Dežulović Fan Club

[Hakiz]

http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... sna/177747

UH.

[tzipiripi]

http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... sna/177747

UH.

Strava i užas! Hebu i nas svakodnevno i sve redom, ali ovo je van pameti.
U stvari ne znam šta je gore, ova marva od sudova, "hebem svakoga posebno" (citat iz gornjeg Borisovog teksta), ili što narod ovo trpi i redovno bira. Što smo postali ravnodušni na ove stvari...

[Hakiz]

.

[aurora313]

BORDEL BOSNA
Oslobođenje 18.08.2016
Piše: Boris DEŽULOVIĆ


Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima i on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Znaš, veli, onaj kad je Mujo pitao Fatu ima li u njenoj familiji kurvi, pa kad se ona zgranula šta je to budala pita, ovaj je upitao bi li ona nekome dala za, recimo, sto maraka. “Ni mrtva”, odgovorila ona snebivajući se. “A za hiljadu?”, opet će on. “Ne bi ni za deset hiljada!”, uvrijeđeno će Fata. “A za trideset šest i po hiljada maraka?”, uporan je Mujo. “Za jednu noć?! Tries’ šes’ hiljada?”, zastala tada Fata. “Tries’ šes’ i po”, ispravio je Mujo. “Tries’ šes’ i po hiljada maraka nam je cijeli kredit, dragi Mujo”, promucala Fata kao da se unaprijed pravda. “Eto vidiš”, trijumfalno na kraju zaključio ovaj. “Ima kurvi, al nema para.”

Ima kurvi u Bosni i Hercegovini, ali nema para. Ne kažem to – gluho bilo - ja, nego kaže to bosanskohercegovačka Država.

Ništa strašnije, eto, nisam ja iz Bosne i Hercegovine čuo otkako je rat završio – a svašta se strašnoga u posljednjih dvadeset godina otamo čulo – od izvještaja BIRN-a, Balkanske istraživačke mreže, o sudskoj praksi u BiH, po kojoj je uplaćivanje novčanog iznosa u državni budžet umjesto zatvorske kazne, institut u svijetu uobičajen za prekršaje i manja kaznena djela, u Bosni i Hercegovini omogućen i – ratnim zločincima.

Dobro ste čuli, dobro sam pročitao: i drugdje, ne kažem, ratni zločinci plaćaju za svoje zločine, ali samo u Bosni i Hercegovini plaćaju u konvertibilnim markama. Po tarifi od stotinu maraka za dan zatvora, odnosno trideset šest i pol hiljada za godinu dana.
Nije problem, naime, da se novcem otplaćuje zatvorska kazna - u svijetu je, rekoh, uobičajeno to omogućiti počiniteljima djela za koja su predviđene kazne do šest mjeseci ili godinu dana zatvora, poput kafanske tuče ili džeparenja u tramvaju. Problem je što Bosni i Hercegovini u takva djela, dakle do godinu dana zatvora, uz kafansku tuču ili džeparenje spadaju i djela ubojstva, mučenja i silovanja u ratu.

Balkanska istraživačka mreža tako u svom izvještaju navodi kako su najmanje trojica osuđenika dosad iskoristila tu mogućnost, dok su još dva takva slučaja u procesu. Branko Pudić, recimo, osuđen na godinu dana zatvora zbog mučenja zatvorenika nesrpske nacionalnosti u logoru Luka u Brčkom, “odslužio” je tu kaznu uplatom protuvrijednosti od trideset šest i pol hiljada maraka na žiro-račun Države, dok je Atif Krkalić iz Zenice jednakim iznosom isplatio svoju kaznu od jedne godine zatvora zbog fizičkog zlostavljanja trojice srpskih civila, prilikom ispitivanja o posjedovanju oružja u jednoj kafani u Jelahu kraj Tešnja 1992. godine.

Sve je to strašno, ali najstrašnije – strašnije od svega što sam iz Bosne i Hercegovine čuo u ovih dvadeset godina otkako je rat završio – jest slučaj Amira Ćoralića, koji je 1993. godine kao pripadnik 4. brigade Narodne obrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna iz roditeljske kuće izveo jednu djevojčicu i odveo je u cazinsko naselje Tržac, gdje je brutalno silovao. Prošle godine Amir je sve priznao pred Kantonalnim sudom u Bihaću, sud je silovanje okarakterizirao kao ratni zločin protiv civila, oštećenoj dosudio pedeset hiljada maraka odštete, a zločincu cijelih dvanaest mjeseci zatvora, nakon čega je lola jednostavno otišao u banku i uplatio u budžet tries’ šes’ i po hiljada maraka.
Ima, shvatili ste, kurvi, ali nema para.

Grdo i strašno zvuči to što sam napisao, znam, ali tko sam ja da propitujem odluke suda? A časni sud u Bihaću pravomoćno je, eto, jednu djevojčicu proglasio kurvom, pa joj još i istakao cijenu: ukupno osamdeset i šest i pol hiljada konvertibilnih maraka za noć. Može, priznajem, izgledati skupo, ali podsjećam da to nije obično silovanje, već ratni zločin.

Časni sud u Bihaću jednu je djevojčicu proglasio tako skupom kurvom, jednog ratnog zločinca bogatim playboyem, Bosnu i Hercegovinu javnom kućom, a sebe svodnikom: omogućivši njenom silovatelju da slobodu kupi novcem – da jedno brutalno iživljavanje nad djevojčicom plati općom uplatnicom u najbližoj pošti – sud je, naime, i onih pedeset hiljada maraka odštete za žrtvu pretvorio u tarifu za jednu noć, a onih trideset šest i pol hiljada, jebiga, u proviziju za svodnika.

Grdo, rekoh, zvuči i najstrašnije što ste čuli, ali ne postoji ljepši način da se suhim pravnim rječnikom objasni činjenica kako je jedna cazinska djevojčica svojim krhkim tijelom napunila državni budžet za trideset šest i pol hiljada maraka. Ne postoji drugi način da se suhim pravnim rječnikom objasni činjenica kako je jedna nesretna cazinska djevojčica svojom najstrašnijom traumom sucu Kantonalnog suda u Bihaću osigurala godišnju plaću.

Pitajte, uostalom, tu djevojčicu, danas ženu s nezaliječenim ožiljkom, pitajte nju kako se to točno kaže, kako se točno naziva država koja zarađuje na silovanim maloljetnicama, i kako se točno osjeća žena čiji je silovatelj za jednu noć divljeg seksa platio državi trideset šest i pol hiljada maraka.

Bogata bi bila Bosna i Hercegovina, najbogatija zemlja na svijetu, kad bi svaki ratni zločinac uplatio u budžet stotinu maraka za dan zatvorske kazne.

Ima u Bosni slobode, ali nema para.

[arzuhal]

oplak'o sam neke detalje...

(...)Ništa strašnije nije se u širokobriješkoj općini vidjelo još od dolaska partizanske vojske u veljači četrdeset pete: prestravljeni su građani cijelu večer nazivali policiju, vatrogasce i novinare da prijave nezapamćeni užas, drhtavim su rukama očevici zapisivali registraciju i mobitelima snimali tu strahotu, pa se na hercegovačkim portalima već sutradan uz senzacionalnu vijest pojavila i uznemirujuća, eksplicitna snimka četvorice krvožednih džihadista Islamske države - nema tko drugi biti - gdje otvoreno klanjaju i mrmore, pod dramatičnim naslovom, citiram, “Klanjali namaz na području Širokog Brijega!”.

“Klanjali namaz na području Širokog Brijega!” Sunce ti jebem, meni se govno smrzne i kad to napišem, a kamoli da tako nešto, gluho bilo, vlastitim očima vidim: da se muslimanska čeljad - onako javno, usred bijela dana, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu - mole Bogu.

I to nigdje drugdje nego na području Širokog Brijega! Ko biva, kad neće Brijeg Muhamedu, hoće Muhamed Brijegu.

http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... ama/178335

[benjen]

oplak'o sam neke detalje...

(...)Ništa strašnije nije se u širokobriješkoj općini vidjelo još od dolaska partizanske vojske u veljači četrdeset pete: prestravljeni su građani cijelu večer nazivali policiju, vatrogasce i novinare da prijave nezapamćeni užas, drhtavim su rukama očevici zapisivali registraciju i mobitelima snimali tu strahotu, pa se na hercegovačkim portalima već sutradan uz senzacionalnu vijest pojavila i uznemirujuća, eksplicitna snimka četvorice krvožednih džihadista Islamske države - nema tko drugi biti - gdje otvoreno klanjaju i mrmore, pod dramatičnim naslovom, citiram, “Klanjali namaz na području Širokog Brijega!”.

“Klanjali namaz na području Širokog Brijega!” Sunce ti jebem, meni se govno smrzne i kad to napišem, a kamoli da tako nešto, gluho bilo, vlastitim očima vidim: da se muslimanska čeljad - onako javno, usred bijela dana, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu - mole Bogu.

I to nigdje drugdje nego na području Širokog Brijega! Ko biva, kad neće Brijeg Muhamedu, hoće Muhamed Brijegu.

http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... ama/178335

[kakavdanakneiskustvu]

oplak'o sam neke detalje...

(...)Ništa strašnije nije se u širokobriješkoj općini vidjelo još od dolaska partizanske vojske u veljači četrdeset pete: prestravljeni su građani cijelu večer nazivali policiju, vatrogasce i novinare da prijave nezapamćeni užas, drhtavim su rukama očevici zapisivali registraciju i mobitelima snimali tu strahotu, pa se na hercegovačkim portalima već sutradan uz senzacionalnu vijest pojavila i uznemirujuća, eksplicitna snimka četvorice krvožednih džihadista Islamske države - nema tko drugi biti - gdje otvoreno klanjaju i mrmore, pod dramatičnim naslovom, citiram, “Klanjali namaz na području Širokog Brijega!”.

“Klanjali namaz na području Širokog Brijega!” Sunce ti jebem, meni se govno smrzne i kad to napišem, a kamoli da tako nešto, gluho bilo, vlastitim očima vidim: da se muslimanska čeljad - onako javno, usred bijela dana, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu - mole Bogu.

I to nigdje drugdje nego na području Širokog Brijega! Ko biva, kad neće Brijeg Muhamedu, hoće Muhamed Brijegu.

http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... ama/178335

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.portalnovosti.com/tudjmanovi-ucenici

[tzipiripi]

E ovu utakmicu je vrijedilo gledat Đe samo iskopa ove zahebancije I fakat liči na sve preizborne na ovim prostorima, ne znaš koja je luđa.

http://hr.n1info.com/a146315/Kolumne/Bo ... enade.html

[Hakiz]

.

[seln]

Žalbena komisija Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini povodom žalbe Lea Pločkinića na tekst objavljen na portalu Oslobodjenje.ba 31. marta 2016.godine pod naslovom...

26.08.2016 17:47

Piše: Oslobođenje PORTAL


Isus Krist i mlad ultraša, donijela je odluku o ne prihvaćanju žalbe, te zaključila da Kodeks za štampu i online medije BiH nije prekršen.

Odluku objavljujemo u cijelosti:

"Žalbena komisija konstatuje da je tekst satiričnog karaktera, na koji autor ima pravo. Očigledno je da namjera autora teksta nije bila vrijeđanje bilo čijih nacionalnih i vjerskih osjećanja.

Žalbena komisija podsjeća na Deklaraciju Vijeća Europe o slobodi političke debate u medijima, u kojoj se u Članu 5 - Sloboda satire, kaže:

„Humoristični i satirični žanr, zaštićen Članom 10 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, dozvoljava viši stepen pretjerivanja, čak i provokacije, sve dok javnost nije obmanuta o činjenicama“.


Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH nije prihvatila žalbu g. Lea Pločkinića na komentar Borisa Dežulovića objavljen na portalu oslobodjenje.ba 31.03.2016. g., pod naslovom „Isus Krist i mlad ultraša“, u kojem je, između ostalog, objavljeno:
„Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Elem, vuče se Mujo s golemom vrećom kamenja po vreloj i suhoj tanzanijskoj savani podno Kilimandžara, kad naiđe na Sulju gdje na leđima tegli telefonsku govornicu. 'Šta će ti, bogati Suljo, telefonska govornica?', zbunjeno će Mujo. 'Zbog lavova', odgovori mu ovaj. 'Čuj to?', začudio se Mujo. 'Aha, kad me natjeraju lavovi, ja spustim govornicu, zatvorim se unutra i pozovem pomoć', objasni mu Suljo, pa pogleda u vreću na Mujinim leđima: 'A šta će tebi to?' 'Ovo?', spusti Mujo vreću. 'Mislio sam gore na Kilimandžaru da od kamenja napravim šahovnicu od dva duluma.' 'Čuj to, da Mujo pravi šahovnicu?!', začudio se ja Koži. 'Čuj to, da praviš šahovnicu?!', začudio se i Suljo Muji. 'Ma zajebavam te, isto zbog lavova', nasmijao se na kraju Mujo. 'Kad me natjeraju, bacim vreću, pa lakše trčim.'“

Dalje se navodi: „Svakako, razumnije je po tanzanijskim savanama tegliti kamenje zbog lavova, nego ga po hercegovačkim brdima tegliti zbog grbova i šahovnica, kao što je nekidan na brdu Planinica iznad Mostara tridesetak pripadnika Ultrasa, navijačke skupine Zrinjskog – 'mladih entuzijasta', kako su predstavljeni u vijesti o toj hvale vrijednoj akciji – od kamenja složilo gigantski, dvije hiljade kvadratnih metara veliki hrvatski grb. Razumnije je, štoviše, i kad šahovnicu od kamenja na Kilimandžaru pravi entuzijast Mujo, nego kad je na Planinici prave Mostarci:

Mujo je, jebiga, barem u vicu.

Vijest o mladim mostarskim entuzijastima i ultrašama nije, međutim, bila vic. I taman da su to silno kamenje po Planinici pobacali bježeći od lavova, više bi imalo razumnog smisla. Stvar, međutim, nema nikakve veze s razumom, već sa vjerom: dva duluma šahovnice, povjerili su se ultraški heraldičari na društvenim mrežama, 'poklon je gradu za Uskrs'. Mladi katolici, ako sam ja to dobro shvatio, bace kamenje pa onda lakše uzbrdo bježe od lavova i đavlova. Morate se, jebiga, pokloniti tako čistoj i snažnoj vjeri, čak i kad u svojoj slijepoj nevjeri ne vidite nijedan teološki smisao hrvatskoga grba na brdu niti ijednu njegovu logičku vezu s Isusovim uskrsnućem. Božji sin gore, za razliku od vas, morao je biti dubinski ganut svjedočenjem vjere mladih Mostaraca...

Elem, vuče se mladi mostarski Ultras po čelopeku vrelim hercegovačkim kamenjarom s golemom vrećom kamenja, kad naiđe na Isusa Krista gdje na leđima tegli divovski, teški križ. 'Šta će ti, bogati Ultre, to kamenje?', zbunjeno će Krist. 'Zbog hrvatske Herceg-Bosne', odgovori mu ovaj. 'Čuj to?', začudio se Sin Božji. 'Aha, slažemo gore na Planinici hrvatsku šahovnicu od dvije tisuće kvadrata', objasni mu mlad ultraša, pa pogleda u skalameriju na Kristovim leđima: 'A šta će tebi to?' 'Ovo?', spusti Isus svoj teški križ. 'Zbog Židova. Kad me natjeraju Židovi, ja spustim križ, razapnem se na njega i pozovem Oca u pomoć, pa treći dan uskrsnem.' 'Čuj to, da uskrsneš?!', začudio se Ultre Kristu. 'Ma zajebavam te, isto zbog hrvatske Herceg-Bosne', nasmijao se na kraju Isus. 'Mislio sam da ga stavim gore, na vrh Huma.'

U dostavljenoj žalbi, g. Pločkinić navodi: „Ulažem prigovor i tražim javno ispriku ili izvinjenje od strane kolumniste Oslobođenja Borisa Dežulovića na članak/kolumnu 'Isus Krist i mlad ultraša'. Poštujući slobodu misli i govora izraženu kroz kolumnu, nakon više puta pomno pročitane kolumne 'Isus Krist i mlad ultraša' moram zaključiti kako je Boris Dežulović pretjerao i namjerno povrijedio vjerske osjećaje katolika ali i svih ostalih kršćana u BiH jer je u nekoliko fraza napravio izrugivanje s našim Bogom, odnosno Isusom, začinivši sve to mnoštvom vulgarizama.

Iz prvog dijela kolumne je jasno kako je vic koji je ispričao Kožo na početku prerastao u cijelu imaginarnu anegdotu Dežulovićevog 'pustošestvija', a samo u jednom cilju: povreda vjerskih osjećaja Hrvata katolika i kršćana općenito. Mislim da se nitko ne bi ljutio na jedan Kožin vic o gospodinu Isusu, ali cijela kolumna podijelila je uloge koje su neprihvatljive za našeg Boga, za Isusa Krista, drugu božansku osobu. Ova kolumna je opasna i provokativna, miješa se u kršćansku dogmu, a Boga stavlja na razinu ideološkog obračuna. Zamislite da je ovakva sintagma i dijalog stavljena u kontekst drugih religija i ličnosti iz drugih religija koje ja kao katolik poštujem i ne vrijeđam što je stvar kućnog odgoja“. Žalbenik dalje navodi: „Termin 'ultraša' je očito sinonim za 'ustaša' pa je evidentna namjera Dežulovića da navijače koji nose naziv 'Ultras' (brazilski najuporniji navijači) poistovjeti s 'ustašama' što je neprihvatljiva diskriminacija naših građana BiH, pripadnika jednog konstitutivnog naroda i vrijeđanje na nacionalnoj osnovi.

Nadalje, Dežulović spominje grb Herceg-Bosne ili šahovnicu na Planinici. Hrvatski grb je dio službenog grba Federacije BiH i jedno od službenih obilježja bh Hrvata (od vojne sastavnice koja nosi ovaj grb na rukavu do memoranduma Vlade FBiH). Također, na brdu Velež je poslagano kamenje na površini od 3.000m2 kojim je ispisano: BiH volimo te što Hrvatima, Srbima i ostalima ne predstavlja nikakav problem“.

Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH, na sjednici održanoj 27.05.2016. g. razmotrila je žalbu g. Lea Pločkinića, tekst „Isus Krist i mlad ultraša“ od 31.03.2016. g., i utvrdila da nema kršenja Kodeksa za štampu i online medije BiH. Komisija konstatuje da je tekst satiričnog karaktera, na koji autor ima pravo. Očigledno je da namjera autora teksta nije bila vrijeđanje bilo čijih nacionalnih i vjerskih osjećanja.

Žalbena komisija podsjeća na Deklaraciju Vijeća Europe o slobodi političke debate u medijima, u kojoj se u Članu 5 - Sloboda satire, kaže:
„Humoristični i satirični žanr, zaštićen Članom 10 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, dozvoljava viši stepen pretjerivanja, čak i provokacije, sve dok javnost nije obmanuta o činjenicama“.


Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH preporučuje uredništvu portala oslobodjenje.ba da objavi ovu Odluku.

Članovi/ce Žalbene komisije: Predsjedavajući, prof. dr Miodrag Živanović; advokat Dražen Zubak; sutkinja Nada Arsenić; prof. dr Enes Osmančević; novinar Fuad Kovačević; novinar Milan Šutalo i novinarka Suzana Mijatović.


Predsjedavajući Žalbene komisije

Prof. dr Miodrag Živanović

[petunija]

Kud ranije ne nabasah na ovu temu, super je

[NeenaSa]

Petunko, mozhda ti se dopadne i Viktorova biljezhnica.
http://forum.klix.ba/biljeznica-robija-k-t47817s75.html

[benjen]

http://ba.n1info.com/a111108/Kolumne/Bo ... enade.html

[tzipiripi]

Da Bog da te Dačić ...

http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... ske/179525

[benjen]

maestro

[kakavdanakneiskustvu]

Da Bog da te Dačić ...

http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... ske/179525

[NeenaSa]

Primjedba, zashto je smajli sheshir dolje , "kakoste" ? Zbunjola.
Neg', shto se tice texta , u sridu.
I josh da nam Dacic otpjeva "Miljacku".
Iiiiiii ...........
rahatluku nigdje kraja nema.

[tzipiripi]

Kud ranije ne nabasah na ovu temu, super je

Petunko, mozhda ti se dopadne i Viktorova biljezhnica.
http://forum.klix.ba/biljeznica-robija-k-t47817s75.html

Mislim da bi se tema o Viktoru komotno mogla ovdje uglavit. Iako sad pišu odvojeno ipak su oni i dalje jedna ekipa.

E da je nama u BiH (a tek u Srbiji pošto njihovi portali rado objavljuju tekstove druga Bore, naravno one koji njima pašu) ekipa poput ludeži, fali nam ko kruva. Momci su fino vaspitani pa većinom pišu o svom smeću. Pogotovo Robi K. Posljedni doživljaj Robija je priča o didama http://pescanik.net/biljeznica-robija-k ... icev-dida/ A imamo i mi naše dide. U čijoj je vojsci bio koji, koji se unuk na svog ponosi .... Ipak je to bila zajednička vojska.

Anketa o didama

Teta je rekla: „Prvo pitanje – koliko vam je važno šta je ... ..... obznanio da mu je djed bio ustaša?“ Tata je rekao: „Pa ono, boli me neka stvar šta je bija njegov dida…“ Teta je rekla: „Drugo pitanje – bi li vam bilo draže da je ...... rekao da mu je djed bio partizan?“ Tata je rekao: „Ne bi, bija bi mi isti klinac…“ Teta je rekla: „Treće pitanje – ako bi se vaš unuk jednog dana kandidirao na izborima, da li bi vam smetalo ako javno prizna da mu je djed bio njemački ovčar?“ Tata je rekao: „Čekaj malo, jebate… Zašto bi ja bija njemački ovčar?!“ Teta je rekla: „Zato šta van punac poručuje da jebavan pas mater!“

Koje smo mi blago za inspiraciju kakvog potencionalnog zahebanta

[NeenaSa]

MERE komotno. Tko je pratio "Feral" znat ce.
P.s.
Samohvala u posjedu sam drugog izdanja "Biljezhnice".
P.p.s.
A da ima materijala za pod vanje, ima. Tolike godine nakon nog rata i ...
pogledaj izbore. Tito dragi. I k'o shto veli: "Jeba im pas mater!!!"
Et'

[Ommadawn]

Dežul to nekako krene okolo, cijelo vrijeme začinjavajući dozom humora, odjednom izbaci činjenice i pukne u sridu da ti pamet stane. I svaki put kad pročitam njegov tekst ja se tako osjećam sretan - drago mi što ima ljudi poput njega.
I naravno, što Feral nikad zapravo nije umro, Ivančić, Dežulović, Lucić i Lovrenović ga održavaju u životu i pregršt novih publicista koji su se školovali upravo na Feralu.

[Ommadawn]

Jah, da ne zaboravim - gospodin Pločkinić uvijek može čitati Rajka Vasića.

[zunazu]

Da Bog da te Dačić ...

http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... ske/179525

Apsolutno genijalno, pročitao juče sa oduševljenjem.

[Jimmy McNulty]

Da Bog da te Dačić ...

http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... ske/179525

Apsolutno genijalno, pročitao juče sa oduševljenjem.

Jedna od meh kolumni kad uzmeš u obzir kakve je sve napisao.

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.portalnovosti.com/jebo-vas-jambo