Uvod u povijest patriotske mizoginije
Kulinarski halal-šovinizam
Piše: Šejla Šehabović
Aksiom pravog patriote i Bošnje, podvrsta Kulin, je da sa ženama ni po koju cijenu ne upada ni u kakvu vrstu rasprave. Kad žensko otvori usta patriota brže-bolje trzne rukama i uhvati se za ušesa, pa dok ženturača drobi on nesmiljeno lupa po svojim slušnim organima, kako mu se buba ženskog govora ne bi ni po koju cijenu uvukla u patriotski mozak. Svaki Kulin-Bošnjo zna da se žensko treba prezirati, a ne čitati i sa njim polemisati. Ali kako je nacija trenutno u grdnoj opasnosti od ženturača, ne treba se ograničiti samo na ignoriranje i zabranu svake polemike sa ženskim rodom – svi koji vam samo na trenutak zaliče na žensko potencijalna su opasnost
"Za mene je nezamislivo podići ruku na žensko. Zato ne mogu polemisati s Markom Vešovićem. Jer ja s druge strane ne vidim muškarca, ne vidim stav, već vidim jednu ostarjelu i čangrizavu babetinu, iz čijih obezubljenih i obezumljenih usta ključaju uvrede. Ne znam koliko tome doprinosi činjenica da Marko Vešović stvarno liči na hermafrodita, to jest na babu, ima onu žensku frizuru, ima izražene sise, ima nekakav piskutav evnuhski glasić, kad bi mu obukao suknju i zavezao maramu, taman bi prispio među crnogorske narikače, one što im dadeš rakije da umjesto tebe plaču za tvojim najmilijim."
Nevedeni histerični odlomak koji želim podijeliti s vama, izašao je iz pera urednika patriotskog magazina Kulin i poznatog „eksperta“ za srpsku genetiku, Fatmira Alispahića, a uslijedio nakon što je rečenoga Vešović pošteno navrijeđao. A nizašto – nego za malo rasizma i govora o srpskoj djeci kao genetskim koljačima. (Pih!) Zato neće čovjek sa Vešovićem da polemiše – a i kako da polemiše, da hvata male Srbe po cesti i meće im DNK u mašinu za dokazivanje sklonosti ka klanju? To bi bio jedini način da on s Vešovićem polemiše – polemika se sastoji iz argumenata koje ljudi iznose da bi došli do kakvog zaključka, Vešović, zato, nije ni pokušao da polemiše o koljačkim predispozicijama kod male djece – nego je ovaj govor mržnje i rasizam najgore vrste ljudski popljuvao. Ne budi to dosta halal šovinisti (da posudim izraz od Dinka Krehe, za ovaj novi pravac bošnjačkog nacionalizma) – nego još veli kako on neće da polemiše. Ovo mu, doduše, moram priznati, pošto je shvatio da od polemike oko genocidne genetike u male djece nema ništa, ostavio se toga posla, pa se zadovoljava pisanjem cmizdravih pisama uredništvu medija u kojem ga Vešović čereči i pozivanjem na kodekse za štampu, koji bi valjda trebali da štite rasiste bolje nego malu djecu, uz neizostavno nabrajanje svih uvreda koje mu je Vešović iskreno i od srca uputio, na opću radost čitateljstva.
Ali deder da od te radosti ušićarimo i kakvu analitičku korist – da vidimo kako patriota otpušta protivnika kao nedostojnog? „Nezamislivo je“, mučeniku, „podići ruku na žensko“. Pa zato neće da polemiše. Pošto mu je Vešović, nekako, brate, ženčukast, a on žene, velikodušan kakav jeste, ne degeneči. Osim velikodušnosti i lirske duše, koja eto, i kad može, a što ne bi moglo, mužjak je to! – neće da prebija ženskinje, autor nam ovdje kazuje i šta za njega znači polemika – to mu dođe isto kao šaketanje poslije utakmice. Gdje žena na tribinama ima koliko i na žabi dlaka.
Achtung, Achtung! Baba! I to Crnogorka.
Nemoguće je nabrojati sve napisano o imaginariju nacije kao muške fantazije, zasnovane na čistoći heroja koji brane svoje granice preko tuđe guzice. Guzica u pitanju u simboličkom smislu uvijek je ženska – tako je Bosna majka Bošnjacima – ali konkretne majke, u ovom suludom projektu, nisu dostojne ni pripadanja, a kamoli predstavljanja nacije. Ovako su to opisale Rada Iveković i Julie Mostov: „Žene kao majke reproduciraju naciju; ali su u isto vrijeme i potencijalne neprijateljice nacije, izdajnice, kolaboratorice u njenoj smrti. Žene 'drugih' su proizvođači neprijatelja, uvećavaju broj onih drugih, zavjerenice su u poduhvatu prevare i uništenja nacije njihovim bezbrojnim potomstvom. Tako, dok se divimo 'našim' majkama, moramo kontrolirati tijela svih žena.“ A ima li boljega načina kontrole nego da s njima pošten patriota, brate, ne polemiše? Aksiom pravog patriote i Bošnje, podvrsta Kulin, je da sa ženama ni po koju cijenu ne upada ni u kakvu vrstu rasprave. Kad žensko otvori usta patriota brže-bolje trzne rukama i uhvati se za ušesa, pa dok ženturača drobi on nesmiljeno lupa po svojim slušnim organima, kako mu se buba ženskog govora ne bi ni po koju cijenu uvukla u patriotski mozak. Svaki Kulin-Bošnjo zna da se žensko treba prezirati, a ne čitati i sa njim polemisati. Ali kako je nacija trenutno u grdnoj opasnosti od ženturača, ne treba se ograničiti samo na ignoriranje i zabranu svake polemike sa ženskim rodom – svi koji vam samo na trenutak zaliče na žensko potencijalna su opasnost. Ispitivačkim patriotskim okom Kulin-ar istražuje okolinu: čim iz prvog grma iskoči nešto što ima onu žensku frizuru, nekakav piskutav glasić, ili, gluho i ćoravo bilo, izražene sise, naš ti Bošnjak skoči kao da ga je guja ujela, i stane bježati kroz stranice patriotskog magazina, ponovi u sebi na brzinu sve uvrede kojima ga je prokleti ženski rod obasuo, u strahu zgrabi kodeks za štampu te stane njime mlatiti po najbližem sarajevskom građanskom mediju – jebi ti to, nikad čovjek ne može biti dovoljno oprezan i nasamo u muškom društvu – ko zna u šta se to žensko sve uvuklo i preobuklo! Dobra strana ove priče je naravoučenije: ukoliko, za razliku od Marka Vešovića, stvarno imate žensku frizuru, piskutav glasić i izražene sise, bez brige mlatite po Fatmiru – pošto se muški zakleo da pola čovječanstva za njeg ne postoji, ova muškarčina vas nikad, ni u najluđim snovima, neće udostojiti pljuvanja u patriotskom mu uratku. Mašala! Sve što liči na žensko svira kao alarm homosocijalnom patrioti, ugrožava mu nacionalni ponos, bez obzira koliki mu je. Ponos.
Ali bome, nema tog jedinstvenog i istospolnog muškog društvanca u kojem nije u opasnosti i ono na šta ste prvo pomislili. Ne samo da čestit patriota mora stalno biti na oprezu od silnih ženturača, nego mu se spolnost i muška sposobnost non-stop nalaze u iskušenju od kojekakvih evnuhskih glasića i hermafrodita. Mjera svijeta za Kulin patriotu je to da nasuprot njemu stoji muškarac – ako ne vidi muškarca, ne vidi stav – ne vidi ni pripadajući mu organ u jasnom svjetlu. A to je ono na čem patriotizam živi i što voli više od života svoga. Sve na ovome svijetu čemu ćuna ne može ništa, opasno je i treba ga se gnušati. Ne polemisati, bježati, šutjeti. Kad bi bar sve čemu ono nije mjera svijeta htjelo samo da se ukine, da se sāmo ugasi, da jednom zauvijek zatvori obezubljena i obezumljena usta – kad bi bar sve što je napola, ni-tam ni-vam, ni četnik ni taliban, kad bi samo zauvijek zašutjelo, da ne mora Kulinovac i patriota da dere svoje patriotsko grlo i plače, punih šaka kodeksa i odbrane svoje ugrožene muškosti! Ali jok – to ne samo da ne koristi nacionalnim ciljevima: nit' ga kako ušutkati nit se o njeg okoristit za malo pravedničkog gnjeva kojeg dobiješ sukobljavajući se s „drugim“ mužjacima – nego te još proziva za malo rasizma i nadgovori te čim zineš. Pa s kim da ga Bošnjo halal-šovinističkog tipa onda uporedi nego sa babom? Baba je, naime, u patriotsko-šovinističkom svijetu jedino biće niže od žene. Svoj prezir prema staricama Alispahić bratski, koliko god nevoljno, dijeli sa svim svojim neprijateljima sa Balkana. Jer kako god opasna, žena reproduktivnog doba je mjesto želje i roditeljica nacije. Nekako se s njima, makar i prezrivo, ipak mora. Baba, međutim, za mužjaka patriotu, budući da nije mjesto želje, nema ni spola, a pošto Bošnjo vjeruje da žene po svijetu hodaju sa jedinim ciljem – da budu vlastito međunožje – on sa babom naprosto ne zna šta će.
Kad je ono skoro Fatmir Alispahić, ničim izazvan, prozivao moje sugrađane Srbe da se izjasne jesu li naši ili Dodikovi, tvrdio je pritom da niko od njih nije riječi rekao na Miletove kretenske izjave o masakru na tuzlanskoj Kapiji. Pošto je i sam znao da laže kao pas, dodao je potom: osim starog penzionera Miše Božića. Ne bi mi tad jasno kako i zašto je partizan i branitelj grada u svakom ratu odjednom, zbog godina, izgubio svaki kapacitet da predstavlja svoje sunarodnjake u gradu. Iz dostojnih Srba i Crnogoraca patriota je preko noći izbrisao sve što nije go četalj. Božić nije Srbin, nego penzioner – a Vešović može biti samo crnogorska baba.
Nadam se da ću poživjeti dovoljno dugo da ostarim. Kad ostarim da ću, kao čestit svijet, biti stara penzionerka. A ne, kao današnji „patrioti“, stara budala.
Izvor: E-Novine
ne mislim na moderaciju naravno.
...nema sta kapa do poda.
...
