Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
arzuhal wrote:
...koji su, ustvari, bili etnički Srbi, ali pleme suprotstavljeno medinskim Srbima-Arapima, koji su u to vrijeme prihvatili islam. Mekkanski Srbi su imali nerašćišćenih računa s Medinlijama pa su odlučili da nekako preuzmu konce u svoje ruke...*
Srbi (neka plemena) su na područje Hidžaza (Meka, Jesrib/Medina), odnosno Arabljanskog polutoka tu došli iz prapostojbine Indije (vidi kartu ispod). Nije ih veliki broj tu ostao, veći dio je otišao put Egipta i plodne doline Nila, a drugi ka Etiopiji gdje su utemeljili velike civlizacije, kulture i religije.
__________________________________________________________
*J. Deretić, "Svi poznatiji Srbi iz istorije: Od Adama i Noje, preko Bude, Sokrata, Isusa i Muhameda, do Njutna i Ajnštajna", Zemun Polje, 2011; vidi još i:"Uticaj Srba na stvaranje politeizma, monoteizma i animizma u Aziji, Africi i Evropi", Bečkerek, 2007.
Kad smo već kod mitova Srbi svi i svuda, i muslimani svoje mitove imaju kroz islamizaciju istorije i geografije
Nurudin wrote:Vrlo moguće , da . Pogotovo što događaji nakon toga i borba za mjesto ko će naslijediti Muhameda
su vrlo nezgodni i ni malo ne idu u prilog klasičnoj , patetičnoj majnstrim verziji .
Naprotiv, šijje muslimani ebu Bekra i Omera vide kao uzurpatore na prijestolje .
Ja ne znam šta se zaista dogodilo, a ne znaš ni ti, samo vjeruješ u svoju verziju . S tim da ja pošetno kažem da ne znam
i da mi sve to skupa djeluje nekoenzistentno .
Da, ti potpuno zanemariš izjavu kao da ga nikad nisu ranije čuli i kao da za njega nisu znali gdje se ističe njihova zatečenost smrću Poslanika, pa su citirani ajet čuli na način kao da ga prvi put čuju u svom životu, čuju ga na način na kakav ga dosad nikada nisu čuli, a ne da se tom predajom tvrdi da ashabi nisu nikada u životu čuli i da nisu uopće znali za taj ajet dok im ga Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije proučio.
I mi to u našem svakodnevnom govoru koristimo, recimo kada kažemo da se neko smije vicu kojeg kao da je prvi put čuo (a znamo da nije), naprimjer.
Meni je, također, jasno da ti nisi glup čovjek koji ovo ne razumije (šta, dakle, stoji i kako stoji u predaji koju si naveo i šta se time želi reći), što potvrđuje da to ne radiš iz neznanja i neshvatanja nego iz drugih namjera i pobuda. Ja se samo iskreno nadam da ti se isplati svo to izvrtanje i muljanje, materijalno ili da imaš neki užitak u tome.
Nurudin wrote:Vrlo moguće , da . Pogotovo što događaji nakon toga i borba za mjesto ko će naslijediti Muhameda
su vrlo nezgodni i ni malo ne idu u prilog klasičnoj , patetičnoj majnstrim verziji .
Naprotiv, šijje muslimani ebu Bekra i Omera vide kao uzurpatore na prijestolje .
Ja ne znam šta se zaista dogodilo, a ne znaš ni ti, samo vjeruješ u svoju verziju . S tim da ja pošetno kažem da ne znam
i da mi sve to skupa djeluje nekoenzistentno .
Da, ti potpuno zanemariš izjavu kao da ga nikad nisu ranije čuli i kao da za njega nisu znali gdje se ističe njihova zatečenost smrću Poslanika, pa su citirani ajet čuli na način kao da ga prvi put čuju u svom životu, čuju ga na način na kakav ga dosad nikada nisu čuli, a ne da se tom predajom tvrdi da ashabi nisu nikada u životu čuli i da nisu uopće znali za taj ajet dok im ga Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije proučio.
I mi to u našem svakodnevnom govoru koristimo, recimo kada kažemo da se neko smije vicu kojeg kao da je prvi put čuo (a znamo da nije), naprimjer.
Meni je, također, jasno da ti nisi glup čovjek koji ovo ne razumije (šta, dakle, stoji i kako stoji u predaji koju si naveo i šta se time želi reći), što potvrđuje da to ne radiš iz neznanja i neshvatanja nego iz drugih namjera i pobuda. Ja se samo iskreno nadam da ti se isplati svo to izvrtanje i muljanje, materijalno ili da imaš neki užitak u tome.
Ma naravno da sam ja svjestan da tu piše "kao da nismo nikad čuli prije"...Samo, previše je u tvojoj verziji
tih "kao" , da bi se ta kula od karata mogla predsatviti kao vjerodostojna građevina.
Jesu li prisutni, a naročito ebu Bekr i Omer koji su se ustoličili nakon Muhameda , čuli kad je on pred 100.000 ljudi rekao
da je njegov nasljednik Ali ? Ili je opet u pitanju neko "kao" , "možda" , "rekao je onaj da je njemu prenio onaj...".
To "kao" kad staviš na jedan tas vage , a na drugi cijelu zavrzlamu oko prikupljanja mushafa, te neki ajet pojela koza, te neke
verzije koje je tek treći halifa Osman morao paliti, i ponovo uspostvaljati neku zajedničku....mislim, teško da to "kao" može
uopće parirati. Jedino može ako ti pritisneš prstom taj kraj vage , ali nije realno očekivati da ću ti ja povjerovati da to kao preteže.
Nurudin wrote:Jesu li prisutni, a naročito ebu Bekr i Omer koji su se ustoličili nakon Muhameda , čuli kad je on pred 100.000 ljudi rekao
da je njegov nasljednik Ali ? Ili je opet u pitanju neko "kao" , "možda" , "rekao je onaj da je njemu prenio onaj...".
Bio je prisutan i Omer tada, Omer je, radijallahu anhu, bio među prvima koji je čestitao hazreti Aliji na tome što ga je Poslanik, alejhi-selam, proglasio svojim mevlom. A mevla ne znači nasljednik (u vlasti) kako ti tvrdiš, nastavljajući sa svojim umijećem nagađanja i petljajući, ovaj put igrajući na kartu oprečnosti ehli sunnet - šiije.
To "kao" kad staviš na jedan tas vage , a na drugi cijelu zavrzlamu oko prikupljanja mushafa, te neki ajet pojela koza, te neke
verzije koje je tek treći halifa Osman morao paliti, i ponovo uspostvaljati neku zajedničku....mislim, teško da to "kao" može
uopće parirati. Jedino može ako ti pritisneš prstom taj kraj vage , ali nije realno očekivati da ću ti ja povjerovati da to kao preteže.
Zašto bi ti meni vjerovao kada si odlučno preuzeo ulogu petljanja, muljanja i nagađanja bez ikakvog posebnog znanja i obzira o onome i prema onome o čemu pričaš...I to znamo obojica, a i ostali...De, nastavi...
Pa dobro, to je tvoj sunitski stav, a ja ti upravo govorima da postoje, upravo na osnovu tih događaja
dva paralelna viđenja tog slučaja, šitski i sunitski. Ti zastupaš sunitski , koji je po meni tanak argumentima ali
pošto nisam šijja , svejedno mi je. Ja sa strane samo posmatram taj svijet i kako grade sebi svoj svijet iluzija od "kao".
Hajd što sebi, al' što meni , tebi tvoj svijet meni moj .
Nurudin wrote:Hajd što sebi, al' što meni , tebi tvoj svijet meni moj .
Ovo bi bilo pošteno kada bi ti imao snage da to izvedeš do kraja, da primjeniš kod sebe, da to ode dalje od jezika. Ali, vidimo, ne ide...Poptuno je obrnuto...Svo znanje i duhovno pregnuće ti se svodi na površne pokušaje pronalazaka nekih slabosti u islamu, nekakvih spornih tačaka i sličnog...Ako si ti zadovoljan sa sobom, to je najvažnije.
Nurudin wrote:Hajd što sebi, al' što meni , tebi tvoj svijet meni moj .
Ovo bi bilo pošteno kada bi ti imao snage da to izvedeš do kraja, da primjeniš kod sebe, da to ode dalje od jezika. Ali, vidimo, ne ide...Poptuno je obrnuto...Svo znanje i duhovno pregnuće ti se svodi na površne pokušaje pronalazaka nekih slabosti u islamu, nekakvih spornih tačaka i sličnog...Ako si ti zadovoljan sa sobom, to je najvažnije.
Nastavak psihoanalize by arzuhal. Pa ti čovječe osim što si ekspert za arapski, autoritet za tumačenje religije , sufizma,
ibn Arebija, filozofije , još si se zado u psihologiju.
Shvati da nisi ti i tvoj svjetonazor jedini relevantan da tumačiš religiju, ima i drugih i oni imaju pravo da vide to na svoj način.
Ne napadam ja islam , naprotiv ja sam, a svjestan si valjda toga , imao jedan svoj pristup koji nije bio napadački, nego je
jednostavno bio drugačiji, ja sam tumačio i Kur'an i sufizam po svom ćejfu .
Ti si onda odlučio da mi se seruckaš u ćejf , pa sad vidi kako je kad se neko serucka na tvoju "uzvišenu" sliku religije.
Nurudin wrote:Hajd što sebi, al' što meni , tebi tvoj svijet meni moj .
Ovo bi bilo pošteno kada bi ti imao snage da to izvedeš do kraja, da primjeniš kod sebe, da to ode dalje od jezika. Ali, vidimo, ne ide...Poptuno je obrnuto...Svo znanje i duhovno pregnuće ti se svodi na površne pokušaje pronalazaka nekih slabosti u islamu, nekakvih spornih tačaka i sličnog...Ako si ti zadovoljan sa sobom, to je najvažnije.
Nastavak psihoanalize by arzuhal. Pa ti čovječe osim što si ekspert za arapski, autoritet za tumačenje religije , sufizma,
ibn Arebija, filozofije , još si se zado u psihologiju.
Shvati da nisi ti i tvoj svjetonazor jedini relevantan da tumačiš religiju, ima i drugih i oni imaju pravo da vide to na svoj način.
Ne napadam ja islam , naprotiv ja sam, a svjestan si valjda toga , imao jedan svoj pristup koji nije bio napadački, nego je
jednostavno bio drugačiji, ja sam tumačio i Kur'an i sufizam po svom ćejfu .
Ti si onda odlučio da mi se seruckaš u ćejf , pa sad vidi kako je kad se neko serucka na tvoju "uzvišenu" sliku religije.
Ne bavim se ja psihoanalizom, pročitaj šta znači psihoanaliza strinumu Ja komentarišem ono izvanjsko što ti nudiš kroz svoje postove i o čemu govoriš.
A ti slobodno nastavi po svom...
Irsar wrote:Muhammed a.s. je bio samo čovjek kao i svaki drugi, sa umnim i fizičkim limitacijama koje su podrazumijevane za čovjeka, te iako mu je direktno dolazila Božija Riječ ipak je do njega bilo da tu Riječ ispravno shvati, da o njoj razmišlja i da se njome vodi. To zahtijeva vrijeme.
Dijelove tvog komentara oko istine ne shvatam u kakvoj su vezi sa Muhamedovim stvaranjem islama. Prihvatam da si u pravu da je on bio normalan čovjek kojem je trebalo mnogo vremena da nauči mnoge stvari.
Najprije, imao je kontakte i pričao sa drugim trgovcima koji su putovali, kao i vođama trgovačkih karavana koji su mu davali određeno znanje oko tradicija područja iz kojih su oni dolazili. Dalje, razgovori sa ljudima iz tadašnje Arabije ali i iz drugih krajeva, kao i rani sveti materijali uključujući i one iz Biblije koji su mu dolazili pod ruku, oblikovali su njegova mišljenja i viđenja islama kao moguće vjere.
Jesi li se ikada zapitao kako i zašto bog nije dao više pozitivnih mišljenja o vlastitom sinu-paćeniku—umro za moje grijehe —koji valjda i dalje sjedi uz njega na nebu? Zašto nije poslao Isusa na Zemlju da neke stvari raščisti nego troši 23 godine vremena sa Muhamedom, a stvara svijet i sve ostalo za šest dana!?
Jasno mi je zašto je po islamu božiji sin sekundaran, jer treba samo da ima ulogu poslanika kao i Muhamed i ništa više. Ali, nije li to neobično? Možda je Džibril prenio Muhamnedu više prljavih tračeva o nekoj familijarnoj nebeskoj svađi što ostavljam drugima na maštu. Bilo kako bilo, prgav nekakav otac.
Nakon te 23 godine kako Smrle navodi, Muhamed je poslagao ideje za Kuran. I nije to baš tako sve bilo pakovano od prvog dana. Ti sam ističeš ...te iako mu je direktno dolazila Božija Riječ ipak je do njega bilo da tu Riječ ispravno shvati, da o njoj razmišlja i da se njome vodi... Doduše, ja opet kontam da kada Bog nešto kaže, nema tu šic-mic i razmišljanja: ima da se tačno zabilježi, prihvati i primjenjuje kao Deset zapovijesti. Ali slažem se da je realnije da kako je vrijeme odmicalo a uslovi se mijenjali, misli i stavovi su se godinama formirali, korigovali, polirali i podešavali. I naravno da je Muhamed i sam direktno učestvovao u svemu tome... bio pismen ili ne.
Ne vidim ništa kontraverzno u ovome, jer je svaka vjera nastala na isti način... ljudskim umom i rukom.
Suvišan komentar. Ja sam se samo nadovezao na tvoje pitanje o razlozima zašto je trebalo toliko vremena koliko je trebalo. Dao sam ti svoje, odnosno naše viđenje razloga. Tvoje odbacivanje istih je u biti samo ekstenzija tvog odbacivanja Boga i ičega nematerijalnog, stoga ne vidim svrhu nastavka diskusije. Uzmi ili ostavi, kako god.
Na temu, izgleda da je najviše što "drugi pogled na religiju" u stanju dati jeste neka vrsta reakcije i pobune protiv Islama. Jasno je da od toga nikakve koristi nema, jer se "drugi pogled" na bilo šta gradi sam za sebe, neovisno o postojećim "pogledima". Naravno, "drugi pogledi" su zapravo suvišni, jer je očito da ne donose ništa novo, a pogotovo ne nešto bolje.
Irsar wrote:Na temu, izgleda da je najviše što "drugi pogled na religiju" u stanju dati jeste neka vrsta reakcije i pobune protiv Islama. Jasno je da od toga nikakve koristi nema, jer se "drugi pogled" na bilo šta gradi sam za sebe, neovisno o postojećim "pogledima". Naravno, "drugi pogledi" su zapravo suvišni, jer je očito da ne donose ništa novo, a pogotovo ne nešto bolje.
Irsar wrote:Na temu, izgleda da je najviše što "drugi pogled na religiju" u stanju dati jeste neka vrsta reakcije i pobune protiv Islama. Jasno je da od toga nikakve koristi nema, jer se "drugi pogled" na bilo šta gradi sam za sebe, neovisno o postojećim "pogledima". Naravno, "drugi pogledi" su zapravo suvišni, jer je očito da ne donose ništa novo, a pogotovo ne nešto bolje.
Ali teško se maniti Islama, iz više razloga.
drma te paranoja, a evo, vidimo u sljedecoem obrazloxenju
paranoia- exaggerated self-importance, typically elaborated into an organized system
Nurudin wrote:Ovdje treba primjetiti par stvari. Prvo, da bog navodeći svoje ruke govori da je On direktno, a ne posredno stvorio čovjeka.
Dakle nije rekao "budi! i ono bude" nego navodi svoju blisku vezu sa čovjekom .Ta se bliskost povećava ili smanjuje, ovisno o čistoći
duha , odnosno o jasnom viđenju božanskog sebstva. Ono, kao što se ne može vidjeti sa šejtanom, tako ne može ni sa melecima,
jer oni su također u božanskoj Jednoti, samo nisu svjesni togazato što nisu čisti do kraja od sebe samih, kao zasebnih entiteta.
Jesi li ti postigao ovu krajnju čistotu od sebe samog, kao zasebnog entiteta?
Nurudin wrote:Ovdje treba primjetiti par stvari. Prvo, da bog navodeći svoje ruke govori da je On direktno, a ne posredno stvorio čovjeka.
Dakle nije rekao "budi! i ono bude" nego navodi svoju blisku vezu sa čovjekom .Ta se bliskost povećava ili smanjuje, ovisno o čistoći
duha , odnosno o jasnom viđenju božanskog sebstva. Ono, kao što se ne može vidjeti sa šejtanom, tako ne može ni sa melecima,
jer oni su također u božanskoj Jednoti, samo nisu svjesni togazato što nisu čisti do kraja od sebe samih, kao zasebnih entiteta.
Jesi li ti postigao ovu krajnju čistotu od sebe samog, kao zasebnog entiteta?
Zasebni entitet je iluzija, mi već jesmo čisti , samo što se identifikujemo sa iluzijom i tako ona postaje naša
jedina realnost koju poznajemo. Da bi se očistio od iluzije identiteta , moraš odbaciti (prestati vjerovati u nih)
sve identifikacije , a jedna od njih je i religijska. Zato Rumi i govori ovo :
ja nisam hrišċanin, ni židov, ni musliman, nisam hindu, ni budist, ni sufi, ni zen, ne pripadam ni jednoj religiji niti kulturnom sistemu
nisam sa istoka, niti sa zapada, nisam iz okeana, niti sa kopna, ni zemaljski, ni nebeski, niti sam sazdan od nekakvih hemijskih elemenata
ja ne postojim, nisam biće iz ovog života, niti onog sljedećeg, nisam postao od adama i eve niti po bilo kojoj priči o postanku
moje mesto je bezprostorno, moj trag je bez traga, nisam ni tjelo ni duh, pripadam Njemu, Jednome, Tvorcu Svega, koji nema ni početak ni kraj
zovu me: dahom dišuće ljudsko biće, dah sam samo i dah jedino
Dakle, nije riječ kako ti kažeš o "postizanju" nečeg , nego samo o prekidu identifikacije sa nakupljenim smećem.
Šejh Bedreddin bio je vođa najvećeg turskog seljačkog ustanka s početka 15. stoljeća. Bio je sin Gazi-Israila, kadije od Simavne u Anadoliji. Nakon obrazovanja kod učenih ljudi u Anadoliji i Rumeliji, u Egiptu je bio učitelj sinu egipatskog sultana, da bi se kasnije vratio u Rumeliju i Anadoliju. Sačuvano je njegovo filozofsko-mističko djelo Varidat. Šejh Bedreddin bio je kaziasker (glavni vojni sudac) princa Muse koji je nakon pobjede u bitki kod Jambola 1410. godine ovladao cijelom Rumelijom. Nedim Filipović ističe kako se osmanski princ Musa, oslanjajući se na obične ljude iz naroda i na sitno plemstvo, okreće protiv vrhova feudalne klase i dovodi u pitanje prevlast krupnih feudalaca. Nakon što je Musin brat Mehmet pobijedio Musine snage 1413. godine, šejh Bedreddin prognan je u Iznik.
Tri godine poslije Musinog sloma šejh Bedreddin će sa svojim učenicima pokrenuti pobunu koju Nedim Filipović naziva radikalnim socijalnim ustankom. Baza ustaničkog pokreta šejha Bedreddina bila je u Deli Ormanu (odnosno u Ludogoriu, u sjeveroistočnoj Bugarskoj), velikom kompleksu gustih šuma sjeverozapadno od Varne. Bedreddinov ustanak u Rumeliji počeo je u ljetnim, a završio u zimskim mjesecima 1416. godine. Iste godine dogodio se i ustanak Börklüdže Mustafe i Torlaka Hû-Kemala, a njih je šejh Bedreddin pri svom nastupanju u Rumeliji javno nazivao svojim adeptima koji su podigli ustanak u Anadoliji po njegovoj želi i zapovijedi.
Nakon poraza ustanika šejh Bedreddin uhvaćen je i obješen u Serezu. Torlak Hû-Kemal obješen je zajedno s jednim svojim pristalicom u Manisi. Börklüdže Mustafa uhvaćen je i sa svim svojim pristalicama koji nisu pali na bojnom polju odveden u Efes. Prikovan lancima na dasku, razapet na njoj u obliku križa, na jednoj kamili proveden je kroz grad, da bi na kraju bio isječen na komade.
Bedreddinovo vjersko podrijetlo bilo je mistično. Njegov oblik misticizma bio je uveliko pod uticajem rada Ibn Arebija, a za njega je poznato da je napisao komentar al-Arebijeve knjige Fusus al-hikam (The Quintessence of Wisdom - "Dragulj mudrosti"). Kroz svoje spise razvio je vlastiti oblik misticizma. Njegova najznačajnija knjiga, Varidat, ili Božanska Inspiracija, bila je kompilacija njegovih diskursa koja se odrazila na njegove ideje o misticizmu i religiji. Bedreddin je bio monist, vjerujući da je stvarnost manifestacija Božje suštine i da su duhovni i fizički svjetovi neodvojivi i neophodni jedni drugima. Kao što piše u Varidatu, on je smatrao da su "ovaj svijet i sljedeći, u cjelini, maštovite fantazije; raj i pakao su samo duhovne manifestacije, slatko i gorko, dobrih i zlih djela". Bedreddinova panteistička uvjerenja uveliko su utjecala na mnoge njegove političke i društvene ideje, osobito na doktrinu "jedinstva bića".
Šejh Bedredin nije bio običan derviš. Po svojim djelima iz teologije, a osobito iz islamskog prava, on spada među velike učenjake. Ali, kako je bio mistik, „egzoterične nauke" nisu ga zadovoljavale, te je stupio u jedan tarikat — derviški red — i postao šejh. Egzoterična tumačenja islama zamijenio je ezoteričnim. Bedredin objašnjava filozofiju monizma ovim riječima: „Pravo Božje biće daleko je od svega. Sve je u Njemu i On je u svemu." Ispoljavanje ove suštine nužnost je njenog bitisanja. Ovaj pojavni svijet „sa svojim apsolutnim tipovima, vrstama i ličnostima iskonski je", bez početka i bez kraja, nije stvoren u vremenu. Kad bi ovaj fizički svijet morao da nestane, s njim bi iščezao i duhovni i bestjelesni svet. „Stvaranje i razaranje vječni je proces." „Ovaj i onaj svijet u svome jedinstvu predstave su uobrazilje; raj i pakao nisu ništa drugo do slatke i gorke duhovne manifestacije dobrih i loših djela". Bedredin nije vjerovao u Sudnji dan, kao ni u uskrsnuće tijela. Bio je ubijeđen da je Krist umro samo tjelesnom smrću, ali da je njegov duh vječan. Sva načela ortodoksnog islama tumačio je kao što su to prije njega činili teolozi ezoteričari, te ga je ortodoksna ulema jednodušno smatrala ekstremnim batinijom koji potpuno prenebregava šerijat. Bedredin je ostavio ovaj iskreni prikaz svojih mističkih iskustava: „Zanos me je osvojio i ostao sam ushićen u Božjem prisustvu. Izgubio sam se u emocijama. Jednog dana ugledao sam svoje tijelo kao Boga u Njegovoj cjelovitosti. Mistik koji pojmi Boga gubi svoja osjećanja. Razastire se po cijeloj vasioni, biva jedno sa planinama i potocima. Briše se svako Ovdje i Od sada; sve biva jedan jedini trenutak."
Pišući krajem petnaestog stoljeća, sunitski istoričar Idris Bitlisi (umro 1520) ovako opisuje Bedredinova uvjerenja i namjere: „Smatrao je sebe Mehdijem i vjerovao da će na znak nevidljivog svijeta, pošto se stavi na čelo svojih učenika, podijeliti zemlju svojim privrženicima. Da će potom tajne Božjeg Jedinstva ovladati svijetom stvarnosti, a sekta podražavalaca (to jest pobornika šerijata) pasti sa vlasti. Njegova slobodoumna sekta htjela je mnoge zabranjene pojave da proglasi dopuštenima."
Prema Bitlisijevim riječima, Bedredin je ovakvim obećanjima okupio oko sebe na hiljade neznalica i lahkovjernih ljudi, oslanjajući se na njihove animalne nagone. Slično pripadnicima bektašijskog reda, Bedredin nije imao ništa protiv vina i muzike i opovrgavao je i vjerske razlike.
U turskoj kulturi šejh Bedreddin tema je mnogih književnih djela, poezije, romana i drama koje su izvođene i na pozornici. Turska redateljica Nurdan Arca snimila je 2006. godine dokumentarni film Bedreddin from Simavna (52’).
Šejh Bedreddin i dalje je poznat u Turskoj, posebno među socijalistima, komunistima i drugim političkim ljevičarima. Jedno od najpoznatijih književnih djela o šejhu Bedreddinu poema je turskog pjesnika Nazima Hikmeta, Ep o šejhu Bedreddinu – sinu simavinskog kadije, 6 iz 1936. godine. Turski muzičari Cem Karaca i Zulfu Livaneli komponirali su pjesme temeljene na ovoj Hikmetovoj poemi.
—koji valjda i dalje sjedi uz njega na nebu? Zašto nije poslao Isusa na Zemlju da neke stvari raščisti nego troši 23 godine vremena sa Muhamedom, a stvara svijet i sve ostalo za šest dana!? 
