Dogadjaji u Banja Luci 1991-1995

[banjaluka078]

Prvi svjedoci Državnog tužilaštva na suđenju za zločine počinjene u banjalučkom Vojno-istražnom zatvoru (VIZ) zvanom “Mali logor”, ispričali su kako su bili fizički i psihički maltretirani nakon dovođenja u ovaj objekat 1993. godine.

Jasmin Hodžić je ispričao da je živio je u naselju Kamengrad kod Sanskog Mosta i da je početkom februara 1993. uhapšen i odveden prvo u zgradu škole u naselju Mahala, a potom u “Mali logor” u Banjoj Luci.

“Uslovi su bili katastrofa, dva puta dnevno su nas vodili u toalet, spavali smo na kockama, imali dva ćebeta na nas 30, hrane je bilo malo”, izjavio je svjedok te dodao kako su im tokom tuširanja puštali vodu kratko, tako da se većina nije ni mogla oprati od sapuna, te da su zbog toga dobili vaške.

On je naveo kako su ih izvodili u šetnju, ali da su tada dobijali najviše batina, te su s vremenom počeli odbijati izlaziti iz ćelija.

“Tukli su nas bejzbol palicama, prozivaju i izvode na hodnik, a onda tuku”, opisao je svjedok detalje iz “Malog logora”.

Svjedok je ispričao i da je u “Malom logoru” bilo zatvorenih Srba koji nisu htjeli ići na liniju, te da su oni imali bolje uslove od zatvorenika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

“Kada sam s njima u ćeliji, oni mi narede da im budem rob, tako sam jednom, klečeći, na leđima nosio jednog od njih do kante gdje se vršila nužda”, rekao je svjedok.

On je naveo i kako su u “Mali logor” dolazili predstavnici Međunarodnog Crvenog križa, koji su ih evidentirali i donijeli im četkice za zube, cigarete, sapun i po dvije jabuke, ali da su im to stražari oduzeli.

“Prije njihovog dolaska nas su upozorili šta smijemo pričati i pisati u onim pismima rodbini”, naveo je svjedok te dodao kako su se, samo u tim uslovima kada oni dolaze, uslovi u logoru mijenjali nabolje.

Hodžić je kazao da je odveden u logor “Tunjice”, a potom ponovno vraćen u “Mali logor”, odakle je odveden na suđenje u Sud u Banjoj Luci, gdje je dobio branitelja po službenoj dužnosti, a svjedok je naveo kako misli da se advokat zvao Radenko Janković.

Objasnio je i da je dobio optužnicu u kojoj je pisalo da je optužen “za učešće u neprijateljskoj vojsci”.

“Sud me je oslobodio do razmjene, a čuo sam ih kako govore da ne mogu sve osuditi, da mene moraju pustiti”, prisjetio se svjedok detalja iz sudnice u Banjoj Luci, te je uz pomoć rodbine uspio doći u Sanski Most.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine tereti Rajka i Duška Drljaču, Milića Bućana, Gorana Jorgića, Gorana Bojića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića i Gorana Savića da su, u svojstvu upravnika, zamjenika upravnika i stražara, počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u periodu od 1992. do 1995. godine u VIZ-u zvanom “Mali logor”, između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.

Fahrudin Topić je posvjedočio da je uhapšen 16. juna 1993. u Ljubiji kod Prijedora i odveden u logor “Tunjice”, a potom u “Mali logor” u Banju Luku, te da nije dobio nikakav dokument o hapšenju i zatvaranju.

Svjedok je naveo kako je upravnik “Malog logora” bio Rajko Drljača, te da je to vidio na njegovom stolu u kancelariji, kada je optuženi odobrio svjedoku i njegovom bratu, koji je također bio zatvoren, da ih posjeti majka.

Tokom svjedočenja Topić je rekao da je dobio optužnicu nakon skoro dva mjeseca, da je u njoj pisalo da je učesnik paravojnih formacija, naoružan, te da nije dobio rješenje o određivanju pritvora, a potom je odveden na Sud u Banjoj Luci.

“Presudu nikad nisam dobio, 9. oktobra 1993. sam razmijenjen u Travniku, kada su nam rekli da smo slobodni, odnosno pomilovani”, kazao je svjedok, navodeći kako nikad nije dobio akt o pomilovanju.

Suđenje se nastavlja 12. maja.


https://detektor.ba/2023/04/07/drljaca- ... -u-setnji/

[banjaluka078]

Evo njega nazad.

Haški osuđenik Stojan Župljanin zatražio je prijeveremeno puštanje na slobodu, saznaje Istraga.ba. Od sigurnosnih agencija u BiH zatražio je izdavanje garancija kako bi stekao preduslove za prijevremeno puštanje na slobodu.

Župljanin je 2016. godine, zajedno sa Mišom Stanišićem, pravosnažno osuđen na 22 godine zatvora zbog progone kao zločina protiv čovječnosti, izvršenog putem ubistava, mučenja, protivpravnog zatočavanja, stvaranja i održavanja nehumanih životnih uslova, prisilnog premještanja i deportacije, pljačkanja imovine, bezobzirnog razaranja gradova i sela, uključujući uništavanje ili namjerno oštećenje vjerskih i drugih kulturnih objekata, nametanja i održavanja restriktivnih i diskriminatornih mjera.

Prema nalazu vijeća, i Stanišić i Župljanin su odgovorni i za ubistvo i mučenje kao kršenje zakona i običaja ratovanja. Župljanin je proglašen krivim i za istrebljenje, kvalifikovano kao zločin protiv čovječnosti.

Stojan Župljanin je tokom perioda na koji se odnosi presuda bio načelnik regionalnog Centra službi bezbjednosti u Banjaluci, a od maja do jula 1992. i član Kriznog štaba Autonomne regije Krajina (ARK).

Prvobitna optužnica protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina podignuta je pred Međunarodnim sudom u Hagu 2005., odnosno 1999. godine. Mićo Stanišić se predao i prebačen je u nadležnost Međunarodnog suda 11. marta 2005. Stojana Župljanina su u blizini Beograda u junu 2008. godine uhapsile vlasti Srbije, a u Pritvorsku jedinicu Međunarodnog suda je prebačen 21. juna 2008. Pretresno vijeće je odobrilo zahtjev Tužilaštva za spajanje ova dva predmeta u septembru 2008. godine. Obojica optuženih su se 20. novembra 2008. godine izjasnila da nisu krivi ni po jednoj od optužbi. Suđenje je počelo 14. septembra 2009. i završeno je 1. juna 2012 kada su prvostepeno osuđeni. Pravosnažna presuda je izrečena 2016. godine.

Prema informacijama Istrage Župljanin je molbu za prijevremeno puštanje na slobodu podnio 28. decembra prošle godine, a Sud u Hagu se nije izjašnjavao o tome do danas. U svojoj molbi je tražio da mu se odobri prijevremeno puštanje na slobodu 11 februara 2023. godine, dan nakon što su mu istekle dvije trećine kazne zatvora. Od tada pa sve do danas Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove nije odlučio o njegovoj molbi.

Župljanin je u molbi naveo da je “spreman da se reintegriše u društvo i da je dobrog zdravlja”. Istakao je da je porijeklom iz mještovite porodice i da je tokom izdržavanja kazne “održavao dobre veze sa zatvorenicima, bez obzira na njihovu nacionalnost”.

Vlasti Republike Srpske, prema informacijama Istrage, planiraju da njihovi zvaničnici u Vijeću ministara BiH i sigurnosnim institucijama BiH potpišu garancije koje bi mogle biti bitne za odluku o prijevremenom puštanju na slobodu.

Stojan Župljanin kaznu izdržava u zatvoru u Poljskoj.

https://istraga.ba/ratni-zlocinac-stoja ... g-krvnika/

[Mr.Sojic]

Truhne li ovo ratno-zločinačko-pašče još u zatvoru?

[banjaluka078]

Adil Solo, za kojeg je prije svjedočenja rečeno da ima preko 80 godina, naveo je da je tokom rata proveo 11 i po mjeseci u “Malom logoru“.

“Bilo je svašta. Bilo je najviše u prolazu da palica ‘padne na leđa’, toga je bilo puno puta“, kazao je Solo.

Upitan za osobe koje su ga tukle, svjedok je pojasnio da “nije imao vremena da upoznaje ljude“, ali je slušao kako se međusobno zovu i sjeća se da je bila osoba po prezimenu Bojić. Nakon predočenog zapisnika iz istrage, potvrdio je da je bio i stražar po nadimku Vučko.

Tužiteljica Olivera Đurić mu je predočila i dio iskaza u kojem je rekao da ga je “oko sedam puta” tukao Goran Bojić, a Sudsko vijeće ga je upitalo za ime osobe koja ga je tukla, ali je svjedok kazao da nije znao “kako su se oni zvali“, čuo je samo za prezime Bojić.

Jedan od branilaca je pitao da li mu je neko spomenuo ime Goran tokom saslušanja, na šta je odgovorio da se ne sjeća.

Odbrana Gorana Bojića je upitala svjedoka da li je siguran da se osoba koja ga je zlostavljala zvala Goran Bojić, a Solo je ponovio da ne zna imena i da je “čuo kako se oni između sebe zovu“.

U unakrsnom ispitivanju je naveo i da mu nije bila uskraćena medicinska njega tokom boravka u “Malom logoru“, kao i da ga je posjećivala kćerka koja mu je donosila hranu i odjeću, te Crveni krst.

Optužnica, osim Bojića, tereti Rajka Drljaču, Milića Bućana, Gorana Jorgića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića, Gorana Savića i Duška Drljaču da su, u svojstvu upravnika, zamjenika upravnika i stražara, u periodu od 1992. do 1995. godine počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u VIZ-u “Mali logor” – između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.

Svjedok Atif Karupović je ispričao kako se nakon napada na Čarakovo kod Prijedora 1992. krio po šumama i u konačnici je uhvaćen kada je pokušao preći u Hrvatsku. Pojasnio je da je u Prijedoru, gdje je tučen, bio oko 19 dana, nakon čega je sa grupom ljudi prebačen u “Mali logor“.

“Tu nas je dočekalo u hodniku kao špalir i tu nas je tuklo“, kazao je on.

Svjedok je ispričao i da su uvjeti u ćeliji, gdje je bio smješten, bili loši, a obezbjeđivali su ih čuvari u šarenim uniformama.

Upitan da li su tučeni i drugi zatvorenici, odgovorio je da se noću čuo jauk. Naveo je i da nije poznavao nikoga od stražara.

Karupović je upitan da li je imao kontakt s upravnikom zatvora. Pojasnio je da je to bilo samo jednom.

“Otvorila su se vrata, nisam se uspio okrenuti i dobio sam šamar, ali nisam znao da je on upravnik“, kazao je, dodajući da su mu drugi zatvorenici rekli da se radilo o upravniku i da se mora okrenuti kada on ulazi.

U unakrsnom ispitivanju je potvrdio da je bio ispitivan u jednoj kancelariji, ali se nije mogao sjetiti da li je osoba koja ga je ispitivala bila u civilnoj odjeći. Također je rekao i da se po izlasku iz VIZ-a nije javio doktoru.

Suđenje će se nastaviti 12. januara 2024. godine.

https://detektor.ba/2023/12/22/drljaca- ... o-ledjima/

[banjaluka078]

Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH podigao je optužnicu protiv Slobodana Savića zv. "Zenica" rođenog 1970. godine u Zenici, zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, počinjenih u Vojno-istražnom zatvoru Banjaluka zvani Mali logor, u razdoblju od aprila 1994. do decembra 1995. godine, saopćilo je Tužiteljstvo BiH.

Optuženi je imao svojstvo stražara u navedenom objektu, a počinjeni zločini odnose se na premlaćivanja, zlostavljanja i druga nečovječna djela koja su počinjena nad više žrtava, civila i ratnih zarobljenika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Navode optužnice tužiteljstvo će dokazivati iskazima znatnog broja svjedoka, među kojima i žrtava koje su bile u zatočenju u ovom objektu, kao i prilaganjem više stotina dokaznih materijala.

Optuženi se tereti za kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Optužnica je upućena na potvrđivanje Sudu BiH, dodaje se u saopćenju.

[sinuhe]

Jedva punoljetni da su bili i nepoznati likovi. Vjerovatno ni svi nisu iz BL. Na kajaku izbrisana tema prosle godine jer nema poznatih u optuznici.

[banjaluka078]

Jedva punoljetni da su bili i nepoznati likovi. Vjerovatno ni svi nisu iz BL. Na kajaku izbrisana tema prosle godine jer nema poznatih u optuznici.

Zar Kajak još postoji?
Do optužnice potvrđene pred sudom, tj. početka suđenja nije tako lako doći, da se uopšte prođe nivo tužilaštva u kojem tužilac neće donijeti famoznu odluku o neprovođenju istrage (OJT BL je apsolutni rekorder u BiH po broju takvih odluka!)ili ostaviti spis beskonačno dugo u ladici, ili bar dovoljno dugo da nestanu dokazi, svjedoci, okrivljeni... Pa da se uzmu sve izjave, oštećeni/svjedoci su često u inostranstvu, prikupe materijalni dokazi, izbjegnu politički uticaji... Pa se pošalje sudu na potvrđivanje, pa se čak i u toj fazi donese odluka o obustavljanju....nekad se gurnu ovi anonimusi da se pokaže da se ipak nešto radi...
Svaki put kad BL Okružni sud, koji sudi ratne zločine, ima takav predmet i presudu, pravosnažnu, pozitivno se iznenadim. Dok ne vidim kako su sramno male kazne.

[banjaluka078]

Detektor
SUĐENJE
Drljača i ostali: Jauci iz ćelija “Malog logora”
Jasmin Begić12. januara 2024.16:00
Na suđenju za zločine počinjene u Vojno-istražnom zatvoru (VIZ) “Mali logor” u Banjoj Luci, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine su pričali o zatvaranjima i premlaćivanjima, koji su bili svakodnevnica zatvorenika.
Rajko Drljača, Foto: BIRN BiH
Sadika Cerić je ispričala kako je iz porodične kuće u Prijedoru odvedena kombijem u zatvor “Tunjice”, a odatle u “Mali logor”, gdje je smještena u malu ćeliju. Rješenje o lišenju slobode nije dobila, ali joj je po službenoj dužnosti određen advokat, koji je rekao, kako je kazala, da ne može ništa učiniti.

Na pitanje tužiteljice Olivere Đurić ko je bio upravnik u “Malom logoru”, odgovorila je – “Rajko Drljača”.

“Pitala sam upravnika, kada me primio, da mi dozvoli da radim. Rekao mi je da ne može dozvoliti jer se zbog optužnice za špijunažu ne mogu kretati”, kazala je Cerić i navela da je njegova kancelarija bila u prizemlju, gdje i njena ćelija.

Cerić je ispričala da je čula jauke iz ćelije pored njene, a da je sa sprata čula kako ljude tjeraju da pjevaju. Hranu je dobijala kroz metalni otvor na vratima, a nuždu je vršila u jednu kantu.

Rekla je da ona nije bila fizički zlostavljana, nego je čula kroz otvor da svakodnevno zlostavljaju i tuku druge. Ponekad je s njom u ćeliji bila još jedna žena i njih dvije su imale krevete, dok su drugi spavali na spužvama ili na podu.

Na pitanje tužiteljice o stražarima, svjedokinja je kazala da joj je ostao upečatljiv Draško Radusinović, koji joj je bio elegantan, spomenula je i Boru, za kojeg su joj rekli da je bio okrutan i koji je njoj kazao da je oženjen njenom bivšom učenicom, te stražare pod nadimcima Brko, Lazo, Vučko i Zenica.

Cerić je navela kako je u “Mali logor” dovedena u februaru 1995. godine, kao i da je tu ostala do januara 1996. i da ima teške zdravstvene posljedice.

Na pitanje Odbrana, svjedokinja je potvrdila da je Borislav Milaković stražar Boro, koji je u zatvoru bio drzak i vrijeđao ljude, te da su se nakon rata sreli u Banjoj Luci. Za Draška Radusinovića je kazala da se ne sjeća da joj je ovaj optuženi ikada rekao ružnu riječ, ali da je u njegovoj smjeni dolazilo do velikh problema. Navela je i kako joj je Gojko Soldat jedne prilike ubacio narandžu u ćeliju.

Optužnica tereti Rajka Drljaču, Milića Bućana, Gorana Jorgića, Gorana Bojića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića, Gorana Savića i Duška Drljaču da su, u svojstvu upravnika, zamjenika upravnika i stražara, u periodu od 1992. do 1995. godine počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Vojno-istražnom zatvoru zvanom “Mali logor” – između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.

Amir Okanović je ispričao kako su on i brat odvedeni u zatvor “Tunjice”.

“Dobili smo batine na ulazu u ‘Tunjice’, a prije toga smo pretučeni u policiji. U Tunjicama sam bio deset-petnaest dana, odatle sam prebačen u ‘Mali logor’”, kazao je Okanović i dodao da nije dobio nikakvo rješenje, te da je tu doveden u jesen 1992. godine.

Ispričao je kako je u “Malom logoru” bio četiri mjeseca, te da je svakodnevno tučen. U manjim ćelijama je bilo po pet-šest, a u većim između 15 i 20 ljudi. Rekao je kako su dobijali neku hranu, da su spavali na dekama, a da medicinsku pomoć nisu dobijali i da je bio u ćeliji s čovjekom kojem su odrezali uši.

Okanović je kazao kako su ispitivanja vršena u kancelariji na spratu, da je to radio manji deblji čovjek i da su za to vrijeme tučeni. Rekao je kako glavu nisu smjeli podići. Dodao je kako su mu u zatvoru polomljena rebra. Naveo je kako je bio optužen da je organizovao pobunu u Banjoj Luci, te da su ga jednom vodili na sud. Krajem januara 1993. je izašao iz zatvora.

Suđenje se nastavlja 26. januara.