Emigrantske price
Mladjahni covjek u lijepom odijelu, sin hrvatskog emigranta Stjepana Krizmanica iz Blata na Korculi, vlasnik nekoliko stanova sirom svijeta i salona za uljepsavanje, drugim rijecima javne kuce, ukrcavao se u avion na liniji Njujork- San Francisko.
Prije nego sto je sjeo, primjetio je zenu neobicne ljepote kako ulazi u avion. Poslije nekoliko sekundi, dugih kao vjecnost, shvatio je da ide prema praznom sjedistu do njega, gdje je na kraju spustila svoju velicanstvenu straznjicu.
Hello, procvrkutao je covjek u najboljim godinama, “Biznis ili odmor?”
Ona se samo sarmantno nasmijala i rekla, “Biznis”. Idem na godisnju konvenciju nimfomanki koja se odrzava u San Francisku.”
Gutao je pljuvacku. Pored njega je sjedila najzgodnija i najraskosnija zena koju je ikad video u zivotu, plus ide na skup nimfomanki.
Boreci se da odrzi stalozenost, nesigurnim glasom je upitao, “Sta je vasa uloga na toj konvenciji?”
“Predavac”, ona odgovori, koristim moje iskustvo da opovrgnem neke od popularnih mitova o sexualnosti.”
“Stvarno”, nasmija se on,”koji su to mitovi?”
“Pa, jedan popularni mit je da su americki crnci najobdareniji, medjutim istina je da americki indijanci najvjerovatnije posjeduju tu osobinu. Jos jedan popularan mit je da su francuski muskarci najbolji ljubavnici, sto nije tacno. Ljudi grckog porijekla su najbolji ljubavnici na svijetu. Takodje smo ustanovili da su potencijalno najbolji ljubavnici u svim kategorijama Irci.”
Zena se odjednom unezgodi, zacrveni u licu i rece. “Ja zaista ne bih trebala da razgovaram o svim ovim stvarima s vama, ja ne znam cak ni vase ime!”
Umpah- Pah, rece nas kolega. “Umpa-Pah Papandopoulos, ali moji prijatelji me zovu Paddy(Patrick).”
Emigrantske price
Moderator: Bloo
-
Otto24
- Posts: 83
- Joined: 15/12/2018 09:54
#2 Re: Emigrantske price
“I’m trying to figure out my way to heaven.”
~Vremesni gospodin(pored mene) u cekaonici kod doktora
Dok je pricao odmjereno i polako odabranoj publici koja se sastojala od moje malenkosti i jos nekoliko zlovoljnih pacijenata koji su tupo zurili u svoje telefone, John je imao neodoljivu potrebu da podijeli sa nepoznatim ljudima dio svog burnog i zanimljivog zivota.
Pobjeci od ovog covjeka ne mogu, prekidati ga necu, a starac kao da mi je citao misli, pa me je i dalje zatrpavao svojim putovanjima, ruzama, kuci pored mora, ostavljen kao kofer u praznoj tisini cekaonice. Slusao sam ga smijeseci se, mozda s mukom, trudeci se da ostavim utisak radoznale osobe koja uziva u svemu tome. Forrest Gump iz Brightona se borio u sjevernoj Africi u WWII, sjeca se kad je Churchill postao premijer, a drzi ga u zivotu samo jedna stvar:da istrijebi sto vise krtica, pticurina, termita, i ostale gamadi iz njegovog vrta.
Mnogi ljudi pred kraj svog zivota pisu memoare, ili barem napisu naslov knjige. Rijetki uspiju da zavrse zanimljivo stivo prije nego sto polome vrat u kupatilu, ili docekaju gospodju Smrt u obliku medicinske sestre sa morfijumom koja ce okoncati njihove muke.
-Mr. John Gallagher- Neko je prozvao njegovo ime.
Govorljivi veteran je digao glavu. Duboko je udahnuo i ustao pomazeci se stapom.
Duh na treningu je nasao novog slusaoca.
~Vremesni gospodin(pored mene) u cekaonici kod doktora
Dok je pricao odmjereno i polako odabranoj publici koja se sastojala od moje malenkosti i jos nekoliko zlovoljnih pacijenata koji su tupo zurili u svoje telefone, John je imao neodoljivu potrebu da podijeli sa nepoznatim ljudima dio svog burnog i zanimljivog zivota.
Pobjeci od ovog covjeka ne mogu, prekidati ga necu, a starac kao da mi je citao misli, pa me je i dalje zatrpavao svojim putovanjima, ruzama, kuci pored mora, ostavljen kao kofer u praznoj tisini cekaonice. Slusao sam ga smijeseci se, mozda s mukom, trudeci se da ostavim utisak radoznale osobe koja uziva u svemu tome. Forrest Gump iz Brightona se borio u sjevernoj Africi u WWII, sjeca se kad je Churchill postao premijer, a drzi ga u zivotu samo jedna stvar:da istrijebi sto vise krtica, pticurina, termita, i ostale gamadi iz njegovog vrta.
Mnogi ljudi pred kraj svog zivota pisu memoare, ili barem napisu naslov knjige. Rijetki uspiju da zavrse zanimljivo stivo prije nego sto polome vrat u kupatilu, ili docekaju gospodju Smrt u obliku medicinske sestre sa morfijumom koja ce okoncati njihove muke.
-Mr. John Gallagher- Neko je prozvao njegovo ime.
Govorljivi veteran je digao glavu. Duboko je udahnuo i ustao pomazeci se stapom.
Duh na treningu je nasao novog slusaoca.
-
Otto24
- Posts: 83
- Joined: 15/12/2018 09:54
#3 Re: Emigrantske price
“To live life for myself!”
Nakon susreta sa duhom koji hoda iz Brightona navratio sam do poznanika, apotekar je po profesiji. Sto ga manje vidjam, sretniji sam. Taj kuka poput grcke udovice i nikad nije sretan ni besposlen. Radi puno, kao da ce sutra umrijeti od gladi, i svaki put kad ga posjetim u njegovom mucilistu sve je nezadovoljniji sa svojim zivotom. Iako je Kosta bio vlasnik 29 kuca i sedam komercijalnih objekata koje je izdavao za velike novce, nije bio pretjerano cijenjen i postovan u velikoj grckoj zajednici. Razlog za to je bio njegov pradeda Dimitris Vlahopoulos rodjen, moglo je to biti 1896. ili 1897., u jednom od najljepsih dijelova Grcke, u brdima iza Kalamate, i bio je kao svi Vlahopoulosi covjek sa sela, cobanos i zemljoradnik. Kao mlad se otisnuo na put, ocito siromasan i pomalo lud od sunca, maslina i krupne zene ciji je svijet bio skrojen od beskrajne muke, podizanja djece, olajavanja i sprovoda. Kad je poslije dva mjeseca guljenja krompira na brodu Laura stigao u obecanu zemlju i vidio onoliko kurvi, nije znao sta je san, a sta je stvarnost. Takav je i umro, umno poremecen u gradskoj ludnici, tezak svima, zivotu, vagi i medicinskim setrama iz Sri Lanke koje su bile uz njega kad je posljednji put ugledao maslinjak na plafonu iznad bolnickog kreveta, ili mu se bar tako ucinilo.
Pravi Grci koji drze do tradicije i ugleda su poput psa ovcara znali svako prezime u njihovom stadu, pa i dalje na istok, do Anadolije, gdje su zivjeli zajedno sa Turcima prije Balkanskih ratova. Takvima je u pamcenju utisnuta knjiga puna informacija o porodicnim stablima, precima, vanbracnoj djeci, svemu i svakome. Ako se necije prezime zavrsava na-akis, to ne mora nuzno znaciti da ta osoba ima farmu koza i prodaje sir na gradskoj trznici u Atini, ali je sa velikom vjerovatnocom dosla u predgradje Atine sa ostrva Krita, dok su oni koji su emigrirali u Novi svijet sa–poulos na kraju, uvijek bili i ostali najobicniji seljaci i nadnicari kao Kostin pradeda i vlasnik sifilisa – opake bolesti koja ga je odvela u ludilo i na kraju ubila - Dimitris Vlahopoulos.
Nema tih para koje mogu kupiti klasu, uvijek ce postojati blagi prezir i gadjenje prema ljudima koji se cijeli zivot ponasaju kao vrata stale u Alabami za vrijeme uragana. Nebitno je da li je u pitanju primitivni i skrti arap koji kupi dva, tri stana u Sarajevu, pa skace razdragan po Bjelasnici i socijalnim mrezama kao majmun koji je progutao saku ekstazi tableta, ili glupi i raznjezeni Bosanac koji uvijek pjeva neke melanholicne ljubavne pjesme iz zavicaja.
Navikao sam da slusam Kostu izmedju dva recepta, da ne postavljam pitanja na koja on ne zna da odgovori. Necu pretjerati ako kazem da je prosli put bio izmuceniji nego inace, vjerovatno zbog susreta sa prijateljem koji radi u Hospice. To je mjesto gdje ljudi umiru od raka. Mjesec, dva na morfijumu, i gotovo. Zadnji stadij zivota.Danas su doktori, onkolozi pogotovo, samo obicni dileri droge sa diplomom, i zbog toga imam beskrajno razumijevanje za zdravstvene radnike, naucnike i apotekare; sve su to dead-end poslovi koja ne vode nigdje, od prvog dana mozes osjetiti miris mrtvog zraka na radnom mjestu. Nije ni cudo da bijeli mantili u nekoj fazi svog zivota promijene zanimanje pa postanu politicari, ili stvore poseban odnos sa alkoholom i drogama.
Usamljen medju lijekovima i kremama zaboravio sam na njegov razgovor sa onkologom. Vratio mi se u sjecanje kad sam izasao iz lijepo uredjenog groba sa papirnom kesom u ruci, i vidio mladog zidara jednostavne pameti kako spektakularno upravlja najnovijim pick-up vozilom kupljenim na kredit, natovaren skelama, mjesalicom za beton i ostalom pratecom opremom.
Umirucim pacijentima modrocrvenog lica i poluzatvorenih ociju apotekarev prijatelj je postavio samo jedno pitanje:”Za cim najvise zalite u zivotu?”
Vecina pacijenata koji boluju od neizljecivih bolesti je odgovorila: “Zalim sto nisam vise uzivao u zivotu, sto sam zivio za druge”.
Nakon susreta sa duhom koji hoda iz Brightona navratio sam do poznanika, apotekar je po profesiji. Sto ga manje vidjam, sretniji sam. Taj kuka poput grcke udovice i nikad nije sretan ni besposlen. Radi puno, kao da ce sutra umrijeti od gladi, i svaki put kad ga posjetim u njegovom mucilistu sve je nezadovoljniji sa svojim zivotom. Iako je Kosta bio vlasnik 29 kuca i sedam komercijalnih objekata koje je izdavao za velike novce, nije bio pretjerano cijenjen i postovan u velikoj grckoj zajednici. Razlog za to je bio njegov pradeda Dimitris Vlahopoulos rodjen, moglo je to biti 1896. ili 1897., u jednom od najljepsih dijelova Grcke, u brdima iza Kalamate, i bio je kao svi Vlahopoulosi covjek sa sela, cobanos i zemljoradnik. Kao mlad se otisnuo na put, ocito siromasan i pomalo lud od sunca, maslina i krupne zene ciji je svijet bio skrojen od beskrajne muke, podizanja djece, olajavanja i sprovoda. Kad je poslije dva mjeseca guljenja krompira na brodu Laura stigao u obecanu zemlju i vidio onoliko kurvi, nije znao sta je san, a sta je stvarnost. Takav je i umro, umno poremecen u gradskoj ludnici, tezak svima, zivotu, vagi i medicinskim setrama iz Sri Lanke koje su bile uz njega kad je posljednji put ugledao maslinjak na plafonu iznad bolnickog kreveta, ili mu se bar tako ucinilo.
Pravi Grci koji drze do tradicije i ugleda su poput psa ovcara znali svako prezime u njihovom stadu, pa i dalje na istok, do Anadolije, gdje su zivjeli zajedno sa Turcima prije Balkanskih ratova. Takvima je u pamcenju utisnuta knjiga puna informacija o porodicnim stablima, precima, vanbracnoj djeci, svemu i svakome. Ako se necije prezime zavrsava na-akis, to ne mora nuzno znaciti da ta osoba ima farmu koza i prodaje sir na gradskoj trznici u Atini, ali je sa velikom vjerovatnocom dosla u predgradje Atine sa ostrva Krita, dok su oni koji su emigrirali u Novi svijet sa–poulos na kraju, uvijek bili i ostali najobicniji seljaci i nadnicari kao Kostin pradeda i vlasnik sifilisa – opake bolesti koja ga je odvela u ludilo i na kraju ubila - Dimitris Vlahopoulos.
Nema tih para koje mogu kupiti klasu, uvijek ce postojati blagi prezir i gadjenje prema ljudima koji se cijeli zivot ponasaju kao vrata stale u Alabami za vrijeme uragana. Nebitno je da li je u pitanju primitivni i skrti arap koji kupi dva, tri stana u Sarajevu, pa skace razdragan po Bjelasnici i socijalnim mrezama kao majmun koji je progutao saku ekstazi tableta, ili glupi i raznjezeni Bosanac koji uvijek pjeva neke melanholicne ljubavne pjesme iz zavicaja.
Navikao sam da slusam Kostu izmedju dva recepta, da ne postavljam pitanja na koja on ne zna da odgovori. Necu pretjerati ako kazem da je prosli put bio izmuceniji nego inace, vjerovatno zbog susreta sa prijateljem koji radi u Hospice. To je mjesto gdje ljudi umiru od raka. Mjesec, dva na morfijumu, i gotovo. Zadnji stadij zivota.Danas su doktori, onkolozi pogotovo, samo obicni dileri droge sa diplomom, i zbog toga imam beskrajno razumijevanje za zdravstvene radnike, naucnike i apotekare; sve su to dead-end poslovi koja ne vode nigdje, od prvog dana mozes osjetiti miris mrtvog zraka na radnom mjestu. Nije ni cudo da bijeli mantili u nekoj fazi svog zivota promijene zanimanje pa postanu politicari, ili stvore poseban odnos sa alkoholom i drogama.
Usamljen medju lijekovima i kremama zaboravio sam na njegov razgovor sa onkologom. Vratio mi se u sjecanje kad sam izasao iz lijepo uredjenog groba sa papirnom kesom u ruci, i vidio mladog zidara jednostavne pameti kako spektakularno upravlja najnovijim pick-up vozilom kupljenim na kredit, natovaren skelama, mjesalicom za beton i ostalom pratecom opremom.
Umirucim pacijentima modrocrvenog lica i poluzatvorenih ociju apotekarev prijatelj je postavio samo jedno pitanje:”Za cim najvise zalite u zivotu?”
Vecina pacijenata koji boluju od neizljecivih bolesti je odgovorila: “Zalim sto nisam vise uzivao u zivotu, sto sam zivio za druge”.
-
tranquil
- Posts: 6638
- Joined: 11/08/2007 00:55
- Location: Mare Tranquillitatis
#4 Re: Emigrantske price
Jedan poslovni Britanac je ušao u transatlanski avion koji je iz Stockholma vozio za Rio de Janeiro. Sjeo je pored zgodne djevojke očito imigrantskog porijekla. Kada je avion krenuo, čovjek je djevojci počeo nadmeno govoriti kako "nema Boga". Ona je rekla "ali ako je mrak odsustvo svjetla, onda je i zlo odsustvo Boga". Poslovni čovjek je postiđeno pognuo glavu i nije više progovorio idućih 18 sati.
Ime te djevojke - Albert Einstein.
Barem tako su mi prepričali ovu istinitu priču. Možda sam nešto pobrkao.
Ime te djevojke - Albert Einstein.
Barem tako su mi prepričali ovu istinitu priču. Možda sam nešto pobrkao.
-
Otto24
- Posts: 83
- Joined: 15/12/2018 09:54
#5 Re: Emigrantske price
Evo jos jedne istinite emigrantske price, doduse malo mucnije i tuznije. Pasji zivot melje i unakazi svakog normalnog covjeka, a kamoli one koji su sa metezom u glavi otisli vani.
Otisao nas covjek negdje u tudjini do zemljaka iz Bosne da mu popravi auto. Puko kvar, valja motor vaditi, veliki posao. Negdje oko 1h ujutro zavrse prvi dio posla, motor izvadjen, Muriz zove zenu...
-Nezafetaaaa, pristavi kafu!
Nema odgovora prvi put, drugi put, nista. Nakon treceg neuspjesnog dozivanja domacin ulazi u kucu, cuje se neko komesanje, nejasne i pospane rijeci, tupi udarac ...jauk...zatim zavlada tisina. Poslije nekog vremena izlazi Nezafeta sa kafom krvava nosa, iskrivljena, unakazena, iza nje izgnanik iz Bosne, ljut ko puska.
Ljudima nezgodno, slijegaju ramenima, gledaju u izbradazno lice batinasa, kontaju gdje su dosli. Da nije sta zbog njih, kafa im se ionako nije ni pila. Odose kuci osamuceni, saplituci se o vlastite noge pod tezinom ludosti koja im je zamutila mozak.
Sutradan, covjek ustao, zove majstora da vidi kada ce auto biti gotovo, telefon zvoni, javlja se dijete.
Covjek pita:
-Gdje ti je tata, imamo neki posao da zavrsimo.
Dijete odgovara:
-Mama je u bolnici, tata u zatvoru!
Otisao nas covjek negdje u tudjini do zemljaka iz Bosne da mu popravi auto. Puko kvar, valja motor vaditi, veliki posao. Negdje oko 1h ujutro zavrse prvi dio posla, motor izvadjen, Muriz zove zenu...
-Nezafetaaaa, pristavi kafu!
Nema odgovora prvi put, drugi put, nista. Nakon treceg neuspjesnog dozivanja domacin ulazi u kucu, cuje se neko komesanje, nejasne i pospane rijeci, tupi udarac ...jauk...zatim zavlada tisina. Poslije nekog vremena izlazi Nezafeta sa kafom krvava nosa, iskrivljena, unakazena, iza nje izgnanik iz Bosne, ljut ko puska.
Ljudima nezgodno, slijegaju ramenima, gledaju u izbradazno lice batinasa, kontaju gdje su dosli. Da nije sta zbog njih, kafa im se ionako nije ni pila. Odose kuci osamuceni, saplituci se o vlastite noge pod tezinom ludosti koja im je zamutila mozak.
Sutradan, covjek ustao, zove majstora da vidi kada ce auto biti gotovo, telefon zvoni, javlja se dijete.
Covjek pita:
-Gdje ti je tata, imamo neki posao da zavrsimo.
Dijete odgovara:
-Mama je u bolnici, tata u zatvoru!
-
Otto24
- Posts: 83
- Joined: 15/12/2018 09:54
#6 Re: Emigrantske price
Da je umjesto poslovnog covjeka iz Velike Britanije bio neprilagodjeni gospodin Muriz, njihovo putovanje bi bilo prepuno zanimljivih dozivljaja, a duboko religiozna djevojka bi nakon kratkog razgovora bila uvjerena da je on andjeo.tranquil wrote:Jedan poslovni Britanac je ušao u transatlanski avion koji je iz Stockholma vozio za Rio de Janeiro. Sjeo je pored zgodne djevojke očito imigrantskog porijekla. Kada je avion krenuo, čovjek je djevojci počeo nadmeno govoriti kako "nema Boga". Ona je rekla "ali ako je mrak odsustvo svjetla, onda je i zlo odsustvo Boga". Poslovni čovjek je postiđeno pognuo glavu i nije više progovorio idućih 18 sati.
Kazu ljudi koji putuju po svijetu, da u Spaniji i mnogim juznoamerickim drzavama nista nije realno ako ne krvari...zene, sveci, bikovi, rece Muriz, pa jos doda prije zbogom, mozda se vise ne vidimo, u Bosni, dok se ne okameni...srca, penisi, ljudi od ugleda.
-
Otto24
- Posts: 83
- Joined: 15/12/2018 09:54
#7 Re: Emigrantske price
Nista posebno se nije desilo izmedju njih. Pili su, jeli u restoranu, prije toga se jebali kod njega u stanu, sasvim obican par koji razgovara o svemu i svacemu naglas. Mladic nije imao vise od 25. godina. Djevojka je bila koju godinu mladja, nisu imali akcenta(English born and educated). Da ih je neko pratio do parkiralista, video bi da voze evropsko auto ukraseno zastavicama i simbolima neke daleke i nepoznate zemlje.
-God Damn it Mel, I wont have another talking to the the wall...
Mel ga je ignorisala, okrenula glavu, i brzim koracima produzila prema izlazu.
-Mel, I’ m talking to you.
Tisina koja donosi nevolju. Tu bi prica dosla do kraja, ustvari ne bi je ni bilo, da je momak znao sa zenama(ko sto nije) i da nije nekontrolisano urliknuo poput Novaka Djokovica kad dobije tantrum, onako socno i prostacki:
-Amela, nabijem te na k..rac, i tebe i tvoju maloumnu familiju.
Proci ce jos dosta vremena dok se ne pozele jedno drugoga...ako se ikada pozele.
Neki ljudi kazu da to isto vrijedi za FIFA World Cup i drustvo iznemoglih baletana iz Bosne.
-God Damn it Mel, I wont have another talking to the the wall...
Mel ga je ignorisala, okrenula glavu, i brzim koracima produzila prema izlazu.
-Mel, I’ m talking to you.
Tisina koja donosi nevolju. Tu bi prica dosla do kraja, ustvari ne bi je ni bilo, da je momak znao sa zenama(ko sto nije) i da nije nekontrolisano urliknuo poput Novaka Djokovica kad dobije tantrum, onako socno i prostacki:
-Amela, nabijem te na k..rac, i tebe i tvoju maloumnu familiju.
Proci ce jos dosta vremena dok se ne pozele jedno drugoga...ako se ikada pozele.
Neki ljudi kazu da to isto vrijedi za FIFA World Cup i drustvo iznemoglih baletana iz Bosne.
-
Otto24
- Posts: 83
- Joined: 15/12/2018 09:54
#8 Re: Emigrantske price
Daleko od rodnog kraja, veselja i besposlice, covjek se javlja na telefon koji uporno zvoni, s druge strane cvrkutavi zenski glas:
-Mogu li da razgovaram sa Trejsi?
Osoba porijeklom iz Makedonije, ne bas raspolozena za telefonske rasprave odgovara:
- Zao mi je pogrijesili ste broj, ovdje nema Trejsi.
-Je li vas broj 9860 89..?
-Da, ali ovdje nema nikakve Trejsi.
-Samo trenutak, Trejsi Stojanovski je osoba koju trazim.
Trajce je poslao osobu s druge strane zice u pizdu materinu i tresnuo je telefonsku slusalicu.
Od tada je Trejsi na “stress leave”, a na telefon se redovno javlja Troy.
-Mogu li da razgovaram sa Trejsi?
Osoba porijeklom iz Makedonije, ne bas raspolozena za telefonske rasprave odgovara:
- Zao mi je pogrijesili ste broj, ovdje nema Trejsi.
-Je li vas broj 9860 89..?
-Da, ali ovdje nema nikakve Trejsi.
-Samo trenutak, Trejsi Stojanovski je osoba koju trazim.
Trajce je poslao osobu s druge strane zice u pizdu materinu i tresnuo je telefonsku slusalicu.
Od tada je Trejsi na “stress leave”, a na telefon se redovno javlja Troy.