Ja se sjecam da je u skoli u kojoj smo mi bili smjesteni bio jedan obrok dnevno, mjenjalo izmedju usmrdjenog graha i budjave lece.prilagodjena wrote:jajčana je bilo najvišeNot My Idea wrote:al stvarno kolko ljudi je proslo kroz moj dio grada.prilagodjena wrote:u to vrijeme je u zenici bilo najmanje zeničana,zato,ne cijeni o zeničanima po tim danima
nekad kad vidim neku kucu gdje su zivjeli, zapitam se gdje su sad, kako im je ...
sjecam se ljudi iz Jajca, Zepe, Kljuca...moj brat u to vrijeme išao u ugostiteljsku školu i ode mu mama na roditeljski,plače žana kad se vrati.u jednoj učionica učenici...u drugoj puna učionica izbjeglica,suše veš,spavaju.uh,žalosno
jedina dobra stvar je bila što je u toj školi za potrebe praktične nastave bila opremljena kompletna profesionalna kuhinja tako da su bar kuhati imali gdje...ako su imali šta
@nihil,ne zamjeri...sve je to od smoga![]()
Uz to dobijes frtalj hljeba, par kapi ulja na hljeb i malo soli.
i sjetih se da nas lokalno zenicani nisu bas voljeli, stalno smo se tukli i stalno smo ratovali sa njima.
Kasnije kad sam se preselio nakratko u neku zgradu spajdasio sam se sa domacim, jednom sam obio ficu sa otvaracem za konzerve, naucili me zenicani.
A jednom sam ubio goluba i mislio ga ocerupat pa pojesti al nisam mogo pa sam ga zakopo
