blenta wrote:
kome?
zaobilazish sushtinu mog posta. ako pretpostavimo da je tachna tvoja tvrdnja (mada se ne slazhem s njom) da psiholoshke potrebe odredjuju ljude i oblikuju njihovu svijest u smislu da Boga stvara psiholoshka potreba vjernika, koje su to onda potrebe ateista koje vjerovanje u spontani/sluchajni nastanak svijeta, nepostojanje raja, pakla itd, zadovoljava?
ili hocesh rechi da ateisti koriste razum, a teisti emocije?
zar vjerovanje da je ovaj zhivot sve ne zadovoljava isto tako neke psiholoshke potrebe chovjeka, okrenute hedonizmu, uzhivanju, ugadjanju sebi koje u osnovi imaju sebichno i egocentrichno ishodishte? zar nepostojanje konachne, kosmichke pravde, nije poticaj za egoizam? zar nije ugodnije i lakshe misliti da raja i pakla nema?
morash iste arshine primjenjivati ako zhelish kredibilitet.
vjernicima. naravno da ima i onih vjernika koji imaju suptilnija shvacanja boga, ali ti su takvi rijetki...
vec rekoh: ljudi vise manje imaju iste/slicne potrebe koje proizilaze iz uvjeta ljudske egzistencije. nije ti dobra analogija s bogom i vjerovanjem u spontani nastanak svijeta...
kod neteista alternativa bogu moze biti gotovo bilo koji simbol koji ce odraditi svoju psiholosku funkciju: nacija, drzava, novac, moc, znanost, bilo kakav idol.
za razliku od vjernika, kod neteista(naravno ne tvrdim kod svih) taj objekt obozavanja i potcinjavanja nije nadnaravan, nego ovozemaljski. na kraju se uvidi da imas deklarativnih ateista koji su psiholoski i emocionalno istog mentaliteta kao i vjernici. razlika bude samo u objektu vjerovanja, obozavanja, potcinjavanja.
ja i takve vjernike kritiziram.
ovisi o pojedincu, na kakvom je stupnju duhovnog, intelektualnog razvoja. pa i kad nadjes neku plitku osobu, egoista kojem je smisao zivota samo ugadjati sebi, nejgovo nevjerovanje u reinkarnaciju, raj, pakao, nagradu i kaznu ima jace temelje. pretpostavljam da ti ne mislis tako:)
ono shto tebi zamjeram nije kritikovanje onog shto ja vjerujem, nego perfidna generalizacija sa dvostrukim arshinima.
da su svi vjernici odgojeni da vjeruju i da nisu imali slobodu izbora (pa se kasnije diplomatski ispravish sa "skoro svi"), shto u startu implicira da je to nametnuto misljenje, a nametnuto misljenje ima, naravno, manju vrijednost u odnosu na nenametnuto. to je sasvim potcjenjihvachki. ja ne znam u kom se to obrazovnom sistemu uchenici ne srechu sa nauchnim pogledima, nego vjerskim. svi smo uchili da Boga nema, da je chovjek nastao od majmuna itd., da je religija opijum za mase itd. pa, kako to onda da je vjerovanje nametnuto, meni se chini da se bash nevjerovanje nameche kroz institucije sistema koje niko ne mozhe izbjechi.
pa opet je vjernika puno vishe nego ateista, iako vjera ima loshiju polaznu poziciju u smislu ravnopravnosti.
cinjenica ostaje: najveci dio vjernika je odgojen vjernicki, vrlo malen postotak je samostalno prihvatio neku religiju, primjerice nakon 18. godine.
ako mislis na bivsu jugu i sustav skolovanja, mogu ti reci: to je bilo isto religija, kao i bilo koja danasnja organizirana. postojali su proroci, svete knjige, odabrani ljudi koji su "ispravno" tumacili te knjige, postojala je partija s vodjom na celu u kojeg se nije smjelo sumnjati, koji je bio nepogrjesiv. nisu ucili ljudi da samostalno misle, razvijaju kriticku misao, da sumnjaju, preispituju... trazili su vjernika, samo neteistickog.
prema tome, to je bila religija, samo je objekt vjerovanja bio drugaciji.
medjutim, ta religija nije bila ni priblizno prihvatljiva i uspjesna jer je bila zemaljskija od klasicnih religija, rezultati su se mogli provjeriti za zivota, pa ju je bilo omoguce diskvalificirati. i pala je na tom testu.
prema tome, ni ta prica ne drzi vodu, jer su se i tada obrazovali ljudi da vjeruju u iluzije, samo drugog tipa.
sve da su svi ljudi od roditelja vjernichki odgajani (a svjestan si koliko je to daleko od istine), onda bi obrazovni sistem bio drugi tas koji bi stvorio preduslove za vlastito zakljuchivanje i donoshenje suda. prosjechan chovjek ima puno vishe moguchnosti da se upozna sa ateistichkim pogledom na svijet i njegovim argumentima, nego shto je obratan sluchaj. tako da tvoje generaliziranje sezhe do predrasuda.
idealiziras sustav obrazovanja. vecina ljudi nauci suhoparne podatke, koji postoje u glavi, ali ne nauce razmisljati slobodno. to sto nauce u skoli nema veliku utjecaj ako nije povezano sa emocijama, ako to znanje nije i afektivno. dodatni je problem sto ljudi od znanosti zele gotove odgovore kao i od religije, neku sigurnost, izvjesnost. ali to znanost ne daje. znanost ti samo moze dati vjerodostojniju, istinitiju sliku stvarnosti, i na toj slici covjek moze izraditi svoj zivot, dati si smisao. covjeka ceka cijeli zivot ucenja i razmisljanja, zivot sigurne neizvjesnosti. nema armije teologa i duhovnjaka da razmisljaju umjesto nekoga drugog i da donose odluke sto vjerovati, ciniti, kako razmisljati, sto se smije sto ne smije, sto je dobro sto lose. to sve ostaje na pojedincu.
ispada da njega odredjuje razum, a naravno, izmedju redova, blizhi je istini onaj ko se vodi za razumom, a ne emocijama. jer, emocije su koprena. to je ono shto je jako perfidno, tako pokushati u startu diskvalifikovati drugu stranu i onda, sa tih pozicija, kao, diskutovati.
emocije su vrlo zavodljive. upoznaj psihologiju bolje pa ces vidjeti kako ljudi vrlo cesto cuju, vide i razumiju ono sto zele a ne ono sto jest.
a naravno da imas svakakvih i ateista, koji mogu po mentalitetu biti kao i vjernici, pa umjesto nekih iluzija o raju i paklu, nagradama i kaznama, povjeruju u neke druge iluzije. nije neobicno.
to shto tvoj razum tebe ne upuchuje na postojanje Boga ti ne daje pravo da tvrdish da druge ljude njihov razum ne upuchuje na postojanje Boga, nego je to neshto drugo. ti sebi uzimash za pravo da tudje pravo na korishtenje vlastitog razuma nazovesh emocijom, psiholoshkom potrebom, chime u temelju ne uvazahvash sagovornika. a tada je diskusija besmislena.
ko kad prouchi, ko kad uvidi? opet se ponavljash, opet zeko rek'o.
to je nadivikivanje, ti ustvari tvrdish da je tvoja interpretacija superiorna u odnosu na tudju. ne shvatash da tvoja istina vazhi samo za tebe, jer je subjektivna. upravo takav stav je arogancija.
mene moj razum upucuje na nepostojanja boga onakvog ga smatraju da monoteisticke religije. raj, pakao, cistiliste, nekavi sejtani, luciferi, demoni, svemoguci sveznajuci svemoguci bog koji nas voli ali ce nas vjecno muciti ako ga ne budemo slusali i cinili ono sto kazu neki ljudi, a jos i prije no sto je sve stvorio znao je sto ce i kako biti, ali opet je sve ucinio kako je ucinio, nije mu se dalo mijenjati, iako je mogao mnogo bolje to uradit...
na nepostojanje takvog boga me moj razum upucuje. postojanje storitelja ovoga svemira, koji je pokrenuo big bang, stovrio prirodne zakone i sl, e to je nesto drugo.
kad prouci onaj tko zeli znati.
nepostojanje objektivnih dokaza je zajednicko za sve.
svejedno da li je to stvar tvoje retorike, ili si zaista toliko dosljedan da "ne vjerujesh", chinjenica je da u prksi velika vechina ateista vjeruje u ispravnost teorije evolucije i smatraju da je chovjek nastao od majmuna. pri tome ne zadrzhavajuchi rezerve u smislu da u "nauci nema vjerovanja poput onog u religiji".
nisam ja kriv sto ima blentavih ljudi. ja stalno govorim: ima i ateista glupih, blentavih, koji pojma nemaju o znanosti, teoriji evolucije i sl. i to samo koriste za potvrdu svoje ideologije.
