Ponekad smo previše fokusirani samo na sebe i na ono što primjećujemo u neposrednoj blizini, pogotovo ako su te pojave neposredno povezane s našim identitetima. Međutim, kada pogledate šta se događa u svijetu, mislim da imamo mnogo više razloga za zabrinutost, pa i strah.
Siguran sam da će nekad neko naći prikladan historijski naziv za ovo razdoblje u kojem trenutno živimo. Mi ga sada još ne možemo prikladno nazvati jer se radi o procesu koji traje.
Osobno, doživljavam ga kao period ubrzane deregulacije dobrog djela onoga za šta smo mislili da je postalo potpuno neupitno. Deregulira se međunarodni sistem, urušavaju se temeljne vrijednosti na kojima su odrasle i formirane generacije rođene nakon Drugog svjetskog rata i stvara se privid kako je legitimno dovesti sve u pitanje.
Tako se, eto, u 21. stoljeću događa da odrasli i naizgled ozbiljni ljudi javno tvrde kako Zemlja nije okrugla, političke stranke čiji su se članovi do prije nekoliko godina tajno sastajali po kojekakvim podrumima okićenim nacističkim insignijama sada su ključne članice vladajućih koalicija u svojim zemljama.
Neonacizam, rasizam, homofobija, antisemitizam i islamofobija postaju temeljne odrednice i poveznice populističkih pokreta koji niču i jačaju pred našim očima, a teror nedokazivog, kako ga naziva moj prijatelj Nerzuk Ćurak, relativizirao je, potisnuo i obezvrijedio stvarno znanje. Političke elite podilaze populističkom sentimentu jer ih on dovodi i održava na vlasti.
Autoritarni, represivni i poludiktatorski režimi postaju priželjkivani model uređenja, a njihovi glavni protagonisti romantizirani uzori lidera. I to je slika svijeta danas u kojem smo mi, sa svim ovim o čemu razgovaramo, njegov samo neznatan i nebitan dio. U ovom trenutku, po meni je ključno pitanje kako zaustaviti ovu globalnu razgradnju temeljnih zajedničkih vrijednosti i je li to uopće još moguće.
https://avaz.ba/vijesti/bih/460554/vlad ... st-i-strah