uuuuuuuuuuf...
obavezan/nedvosmislen/deduktivan zakljucak se dobije deduktivnim zakljucivanjem, a ono znaci od opsteg/generalnog ka pojedinacnom.
opste/generalno je da svi zivi ljudi disu. mujo je pojedinac. ako svi ljudi disu, a mujo je covjek, onda je nedvosmislen/obavezan/neoboriv zakljucak da i mujo dise.
dakle, deduktivno zakljucivanje polazi od onog sto VEC ISKUSTVENO ZNAMO i to generalno znanje primjenjujemo na jedinku.
da mi dnevno pijemo kafu sa sto bogova od kojih svi imaju (Boze, oprosti) sto ruku i cujemo za sto prvog boga, nas bi zakljucak bio: svi bogovi imaju sto ruku, 101-je bog, on ima sto ruku.
dakle, POLAZI SE OD POZNATOG. posto mi nemamo nepobitno/cinjenicno znanje/iskustvo o Bogu, mi nikako ne mozemo obavezno dokazati ima li ga ili nema.
DEDUKTIVNIM METODOM FORMALNE LOGIKE se ne moze dokazati da Bog postoji, NITI ateisti mogu ponuditi ALTERNATIVU NJEGOVOM POSTOJANJU/SILI KOJA JE STVORILA UNIVERZUM.
druga metoda je induktivni metod formalne logike ili neformalna logika (kako ko vec zove) koja od pojedinacnih stvari nastoji izvesti zakljucke o opstim. npr. upoznam pet pojedinaca iz svicarske i svi govore njemacki. ja osnovu pet pojedinacnih primjera dolazim do opsteg zakljucka da svi svicarci pricaju njemacki. medjutim, taj zakljucak je valjan, ali nije obavezan i cak je pogresan, jer sesti svicarac kojeg sam naknadno upoznao prica samo francuski. dakle, INDUKTIVNA FORMALNA LOGIKA (NEFORMALNA) LOGIKA POLAZI OD POJEDINACNIH SLUCAJEVA ONOG STO ZNAMO, kako bismo stekli ZAKLJUCAK O ONOME STO NE ZNAMO, STO JE VAN NASEG ISKUSTVA. naknadno iskustvo (upoznavanje sestog svicarca) moze promijeniti ispravnost zakljucka.
jedina ova druga, NEFORMALNA LOGIKA se moze koristiti ako se hoce doci do zakljucka ima li Boga, jer je Bog iznad naseg iskustva (niko ne pije kafu s njim), a mi na osnovu onog sto znamo o znacima njegovog postojanja, zakljucujemo da on postoji. iste te znake teisti tumace kao rezultat spontanog nastajanja. ko je u pravu? objektivno, niciji zakljucak nije obavezujuci, jer je on van naseg iskustva i svako subjektivno vjeruje u ono sto njemu subjektivno izgleda vjerovatnije i logicnije.
posto niko ne moze izvesti obavezan zakljucak koji bi bio apsolutna i neoboriva istina, onda mi svi zivimo po i vjerujemo u nasa subjektivna vidjenja.
u tome ateisti nisu u nimalo boljoj poziciji u odnosu na teiste, jer teorija spontanog nastanka je isto izvan naseg iskustva i oni jednako VJERUJU U NJEG, KAO STO TEISTI VJERUJU U BOGA.
smijesno je reci da je logika iznad Boga i pri tome misliti na deduktivno zakljucivanje formalne logike, jer ona sama sebe ogranicava time sto ide od opsteg ka pojedinacnog (a mi ne pijemo kafu sa sto bogova, pa da mozemo zakljucivati o sto prvom). deduktivni zakljucak polazi od premisa koje su dio naseg iskustva (a niko nema iskustvo pijenja kafe sa bogovima), te je ona NEKVALIFIKOVANA DA ZAKLJUCUJE O BOGU.
induktivno zakljucivanje jeste kvalifikovano za zakljucke, ali oni nisu obavezujuci, jer se poznatog ide ka zakljuccima o nedozivljenom, nepoznatom, a oni su moguci, ali ne obavezni. za vjerovanje u njih je potreban elememenat metafizike (i teistima i ateistima).
ako pricamo o Bogu kao svemogucem i svemocnom, ima li smisla reci da je ljudska logika iznad njeg, a On stvorio i tog covjeka i dao granice njegovoj logici?
deduktivnost formalne logike, jasno je, ne moze biti put u teizam, zbog vec objasnjenog i tifa je sam sebe kao privremenog teistu stavio u neodbranjivu poziciju, valjda mu je krajnji cilj da dokaze da je teizam neodbranjiv, sto je pogresno, jer se on (kao i ateizam) ne moze ni braniti ni napadati sa pozicija DEDUKTIVNE FORMALNE LOGIKE.
eh, induktivnim zakljucivanjem se vec mozemo igrati, ali tifi, a ni nama ono nije zanimljivo, jer nudi neobavezne i visestruke moguce zakljucke.
.njet oFim
