Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Vijesti sa cijele zemaljske kugle o dešavanjima u bh. dijaspori, zanimljivosti o drugim državama i slično.
Post Reply
Mlijecni put
Posts: 10
Joined: 10/04/2009 15:56

#201 Re:

Post by Mlijecni put »

uvjek dobar gost wrote:Gledam ove postove i na tren se ufatih kako u stvari zavidim ljudima koji imaju priliku da zive u sistemu. Da bas tako, sistem im nudi mnostvo prilika pitanje je samo hoce li pojedinac biti spreman i voljan iskoristiti priliku ili prilike. Treba samo biti spreman raditi, truditi se ,dokazivati se kontinuirano, nista zelim samo da pozdravim sve koji su u dijaspori, zelim da im cestitam, zelim da i ja jednog dana zivim u takvom jednom sistemu......
slazem se!!! mislim isto da je jedini izlaz nase omladine sada u obrazovanju. mi moramo biti najbolji u onome sto radimo i jedino tako mozemo konkurirati. nema veze jel neko vss ili zanatlija, vazno je biti najbolji u tome. onda, ostvarivati kontakte s nasim ljudima u dijaspori, oni sigurno imaju neke informacije, druge kontakte, mozda bas neko iz bosne da neku ideju koja se moze realizirati.
treba se biti aktivan. nije sve tako crno. iako vecina jeste, al valja traziti tracak svjetlosti. bolje traziti informacije na ovakvim forumima, nego ispijati kafe u ferhadiji :bih:
User avatar
Vares City
Posts: 6965
Joined: 01/02/2008 21:13
Location: 'nonde

#203 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Vares City »

Vratih se u mislima 21 god. u nazad i skontah da sam uspio,...
Dosao sa manjom torbom sa onim najnuznijim i evo okrecem se oko sebe i kontam da ovo sad sto imam ne moze stati ni u 2-3-4 slepera,...
Dosao vozom Sa-Zg-Zurich a sad razmisljam kojim autom da idem na odmor,...

Ne bih na LISTU USPJESNIH, ali je to za mene USPJEH :dance: :bih:
kamen
Posts: 259
Joined: 06/10/2003 00:00

#204 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by kamen »

Vares City wrote:Vratih se u mislima 21 god. u nazad i skontah da sam uspio,...
Dosao sa manjom torbom sa onim najnuznijim i evo okrecem se oko sebe i kontam da ovo sad sto imam ne moze stati ni u 2-3-4 slepera,...
Dosao vozom Sa-Zg-Zurich a sad razmisljam kojim autom da idem na odmor,...

Ne bih na LISTU USPJESNIH, ali je to za mene USPJEH :dance: :bih:

* vares city: dobar ti taj autobus - prodajes li ga ili iznajmljujes barem za "nocne ture"?
User avatar
Vares City
Posts: 6965
Joined: 01/02/2008 21:13
Location: 'nonde

#205 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Vares City »

kamen wrote:
Vares City wrote:Vratih se u mislima 21 god. u nazad i skontah da sam uspio,...
Dosao sa manjom torbom sa onim najnuznijim i evo okrecem se oko sebe i kontam da ovo sad sto imam ne moze stati ni u 2-3-4 slepera,...
Dosao vozom Sa-Zg-Zurich a sad razmisljam kojim autom da idem na odmor,...

Ne bih na LISTU USPJESNIH, ali je to za mene USPJEH :dance: :bih:

* vares city: dobar ti taj autobus - prodajes li ga ili iznajmljujes barem za "nocne ture"?
@kamen,..
Ovaj na slici nije moj,nije na prodaju,to je moj "alat"kojim hljeb posteno zaradujem,...

Ako ti treba nesto za "nocne ture",...imam ja drugu masinu,mozes i iznajmiti ali sa "soferom" :mrgreen:
kamen
Posts: 259
Joined: 06/10/2003 00:00

#206 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by kamen »

Vares City wrote:
kamen wrote:
Vares City wrote:Vratih se u mislima 21 god. u nazad i skontah da sam uspio,...
Dosao sa manjom torbom sa onim najnuznijim i evo okrecem se oko sebe i kontam da ovo sad sto imam ne moze stati ni u 2-3-4 slepera,...
Dosao vozom Sa-Zg-Zurich a sad razmisljam kojim autom da idem na odmor,...

Ne bih na LISTU USPJESNIH, ali je to za mene USPJEH :dance: :bih:

* vares city: dobar ti taj autobus - prodajes li ga ili iznajmljujes barem za "nocne ture"?
@kamen,..
Ovaj na slici nije moj,nije na prodaju,to je moj "alat"kojim hljeb posteno zaradujem,...

Ako ti treba nesto za "nocne ture",...imam ja drugu masinu,mozes i iznajmiti ali sa "soferom" :mrgreen:

* vares: slabo to sve fercera i hvala na ponudi, ali nisam nastran (ako si vec ti u tim vodama)
User avatar
Vares City
Posts: 6965
Joined: 01/02/2008 21:13
Location: 'nonde

#207 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Vares City »

@kamen,...Ti si trazio vozilo za "nocne ture",jel' tako?
Ja da budem fin,ponudih, (doduse ne napisah o kakvom vozilu se radi)....i jos sam "nastran"!
Nemoj tako buraz,koji ceti to q,.....i bas mene nas'o,.....
begkrekovski
Posts: 30
Joined: 21/05/2009 11:26

#208 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by begkrekovski »

pozdravljam dijasporu i sve koji su na blogu aktivni,
jedan od veoma uspjesnih pojedinaca iz bosne cija se djela procijenjuju na desetine tisuca eura.

pogledajte web stranica na google: http://www.suljevic.de
http://www.esad suljevic
http://www.akademija-art.net

weoma interesantno: oddodood.blogspot.com - tema (sve je isto samo mene nema)
oddodood.bloger.ba

pozdrav
User avatar
Sandra N.
Posts: 402
Joined: 06/09/2008 17:24

#209 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Sandra N. »

Misljenja sam da bi se svi Bosanci i Hercegovci iz svih dijelova svijeta trebali prijaviti na

http://bihbusiness.com/

i registrovati, i medjusobno uvezati i poslovati zajedno.
dina_m
Posts: 11
Joined: 04/06/2009 21:35

#210 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by dina_m »

Prvi Bosanac u Bijeloj kući
Kada je Mensur Muhamedagić u veljači 1998. s roditeljima i sestrom stigao u Chicago iz izbjegličkog centra Postojna u Sloveniji, sigurno ni sanjao nije da ce 11 godina poslije raditi u Bijeloj kući u Washingtonu.

Mensur je danas izuzetno uspješan mladić s diplomom Sveučilišta Illinois u Chicagu, i to smjerova ekonomija i političke znanosti, i s dva tjedna radnog iskustva u najmoćnijoj kuci na svijetu.

Ako nije prvi, 24-godišnji Cazinjanin sigurno je jedan od rijetkih Bosanaca koji je ikada bio angažiran u Bijeloj kući.

Zaposlen je u odjeljenjima "White House Operations" (WHO) i "Office of Management and Administration" (OMA), odnosno u Uredu za menadžment i administraciju.

Ako ga je netko vec pomenuo, oprostite.

Inace muz mi radi za jednog Bosnjaka, covjek je blago receno milioner, a nije ni doktor ni profesor niti mislim da je fakultetski obrazovan,a jedan je od najuspjesnih ljudi s nasih prostora u USA.
Mummi Troll
Posts: 7
Joined: 21/03/2009 18:15

#211 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Mummi Troll »

Cudi me da niko do sada nije spomenuo naseg hemicara, Dr. Emina Sofica i veoma uspjesnog gitaristu Denisa Azabagica.
User avatar
Vares City
Posts: 6965
Joined: 01/02/2008 21:13
Location: 'nonde

#212 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Vares City »

Mummi Troll wrote:Cudi me da niko do sada nije spomenuo naseg hemicara, Dr. Emina Sofica i veoma uspjesnog gitaristu Denisa Azabagica.
Dr. Soficu duboki naklon :dance: :thumbup: ,....Doktor bilo cega,al' DOKTOR,..Svaka cast :?: ...I to jos HEMIJE :shock:
Ako je i gosp. Azabagic dr. za gitaru,..al' vidim da nije,radije cu se pokloniti nekom rudaru u Brezi,Kaknju,Zenici,Tuzli,... :dance:
Mummi Troll
Posts: 7
Joined: 21/03/2009 18:15

#213 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Mummi Troll »

Vares City wrote:
Mummi Troll wrote:Cudi me da niko do sada nije spomenuo naseg hemicara, Dr. Emina Sofica i veoma uspjesnog gitaristu Denisa Azabagica.
Dr. Soficu duboki naklon :dance: :thumbup: ,....Doktor bilo cega,al' DOKTOR,..Svaka cast :?: ...I to jos HEMIJE :shock:
Ako je i gosp. Azabagic dr. za gitaru,..al' vidim da nije,radije cu se pokloniti nekom rudaru u Brezi,Kaknju,Zenici,Tuzli,... :dance:
Rudarima svaka cast ali svejedno mislim da mi trenutno nemamo boljeg gitaristu od gospodina Azabagica koji je u svojoj kategoriji sigurno jedan od najboljih gitarista danasnjice.
User avatar
banjaluka078
Posts: 13038
Joined: 16/01/2007 23:38

#214 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by banjaluka078 »

Možda njihova imena nisu poznata i zvučna, mnogi tek počinju svoje živote odraslih ljudi, ali meni su oni više nego uspješni...djeca banjalučkih prognanika širom svijeta, otrgnuti iz svojih domova i života, sada diplomiraju, magistriraju, doktoriraju:
http://slikeinovosti.blogspot.com/search/label/diploma
http://slikeinovosti.blogspot.com/searc ... dja%20raja
Davor, the rocket scientist: http://slikeinovosti.blogspot.com/2007_ ... chive.html , http://blraja.com/blog/novip/devet.htm
Master.DKP
Posts: 351
Joined: 05/04/2008 22:49

#215 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Master.DKP »

The beautiful refugee from Bosnia who clinched the £7.3bn deal that saved Barclays


By LAURA COLLINS and ELIZABETH SANDERSON

Last updated at 8:03 AM on 05th July 2009



In glittering diamonds worth millions, white fur and a dress that showed off her enviable figure to its best, it was little wonder that she turned heads as she arrived at the high society party in London.

This is Diana Jenkins, 36-year-old wife of multi-millionaire Barclays Bank executive Roger and a woman who seems born to be in the spotlight.

Her Scottish husband is more retiring. ‘I don’t want to be out and about. I guard my privacy,’ the 52-year-old says.

Perhaps that’s why he credited his wife with charming the Qatari royal family into parting with £7.3billion last December.


Glamourous: Diana Jenkins escaped the terrors of the Sarajevo siege to find love and wealth in Britain

The Middle East investment deal rescued his employer Barclays at the height of the credit crunch.

Certainly it was a deal that thrust them both – he reluctantly, she exuberantly – into the public eye. But it is Diana who has stayed there.

In recent months, she has emerged not only as an enthusiastic party-giver and goer but as a social networker with a startling ability to persuade the great and the good to part with their money for a good cause.

She masterminded a party at the couple’s £30million home in Berkeley Square, Mayfair.

With a guest list including George Clooney, Matt Damon, Sir Michael Caine, Bono, Scarlett Johansson and the Duchess of York, the event helped raise £10million for Darfur’s refugees.

She persuaded Justin Timberlake to sing two weeks ago at Sir Elton John’s annual summer party for his AIDS charity, held at his £30million Windsor home.

Diana sponsored the event.

True, she may have lost a little dignity when pictured days earlier taking a tumble out of Guy Ritchie’s Mayfair pub, The Punchbowl, with Timberlake, having discussed his contribution to the party until the small hours. But her dazzling social prowess remained intact.

Yet despite an impressive list of famous contacts and a flurry of paparazzi shots, little is known about the glamorous woman who has burst on to the social scene in a dizzying blend of charity and celebrity.

And Diana has never given her own account – until now.


A-list philanthropist: Multi-millionaire Barclays banker Roger Jenkins

Today, she describes her remarkable journey from Bosnia to Barclays. She tells of her love for the husband who was, she admits, her first ‘real friend’ in this country.

And she reveals the heartbreak that lies behind her philanthropy.

She says: ‘I grew up in Bosnia in a very loving family. My mum and dad were amazing and I was very close to my younger brother, Irnis.

'It was a very happy childhood and then the war came and everything that came after it was a shock. Everything that happened in my life after that was really a reaction to that. I was just trying to survive.’

She was born Sanela Dijana Catic to middle-class Muslim parents in Alipasin Poye, a grim concrete complex of communist-style blocks four miles south of Sarajevo.

Her father was an economist with a publishing firm called Svjetlost.

She graduated from the University of Sarajevo with a degree in economics and social engineering.

The future should have been bright.

Then war with Serbia tore the country apart. For four years, Sarajevo, once part of Yugoslavia, endured the longest military siege in modern history.

Fifteen thousand residents died – at least 1,500 were children. Diana recalls: ‘We had no food and no electricity.

My dad and my brother couldn’t get out and my mother wouldn’t leave without them. My dad was begging me to run for my life because I was a girl.

‘War was raging and I was escaping through barricades, walking, buses, whatever I could find. I made it to Croatia and once I was there there were Bosnian refugees everywhere.

‘I was living off charity, off any help I could get. Every day it seemed I would hear my friend had died, my uncle was dead, my first cousin was dead. I would just hear of people dying all the time.

‘Then I lost contact with my parents. I was dead inside.’

Diana, who speaks rapidly in accented English, pauses at the memory of that frightening and isolating time.

She continues: ‘In 1993, I headed to London. I didn’t know anybody,

'I couldn’t speak English, I had no money. I reported myself to the Home Office and they gave me a piece of paper and I tried to figure out what to do.

‘I was in Brixton but I went round looking for jobs everywhere. I was cleaning, I was selling jewellery, I was a sales assistant, I was working in restaurants.

'I did anything really just to survive and to work. I had a degree in Sarajevo but that was useless in London so I had to start all over again. But I was optimistic. I wanted to work hard. I wanted to get my parents and my brother out.’

However difficult that period, she was determined to make something of her life and bring her family to London.

‘I went to night school for classes in English and then I went to computer school. I applied for a scholarship to City University but I was turned down.

'I did pass the acceptance test so I had to work while I put myself through
university.

'At City I studied computer science and got an honours degree.’



The end of Sanela and the beginning of Diana

But her dreams of rescuing her family were not to be – not entirely, at any rate.

Quietly, Diana says: ‘In 1995, I found out that my brother was dead. That was the end of me. That’s when I changed my name to Diana because I wanted not to exist any more. Because it was unbearable.’

Irnis was killed eight days before the end of the war and just short of his 21st birthday.

His sister says: ‘To this day, I’ve never been in therapy about it.

'I have figured out my own way.’

That way of coping is ‘to keep going. To help people that need your help. To look at the bright side’.

It took a long time for Diana to feel able to do that or, she admits, to return to her homeland.

‘Really,’ she reflects, ‘I was at a point in my life where I needed stability. I needed somebody who would understand.’

It was then that she met Roger Jenkins at the Barbican gym in the City.

An appropriate meeting place perhaps for a man who, in his youth, was an international sprinter.

His brother David represented Scotland and won a silver medal at the Munich Olympics in 1972 but left the sport in disgrace when his role in a steroid-muggling ring earned him a prison sentence.


Sporting youth: Roger, left, and brother David were sprinters. David won silver at the 1972 Olympics

When Diana met Roger Jenkins, he was living alone in a rented apartment.

He had separated from his wife, Catherine McDowell, a fellow Barclays banker whom he met when they were trainees in 1978.

Diana jokes: ‘It was perhaps more instant attraction for him than me. He’s a very, very nice man. What people don’t understand, I think, is that Roger really was, you could say, nobody when we met.

'He was not this very wealthy man. He was my first friend in England really.’

The couple married in 1999 and on the rare occasions Jenkins comments on his now considerable fortune he credits Diana with having helped to smooth his path to a number of lucrative deals.

She, he claims, possesses the social skills he lacks. It was her cultivation of a relationship with the wife of Sheik Hamad Al-Thani, the prime minister of Qatar, that helped to secure the £7.3billion Middle Eastern investment to the 300-year-old bank.

‘She’s my consigliere and counsellor,’ he once said. ‘And she knows a lot of people.’

Today, her husband spends his time in private jets working on complex corporate tax deals for Barclays.

He operates in an area of banking known in the City as tax arbitrage and has acquired the nickname Roger ‘the Dodger’ for his mastery of a practice called ‘double dipping’, which exploits the differences between the world’s tax systems to minimise the exposure of corporations and wealthy individuals to HM Revenue and Customs.

He is the highest-paid employee of a FTSE 100 company ever, earning an estimated £75million in 2005 alone.

According to Diana: ‘Roger is very quiet. He’s very stable and very supportive. I sometimes have to force him to open the door to new opportunities. He’s not about instinct, whereas I do my things almost in a cowboy, wild way. We’re opposites. But they attract don’t they?’

It is a formula which seems to work even if their lives are often spent in different countries.



International philanthropist and mother-of-two

After ten years of marriage and two children – Innis, eight, and Eneya, five – Diana spends much of the year with the children at a £5million mansion in Malibu, while Roger jets around the world brokering deals or at their Mayfair home.

And while he insists they are ‘very down to earth people’, those who know Diana well say she enjoys the social scene in California every bit as much as she does in London.

Diana says: ‘I love London, I love California, I love Sarajevo...all for different reasons. I like to move around as much as I can.’

In America, Diana has made something of a name for herself for roping Hollywood A-listers into her philanthropic projects.

In 2006, she and Deborah Anderson, the British-born photographer daughter of Jon Anderson – singer with Seventies band Yes – collaborated on a glossy celebrity photographic book, Room 23.

Diana charmed a host of stars such as Donald Sutherland, Cindy Crawford, George Clooney and the singer Kid Rock to have their pictures taken in the Peninsula Hotel, Beverly Hills, for the book, in aid of charity.

But while it is the star-studded work which has brought Diana her current profile – one with which she says she is not entirely comfortable – the roots of her philanthropy lie in Bosnia and in a foundation she set up without great fanfare or publicity.

She says: ‘If I’d had $5,000 to send to somebody in 1995 to get my brother out, he would still be alive.

'You realise when you have money, if you try to work hard that means you can help people – your parents, your kids. My kids will never be where I was.’

Diana adds: ‘I brought my parents to live with me in 1997. They were devastated after the war. And really I started my family early because I knew that when I had a baby it would give them a desire for life. Then, when I gave birth to my daughter, I nearly lost her because she needed emergency intervention.

'That same time, eight babies in Sarajevo died. My daughter is healthy and wonderful but if the same thing had happened in Sarajevo she would probably have died.‘


Childhood home: The grim communist-style blocks in a Sarajevo suburb where Diana was born and raised

She lived because I could afford hospital and doctors. That’s when I realised that apart from myself and my family, I had to do something else. I had to go back to Bosnia.

‘It was painful. I didn’t want to have anything to do with that country at the time. I felt it had cost me everything. But that’s how it all started.’

With two of her brother’s friends, twins Adnan and Admin Pasic, 36, Diana established the Irnis Catic Foundation.

She quietly donated machines and incubators for all the babies at the University of Sarajevo Medical Centre.

Her donation of €280,000 (£240,000 now) was the single biggest personal donation it has ever received.

She and Jenkins donated £3million to the UCLA School of Law to create a clinic on international justice aimed at helping courts trying Balkan war criminals, while Diana is an honorary adviser to the Bosnian president Dr Haris Silajdzic.

Dr Silajdzic says: ‘She is a remarkable woman. The clinic’s work is part of the healing process of our country. The work they do is crucial. We don’t want to dwell on what happened but we must consider the past in order to create a normal future. That is why the work she does is so important.’

Diana says: ‘Bosnia has still not recovered and I have to help in any way I can. We must not forget it. I have to remember it but also to move on.

‘The reason you see this image of me is because I wanted to be that girl. I didn’t want people to feel sorry for me. I didn’t want people to look at me like I’m just some poor Bosnian refugee.

‘We are very different, Roger and me. I live every day like it’s the last. I want to see the world and do everything I can. Every night I go to bed and think, “What have I achieved?”

‘Roger is very stable and supportive and kind. I make life entertaining for him, I guess.’

Additional reporting by Angella Johnson
User avatar
Vares City
Posts: 6965
Joined: 01/02/2008 21:13
Location: 'nonde

#216 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Vares City »

Mummi Troll wrote:
Vares City wrote:
Mummi Troll wrote:Cudi me da niko do sada nije spomenuo naseg hemicara, Dr. Emina Sofica i veoma uspjesnog gitaristu Denisa Azabagica.
Dr. Soficu duboki naklon :dance: :thumbup: ,....Doktor bilo cega,al' DOKTOR,..Svaka cast :?: ...I to jos HEMIJE :shock:
Ako je i gosp. Azabagic dr. za gitaru,..al' vidim da nije,radije cu se pokloniti nekom rudaru u Brezi,Kaknju,Zenici,Tuzli,... :dance:
Rudarima svaka cast ali svejedno mislim da mi trenutno nemamo boljeg gitaristu od gospodina Azabagica koji je u svojoj kategoriji sigurno jedan od najboljih gitarista danasnjice.
Ma 'nako ja ,....

A i nisu mu ruke za rudnika :mrgreen:
User avatar
bubavi1
Posts: 588
Joined: 28/09/2008 20:32
Location: Francuska

#217 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by bubavi1 »

Bolest naseg naroda, ZAVIDNOST.
Dosta naseg naroda ne shvata da je trud i adaptacija u tudji svijet rjesenje za uspjeh.
A oni samo kontaju kako bi i oni uspjeli vani. Ko moze u BIH moze i vani, samo treba ukljuciti klikere.
A nasima je da se zavale vani pa da traze na gradjevini ili na ciscenju...e nemoze se tako!!
User avatar
Nosferatu
Posts: 2157
Joined: 04/08/2006 03:34
Location: Give me your tired, your poor, Your huddled masses yearning to breathe free

#218 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Nosferatu »

Master.DKP wrote:The beautiful refugee from Bosnia who clinched the £7.3bn deal that saved Barclays


By LAURA COLLINS and ELIZABETH SANDERSON

Last updated at 8:03 AM on 05th July 2009



In glittering diamonds worth millions, white fur and a dress that showed off her enviable figure to its best, it was little wonder that she turned heads as she arrived at the high society party in London.

This is Diana Jenkins, 36-year-old wife of multi-millionaire Barclays Bank executive Roger and a woman who seems born to be in the spotlight.

Her Scottish husband is more retiring. ‘I don’t want to be out and about. I guard my privacy,’ the 52-year-old says.

Perhaps that’s why he credited his wife with charming the Qatari royal family into parting with £7.3billion last December.


Glamourous: Diana Jenkins escaped the terrors of the Sarajevo siege to find love and wealth in Britain

The Middle East investment deal rescued his employer Barclays at the height of the credit crunch.

Certainly it was a deal that thrust them both – he reluctantly, she exuberantly – into the public eye. But it is Diana who has stayed there.

In recent months, she has emerged not only as an enthusiastic party-giver and goer but as a social networker with a startling ability to persuade the great and the good to part with their money for a good cause.

She masterminded a party at the couple’s £30million home in Berkeley Square, Mayfair.

With a guest list including George Clooney, Matt Damon, Sir Michael Caine, Bono, Scarlett Johansson and the Duchess of York, the event helped raise £10million for Darfur’s refugees.

She persuaded Justin Timberlake to sing two weeks ago at Sir Elton John’s annual summer party for his AIDS charity, held at his £30million Windsor home.

Diana sponsored the event.

True, she may have lost a little dignity when pictured days earlier taking a tumble out of Guy Ritchie’s Mayfair pub, The Punchbowl, with Timberlake, having discussed his contribution to the party until the small hours. But her dazzling social prowess remained intact.

Yet despite an impressive list of famous contacts and a flurry of paparazzi shots, little is known about the glamorous woman who has burst on to the social scene in a dizzying blend of charity and celebrity.

And Diana has never given her own account – until now.


A-list philanthropist: Multi-millionaire Barclays banker Roger Jenkins

Today, she describes her remarkable journey from Bosnia to Barclays. She tells of her love for the husband who was, she admits, her first ‘real friend’ in this country.

And she reveals the heartbreak that lies behind her philanthropy.

She says: ‘I grew up in Bosnia in a very loving family. My mum and dad were amazing and I was very close to my younger brother, Irnis.

'It was a very happy childhood and then the war came and everything that came after it was a shock. Everything that happened in my life after that was really a reaction to that. I was just trying to survive.’

She was born Sanela Dijana Catic to middle-class Muslim parents in Alipasin Poye, a grim concrete complex of communist-style blocks four miles south of Sarajevo.

Her father was an economist with a publishing firm called Svjetlost.

She graduated from the University of Sarajevo with a degree in economics and social engineering.

The future should have been bright.

Then war with Serbia tore the country apart. For four years, Sarajevo, once part of Yugoslavia, endured the longest military siege in modern history.

Fifteen thousand residents died – at least 1,500 were children. Diana recalls: ‘We had no food and no electricity.

My dad and my brother couldn’t get out and my mother wouldn’t leave without them. My dad was begging me to run for my life because I was a girl.

‘War was raging and I was escaping through barricades, walking, buses, whatever I could find. I made it to Croatia and once I was there there were Bosnian refugees everywhere.

‘I was living off charity, off any help I could get. Every day it seemed I would hear my friend had died, my uncle was dead, my first cousin was dead. I would just hear of people dying all the time.

‘Then I lost contact with my parents. I was dead inside.’

Diana, who speaks rapidly in accented English, pauses at the memory of that frightening and isolating time.

She continues: ‘In 1993, I headed to London. I didn’t know anybody,

'I couldn’t speak English, I had no money. I reported myself to the Home Office and they gave me a piece of paper and I tried to figure out what to do.

‘I was in Brixton but I went round looking for jobs everywhere. I was cleaning, I was selling jewellery, I was a sales assistant, I was working in restaurants.

'I did anything really just to survive and to work. I had a degree in Sarajevo but that was useless in London so I had to start all over again. But I was optimistic. I wanted to work hard. I wanted to get my parents and my brother out.’

However difficult that period, she was determined to make something of her life and bring her family to London.

‘I went to night school for classes in English and then I went to computer school. I applied for a scholarship to City University but I was turned down.

'I did pass the acceptance test so I had to work while I put myself through
university.

'At City I studied computer science and got an honours degree.’



The end of Sanela and the beginning of Diana

But her dreams of rescuing her family were not to be – not entirely, at any rate.

Quietly, Diana says: ‘In 1995, I found out that my brother was dead. That was the end of me. That’s when I changed my name to Diana because I wanted not to exist any more. Because it was unbearable.’

Irnis was killed eight days before the end of the war and just short of his 21st birthday.

His sister says: ‘To this day, I’ve never been in therapy about it.

'I have figured out my own way.’

That way of coping is ‘to keep going. To help people that need your help. To look at the bright side’.

It took a long time for Diana to feel able to do that or, she admits, to return to her homeland.

‘Really,’ she reflects, ‘I was at a point in my life where I needed stability. I needed somebody who would understand.’

It was then that she met Roger Jenkins at the Barbican gym in the City.

An appropriate meeting place perhaps for a man who, in his youth, was an international sprinter.

His brother David represented Scotland and won a silver medal at the Munich Olympics in 1972 but left the sport in disgrace when his role in a steroid-muggling ring earned him a prison sentence.


Sporting youth: Roger, left, and brother David were sprinters. David won silver at the 1972 Olympics

When Diana met Roger Jenkins, he was living alone in a rented apartment.

He had separated from his wife, Catherine McDowell, a fellow Barclays banker whom he met when they were trainees in 1978.

Diana jokes: ‘It was perhaps more instant attraction for him than me. He’s a very, very nice man. What people don’t understand, I think, is that Roger really was, you could say, nobody when we met.

'He was not this very wealthy man. He was my first friend in England really.’

The couple married in 1999 and on the rare occasions Jenkins comments on his now considerable fortune he credits Diana with having helped to smooth his path to a number of lucrative deals.

She, he claims, possesses the social skills he lacks. It was her cultivation of a relationship with the wife of Sheik Hamad Al-Thani, the prime minister of Qatar, that helped to secure the £7.3billion Middle Eastern investment to the 300-year-old bank.

‘She’s my consigliere and counsellor,’ he once said. ‘And she knows a lot of people.’

Today, her husband spends his time in private jets working on complex corporate tax deals for Barclays.

He operates in an area of banking known in the City as tax arbitrage and has acquired the nickname Roger ‘the Dodger’ for his mastery of a practice called ‘double dipping’, which exploits the differences between the world’s tax systems to minimise the exposure of corporations and wealthy individuals to HM Revenue and Customs.

He is the highest-paid employee of a FTSE 100 company ever, earning an estimated £75million in 2005 alone.

According to Diana: ‘Roger is very quiet. He’s very stable and very supportive. I sometimes have to force him to open the door to new opportunities. He’s not about instinct, whereas I do my things almost in a cowboy, wild way. We’re opposites. But they attract don’t they?’

It is a formula which seems to work even if their lives are often spent in different countries.



International philanthropist and mother-of-two

After ten years of marriage and two children – Innis, eight, and Eneya, five – Diana spends much of the year with the children at a £5million mansion in Malibu, while Roger jets around the world brokering deals or at their Mayfair home.

And while he insists they are ‘very down to earth people’, those who know Diana well say she enjoys the social scene in California every bit as much as she does in London.

Diana says: ‘I love London, I love California, I love Sarajevo...all for different reasons. I like to move around as much as I can.’

In America, Diana has made something of a name for herself for roping Hollywood A-listers into her philanthropic projects.

In 2006, she and Deborah Anderson, the British-born photographer daughter of Jon Anderson – singer with Seventies band Yes – collaborated on a glossy celebrity photographic book, Room 23.

Diana charmed a host of stars such as Donald Sutherland, Cindy Crawford, George Clooney and the singer Kid Rock to have their pictures taken in the Peninsula Hotel, Beverly Hills, for the book, in aid of charity.

But while it is the star-studded work which has brought Diana her current profile – one with which she says she is not entirely comfortable – the roots of her philanthropy lie in Bosnia and in a foundation she set up without great fanfare or publicity.

She says: ‘If I’d had $5,000 to send to somebody in 1995 to get my brother out, he would still be alive.

'You realise when you have money, if you try to work hard that means you can help people – your parents, your kids. My kids will never be where I was.’

Diana adds: ‘I brought my parents to live with me in 1997. They were devastated after the war. And really I started my family early because I knew that when I had a baby it would give them a desire for life. Then, when I gave birth to my daughter, I nearly lost her because she needed emergency intervention.

'That same time, eight babies in Sarajevo died. My daughter is healthy and wonderful but if the same thing had happened in Sarajevo she would probably have died.‘


Childhood home: The grim communist-style blocks in a Sarajevo suburb where Diana was born and raised

She lived because I could afford hospital and doctors. That’s when I realised that apart from myself and my family, I had to do something else. I had to go back to Bosnia.

‘It was painful. I didn’t want to have anything to do with that country at the time. I felt it had cost me everything. But that’s how it all started.’

With two of her brother’s friends, twins Adnan and Admin Pasic, 36, Diana established the Irnis Catic Foundation.

She quietly donated machines and incubators for all the babies at the University of Sarajevo Medical Centre.

Her donation of €280,000 (£240,000 now) was the single biggest personal donation it has ever received.

She and Jenkins donated £3million to the UCLA School of Law to create a clinic on international justice aimed at helping courts trying Balkan war criminals, while Diana is an honorary adviser to the Bosnian president Dr Haris Silajdzic.

Dr Silajdzic says: ‘She is a remarkable woman. The clinic’s work is part of the healing process of our country. The work they do is crucial. We don’t want to dwell on what happened but we must consider the past in order to create a normal future. That is why the work she does is so important.’

Diana says: ‘Bosnia has still not recovered and I have to help in any way I can. We must not forget it. I have to remember it but also to move on.

‘The reason you see this image of me is because I wanted to be that girl. I didn’t want people to feel sorry for me. I didn’t want people to look at me like I’m just some poor Bosnian refugee.

‘We are very different, Roger and me. I live every day like it’s the last. I want to see the world and do everything I can. Every night I go to bed and think, “What have I achieved?”

‘Roger is very stable and supportive and kind. I make life entertaining for him, I guess.’

Additional reporting by Angella Johnson
I sta je sad uspjeh?

Udati se za milione? Malo dijeliti inkubatore po seheru, a ovamo, UCLA bubnuti 3 miliona donacije da im se nadje "za zajebanciju", pa uzivati zivot u Caliju jer se ima love, malo trckarati za Kid Rockom da ga uslikas u knjigu od koje ce profit ici za djecu u Mozambiku.

Najvise volim ove nase "Dijane" koje se udaju za po 15 godina starije, taman u trenutku razvoda miliunasa, sretnu se negdje po teretanama, trgovinama, benzinskim crpkama. Njoj 24-26, njemu vec 40 kvrga.

I tu pocinje prica kako bez tog covjeka si bio niko i nista, a sa njim sad si uspjesan, jer para na paru, a us na fukaru.

Hvala joj za inkubatore, ali ima nas jos koji se nisu mogli prodati i jebavati po 20 godina od sebe starije, jer je bilo malo previse tesko ustajati ranom zorom a vracati se kad je mrklo, u dalekom svijetu gdje nigdje nikog svog (od familije) nemas pa je najbolje prihvatiti korupciju iznutra, promjeniti ime, i reci - da sam imala 5,000 nebi mi niko iz familije bio mrtav. S tim kompleksom se i je doslo do miliona, ali meni je drazi svaki onaj kojeg nisu mogli kupiti, nisu mu mogli ime promjeniti i u kojem jos uvijek zivi Balkan jer da je bila Engleskinja nebi je nikad ni pogledao, ovako unesrecana, Balkanska zena, koja nije imala kad i nije imala nista od zivota, sa svojom pricom normalno da je egzotika narucito nekom ko dijeli pare ukolo iz miloste, mozda se je i ozenio iz miloste ili sto ga nece moci cusnuti i uzeti pola ili vise nego sto vrijedi. Ne rece nam Dijana samo kakvi su joj bili pre-nuptial kontrakti, tj. ako se razvede moci ce ponjeti bunde, prstenje i slike sa sobom, a od ostalog, vjerovatno, Nurko de kurko.

Najvise u zivotu mrzim korpuciju, a od korpucija najvise mrzim onu u zeni, zbog para i love. Za mene svaka takva moze biti nevjerovatno sposobna, nadasve inteligentna, zgodna, nezgodna, ali ima svoju cijenu, i drugo, koruptirana je iznutra, tj. pokvarena. Jednom kad si iznutra kvaran, kad klijas, tome zubu plombe nema, toj bolesti ljeka nema. Jos pri tome, od toga koliko ne zeli nista sa Bosnom da ima, nadje se da bude savjetnica Harisu Silajdzicu, koji je specijalizirao za gospodje ministarke, pokundirene tikve i ostale snajke "Sanela" Dijana (asocijacija na Dijanu koja glavu izgubi u kurvanjlucima s kojekakvim Arapskim playbojima) Barbara Jennifer profila.

Ja jos jednom mogu da kazem - svakom nasem baustelcu i fabrickom radniku koji ustaje u 4 ujutro, to su ljudi koji su za mene uspjeli, uspjeli da zive teskim zivotom, da opstanu, da ne pobjegnu, da se ne skrase za kakav brzi posao, podzmelje, nadzemlje, teror u familiji i da djecu podignu, s nadom da ce biti sposobniji osim za prodaje za pare, konsumpcije narkotika ili glumom kojekakvih gangstercica i opasnih podzemnih lovatora. Drugi koji su uspjeli - uspjeli su profesionalno, i samostalno ali laze onaj koji kaze da se to cijeni, to se cijeni samo ako se je konvertiralo u tvrdu valuticu, u kesic, u dobar zivot, u sakoice, skupe autice, odmore na Sejselima. Za sve one koji su se udali za pare, iz fukare u svilu i kadifu, niti su za mene uspjeli oni - kao oni licno, niti su u procesu dokazali da su jaki, tj. pobjegli su - iz zivota emigranta u zivot "privilegovanih", ali treba i s Rogerom kojeg opisuje kao da se radi o mramoru kamenu, a ne o insanu, zivsti. Ali - sve se moze za pare, samo da se ne ustaje izjutra, i dok blicevi flickaju, Sanela Dijana, s sivo ruznog komunistickog Alipasina koje me nikad nije pogodilo toliko svojim sviliom niti ruznilom, dok me Harisova savjetnica, istog onog koji je vlado dok su joj burazera koknuli, nije osvjestila, i ona i njena diploma sa Sarajevskog univerziteta u socijalnom inzinjeringu za koju nisam ni znao da postoji kao pravac, ali - sta moze podnjeti hartija i gomile udavaca koje na kraju morase spustiti cijenu na trzistu, pa se sad dive onima koje se prodadose iznad cijene po 20.000 puta, to nemres bilivit.

Jedini razlog zbog kojeg napisan ovaj post, je da onima koji ce da citaju pricu o Saneli i da je smatraju uspjelom, da napisem malo i o drugoj strani kovanice, i kako je lako dijeliti tudje novce, ne rece nam Sanela sta je kome dala dok nije imala nista, a tad se je racunalo, i ne rece nam koliko je ona vode i hrane radnicima nosila dok su zidali Rogeru kucu od 30 miliona quids-a, da bi teturajuci pjana izlazila sad iz kafana, izgleda da krug i na dnu i na vrhu, slicno se zaokruzi jerbo uspjeti toliko da ne znas sta ces vise od sebe, i nije mi uspjeti vec propasti.
salter071
Posts: 728
Joined: 11/09/2008 06:16

#219 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by salter071 »

Jedini razlog zbog kojeg napisan ovaj post, je da onima koji ce da citaju pricu o Saneli i da je smatraju uspjelom, da napisem malo i o drugoj strani kovanice, i kako je lako dijeliti tudje novce, ne rece nam Sanela sta je kome dala dok nije imala nista, a tad se je racunalo, i ne rece nam koliko je ona vode i hrane radnicima nosila dok su zidali Rogeru kucu od 30 miliona quids-a, da bi teturajuci pjana izlazila sad iz kafana, izgleda da krug i na dnu i na vrhu, slicno se zaokruzi jerbo uspjeti toliko da ne znas sta ces vise od sebe, i nije mi uspjeti vec propasti.
Nju ne poznajem, pa necu ulaziti u spekulacije o tome kakva je osoba.
Sto se tice onih koji su se prodali; zena za novac, muskaraca za karijeru itd., lista je duga....a price, iako se razlikuju, imaju jednu zajednicku crtu - svako je od njih imao svoju cijenu.
Sto se tice teme "ostati covjek"...malo je takvih. Mnogi su se prodali, samo je razlika u cijeni.

Dalje, Sanela, Dijana, kako god se zove, vjerojatno nije spomenula da se SVE HUMANITARNE DONACIJE ODBIJAJU OD POREZA. To znaci da bi taj novac svakako dali iz ruku, ali umjesto da ga uplate u drzavnu kasu, imaju sansu da se pokazu pred svijetom kao...sta god vec smatraju da jesu, za novac koji bi svakako MORALI uplatiti poreznoj upravi.


Veci je humanitarac onaj koji je u ratu podijelio JEDNU CIGARU sa nekim, nego pola ovih koje njihove donacije ne pomjeraju, jer ih ni ne osjete, tj, zbog njih se nicega ne odricu. Tu se s tobom slazem. Najcesce se velicina covjeka kao osobe ne vidi na prvi pogled, jer oni koji najvise pomazu najmanje o tome govore. To se radi iz uvjerenja, a ne "zbog sela". Ko je "humanitaran" zbog drugih, da bi nabildao imidz, taj nema u sebi grama ljudske samilosti i solidarnosti, vec je to samo gluma i licemjerje.

Da se opet vratim na osobu koju ste pomenuli (Dijana, Sanela?... kako god se zove)... o njenom zivotu ne znam nista iz prve ruke, pa necu da skacem u zakljucke. Svi mi mislimo da smo najpametniji i znamo sve o svakome, a cesto se pokaze da bas i nije tako, pa ne bih da grijesim dusu...

Sve naj Nosferatu :thumbup:
User avatar
ahuseino
Posts: 2183
Joined: 19/10/2004 05:44
Location: singularity

#220 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by ahuseino »

Sve ovo stoji sto je @Nosferatu pisao, slicno sam se ja osjecao kad sam procitao clanak o njoj... a najvise mi zaskripilo sto je promjenila ime - ja bi vjerovatno uradio suprotno i postao mudzahedin krvolocni da su mi ubili brata... a ona nije htjela da ima ista sa 'tom zemljom'.
Sve to sttoji, i imam pun qrac zamjerki na citavu pricu o njoj, ali... ALI... veliko ALI...
Sta znaci 'uspjeti'?
Moralna strana price i njenog puta do 'uspjeha' malo tukne, ali je ona ipak ucinila poslije rata (tokom rata je njoj bilo tesko... ali meni/nama je bilo %EBENO) za Bosnu daleko vise nego sam ja, sa svim svojim skolama, napredovanju i potezima u karijeri, prihodima, investicijama, morgidzom, autima i sl.

Tako da joj s te strane ja potpuno priznajem uspjeh u filantropskoj aktivnosti prema Bosni... pa da je dala samo milju KMica... uradila je vise... jer ja nisam.

Relativne usporedbe nas ne interesuju - to koliko spizdi na privatne avione, luxuzne apartmane, masiranje zadnjice etc...

Ono sto se pika je njen apsolutni doprinos valjda toj bolnici u SA, koji je ~280 hiljada veci nego eto moj.

Tipicna kapitalisticka spika: 'trickle down' jbg...
egiE
Posts: 33
Joined: 27/03/2009 21:33

#221 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by egiE »

salter071 wrote: SVE HUMANITARNE DONACIJE ODBIJAJU OD POREZA. To znaci da bi taj novac svakako dali iz ruku, ali umjesto da ga uplate u drzavnu kasu, imaju sansu da se pokazu pred svijetom kao...sta god vec smatraju da jesu, za novac koji bi svakako MORALI uplatiti poreznoj upravi. [/b]
Ovo je netačno a do ž jer se donacije ne odbijaju od poreza, nego se na donirani iznos ne mora platiti taksa na zaradu. Znači ako je neko dao 100 000 dolara u humanitarne svrhe, taj iznos mu se ne računa kao zarada i na njega se ne mora platiti nekih 20-30 posto takse, zavisi gdje živiš.
Dakle, da neko nije dao 100 000 dolara u hum. svrhe, na taj iznos bi morao platiti otpr. 20 do 30 hiljada dolara takse i opet bi mu ostalo 70 do 80 hiljada. Ovako je dao 100 000 a na kraju godine će mu se taksa koju mora platiti na ostalu zaradu umanjiti za onih 20-30 hiljada. Eh sad, šta je bolje? Da ti ostane 70 hiljada ili 30 hiljada?
Da je to tako, kako salter071 tvrdi, svi bi davali novac u hum. svrhe i niko ne bi plaćao taksu.
User avatar
Nosferatu
Posts: 2157
Joined: 04/08/2006 03:34
Location: Give me your tired, your poor, Your huddled masses yearning to breathe free

#222 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Nosferatu »

egiE wrote:
salter071 wrote: SVE HUMANITARNE DONACIJE ODBIJAJU OD POREZA. To znaci da bi taj novac svakako dali iz ruku, ali umjesto da ga uplate u drzavnu kasu, imaju sansu da se pokazu pred svijetom kao...sta god vec smatraju da jesu, za novac koji bi svakako MORALI uplatiti poreznoj upravi. [/b]
Ovo je netačno a do ž jer se donacije ne odbijaju od poreza, nego se na donirani iznos ne mora platiti taksa na zaradu. Znači ako je neko dao 100 000 dolara u humanitarne svrhe, taj iznos mu se ne računa kao zarada i na njega se ne mora platiti nekih 20-30 posto takse, zavisi gdje živiš.
Dakle, da neko nije dao 100 000 dolara u hum. svrhe, na taj iznos bi morao platiti otpr. 20 do 30 hiljada dolara takse i opet bi mu ostalo 70 do 80 hiljada. Ovako je dao 100 000 a na kraju godine će mu se taksa koju mora platiti na ostalu zaradu umanjiti za onih 20-30 hiljada. Eh sad, šta je bolje? Da ti ostane 70 hiljada ili 30 hiljada?
Da je to tako, kako salter071 tvrdi, svi bi davali novac u hum. svrhe i niko ne bi plaćao taksu.
Kojih 20-30% takse?

U americi najveca porezna ljestvica je preko 40%.

Recimo doniram 3 miliona. To nisu moja 3 miliona nego je 1.5 miliona koja bi mi Uncle Sam uzeo i ovako i onako. Ja ih nisam sparao - pa donirao, nego sam dao pare i od vlade, na koju je imala pravo. Ne samo to - doniranjem moze se desiti da predjem iz jedne u drugu grupu - dakle da budem u nizoj tax bracket, u kojoj npr. se placa 35% takse a ne 40%. Dakle ustedim 5% od cijelokupnog primanja s donacijom odredjenog dijela income. I na kraju price, moras shvatiti da govoris o bankaru, ciji je posao ne da krije svoje pare, vec da investira tudje (investicija je samo druga rijec za sakrivanje i multipliciranje love), i drzi ih daleko od poreznika iz vlade, koji bi skinuli i gace s covjeka, kad se radi o takvim "velikim ribama", tu budi siguran gotovo uvijek nalaze se tax loophole, na osnovu kojih 99% novca od poreza vracenog tokom Bush godina vladanja je bilo onom 1% koji najvise zarade. Tako su obicni ljudi dobijali npr. po $800 nazad, samo da bi se prikrile sume novca koje su se vrace onima koji prave ne 6 nego 7 cifara a neki i 8 cifara godisnje. Bazirano na svim ovim prevarama tipa Enron i slicno, pa pola svijetskog finansijskog sektora je sve prevara i bazirano na premisama koje da su tacne nebi kompanije rusile se po domino efektu npr. tokom ove krize nedavne.
egiE
Posts: 33
Joined: 27/03/2009 21:33

#223 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by egiE »

Nosferatu, u MI state i federal tax iznose otpr. 30 posto za srednju stalež. Naravno, ko više zarađuje plaća više takse. U pravu si da se doniranjem tih nekih par miliončića može smanjiti zarada i spasti u nižu grupu, ali koja bi to budala, koja recimo zarađuje milion dolara godišnje, dala 627 051 u hum. svrhe pa da njemu ostane 372 949 čisto da bi se uklopio u nižu grupu? Jedan milion i više daju samo osobe koje zarađuju puno, puno više od toga tako da im tih par miliončića ništa ne znače što se tiče taksenih stopa.


http://www.moneychimp.com/features/tax_brackets.htm

Što se tiče davanja dijela na koje je IRS imao pravo, mogu samo reći da su oni ti koji su takav zakon napravili a ne građani znači da im treba, ne bi takav zakon napravili. Opet te pitam, i da si ti npr. morao dati 1.5 miliona IRS-u, da li bi više volio da ti ostane onaj drugi 1.5 milion ili da daš sva tri u hum. svrhe?
User avatar
ahuseino
Posts: 2183
Joined: 19/10/2004 05:44
Location: singularity

#224 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by ahuseino »

ma nebitno potpuno... finese... detalji...
sve je to ponovo 'trickle down'... iliti - guzonja mora valjati milione da bi fukara dobila ista... dobrom voljom guzonje.

filozofsko je pitanje - treba li imati sistem gdje ne trebaju donacije ili u suprotnom guzonji dopustiti da obrce m- ili b- ilione... pa da nesto donira - i biti sretan jer drugacije nebi nista?

u nasem slucaju - drugacije ne bi nista... i tako to hoda u 'slobodnom sistemu'.
User avatar
Nosferatu
Posts: 2157
Joined: 04/08/2006 03:34
Location: Give me your tired, your poor, Your huddled masses yearning to breathe free

#225 Re: Lista uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca

Post by Nosferatu »

Ne, ne, ne...

U nasem sistemu, poklonis inkubatore i postanes savjetnica Harisa Silajdzica, tek da ti se nadje, za ne daj boze, nekih daljih investicija. Dakle, nista nije u prazno, nista nije donirano, nista nije dzabe, sve ima svoju svrhu i svoju misiju, sve ima i svoju cijenu, i svoj razlog. A na vrhu finansijske piramide, postoji nesto sto se zove izgradnja svoje "legacy", tj. izgradnja imena kao branda - koji se prepoznaje i koji nesto znaci. To je vrlo skup proces, ali proces s kojim se definitivno postaje gornji esalon kojem su vrata otvorena kod svih onih - koji nesto znace. Bez toga - ne mozes probiti stakleni svod pod kojem si - zaradujes dobro ali niko ko nesto znaci - ne zna za tebe, na taj nacin - ne moze se ici naprijed, zbog toga - da bi prosao tu fazu - to je faza kad si dokazao da mozes zaraditi lovu, moras poceti je i trositi i to pravilno rasporediti balans da bi uspjeo da dodjes u situaciju da zaradujes jos vise. Tako dok npr. uzimas sliku Kid Rocka za neku knjigu od cije prodaje ce ici pare u Mozambik (nidje veze btw), mogao bi mu reci malo o investiciji i mogucnosti zarade u Singaporu, te ako ga to malo interesuje neka zovne hubby-ija da mu on to sredi, jos ako je tax free heaven kao npr. neki od Karibskih otoka i slicno, tim bolje. Jedna ruka drugu mije.

Ono sto je trebala hanuma da uradi je da nadje opozicionu stranku da iscera iz fotelje Harisa Silajdzica iz Trnova i Olova, koji je bio vlast kad su joj roknuli brata, i koji je svoju fotelju branio dupetom hiljadama brace i sestara, koji kad je pala Srebrenica je napustio poziciju jer mu Alija nije dozvolio da ima ruku u kesi s parama "doniranim" takodje, ali ona ne nadje to za shodno, zbog toga ne treba nama inkubatora i beba od 25 sedmica, ako ce prezivjeti, prezivjece, ako nece, nije ni prvi ni zadnji u BiH koji se rodio u sivilo i nije mogao da prezivi, gdje su inkubatori za one s 20, 30, 40 godina, treba nam ljudi koji ce smrad da tjeraju i peru necast sa nas samih, a takvi nece, cak sto vise utoruju nas i peru nam mozak jos vise izvana, sad ko oni svu pamet pokupili s pokojim milionom ili dva, i to jos sto je Roger zaradio. Za mene je to kurvanje, a to po kojoj cijeni dupe ide, je sasvim nebitno. Jerbo, Roger je promjenio zenu koja je izgleda, htjela da se zadovolji s malo, da bi se ozenio koker spanijelom koji je gladan s ulice, i koji sve hoce i sve mu se moze primiti. Ja kad bih danas poslao svoju djevojku da ide slikati Kid Rock-a, za neku knjigu i sa njim nesto smisaono capirit, sa jebenim opankom iz Flinta koji je postao ono sto jest u muzici tako sto bi sve one oko sebe zajebao, samo "daj njemu", poslala bi me u tripice, ali, neko u tome vidi sansu, vidi pare, vidi slavu, ne vidi izopacenost, to sto je taj isti Kid Rock dobio hepatitis C, od Pamele Anderson, dakle i sam je postao od golje neko i nesto, s cunicom, i to se ne vidi. Ali, to je cijena slave, nije moglo da bude beprijekorno i besplatno, i samo radom i sposobnosti, jer ima ih previse koji rintaju i koji su sposobni. Danas treba nesto drugo.
Post Reply