Dževad Karahasan 1953-2023

[piupiu]

Nema to veze da li imaš protiv Šabana ili ne. Nisam ja ništa protiv njega rekao. Već da je naš narod više naklonjeniji birtijama, cajkama i cugi, nego kulturi. U tome je stvar.

Shvatam u čemu je stvar. Ali ne smatram to zadovoljavajućim objašnjenjem, tu ćunobolju za sopstvenom kulturom.

[Nierika]

Šta će dalje da bude ne znam, ali živjela sam u isto doba kao i Dževad Karahasan.

[detroit-mercy]

Istocni divan je prekrasna knjiga.

Upravo je citam, uzme mi tako vremena da citam Karahasana, jer svaku rijec/recenicu treba "procitati". Prije par godina pokupovao sam skoro sve od njega, zadnju knjigu proslo ljeto.
Bosna je izgubila velikog pisca i intelektualca.

[karanana]

gdje ima kupiti istocni divan?

[detroit-mercy]

gdje ima kupiti istocni divan?

Ja kupio kod onih ulicnih prodavaca knjiga, razleti se malo po gradu naci ces.
Uvod u Lebdenje prosle godine uzeo u jednoj od knjizara, zadnji primjerak iz izloga.

[dulekrele]

gdje ima kupiti istocni divan?

Ja hocu da je uzmem za sebe jer sam citao posudenu knjigu i nema nigdje. Ovu novu "Uvod u lebdenje" isto ne mogu da nadem. Na online prodaji sve rasprodano a u knjizarama isto nema. Mozda nakon smrti neko skonta pa nastampa ponovo.

[detroit-mercy]

Nema to veze da li imaš protiv Šabana ili ne. Nisam ja ništa protiv njega rekao. Već da je naš narod više naklonjeniji birtijama, cajkama i cugi, nego kulturi. U tome je stvar.

Shvatam u čemu je stvar. Ali ne smatram to zadovoljavajućim objašnjenjem, tu ćunobolju za sopstvenom kulturom.

Moras prvo definisati "kulturu", jer postoji vise vrsta kultura, Saban i Sinan su isto tako dio kulture, one koju konzumira 90% populacije.
Karahasan ti je nesto kao balet, opera, pozoriste, koji procenat populacije konzumira ovu vrstu kulture?

[detroit-mercy]

gdje ima kupiti istocni divan?

Ja hocu da je uzmem za sebe jer sam citao posudenu knjigu i nema nigdje. Ovu novu "Uvod u lebdenje" isto ne mogu da nadem. Na online prodaji sve rasprodano a u knjizarama isto nema. Mozda nakon smrti neko skonta pa nastampa ponovo.

Uvod u lebdenje ima na Amazonu za $54, ja kupio za 15km.

[piupiu]

Shvatam u čemu je stvar. Ali ne smatram to zadovoljavajućim objašnjenjem, tu ćunobolju za sopstvenom kulturom.

Moras prvo definisati "kulturu", jer postoji vise vrsta kultura, Saban i Sinan su isto tako dio kulture, one koju konzumira 90% populacije.
Karahasan ti je nesto kao balet, opera, pozoriste, koji procenat populacije konzumira ovu vrstu kulture?

Zar je Šaban dio be-ha kulture? Mislim, možda i jeste na neki način. Ali niko ga neće koristiti kao dokaz postojanja bosansko-hercegovačke kulture. Karahasana zasigurno hoće. U tom smislu govorim o kulturi. Ne pravim "doprinosne" razlike izmedju 'visoke' i pučke kulture, ako na to misliš.

[piupiu]

@dulekrele @karanana Jeste li gledali u Laguni? Ima na beogradskom Delfiju, ali je skupa isporuka - DHL-om... kad pogledaš gdje je knjiga dostupna, mahom u Laguninim knjižarama tamo.

[karanana]

@dulekrele @karanana Jeste li gledali u Laguni? Ima na beogradskom Delfiju, ali je skupa isporuka - DHL-om... kad pogledaš gdje je knjiga dostupna, mahom u Laguninim knjižarama tamo.

vidio sam na internetu neka srpska knjizara terezije ili tako nesto, ali isporuka skuplja nego knjiga.

[dulekrele]

@dulekrele @karanana Jeste li gledali u Laguni? Ima na beogradskom Delfiju, ali je skupa isporuka - DHL-om... kad pogledaš gdje je knjiga dostupna, mahom u Laguninim knjižarama tamo.

Hvala pogledam.

[detroit-mercy]

Moras prvo definisati "kulturu", jer postoji vise vrsta kultura, Saban i Sinan su isto tako dio kulture, one koju konzumira 90% populacije.
Karahasan ti je nesto kao balet, opera, pozoriste, koji procenat populacije konzumira ovu vrstu kulture?

Zar je Šaban dio be-ha kulture? Mislim, možda i jeste na neki način. Ali niko ga neće koristiti kao dokaz postojanja bosansko-hercegovačke kulture. Karahasana zasigurno hoće. U tom smislu govorim o kulturi. Ne pravim "doprinosne" razlike izmedju 'visoke' i pučke kulture, ako na to misliš.

Ako gledamo na maskulturu, naravno da je dio te mas kulture ovih prostora. Je li Mesa, Mak ili Andric, dio BH, Srpske ili pak Hrvatske kuture? Ili su oni ipak dio kulture ovog govornog podrucja. Uzmi za primjer Colu, cije je on dio kulture? Ili pak rano preminulog Serjanovica? Na zalost, sa granicam je doslo i do podjele kulture koja je po meni protivprirodna.

[piupiu]

Zar je Šaban dio be-ha kulture? Mislim, možda i jeste na neki način. Ali niko ga neće koristiti kao dokaz postojanja bosansko-hercegovačke kulture. Karahasana zasigurno hoće. U tom smislu govorim o kulturi. Ne pravim "doprinosne" razlike izmedju 'visoke' i pučke kulture, ako na to misliš.

Ako gledamo na maskulturu, naravno da je dio te mas kulture ovih prostora. Je li Mesa, Mak ili Andric, dio BH, Srpske ili pak Hrvatske kuture? Ili su oni ipak dio kulture ovog govornog podrucja. Uzmi za primjer Colu, cije je on dio kulture? Ili pak rano preminulog Serjanovica? Na zalost, sa granicam je doslo i do podjele kulture koja je po meni protivprirodna.

Slažem se da je protuprirodna. A ovo što sam rekla, rekla sam upravo zato što se Bosni konstantno negira postojanje njene autohtone kulture, koju Bosna ima koliko i bilo ko na ovim prostorima. I što joj se ista otima. BTW, Šaban nije dobijao medjunarodne književne nagrade, niti je bilo kome prvi na pameti ni kada se govori o srpskoj kulturi. "Znakovi pored puta" su Andrić, Selmović, Krleža, Crnjanski, Makavejev, Kusturica, Tesla, Hauser... Šaban je, uz dužno poštovanje dertu i kafani, pojava lokalnog karaktera i uticaja.

[Hakiz]

Moras prvo definisati "kulturu", jer postoji vise vrsta kultura, Saban i Sinan su isto tako dio kulture, one koju konzumira 90% populacije.
Karahasan ti je nesto kao balet, opera, pozoriste, koji procenat populacije konzumira ovu vrstu kulture?

Zar je Šaban dio be-ha kulture? Mislim, možda i jeste na neki način. Ali niko ga neće koristiti kao dokaz postojanja bosansko-hercegovačke kulture. Karahasana zasigurno hoće. U tom smislu govorim o kulturi. Ne pravim "doprinosne" razlike izmedju 'visoke' i pučke kulture, ako na to misliš.

Kada prođe vrijeme, sudija, dokazi kulture svakog društva se traže i nude u visokoj kulturi.

Neće Njemačka 200 godina od danas dokazivati kulturu bendom Grauemaus, možda ni Ramsteinom, nego opet Betovenom.

I mi ćemo dokazivati i pokazivati Karahasanom, ne Bazdulj-Hubijar.

Treba razlikovati.

[piupiu]

Dženaza u Alipašinoj džamiji

https://balkans.aljazeera.net/news/balk ... -karahasan

[piupiu]

I mi ćemo dokazivati i pokazivati Karahasanom, ne Bazdulj-Hubijar.

Treba razlikovati.

[Bloo]

Stojić: Šetati po rajskim vrtovima

26. maja 2023.
Mile Stojić

Dževad Karahasan 1953-2023

Pisati o ljudima post mortem, čas nakon njihove smrti, naročito je teško i nezahvalno, ako ste s tim ljudima bili bliski, jer svako takvo pisanje posjeduje iskušenje da se pretvori u ispraznu apologetiku, ali, što je još gore, da manifestira svojevrsnu taštinu živih. Dževad Karahasan (Duvno, 1953. – Graz, Austrija 2023.) patetiku nije volio i vjerujem da bi nervozno odmahnuo rukom nad nekim ispraznim laudacijama, koje ovih dana odzvanjaju nad njegovim odrom. Stoga ću ovdje iznijeti tek nekoliko osobnih dojmova o piscu i prijatalju, čovjeku s kojim sam bio na ovaj ili onaj način prijateljstvom povezan više od pola vijeka. Dževad nije bio pretjerano socijaliziran tip, ali ni osobenjak. Birao je prijatelje.

Karahasana sam upoznao u prvoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća na sarajevskom Filozofskom fakultetu. On je studirao komparativnu, a ja jugoslavensku književnost. Bio je enfant terrible cijele generacije, a pričalo se da je ispravljao profesore kad bi pogrešno citirali Bahtina ili Šklovskog. Mršav i plav („Ja sam crni ljepotan, kako glasi moje prezime“, šalio se), sav treperav, pojavom je više sličio na kakva romantičnog pjesnika, ali njegov govor odlikovala je velika erudicija i precizna logika. Bilo je to vrijeme kad je socijalistički realizam bio uveliko srušen, a umjetnost nastojala nadoknaditi sve one slobode koje su joj godinama bile uskraćene.

Dževad od početka nije mario za suvremene trendove – dok je generacija oduševljeno otkrivala Pounda i docnije Ginsberga, on je radije proučavao Čehova i Von Kleista. „Pisac ne treba biti suvremen, jer suvremeno stanje tek je jedan trenutak našeg postojanja, a umjetnost mora težiti vječnim temama“, govorio je. U to se vrijeme intenzivno bavio kazalištem, pišući o našoj teatarskoj prosječnosti pronicljive eseje, koje će objaviti u knjizi „Kazalište i kritika“(1980.), a kasnije će se i sam iskušati i kao dramski autor („Kralju ipak ne sviđa se gluma“, „Čudo u Latinluku“, „Koncert ptica“…). Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina mi smo se intenzivno družili, kad je otišao u vojsku, godinu sam dana živio u njegovu stanu, a prvi ozbiljan esej o mojoj poeziji, dok još nisam bio objavio ni prvu knjigu, objavio je on u časopisu „Lica“, 1976. godine.

Godine 1987. objavio je zbirku eseja „O jeziku i strahu“, jednu od svojih najznačajnijih knjiga. U njoj se bavi fenomenima straha, kao prepreke u ostvarenju ljudske slobode.

Mnoge njegove knjige, bilo da je riječ o esejistici ili prozi, prožete su tim tematskim pečatom. Nakon te knjige objavljuje roman „Istočni diwan“ (sam naslov parafraza je čuvenog Goetheova naslova) i taj će ga roman vinuti u vrhunce tadašnje jugoslavenske proze.

Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu javlja se kao dobrovoljac u Vojnu bolnicu, gdje zbrinjava ranjenike, a nedugo potom seli u austrijski Graz, koji će ostati njegovo drugo trajno boravište, sve do njegova zemaljskoga konca. Ubrzano uči njemački jezik, a odjek prijevoda njegove knjige „Dnevnik selidbe“ (1993.) snažno odzvanja u njemačkom jezičnom prostoru. Od tada on postaje ugledni njemački autor, „europski musliman“, koji suvereno pliva u oceanu njemačke kulture, a svaka mu knjiga biva ovjenčana nagradama, od kojih je najznačajnija Goetheova. Njegova literatura nije zanimljiva Nijemcima samo zbog pripovijesti o bosanskom ratu, nego i zbog njegove univerzalističke teologije, u kojoj upoređuje misije ljudskog spasenja u kršćanstvu i islamu. Paralelizam sudbina islamskih (Rabije el Aldevije) i kršćanskih (Terezije Avilske) žena mistika i još brojnih drugih u njegovim djelima postaje otkriće u njemačkom jeziku, stvari o kojima se malo znalo, a Karahasan ih književno artikulira.

Čudesne su njegove intelektualne progresije o poetici vrtova, zatim fantastična rekonstrukcija likova iz islamske kulture, kao što je perzijski pjesnik Omar Hajjam, o kome je Karahasan napisao romanesknu trilogiju. Te njegove knjige miljama su udaljene od ovdašnje kulturološke pozadine, a postaju pravim poslasticama zainteresiranom njemačkom čitatelju. Dževad Karahasan, s druge strane, malo se u svojim djelima bavio temama i motivima rodnog mjesta, jer je mjesto njegova rođenja bila svjetska književnost. Umjesto opisa pitoresknog duvanjskog kraja, on je šetao po rajskim vrtovima, tako da njegovi likovi ponekad djeluju više kao mudraci koji gonetaju tajnu smisla života, nego kao stvarni ljudi.

Karahasanova literatura čisti je intelektualni produkt, on gradi roman kao što arhitekt gradi kuću, po preciznom nacrtu. On uvijek konstruira priču do zadnje rečenice, po zacrtanom teorijskome modelu. „Književno djelo je kao precizni i skupocjeni švicarski sat i shvatit ćemo ga kad uredno postavimo sve njegove kotačiće, zaporce, vijke i opruge“, jednom mi je objašnjavao. Ja sam tad imao, a i danas imam, drugačije mišljenje – da sam tekst donekle gradi vlastitog autora i njegovu poetiku.

Umro je Dževad. Tuga golema. Posljednji put sam ga vidio u zgradi Akademije nauka BiH u ljeto prošle godine, gdje je govorio o opusu filozofa Abdulaha Šarčevića. Divio sam mu se, jer je oduvijek bio filozof, ne samo pisac. Znao sam da se bori s opakom bolešću, ali djelovao mi je nekako krotko i optimistično. Kratko smo razgovarali u pauzi simpozija, rekao mi je da uskoro putuje u Graz na daljnje liječenje… Potresen susretom, tog dana sam se sjećao brojnih slika iz naših minulih života. Koncem sedamdesetih posjetio sam ga s Milom Babićem u Duvnu, povodom tragične smrti njegova brata. U roditeljskoj kući, obavijenoj tugom, vidio sam njegove knjige izložene u vitrini kuhinjskog kredenca, na isti način na koji su moji roditelji susjedima pokazivali moje. Put od Duvna do Frankfurta i Heidelberga bio je stvaralački put jedne velike ambicije, znanja, truda, ljubavi i strasti.

Sam Gospod je htio da smo jedan dugoga uputili na sudbinske pute – ja sam Dževada sredinom sedamdesetih upoznao s fra Milom Babićem, s kojim će ostati intimni prijatelj do kraja, a Dževad je mene početkom osamdesetih upoznao s Hasijom Borić, ljubavlju moga života. Njegove knjige prevedene su na petnaest jezika. Bio je ugledan član Njemačke književne akademije i redovni član naše Akademije, pored Andrića, najprevođeniji bosanski autor u povijesti. Na vijest o njegovoj smrti gotovo svi njemački mediji donijeli su respektabilne nekrologe. Izraz iskrene sućuti njegovoj ljubavi Dragani, sestri Derviši i rodbini i svima nama što smo ga voljeli i prerano izgubili. Počivaj u rajskim vrtovima, Dževdo.

Neka je rahmet tvojoj plemenitoj duši.

https://nomad.ba/stojic-setati-po-rajsk ... Gi4V9op7yM

[mishic]

Živio je u društvu u kome se za života teško dogodi da dobije zasluženo priznanje. Oni koji su ga poznavali, svi odreda, govore o izuzetnoj ličnosti.
Nama ostalima to će postajati jasno u onoj mjeri u kojoj se budemo udubili u fascinantan književni opus koji nam je Dževad Karahasan ostavio.

Rahmet ovoj duši plemenitoj i neka mu je lahka zemlja bosanska!

[piupiu]

Živio je u društvu u kome se za života teško dogodi da dobije zasluženo priznanje.

Istina, to je zaista rijetkost.

[piupiu]

Dževad Karahasan, moj pulski sugrađanin na autobusnoj stanici Valkane

Zbunjujući su ti trenuci, koji se obično odviju po vijesti o smrti, kada shvaćamo kakav nas je čudan, iščašen događaj čvrsto vezao uz pokojnika. I onda na karminama i na sijelu, na onom piću na koje se ode nakon sprovoda, konačno ispričamo taj događaj, onako kako se u takvim prilikama pričaju vicevi, šale i anegdote, sitne intimnosti koje su djelovanjem smrti prestale biti indiskretne.

Nastavak ovdje: https://www.jergovic.com/junak-naseg-do ... i-valkane/

[piupiu]

Mirne duše bi se moglo reći da su njegovi odistinski čitatelji i poštovatelji njegova teksta golemom većinom Nijemci, a da ga je na njegovom jeziku čitao malo tko. Manje je to pohvala Karahasanu, nego što je pokuda publici iz zavičaja.

Miljenko J.

[n+1]

Neukusan tekst Jergovića.

Evo jedan intervju u kojem produhovljeno govori o svojoj bolesti, i posljednjem romanu.



Evo i jedna lijepa misao, koju sam izvukao iz jednog od njegovih intervjua:

Jeste li vi sigurni da vas je majka nosila 9 mjeseci, hranila vas svojim bićem, da biste sutra proizvodili kapital, za nekoga?

Ne, rodila vas je da budete slobodan čovjek.

Karahasan