Ramzess Veliki wrote:Ramzess Veliki wrote:Repetitor wrote:Nije to. Kuca od tunela je kuca rahmetli Dzeme Slobode. Onaj sto ga nikad nisu nasli. Covjek nastradao ni kriv ni duzan,kad su ga 5 maja odveli.
Skladiste je bilo nekih 100tinjak metara nize,prema naselju. Ili ako znas kuda smo ulazili UN-u u hangare.
https://www.photobox.co.uk/my/photo/ful ... 1129800812
Kuca oznacena crvenim kvadratom je lokacija gdje si ti pokupio tu vrecu.Mozda neko zaboravio ili donio tu,ne znam.
Skladiste je bilo u kuci oznacena crvenim trokutom.Sada tu nema nista osim temelja za neki objekat i skladiste rent a car-a. Nekada su bile dvije kuce,jedna stara i jedna prije rata napravljena.U toj novoj je bilo skladiste.
Tu je poginuo jedan izuzetan momak,S.H. Snajper ga u glavu pogodio na puskarnici.
Izvini, nisam siguran da li je ovo odgovor na moj post?
Vidim da neces da odgovoris pa da ti ja odgovorim.
Jednom za sva vremena da se o toj kuci sa kafom ne izmisljaju kojekakve price jer sam cuo da su razni PRVI usli u tu kucu, i sjedio sam sa tim PRVIM i slusao lazi na moje usi.
Evo kako se to desilo:
Gadafi je jednu noc samo uletio u nasu bazu (Samostalni Izvidjacko - diverzantski vod sa Dobrinje, zvani Izvidjaci, snajperisti ili Gadafijevi) i rekao "Uzmite puske, idemo..." - nije rekao ni gdje ni zasto. Bilo je oko 2 ujutru. Presli preko ceste otprilike gdje je kuca gdje se sada ulazi u tunel, i krenuli desno kucu po kucu. Nije bilo nikoga. Kako nam je Gadafi objasnio, cuo je od nasih boraca na toj liniji da su upratili da je zadnja agresorska smjena ostala jako dugo tu i da su se pobunili jer ih nisu smijenili i samo napustili polozaje. Tako je Gadafiju palo na pamet da uletimo dok se cete ne reorganizuju. Mislim da komanda brigade nije za ovo uopce znala jer su nas poslije par dana razvalili nasi minobacaci sa Mojmila, o tome cu poslije.
Posljednja kuca u koju smo usli bila je dijagonalno preko ceste od garaze koja je i danas tu, a nalazi se na ulazu u aerodromsko lijevo nakon aerodromske kapije. Mozda je to ta nova, mozda je prije nje bila stara kuca koja je bila poravnata tenkovskim granatama, bio je mrak, tu drugu kucu, staru, nisam vidjeo. Usli smo preko merdevina na terasu pa preko sprata u prizemlje. Imali smo srece jer je u garazi prekoputa bilo mitraljesko gnijezdo. Vjerovatno nas niko nije ocekivao pa nisu pazili. Kad smo sisli u prizemlje, imali smo problem kako uci u poslovni prostor koji je bio okrenut prema cetnicima ulazom, pa smo u mraku poceli da stemamo zid, sto tise da nas ne otkriju. To je jako sporo islo, a do zore smo probili jedva da mozemo pogledati u poslovni prostor. Kad je svanulo, Dino Debeli je stemao tu rupu, ,i progovorio: - "Ljudi ... bogatstvo!"
Pogledali smo kroz rupu i vidjeli skladiste brazilske sirove kafe u vrecama po 50 kg. Otprilike dvije tone kafe. Nastavili smo stemanje tog zida u tisini dok nismo usli u poslovni prostor. Mislili smo sta da radimo sa tom kafom, i odlucili da napravimo grudobrane. Poslije nekoliko dana smo dobili jednu zolju kroz prozor koja je udarila u vrece sa kafom, od ekslpozije smo imali divan miris przene kafe.
Kako nam komanda nije slala nikakvu pomoc u ljudstvu, ostali smo tu i u obliznjim kucama samoorganizovano. Zatim nas je nasa artiljerija zasula iz minobacaca jer su mislili da su jos uvijek cetnici tu, Refa je dobio geler ali na rikoset, iscupao ga rukom iz butine. Zvali komandu da obustave vatru.
Dogovorili smo se da organiziramo smjene sami, i nakon tri dana smo Safet Sajo i ja krenuli u naselje, ostali Refa, Munja, Debeli I Mile Tromblon koliko se sjecam, tad je I Kastra mislim dosao kod nas, ponijeli jednu transportnu vrecu kafe u bazu, i po jedan mali vojni ranac kafe za kuce. Kad smo dosli do nase straze, momci nas zaustave, i prvo pitaju sta imamo u rancima. Ja im mrtav hladan kazem - "Kafa ..."
Oni zinuli - Lazes ...
- Ne lazem, evo da vam otvorim ... tajac - Vidi kafa ... odakle?
- Iz zadnje kuce, mozete slobodno.
Sutradan je nastala jagma za tu kafu, ja vise tu nisam dolazio pa ne znam ko je sve dosao, cuo sam da su Mambe prve nahrupile iz grada. Odjednom su svi htjeli da drze tu polozaj. Navodno da se poslije pojavio i vlasnik skladista, dosao sa kamionom i potovario kafu i odvukao u grad, da li je to bio pravi vlasnik ili neko drugi to ne znam.
Sljedeci put kad sam boravio u toj kuci kafe odavno vise nije bilo.
Bila je druga naredba. Odbiti napad. Poslao Gadafi mene i Semsu, kaze komanda ima informaciju da su nasi diverzanti upali u kasarnu Rajlovac, Ilidza u panici, krenuce u proboj prema Lukavici. Vas dvojica imate zadatak da zadrzite i odbijete proboj tenkovske divizije potpomognute pjesadijskim snagama i snagama MUP Ilidze i Ilijasa i hrpom konvoja sa civilima.
Poslat cemo vam desetak vojnika iz bataljona kao pojacanje.
I tako se Semso i ja opremili za bitku, nosimo po dvije puske, snajperske i automatske, municije tovar, bombe, zolju I tromblone i RAP za komunikaciju.
Pala noc, tisina, nista se ne desava ... nema ni onih iz pojacanja ... cekamo nas dvojica da se nebo otvori od vatre - nista. Samo se zrikavci prce u travi ... "Semso, jebo ovo ... haj'mo mi. Ako ovi krenu nece fleka od nas ostati."
I tako se junacki povucemo ...
Nije se nista desilo, jedna od brojnih dezinformacija u to vrijeme ...
Cuj lika nasao ja vrecu kafe koju je neko zaboravio. Ko jos zaboravlja vrecu kafe kad je kafa bila 200 KM kilo.
Ne prepricavaj sta si cuo od nekoga ako nisi bio.
Imali smo jednom i pripremu akcije koju su francuzi trazili od nas, da upadnemo i zauzmemo aerodrom, oni bi ga predali jer su se bojali da ce cetnici ponovo okupirati aerodrom zbog trke preko piste, kad su nasi (ne moja jedinica, mislim nasi u globalu) prenijeli protivoklope koji su pomogli u Stupskoj bitci. Tad smo u tim kucama cekali naredbu i pratili pistu sa pasivom skinutom sa transportera. Uhvatili jednog svercera koji nas je potkupio sa nekoliko kutija cigara da ga pustimo, I to je sve od te akcije.