doktorski studij

[Truba]

Sad kad su culi da njemacka biskupska konferencija dijeli milijune eura za te projekte...odjednom se sjete mog vizionarsrva

Ali jbg nemaju nikog spremnog sada...

[francophil]

"I još jedna stvar, kod nas imaš mogućnost još samo iduću školsku godinu upisati doktorski studij po ante-bologna sistemu, a nakon toga nastupa bolonjski omraženi obrazovni proces za doktorante (ako ti je fakultet uopšte u tom sistemu). Dakle, u tom slučaju ćeš biti OBAVEZAN biti na fakultetu 3 godine min određeni broj sati dnevno ili sedmično, što je crnjak ako imaš svoj posao, radno mjesto itd." Po meni je prednost sto ces biti određeni broj sati na fakultetu....svaka konferencija, predavanje itd mislim da je jako bitno da nas podsjeti na neke zaboravljene stvari. Doktorirati a ne slusati određena izlaganja na fakultetu toom 3 godine meni je besmisleno

Prvo ide razbijanje iluzija: u BiH i u Hrvatskoj doktoranti imaju samo formalno mentora. Dakle, od formalnog mentora ne možeš očekivati ni definisanje teme, ni neku značajniju pomoć oko prijave i izrade doktorskog rada.

Dakle, jaaaako ćeš teško naći nekog s kim zaista možeš raditi na svom doktoratu. S druge strane, mentor će od tebe uvijek očekivati da ga potpišeš na svojim naučnim radovima čije objavljivanje u indeksiranim stručnim časopisima, odnosno u relevantnim bazama i na konferencijama je obavezno za doktorante. Zavisno od fakulteta, tražit će ti minimalno dva objavljena rada u visoko rangiranim stručnim časopisima + dva objavljena rada na priznatim i indeksiranim konferencijama. Dakle, nema doktorata bez toga.

Što se plaćanja tiče, imaš tu cijeli rang cijena, opet zavisno od fakulteta / grada / države. Kod nas se cijene kreću, koliko sam upoznata, od 12.000 do 16.000 KM, u Hrvatskoj je to nešto jeftinije, a mislim da je i u Sloveniji. Do sada sam najviše pozitivnih komentara vezano za doktorski studij, čula za slovenačke fakultete. E sad, ja ne znam šta ti konkretno želiš doktorirati, tj. koju oblast, pa ti ništa preciznije od ovog ne mogu ni reći.

I još jedna stvar, kod nas imaš mogućnost još samo iduću školsku godinu upisati doktorski studij po ante-bologna sistemu, a nakon toga nastupa bolonjski omraženi obrazovni proces za doktorante (ako ti je fakultet uopšte u tom sistemu). Dakle, u tom slučaju ćeš biti OBAVEZAN biti na fakultetu 3 godine min određeni broj sati dnevno ili sedmično, što je crnjak ako imaš svoj posao, radno mjesto itd.

[francophil]

Prvo, bravo na podjeljenom iskustvu. Dobro ti nije više muka od tipkanja i kucanja
Ja nikad sebi nisam postavio pitanja, da li želim da doktoriram, da li će mi neko sutra uvažiti moju doktorsku diplomu, da li se doktorska diploma isplati itd. Ono u šta sam siguran, jeste, da mi je nauka jedna vrsta hobija, volim da čitam, izučavam, volim oblast koju sam završio, volim da podijelim mišljenje svoje sa ljudima iz te oblasti kao i da slušam novitete o istoj, volim se kretati u krugu ljudi koje nauka intresuje (naravno, ne isključujem ostale:). Jedina pitanja koja sebi postavljam jesu: Kad je pravo vrijeme da upišem doktorske studije, gdje da ih upišem (jako mi je bitan fakultet sa tradicijom).

Razmišljam o doktorskom u Beogradu ili u Zagrebu. Skupo jeste, neću raditi na fakultetu, sam ću finansirati studije!

Ovo iskustvo želim. U svakom slučaju znam da ću uraditi nešta za svoj gušt i da ću svakako samo intelektualno biti zreliji- ostalo me ništa više ne zanima

Evo par komentara od nekog ko bi trebao, ako Bog da, u narednih mjesec ili dva doktoritati na UNSA. Ovo je iskustvo napisano iz ugla nekoga ko nije zaposlen na fakultetu (univerzitetu) nego sam plaća svoj doktorat. Moj doktorski studij je treći ciklus po Bolonji. Po nekim tačkama:

- Ako nećeš raditi na nekom fakultetu, onda ti doktorat u BiH donosi premalo koristi za uloženo vrijeme i novac. Jednostavno u ovom trenutku u ovoj zemlji se to ne isplati. Ispada da doktoriraš za svoj ćeif. Ono da ti na vizit karti stoji da si doktor nauka. Niti ćeš zbog toga lakše dobiti bolje plaćen posao, niti ćeš biti puno više cijenjen u trenutnoj firmi ili okruženju u kome živiš. Čak te ljudi često i pitaju šta će ti doktorat uopšte ako ne radiš na fakultetu. Jedino u državnim firmama i državnoj službi možeš tražiti da ti povećaju platu zbog stručne spreme što i nije neka velika lova, ako ti to i prihvate. U većini slučajeva te mogu odbiti ako tvoje radno mjesto ne zahtjeva takvu kvalifikaciju. Jednostavno si prekvalifikovan.

- UNSA je dosta skupa, jer ti osim 20.000 KM koliko košta sam doktorski studij (treći ciklus po Bolonji) treba određen iznos da platiš "skrivene troškove" koje na početku ne znaš, a koji se u toku studija pojave. Da ne bude zabune ovo nisu troškovi koje ti fakultet ili UNSA nameće pa ispada da su te prevarili. Ovo su troškovi koje ti nameće okruženje u kome doktoriraš zbog različitih limita sa kojima se u BiH svakodnevno živi. Naprosto potrebna infrastruktura za naučna istraživanja nije ni približno na neophodno potrebnom nivou. Ovi troškovi zavise od oblasti iz koje doktoriraš i striktno su vezani za samo istraživanje. Jednostavno ili ne možeš fizički provesti istraživanje zbog različitih prepreka sa kojima se susrećeš kao doktorski kandidat, pa moraš angažovati neku specijaliziranu agenciju da na primjer distribuira tvoj upitnik potencijalnim učesnicima u istraživanju te da prikupi odgovore jer na fakultetima ili na univerzitetu nema takve infrastrukture koja bi ti pomogla da to uradiš sam. Ako takvo nešto na UNSA i postoji ja to nisam nikad vidio niti sam za to ikad čuo od mog mentora, ostalih profesora, mojih kolega sa sudija ili bilo koga drugog. Sa druge strane na nekim fakultetima nema potrebnih materijala (medicina i srodne nauke) bez kojih je nemoguće provesti istraživanje. Na ostalim fakultetima postoji nešto treće što te onemogućava da provedeš istraživanje pa moraš dodatno platiti neku eksternu specijaliziranu organizaciju da to uradi za tebe kako bi ti mogao završiti cijelokupno istraživanje. Ovi troškovi se kreću od minimalno 30 % pa do 100% cijene školarine od 20.000 KM, što realan trošak doktorskog studija na UNSA poskupljuje minimalno na iznos od 25-26 hiljada KM pa na više, tako da nekada bez nekakve donacije ili druge finansijske pomoći sa strane doktorski kandidati jednostavno ne mogu sami isfinasirati svoje istraživanje pa moraju odustajati od te teme i birati ono što mogu istraživati odnosno platiti.

- Relevantnost teme doktorata je direktno povezana sa mogućnostima provođenja istraživanja. To znači da vrlo često doktorski kandidati u BiH ne mogu istraživati pojave koje su u tom trenutku svjetski relevantne i kao takve su interesantne i drugim istraživačima iz drugih zemalja svijeta, nego se bave temama koje su nekada (pogotovo kod društvenih nauka) izabrane zbog toga što se može provesti istraživanje vezano za tu temu. To najčešće nije tema koja je trenutno u žiži interesa svjetske istraživačke javnosti iz te oblasti, a vrlo često sama tema nije bila prvi izbor samog doktorskog kandidata. Takav pristup stvara kandidatima problem kod objavljivanja radova u indeksiranim časopisima, jer ozbiljniji indeksirani časopisi nisu zainteresirani za takve radove. Kako kandidat mora imati objavljene radove u indeksiranim časopisima iz uže oblasti doktorske teze ljudi se dovijaju na razne načine. Obzirom da su pritisnuti realnim ograničenjima gdje mogu objaviti potrebne radove, oni ih objavljuju u nekim indeksiranim časopisima koje izdaje na primjer Univerzitet u Novom Pazaru ili Univerzitet Braća Karić i slični univerziteti. Bez želje da na bilo koji način ove univerzitete degradiram, niti da omalovažavam objavljene radove u tim časopisima, siguran sam da većina ljudi koji se odluče da doktoriraju na fakultetima "normalnih" univerziteta poput UNSA ne biraju kao prvu opciju objavljivanje radova u nekim indeksiranim časopisima pojedninih univerziteta koji u najmanju ruku imaju lošiju reputaciju od samog UNSA. Kad se sve ovo sagleda u nekim opcijama je jeftinije i bolje doktoritati negdje u inostranstvu pogotovo ako možeš dobiti neku stipendiju.

- Sam proces doktorskog studija je toliko iskomplikovan da po meni traje predugo i kada sve radiš u nekom zadanom roku. Nakon što položiš sve ispite i dođeš do izbora teme doktorske disertacije, UNSA je "nagurala" toliko administracije da ti samo administrativne procedure produžavaju minimalno 9 mjeseci trajanje studija, a često i više. Različita vijeća fakulteta i univerziteta na koja ide prvo tema rada koja se potvrđuje, pa izbor komisije kandidata, pa radna odbrana prezentacije doktroske disertacije, pa potvrde senata univerziteta uzmu toliko vremena i energije da se dobro načekaš dok dođe do javne odbrane. Moje kolege koje su odbranile doktorsku tezu u šali kažu da su do javne odbrane pozaboravljale pola onog što su napisale u svojim radovima pa su pred javnu odbranu morale da ponavljaju šta su to napisale. Iako se radi o šali po meni ovo nije daleko od istine.

- Dužina trajanja studija nije zanemarljiva za ljude koje eventualno čeka neki posao na fakultetu ili negdje drugo ili se žele prijaviti na neki konkurs na UNSA ili neki drugi univerzitet pa im treba taj papir da bi ispunili sve uslove za poziciju. Ja lično nisam ni na koji način bio uslovljen brzinom studiranja niti je u mom slučaju dužina studiranja odlučivala o eventualnom zaposlenju, ali sam vidio da su neke moje kolege koji su bile brže i vrijednije od mene imale problema sa ovim.

- Odnos prema doktorskom kandidatu i izbor mentora je posebno pitanje. Ja sam imao sreće kod izbora mentora da sam dobio za mentora osobu koja je zaista dobar profesor, a i u isto vrijeme i karakterana osoba koja mi je puno pomogla da prođem kroz proces pisanja doktorskog rada. U većini slučajeva mentori su apsolutno pasivni i nezainteresovani pa sami kandidati "bauljaju" kroz proces pisanja disertacije, jer im mentori najčešće ni na koji način ne pomažu niti vode kandidata kroz proces pisanja teze što je po meni osnovna uloga mentora. Mentor bi po meni trebao biti taj filter koji vodi računa o metodologiji pisanja rada i usmjeravati kandidata da metodologija kojom piše svoj rad bude u skladu sa propisanom i zahtjevanom metodologijom, a ne da kandidat bude prepušten sam sebi i vrlo često "zaluta" tokom procesa pisanja doktorske disertacije. Zbog toga se dešava da se kandidatima vraćaju prijave ili da se obaraju izvještaji komisije, jer nije poštovana propisana metodologija. Kandidat je iz nekog razloga pogriješio, a mentor to nije korigovao i onda dolazi do problema i vraćanja prijava ili već napisanih radova što stvara dodatnu glavobolju i frustraciju samom doktorskom kandidatu prije svega.

- Vrlo često se međusobna netrpeljivost između profesora sa fakulteta lomi preko leđa doktorskog kandidata. Da bi napakostili jedan drugom oni se maksimalno trude da ospore svaki korak kandidatu kome je druga strana u komisiji ili je mentor rada. Koriste svaku fazu koju kandidat mora proći u skladu sa postavljenim procedurama. Na žalost, iako bi se trebalo raditi o akademskim sredinama koje su isključivo okrenute obrazovanju studenata i naučno-istraživačkom radu kao svojoj osnovnom razlogu postojanja, na našim fakultetima je nivo intriga, mahalaštinje i podmetanja jednak svakom drugom dijelu našeg društva. Iako "neprijateljska" strana u većini slučajeva uopšte ne poznaje kandidata niti imaju nešto protiv njega lično, zbog svog sukoba ili netrpeljivosti sa njegovim mentorom ili nekim od članova komisije kandidatu zagorčavaju život i produžavaju vrijeme trajanja studija i direktno utiču na količinu energije koju je kandidat uložio, a da pri tome svojim zahtjevima ni na koji način ne doprinose poboljšanju kvaliteta doktorata koji je na kraju krajeva naučno-istraživački rad i kvalitet sadržaja samog rada bi morao biti najvažniji, a ne forma i procedura. Formu i proceduru treba poštovati, ali one nisu suština. One su alat koji pomaže da se dođe do cilja, a ne same sebi svrha.

Kada se sve sabere doktoriranje na UNSA je vrlo skup i mukotrpan proces koji bar u BiH nije prepoznat niti adekvatno nagrađen čak i kada se sve ovo radi da bi se zaposlio na fakultetu. Ko se odluči na ovo putovanje neka mu je sa srećom....

[francophil]

Moram zaista dodati par suštinskih stvari, a koje sam već naveo u prethodnim komentarima:

Rezime:

Postdiplomske, bilo magistarske ili doktorske studije ne treba upisivati neko ko isključivo razmišlja o finansijskom efektu istih - smješno je u državi poput naše razmišljati o tome.

Ovu vrstu studija ne treba upisivati niko, ko ne voli knjigu, nauku, istraživanje.

Smiješno mi je kad pročitam komentare tipa "To ne možeš kod nas unovčiti, to ti se ne isplati, samo gubiš vrijeme, to ti kod nas niko ne cijeni, to mi treba samo zbog mog ega, da stoji titula na vizit kartici" - jadno!

Upiši magistarske i doktorske ako: voliš nauku, voliš ličnu statisfakciju, to ti predstavlja vrstu hobija, ne misliš isključivo na lovu kao krajnji efekat.

[MHAB]

Moram zaista dodati par suštinskih stvari, a koje sam već naveo u prethodnim komentarima:

Rezime:

Postdiplomske, bilo magistarske ili doktorske studije ne treba upisivati neko ko isključivo razmišlja o finansijskom efektu istih - smješno je u državi poput naše razmišljati o tome.

Ovu vrstu studija ne treba upisivati niko, ko ne voli knjigu, nauku, istraživanje.

Smiješno mi je kad pročitam komentare tipa "To ne možeš kod nas unovčiti, to ti se ne isplati, samo gubiš vrijeme, to ti kod nas niko ne cijeni, to mi treba samo zbog mog ega, da stoji titula na vizit kartici" - jadno!

Upiši magistarske i doktorske ako: voliš nauku, voliš ličnu statisfakciju, to ti predstavlja vrstu hobija, ne misliš isključivo na lovu kao krajnji efekat.[/quote]

Malo mi je ova tema izašla iz fokusa pa nisam vidio tvoje predhodne postove do juče. Napisao sam odgovor, ali iz nekog razloga nije prošao pa ću sad pokušati da napišem ponovo nešto na ovu teme referirajući se na tvoje postove. Prije toga moram napisati da sam pozitivno iznenađen da ova tema ima već dvije stranice. Ako ovako nastavimo "sky is the limit" . Evo par komentara oko mog predhodnog posta i onog što si ti napisao u svojim postovima.

Za posao koji radim mi nije trebalo ništa više od fakulteta. Kao što sam napisao ne radim na univerzitetu niti će mi se povećati plata zbog završetka magisterija i doktorata. Znači nije postojao nikakav materijalni motiv da magistriram ili doktoriram. Prestar sam bio u oba slučaja da bi mi prelazak na fakultet bio glavni motiv postdiplomskih studija. Sam sebi sam platio oba studija, što je u mom slučaju bilo za bosanske prilike solidna investicija u rangu dobrog automobila više srednje klase ili kupovma garsonjere u Sarajevu. Nisam očekivao nikakvu materijalnu satisfakciju od postdiplomskih studija niti mi je to bio motiv kod upisivanja postdiplomskih studija. Da zaključim. Čisti romantičarski pristup i želja da pokušam maksimalno iskoristiti svoje potencijale za koje sam vjerovao da su dovoljni da postanem doktor nauka na UNSA, jer mi godine i porodični status nisu dozvoljavali da idem u inostranstvo na studije . Samo da naglasim da ja zemlje bivše Jugoslavije (SFRJ) ne smatram inostranstvom i dobro pamtim vremena kada se tamo putovalo bez pasoša.

Kako se svaka finansijska investicija valorizira tako što se mjeri povrat na uloženo (ROI), tako se i investicija u obrazovanje svuda u svijetu mjeri na taj način. Jednostavno se u vezu dovodi povišica ukupnih primanja koja će neko dobiti nakon završetka magisterija ili doktorata sa onim što je potrebno investirati u magistarski ili doktorat. Mnogi postdiplomski studiji ovo navode kao jednu od svojih referensi kada žele da privuku nove kandidate, pogotovo oni koji su povezani direktnije sa biznisom. Koeficijent povrata u BiH je strahovito nizak i u prosjeku nije moguće u jednom radnom vijeku vratiti uloženo, a kamo li nešto više zaraditi. Ovo je pogotovo veliki problem kod "neprofitabilnih" oblasti nauke. Zamislite odnos uloženog da magistirate i doktorirate na primjer matematiku ili medicinu sa dobijenim kroz povišicu plate. Pri tome fakulteti naplaćuju punu cijenu i svom nastavnom osoblju koje ne može ostati u nastavi, ako ne magistrira i doktorira. Potrebno je da neko digne kredit i da ga otplaćuje desetak godina minimalno da plati samo troškove jednog od ovih studija, npr. doktorata na UNSA. Jednostavno tako se ne pomaže nauka nego se od postdiplomskih studija pravi tezga, što se već desilo pojavom Travnika, Kiseljaka i inih "obrazovnih ustanova". Tako visoka titula kao što je doktor nauka svuda u "normalnom" svijetu donosi određenu vrstu društvenog uvažavanja i respekta. Jasno je meni da doktorat ne donosi direktno novac, ali da bi trebao donijeti odeđeno društveno prepoznavanje (social recognition) zbog uloženog velikog (natprosječnog) napora u bavljenju naukom trebao bi. Ko će se na kraju krajeva baviti razvojem svake normalne drzave ako neće njena akademska (naučna) zajednica? Mi smo tu gdje jesmo kao država između ostalog i zbog odnosa prema nauci i kulturi kakav imamo.

Zbog čega doktorat izvan akademske zajednice? Odgovor je vrlo jednostavan. Svuda u normalnom svijetu doktori nauka ne rade isključivo na fakultetu. Ekonomija bilo koje zemlje je kompetitivnija na svjetskom tržištu što ima obrazovaniju radnu snagu. Ovo pogotovo važi za male zemlje. Nije pokojni Emerik Blum bio budala kada je organizirao razne institute u okviru Energoinvesta i kada je podržavao i druge naučne institucije u okviru UNSA. Pa Energoinvest je finansirao najvećim dijelom izgradnju tadašnjeg Elektrotehničkog fakulteta u Lukavici kojeg je Blum namjerno locirao u neposrednoj blizini Energoinvestovih najznačajnijih pogona iz oblasti proizvodnje elektroopreme koji su takođe bili u Lukavici. Sličan koncept je imao i UNIS, Famos, Željezara Zenica i mnogi drugi tadašnji giganti. Po mom mišljenju idealan spoj nauke (teorije) i prakse. Za razliku od tog vremena današnja klima u društvu apsolutno obeshrabruje involviranje nauke u bilo koji društveni proces. Da ne govorim o državnoj administraciji. Nekad se prepadnem kada pomislim koliko tu nedostaje ozbiljnih kadrova sa naučnim potencijalom, jer je vođenje države izuzetno kompleksan i težak posao. Tu je na svim nivoima najviše uhljebljenih sa formalnim diplomama iz Travnika i inih sličnih fakulteta. Kako će oni unaprijediti ovu zemlju kada je njihov nivo znanja zastrašujuće mali?

Opcija Beograd ili Zagreb za doktorat kao alternativa UNSA ili nekom drugom univerzitetu u BiH? U prošlosti su Beograd i Zagreb zaista bili mnogo ozbiljniji univerziteti nego što su danas. I tamo je došlo do velike erozije kvaliteta. Ako već razmišljaš o tim opcijama moj prijateljski savjet ti je da provjeriš nastavni plan i program konkretnog doktorskog studija koji želiš studirati kao i predavače. I tamo se svašta podvaljuje tako da treba biti oprezan.

Pošto kod mene očigledno na ovoj temi nema kratkog posta probaću da ovaj privedem kraju bez pretjeranog daljnjeg detaljnog obrazlaganja (ako je još nešto ostalo da nisam detaljno objašnjavao ).

Jednostavno nauka u BiH nije na cijeni što nije normalno stanje. Zbog toga smo između ostalog tu gdje jesmo. Isto tako mislim da doktoriranje mora donijeti određene pozitivne promjene u životu onog ko doktorira. Ipak se radi o naučnom radu koji je sam po sebi uzbudljiv, a ne o pukom ispunjavanju forme, ali teško je biti naučnik praznog stomaka. Po meni su prošla vremena romantičarskog pristupa nauci...

[Dr.medicine]

PDS je kod nas potao smijurija.
Meni je lično trebalo 32000. Godina 7k, pa kupovina aprata, analiziranje itd itd. Lijepa cifra.

Prica mi neki dan stara, kako je komšija upisao master na pravu jer eto nema posla pa da nešto radi. Meni je notorna glupost da neko ko je na birou upisuje magistarski. Da je doktorski studij jeftiniji, bilo bi i onih koji na birou postaju doktori sciencije. I onda ce za godinu dana, ta ista kona: moj sin magistar a na birou
Bosnasnki mentalitet treba da shvati da fax služi da od države uzmeš ono što ti se pruža znanje, elementarno znanje. A da PDS predstavja da ti kao individua dadneš doprinos nauci, uložis sebe kao jednu malu molekulu društva u naučnu tezu i time doprineses 0,0000001% nauci. No, raja, iz moje struke imaju mr.teme: "Zadovoljstvo penzionerske populacije u porodicnoj medicini" Očit primjer nekog ko je želio samo da okiti ono magistar ispred imena.
Kada su disertacije u pitanju cijeli koncept je po meni apsurd. Dvije godine slušaš neka predavanja, godina dana je pisanje disertacije. Uslov da upišeš: prosjek i lova. Glupost. U medicini, po meni bi trebao biti specijalista sa min godinom staža, da imaš viziju i predstavu doprinosa a ne kicenja još titule ispredimena. A ove dvije gdine bi proformulirao u subspecijalizaciju, jer su disertacije kod nas perspektivne. Tako da, dvije godine subspec, pratiš pacijente, onu godinu slažeš materijal, doradjujes i odbranis.

Vrednovanje u Sarajevu
Ja sam primarno imao sadisfakciju u tome da nešto naucno isceprkam, uspio sam. Sekundarno, zbog odlaska vani. Da ne budem zadnja rupa na sviralu, iz neke lude jadne Bosne.

[MHAB]

Da ja odlučujem na magistarski ne bi dozvoljavao upisivanje mlađim od 30. godina, a doktorat mlađim od 40.godina. Ovako postaješ doktor nauka sa manje od 30. godina. Možda to ima smisla u Americi ili nekoj drugoj razvijenijoj zemlji, ali u BiH je to obična glupost. Kod nas se ovo pretvorilo u smijuriju. Imaš 27-28 godina, nemaš pojima o bilo čemu u životu, a ovamo si doktor nauka. Pokojni Tesla bi im pozavidio. Teme radova gluposti žešće. Citiran u naučnim člancima - nula puta. Sve u svemu smijuruja....

[Dr.medicine]

O tome i govorim. Meni je sadisfakcija da uradim nešto što ima težinu i doprinos. Pa i za diplomski sam uradio spoj tri oblasti, i dokazao nešto što je kontra onoga što su nas učili na faxu i sto je opce poznato kao drugacije nego kod mene u istraživanju.
Naravno da su to bile tantilove muke kada je komisija pergledala rad, da to nije moguce, al jbg statistika je tako rekla za populaciju koju sam ja obradio u periodu od 10 godina

[Saian]

O tome i govorim. Meni je sadisfakcija da uradim nešto što ima težinu i doprinos.

pa te uraTi

[The BEN10]

Da ja odlučujem na magistarski ne bi dozvoljavao upisivanje mlađim od 30. godina, a doktorat mlađim od 40.godina. Ovako postaješ doktor nauka sa manje od 30. godina. Možda to ima smisla u Americi ili nekoj drugoj razvijenijoj zemlji, ali u BiH je to obična glupost. Kod nas se ovo pretvorilo u smijuriju. Imaš 27-28 godina, nemaš pojima o bilo čemu u životu, a ovamo si doktor nauka. Pokojni Tesla bi im pozavidio. Teme radova gluposti žešće. Citiran u naučnim člancima - nula puta. Sve u svemu smijuruja....

Slažem se.

[nineinchnails]

Da ja odlučujem na magistarski ne bi dozvoljavao upisivanje mlađim od 30. godina, a doktorat mlađim od 40.godina. Ovako postaješ doktor nauka sa manje od 30. godina. Možda to ima smisla u Americi ili nekoj drugoj razvijenijoj zemlji, ali u BiH je to obična glupost. Kod nas se ovo pretvorilo u smijuriju. Imaš 27-28 godina, nemaš pojima o bilo čemu u životu, a ovamo si doktor nauka. Pokojni Tesla bi im pozavidio. Teme radova gluposti žešće. Citiran u naučnim člancima - nula puta. Sve u svemu smijuruja....

Tako je i Aristotel govorio Filozofiji ne trebaju pristupati oni bez 30 godina u guzici

[nineinchnails]

Sto se doktorata tice, to stvarno ne treba upisivati sem ako ti stvarno ne treba (ako te tjeraju po politickoj liniji ili ti neka pozicija ili posao zavisi od toga). Ona prica o doktoratu kao hobiju je stvarno bez veze.

[Dr.medicine]

O tome i govorim. Meni je sadisfakcija da uradim nešto što ima težinu i doprinos.

pa te uraTi

[nineinchnails]

[Connaisseur Karlin]

pda ozivim temu

isustva: o faze upisa do faze potpisa sa novom titulom

[filozofija]

Sto se doktorata tice, to stvarno ne treba upisivati sem ako ti stvarno ne treba (ako te tjeraju po politickoj liniji ili ti neka pozicija ili posao zavisi od toga). Ona prica o doktoratu kao hobiju je stvarno bez veze.

Zašto je bezveze. Ja sam doktorirao iz više iz hobija, nego iz potrebe! I ne pričam o nekom bezveze univerzitetu.

[maliq53]

Sto se doktorata tice, to stvarno ne treba upisivati sem ako ti stvarno ne treba (ako te tjeraju po politickoj liniji ili ti neka pozicija ili posao zavisi od toga). Ona prica o doktoratu kao hobiju je stvarno bez veze.

Zašto je bezveze. Ja sam doktorirao iz više iz hobija, nego iz potrebe! I ne pričam o nekom bezveze univerzitetu.

Pa donekle je upravu cojK' Ako ti iz hobija volis da istrazujes, ceprkas i sta sve ne, slobodno ti to istrazuj, eksperimentisi, ispituj ali bez da upises doktorski... Na kraju ces biti tezi za prosjek >20k para a zadovoljio si svoju zelju... Ovo govorim za one koji govore da eto cisto iz hobija rade; niko tebe ne ogranicava da ti istrazujes naucne oblasti. Naravno, mozda je ovdje namjera eto da se spoji ugodno sa korisnim pa kad vec kao radi istarzivanje sto ne i dobiti titulu ali stjecem dojam da pojedine to 'kao' ne zanima...

[Daryl Dixon]

koliko poslodavci u BiH vrednuju zaposlenika koji ima zavrsen doktorat? ima li neko od kolega da je zaposlen u nekoj kompaniji a da nije recimo docent na nekom fakultetu? pozdrav

[HardcoreMX]

ukinuti...prije toga preispitati sve doktorat radove na plagijate, autorska prava i slicno...vec je nerijetko bilo da su ustanovljavani plagijati...uvesti samo za one koji su napravili nesto originalno i opce korisno, dakle neki patent, osobni izum, otkrice i slicno..znaci samo talantovani vizionari i kreativni, a ne stancanje titula preko stancanja reprintovani fraza, definicija, ubleha, hiperprodukcija supljine....

[ovo_malo_duse]

ukinuti...prije toga preispitati sve doktorat radove na plagijate, autorska prava i slicno...vec je nerijetko bilo da su ustanovljavani plagijati...uvesti samo za one koji su napravili nesto originalno i opce korisno, dakle neki patent, osobni izum, otkrice i slicno..znaci samo talantovani vizionari i kreativni, a ne stancanje titula preko stancanja reprintovani fraza, definicija, ubleha, hiperprodukcija supljine....

U prvoj fazi svima a onda da priloze Index. Da vidimo datume i potpise. Pa koji budu imali vise od 15 razlicitih potpisa mogu u drugi krug i analizu prvo magistarskog pa onda treca faza PhD.
To prvo. Drugo u potpunosti se slazem sa tobom. Svi koji nemaju boldirano nabit nogom u dupe i njih i titule im..

Mislim takodze da su doktorati za osobr koji se misle baviti naucnim radom, istrazivanjem na institutima i univerzitetima i da uz to uce nove generacije.
Ko misli u privatni sektor nista mu posebno nece pomoci ni na zapadu. Radni kolega ima PhD i isto kao da ga nema, naravno ima znanje i puno informacija u oblasti u kojoj radi ali nema nikakav posebam tretman zato sto je doktorirao. Znaci Itekako se moze u kvalitetnoj firmi raditi na istrazivackim projektima koji su jednako zanimljivi a daleko su bolje placeni i bez doktorata( ovo iz iskustva ).
Ovi koji su doktorirali iz hobija i svi ovi po stranackoj liniji mogu samo guz obrisat sa titulom.

Da doktoriras na zapadu moras imati ono gore boldirano i volju i zelju i naravno ono nesto u tintari. Ja sam za magistarski proveo godinu dana u labaratoriji i godinu za komjuterom, pored ispita, da bih mogao da pokazem rezultat. Zato mi nije padalo na pamet da nastavim iako sam imao i ponudu i sto je vaznije imao sam rezultat na kome se moglo nastaviti raditi. Moras jednostavno bit tip osobe za to. ( Imam prijatelje koji su ta vrsta i jedan je cak do MIT dogurao)
Niko osim babe tajkuna i stranke te nece finansirat da supljiras i pucas plagijate mora biti jedno od gore navedenog a sto se moze unovciti.

[Daryl Dixon]

ima li neko info vezano za doktorski smjer koji je IT orjentisan van BiH? gdje aplicirati, iskustva, preporuke, cijena, trajanje studija i slicne informacije? hvala