Koliko je dobro zavisi od prioriteta predpostavljam.
Ako mislis da ti je vazno da zivis u zemlji u kojoj neces naci nacionalnu manjinu i gdje se kulturne i jezicke tradicije cuvaju na organizovan nacin putem skola i kulturnoumjetnickih drustava a ne kalasnjikovim i patnjom i beznadjem drugoga (od kojih ocekujes da ce ti se vratiti prvom prigodnom prilikom), onda predpostavljam da bi ti gradjanska prilicno odgovarala.
Kad izuzmes strah od nacionalnog nestanka i vrijeme koje se utrosi u sprjecavanje istog u okolnostima tronacionalnih nadmudrivanja i prebrojavanja, ostane ti vise energije i vremena da recimo gleda Soprano umjesto da ti se prsti znoje na tastaturi.