcem. Narcisoidne osobe nemaju empatije i spadaju u grupu neemaptičnih koje sam pobrojao u profesijama u kojima se pronalaze i nauka je to dokazala. Oni koji su empatični daju ljubav nekome i ne traže ništa zauzvrat. Ljubav je davanje, a ne uzimanje.

[no_sikiriki]

Nierika, mislim da je to tako samo u kontekstu medija.

Nisam još gledala Quo Vadis, Aida...ne mogu da se natjeram na to. Čak i bez tih eksplicitnih scena, mučna mi je pomisao na to. Generalno ne mogu da gledam te scene, npr. Markale u ratu, masakr, još uvijek imam "traume" iako nisam ništa uživo vidjela. Nisam nikad prije toga vidjela oboje roditelja kako plaču, sjećam se tog osjećaja još uvijek. Zahvaljujem se Bogu redovno što sam imala samo 7 godina kad je počeo rat, ne znam kako bih to sve svarila kao starija osoba.

A što se naših medija tiče, moje mišljenje je da definitivno utiču na generalnu depresiju/pesimizam u državi. Naravno da ne mislim da trebamo da "sugarcoat" stvari, i realno jeste loša situacija, ali konstantan fokus na samo negativne stvari utiče uveliko na psihu ljudi. Bar moju, zato i nastojim da ne čitam crnu horniku i politiku u detalje. Iako ima nešto morbidno u nama samim što nas nažalost vuče više ka tim stvarima, nego pozitivnim.

[Nierika]

Ja sam taj film više puta gledala, prvi put sam se jedva natjerala. Za medije se slažem, mada je do nas koliko/gdje/kako čitati sav taj sadržaj, ovih dana malo šta od negativnih vijesti čitam, al' proće i nova.

[Nocty]

pa pratioci su upravo zato jer misle da imaju empatiju ili je stvarno imaju ali je na pogresnom mjestu ispoljavaju i u pogresne i polusvjesne ljude poput samih sebe...

Ne znam je li nužno empatija ili npr. vole gledati sadržaj kanala koji si pominjao. Za ovo boldirano, kako da provjerim imam li jedno ili drugo, tj. koja je razlika?

Eto, piše u posljednjih nekoliko postova u kojem smislu.

Ok, pročitala.

Kako da provjeris?
mogu ti ja jedan poseban caj skuhat ,mozda pomogne

[no_sikiriki]

Šta mislite o vicevima o silovanju? Prihvatljivi ili ne?

Malo-malo, pa vidim neki na forumu i krenem napisati nešto u stilu "Really? Ovo tebi smiješno?" pa se zaustavim, jer znam da nema fajde i da će mi samo reći da nemam smisla za humor.
Pa čisto da znam, ima li kod nas išta off-limits ili sam ja jednostavno "preozbiljna"?

[crveni_makovi]

Zanimljivo je da neke profesije privlače ljude bez empatije pa čak ih i usmjeravaju da budu bez empatije i u konačnici ih oblikuju kao takve.
Navešću neke primjere:
1. Uspješni advokati i neki pravnici ( u sudnici se puno laže i ne biraju se sredstva da bi se dobio predmet i slomila protivnička strana)
2. Političari većinom. Recimo, Staljin i Čerčil su na Jalti smatrali da je Hitler sasvim normalan čovjek, iako je tada Ruzvelt izjavio da je lud.
3. Hirurzi i dosta ljekara - na fakultetu uče da je pacijent tj. čovjek obični preparat na času anatomije i tako se i odnose prema njemu.
4. Vojna lica - treniraju ih da ruše i ubijaju
5. Policajci i pripadnici sigurnosnih službi - služe se svim sredstvima da dođu do cilja
6. Top menadžeri, direktori i rukovodioci. Nemojte da vas zavara njihov šarm, iza toga se krije nešto sasvim drugo.
Ovo piše u knjigama, a i provjereno je u životnoj školi.
Govorim o većini, a ne o izuzecima.

Sličnom listom zanimanja počinje i opis koja zanimanja najviše privlače sociopate u knjizi Sociopat u susjedstvu.

[no_sikiriki]

Kad biste primijetili da neki forumaš/ica stalno objavljuje stvari vezane za smrt tj. željom za smrću, (i općenito neke depresivne postove) da li biste ih priupitali da li su ok? Ili bi išli sa pretpostavkom da se samo šale/trolaju i da je bolje ne "miješati" se?

[Hakiz]

Kad biste primijetili da neki forumaš/ica stalno objavljuje stvari vezane za smrt tj. željom za smrću, (i općenito neke depresivne postove) da li biste ih priupitali da li su ok? Ili bi išli sa pretpostavkom da se samo šale/trolaju i da je bolje ne "miješati" se?

Problem je u tome što nikada ne možeš znati da li je nečije pisanje na forumu poza ili iskreno. Za neke se treba zabrinuti, neki foliraju, ali kako znati ko je prvi, a ko drugi tip forumaša?

[no_sikiriki]

Jasno, zato i pitam da li biste ignorisali ili “riskirali” tu “neugodnost” da vas neko mozda ismije sto ste ga pitali? Opet i ako su iskreni, pitanje je koliko mu mozete pomoci, mada bi mozda nekome i godila “topla ljudska rijec”. I dunno.

[Hakiz]

Jasno, zato i pitam da li biste ignorisali ili “riskirali” tu “neugodnost” da vas neko mozda ismije sto ste ga pitali? Opet i ako su iskreni, pitanje je koliko mu mozete pomoci, mada bi mozda nekome i godila “topla ljudska rijec”. I dunno.

Stvar je u tome da "možda" nije argument ni za šta.

A što se pomoći tiče, ja mogu pomoći samo tako da nekome kažem da se obrati stručnjaku.