Jučer mi priča kondukter u lokalu da je u ŽFBiH totalni raspad sistema, ne zna se ko šta radi. Eto u lokalu nije radilo grijanje, jadni i požrtvovani kondukter je pokušavao uključiti grijanje, ali bez uspjeha. Negdje je pukao kvar ali niko se nije počešao da to popravi.
Na posao valjda dolazi ko hoće, ako hoće. Moral i radna disciplina trenutno su nepostojeći u ŽFBiH. Radnici se takmiče ko će manje raditi.
Tokom posljednjih sedmica kada god sam došao na šalter na Glavnoj željezničkoj u Sarajevu, nije bilo nikoga, niti jednog radnika koji prodaje karte. Lupao na ono staklo, derao se kroz oni šubu dole, ništa, neko tamo u onoj prostoriji priča i smije se.
Kaže mi kondukter: "Džafić 12 godina nije uložio ništa u ovu firmu...Ovaj novi sve i da hoće ništa ne može promijeniti..."
Meni je najjinteresantnija ova ministrica, izmilila poslije sveg belaja da se slika kad se zavrsava sve. A do tad niko cuo niko vidio, nisam znao da postoji uopste
Ne razumijem se, ali zar neki kablovi, sta li, idu ispod sina pa da se cekalo da prvo prugu urade? Zar bas nista nisu mogli u tom dijeli uraditi za ova cetiri mjeseca? 
