Već duže vrijeme imam veliku životnu dilemu. Želio bih otići u Njemačku raditi praksu i ako bude povoljno vrijeme tražiti ostanak. Imam 23 god. i diplomirao sam ekonomiju.. Iskreno da kažem, pucam od energije i želje da nešto napravim u životu. Zamišljam se u raznim situacijama, učim, borim se... Ali, ovo što nam naša BiH radi je strašno!
U BiH nemam priliku dati sve od sebe, uložiti svoju energiju i u određenom životnom razdoblju očekivati uspjeh! Borio sam se, radio prakse i ovdje, predavao za poslove.. Nekako na kraju, nikada dočekati nekoga tko će cijeniti to što se dokazujete! Nikada dočekati nekoga tko je spreman BiH prepustiti mladim ljudima, dati nam priliku osim što nas utišavaju bojeći se istine! Ipak, optimizma mi nikad dosta
Inače, tečno govorim engleski i njemački jezik, s tim što njemački malo slabije pišem. Pitam vas naši Deutschlanderi? Što bi čovjek moga tipa mogao očekivati u Njemačkoj. Imali prilike za život, borbu i napredak.? Što mogu očekivati s diplomom itd. ?Obožavam raditi, upoznavati ljude, baviti se sportom itd. To bi bila olakšica kod moje integracije u njemačko društvo.
Integriran sam ja i u BiH društvo ali bojim se malo i previše
Navikne se čovjek ovdje u BiH na neko mrtvilo. Nosiš se sa situacijom... Ali to što mrzim u našoj državi je ne postojanje reda. Ne postojanje nekih principa i odgovornosti. To što mrzim ne postoji u zemlji u kojoj ja sebe zamišljam. Sad bi neki rekli "kukavica", bježi
itd. Ali nije to kako bih se ja nazvao. Treba biti i hrabar, pa otići i započeti život od 0... Treba biti hrabar pa izaći iz onoga u čemu se čitav život nalaziš. Očekujem pomoč i nadam se optimizmu i kod vas 
nix deutsch nix arbeit a znamo da arbeit macht frei 