Dražen Petrović

[Anestezija]

[n;hill]

Stephen Curry sent Drazen Petrovic's mother one of his NBA Finals jerseys

http://sports.yahoo.com/blogs/nba-ball- ... 20960.html

[Romanista 101%]

07.06.1993 - 07.06.2023

[Romanista 101%]

Obično bismo se skupili vikendom, i svaki susret bio je isti: onaj njegov široki, dječački osmijeh, drage i blage oči, dubok glas i čvrst stisak ruke. I “di si kapetane”… Obavezna cuga, par komentara o Dinamu i Ciboni uz neizbježni “ima li koja dobra večeras?”. I odlazak u noć, svatko svojom stazom. I svaki put sam bio sretan kao malo dijete, uvijek ispunjen ponosom što sam ga sreo, što ga znam, a bio sam već kapetan Dinama i igrao za Jugu.

Toliko sam ga obožavao da mi je basket koji sam igrao i volio od kada znam za sebe, umro s njim. Otišao s njim. Priznajem, ima par godina moji Žuti i Marko, vjerni NBA fanovi, nagovorili su me da pogledam Curryja pa Dončića. Da, čisti genijalci, ali ja njih, kao i Letećeg, gledam youtubeovski – u čudu, ali bez emocija. I samo zato što me svaki na svoj način podsjeća na Dražena. Tekme ne gledam, predugo traju i ne želim da me lome, da ozljeđuju. Ne dam im da mi nametnu misli koje proganjaju, da mi opet krenu pitanja bez odgovora. I zato se sklanjam... i biram svog Dražena. Biram slike dodavanja kroz noge i iza leđa, slike driblinga u kontratempu, slike no look asistencija, slike njegove radosti – slike njegove i naše mladosti. Rađe sam zakucan tu, u svom basketu – bez obzira na sekunde koje izmiču i približuju. Jer tu ostajem jak i svoj, u osmijehu nekog odbjeglog i nikad prežaljenog vremena – vremena Dražena Petrovića, našeg Malog iz Šibenika.

A Ti, Oče naš koji jesi ako jesi; budi mu blizu dok odrađuje svoj šuterski trening, budi mu blizu i šuti. Šuti i gledaj – shvatit ćeš ako nisi. I dozvoli ulaz svima, spoji navodno loše s kaotiga dobrima pa uživajte – to naš Mozart svira po užarenoj lopti, note samo njemu znane.

Dražene moj, majke nam se vide često. Teta Biserka svrati i na poneki ručak: to mi je drago, to mi je na ponos. Zagrli me, zagrlim je. Ne pričamo o tebi, nikada nismo…”

Zvonimir Boban

[CiCiban]

Stvarno je bio lud.
Evo upravo ovih dana gledam snimak utakmice protiv dream teama sa olimpijade 1992. Ranije sam gledala samo fragmente Pippena i Jordana na Kukiju.
Ali kad se pogleda cijela utakmica natenane, jedino se Drazen ni sekunde ne da obeshrabriti. Zajebava nazad i grize istom mjerom.
Ali ovo je posebna vrsta motivacije, iza svih linija.

Od 40:30 - 44:20
https://youtube.com/watch?v=hiK1Pzq7v3M ... AQIycSlFUm

A onda ide gledanje dream teama protiv ostalih ekipa na olimpinadi, da vidimo da li je znoj curio u istoj mjeri, i da li Magic skace sa klupe