Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
@skylimit, hvala ti što spomenu hrabrog Ibru Hapovca
HAP vod, sastavljen od momaka iz zvorničke čaršije, jedni od najhrabrijih boraca 206.viteške. Prvi izašli pred tenkove kad je krenula tenkovska ofanziva na Kovačeviće i zadržali ih do dolaska crvenih strijela.
Tog prokletog 1.8.93. na Boškovićima ginu najbolji komandanti najboljih interventnih jedinica, Ibro Hapovac i Semir Kobra, rahmet obojici.
OPERACIJA SEMINAR
Cilj ove operacije, kojom je li�no rukovodio ratni zlo�inac Ratko Mladi�, bio je presjecanje teritorije op�tine Zvornik i Teo�aka na dva dijela.
20. novembra 1993. godine �etnici su zapo�eli jednu od najve�ih ofanziva pod nazivom �Seminar�. Cilj ove operacije, kojom je li�no rukovodio ratni zlo�inac Ratko Mladi�, bio je presjecanje teritorije op�tine Zvornik i Teo�aka na dva dijela. Pravci dejstava �etni�kih snaga bili su: Rakovac � Savi�i � Ravni Zid � Sandi�i, sa ciljem spajanja snaga Drinskog korpusa koji je imao pravac napada Lokanj � Visoka Glavica � Laze, Ravne Njive � Ze�ija Kosa, Bijela Zemlja � Kova�evi�i, Bo�kovi�i � Han�eli�i, Parlog � Zaseok, Pandurica � Nezuk � Pandurica.
U pripremnom dijelu �etnici su uspjeli ovladati kotom Visoke Glavice koja je bila me�uprostor izme�u Teo�aka i Ze�ije Kose. Tim je neprijatelj postigao takti�ku prednost, jer je mogao kontrolisati put od Hera do Snije�nice.
Na�e jedinice su, dijelom bile iscrpljene ratovanjem na Zvijezdi (pored Vare�a) a isto tako, uslijed blokade od strane Hrvatske i bosanskih Hrvata harala je glad i op�ta iscrpljenost, ali ipak spremno do�ekuju �etnike. Neprijatelj u ovoj ofanzivi koristi helikoptere, raketne sisteme tipa �Volhov� i rakete sa kasetnim punjenjem. Pravci napada neprijatelja bili su Stolice � Velika Jelica i Tomani�a Kosa � Ro�anj.
6. decembra su na�e jedinice izvode neuspje�nu akciju s namjerom potiskivanja neprijatelja sa Visoke Glavice. Tom prilikom ostajemo bez dva borca: Mehe Krupine i Muje Hod�i�a.
11. decembra akcija potiskivanja neprijatelja sa Visoke Glavice pa�ljivo je isplanirana. Na�i najbolji borci ubacuju se iza le�a neprijatelju i Visoka Glavica je zaposjednuta. Likvidiran je ve�i broj �etnika a mi smo tom prilikom ostali bez tri odli�na ratnika: D�evada Hamzi�a- Fehmi�a, Zijada Omerovi�a i Mevludina Osmanovi�a-Mece.
Ovaj dan, 11. decembar, dan je �estoke �etni�ke ofanzive na podru�je Teo�aka. Sve je u plamenu. Detonacije se prolamaju teo�anskim visovima, a gust dim ne prestaje se dizati i zajedno sa pra�inom zaklanja vidik. Nevjerovatno �ta sve izdr�avaju teo�anski ratnici i kako uspjevaju dr�ati linije odbrane, koje �etnici dnevno zasipaju sa tri-�etiri hiljade projektila. Stalni pje�adijski juri�i �etnika postaju sve uzaludniji.
Stari Teo�ak, Krstac, Bilali�i, Snije�nica, Sapna, Vitinica, Kova�evi�i, Godu�, mjesta su koja gotovo i ne postoje.
Na Stari Teo�ak �etni�ka artiljerija izlila je svu �u� zbog stalnih poraza, zbog uzaludnih poku�aja u ovih dvadeset i dva dana da se pokori mjesto gazija, mjesto heroja.
Ki�ma i pr�ljenovi
Teo�akom, Bilali�ima i Krstacem moglo se pro�i mirno na samo dva dana prije ove �estoke ofanzive. Ratnici herojske brigade Hajrudin Me�i� znali su za �etni�ke pripreme. Narod je pri�ao o tome, borci su napominjali da je �etnicima, eto, pala jo� jedna mahnita ideja na pamet. Desetak dana prije, Mladi� je stigao u Zvornik i dao izjavu na svom srpskom radiju da je Drina ki�ma srpstva i da postoje neki pr�ljenovi oko ki�me kojih se treba rije�iti.
Znalo se da Teo�ak i Sapna smetaju zlo�incu Mladi�u. Teo�ak i Sapna i njihovih sto kvadratnih kilometara slobodnog teritorija, duboko zabodenog u teritorij koji su Srbi osvojili, i na samo koji kilometar od Drine.
Teo�ak i Sapna su Mladi�u opet na redu.
Mladi� se izgalamio, Mladi� je rekao svoje, ra�unaju�i na nekakve efekte, na strah. Ali, od straha ni�ta. Herojski borci brigade Hajrudin Me�i� i njihovi zvorni�ki prijatelji iz 206. uvijek su pripremljeni za najve�e bitke.
Ipak, treba znati da je osamdeset posto objekata u Teo�aku potpunmo uni�teno i da je na ovaj gradi� palo 120 hiljada granata svih kalibara.
I, tada, 20. novembra, teo�ansko podru�je zasula je ki�a granata. Neprijatelj �e po starom igmanskom receptu koristiti poku�ajima upada tamo gdje je najmek�e. Svaka tri-�etiri sata borbi udarat �e na drugo podru�je, ne bi li probio linije odbrane.
Prema Mladi�evom planu, trebalo je poku�ati probiti slobodni teritorij na Bilali�ima, zatim ga, istovremenim prekidanjem sa Laza ili Obr�ina, odsje�i od slobodnog teritorija Zvornika i Tuzle i onda po sistemu klju�alog kazana, kako to oficiri ka�u, omek�ati i dotu�i ove unutra.
Mladi� je na svoj kazan sa�ekati. Nije mogao realizirati svoje nakane. Ali je, u znak odmazde zbog velikih gubitaka, odmah krenuo u pravljene grotla od slobodnog teo�anskog teritorija.
D�evad Avdi�evi� Babak nije nikakav general, a niti je ni komandant 206. Zvorni�ke brigade �emsko Muminovi�, ali su u ovim danima pakla o�itali pravu lekciju generalu � zlo�incu Mladi�u.
19. decembar 1993. godine: Neprijatelj nije odustao u svojim nakanama i svakodnevno je granatirao slobodna podru�ja da bi 29. dan trajanja Seminara izvr�io napad na Zaseok prethodno upotrijebiv�i projektile velike razorne mo�i me�u kojima i raketne sisteme. Brzim pregrupisavanjem na�ih snaga neprijatelj je vra�en na polazne polo�aje �ime �etni�ka operacija Seminar do�ivjela potpuni krah. Tom prilikom poginuo je na� borac Ruvejd No�i�. Uspje�no zaustavljanje operacije Seminar uslovilo je:
�Na osnovu odluke predsjedni�tva republike BiH broj: 02-136-787/93 od 14.12.1993. godine za ukupni doprinos koji je iskazala na o�uvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta R BiH, niza uspje�no organizovanih i sprovedenih akcija kojima je odbranjena �iroka slobodna teritorija u zoni odgovornosti 2. korpusa Armije Republie Bosne i Hercegovine a time i u R BiH u cjelini, u kontinuitetu potvr�ena hrabrost, odlu�nost i po�rtvovanje svojih boraca u izvr�enju borbenih i drugih zadataka i ispoljene brige i za�tite prema gra�anima i materijalno-tehni�kim sredstvima 206. Bbr. Dobila je po�asni naziv �vite�ka�.
Sti�u �ivini�ke "Ose"
Svi su se samo pitali ho�e li ofanziva li�iti na onu pro�lu, kad je bilo pakleno krajem marta 1993. godine. Tokom deset dana granatiranja krenulo je petnaest �etni�kih tenova i pje�adija. Prije toga su buldo�derima prera�enim u oklopnjake uni�tene mine i prokr�en put tenkovima preko Prosjeka.
U Bilali�ima je vrilo kao u grotlu. �etnici su upali i zapalili selo Be�i�e nadomak Bilali�ima, zatim uzeli Greben, strate�ki najva�niju kotu na ovom podru�ju. Naredna tri dana borbe su nastavljene napadima na Obr�ine i Laze. Uni�teno je �est tenkova. U pomo� ovim momcima stigli su iz �ivinica sjajni borci Osa. Ovo je se desilo slu�ajno, jer Ose usmjerene ka Grada�cu susreli su se sa velikim valom izbjeglica iz Teo�aka. M. Mahmutbegovi�, koji je bio komandant Osa, sa jo� 56 svoja borca odlu�uje da krene u pomo� Teo�aku. Ovo �e biti zapam�eno kao jedina pomo� Teo�aku sa strane �to se ti�e drugih jedinica iz sastava Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Dolaskom Osa moral je narastao do nebesa i onda se definitivno krenulo. �etnici su protjerani iz Bilali�a, sa Grebena, iz Gaji�a, Mirkovi�a. Oko 120 ih je vje�no zaljepilo u ovim borbama.
Tako je bilo i krajem marta, a sve to izgledalo je kao velika proba za �etni�ku ofanzivu Seminar. Teo�ak je prevazi�ao sve svoje bitke � bar kada su �etnici u pitanju � sve bitke i kasapnice u njegovom ratu.
Kakav Mladi�?
Mladi� je i dalje rukovodio operacijom �udnog imena za sve �to se doga�a na Teo�aku. Ka�u da je neko od srpskih generala prigovorio Mladi�u da ne mo�e ba� uvijek biti kao na Igmanu i da je uspjeh ove operacije pod pitanjem. On se okrenuo i rekao:
�Na Igmanu sa, doktorirao. Ovo �e biti samo seminarski rad.�
Do dolaska Osa vi�e od 350 �etnika je polo�ilo svoje �ivote za Mladi�ev seminarski i iz �asa u �as u te�kim juri�ima ginuli su novi na ovim teo�anskim prostranstvima. Pretpostavljalo se da ih je oko 800 ranjeno i od toga, vjerovatno, mnogo izba�eno iz stroja.
Artiljerijska kanonada pove�avala je se iz �asa u �as. Mladi� nije imao namjenu da odustane od Teo�aka. Ali, Mladi�u je trebalo biti jasno da ovdje nema izdajnika �iju je pomo� imao na igmanskom i bjela�ni�kom rati�tu.
Tra�enje mehkih pupkova Mladi�u se do sada nije isplatilo. Na slobodni teritorij Teo�aka bacio je ravno deset volhova.
Volhov je stravi�no oru�je. Mo�da je te�e od svega �uti njegov zvuk dok prolije�e iznad glave. Radi se o protuavionskim raketama koje su preure�ene u rakete tipa zemlja-zemlja. One su zastra�uju�ih dimenzija. Visina im je 10 metara i 90 centimetara. Pre�nik iznosi pola metra. Te�ina je oko dvije tone i 400 kilograma. Bojeva glava te�ka je 190 kilograma, punjena sa 119 kilograma eksploziva. Rakete se aktivirajusa lansirne rampe i radarima navode prema cilju. Proizvode oko 8000 gelera. Domet im je 25 kilometara, ali nisu ba� precizne.
Takos u snagu ovih raketa osjetili u Ugljeviku, gdje je se jedna obru�ila i izazvala pravi haos. Nakon ravno deset ovakvih raketa koje �etnici lansiraju iz okoline Bijeljine prema Teo�aku, Mladi� je posegnuo za avionskim bombama na koje su Srbi montirali raketni motor. U ovim napadima nisu izostajali ni helikopteri, kao ni avioni koji su bacili �est kasetnih bombi.
Helikopteri se spu�taju na Tursunovo brdo i Savi�e i odatle kupe mrtve i ranjene te ih odvoze prema Srbiji. Smatralo se da je za dvadesetak dana palo oko pedeset hiljada granata samo na Teo�ak.
Borci Brigade Hajrudin Me�i� i 206. zvorni�ke ne posustaju ni za metar. Iako je zbog potreba na vare�kom rati�tu, dio na�ih jedinica anga�ovan u tim dejstvima �to je ote�avalo zatvaranje me�uprostora, iz sata u sat �etni�ki gubici su bijali sve ve�i. Moral na�ih boraca je porastao jo� vi�e kada su se jedinice sa vare�kog rati�ta vratile.
Stigla je i vijest da je veliki borac �varak pustio da pedesetak �etnika u�e u prve rovove na Lazama i onda ih sve do jednog smo�dio. Na Obra�inama se posebno isti�u Bijeljinci. Vodi ih njihov kapetan Muslija. Tri puta Mladi� napada na Obr�ine i tri puta do�ivljava potpun krah.
Bilo bi stravi�no da se odsje�e Teo�ak od Sapne. Ali, nevjerovatna je hladnokrvnost svih ovih mladi�a, po�ev�i od komandanata Babka i �emse pa do komandira vodova.
Me�u novinarima je kru�ila �ala koju je u odu�evljenju uzviknuo Hasan Had�i�, prvi novinar Podrinja: �Kakav Mladi�, ovo su pravi mladi�i!�
Kontranapad
�etnik Mladi� udario je po igmanskom receptu tri puta na Obr�ine, dva puta na Bilali�e, tri puta na Laze. Udario je, zatim, na �i�kulju, Skakovicu. �etnici su napadali iznad samog Godu�a, ali su ih do�ekali veliki ratnici Godu�ani. Ali herojska 206. Zvorni�ka ima svoje adute Kobre, D�amijske golubove, Hapovce, Drinske zmajeve. Najja�i interventni vodovi Armije R BiH na jednom mjestu spremno do�ekuju bradata �udovi�ta.
Tako su ubijena i 23 �etnika u poku�aju osvajanja Skakovica, da bi 2. decembra jo� devet �etnika iz specijalne jedinice Panteri ostavilo svoje kosti na ovoj koti. Tokom Seminara od Laza do Lokanja snijeg je se crnio od �etni�kih le�eva, koji su poku�avali da zauzmu i Kova�evi�e, ali su ih momci sa �Brda smrti�, kako su ga �etnici zvali, od srca pra�ili po �etnicima.
Dogodilo se i ne�to �to sami �etnici nisu o�ekivali: kontraudar nakon �to im je odbijen �estok napad. Momci su juri�ali i pucali dok je padinom bje�alo stotinjak �etnika. Nakon svega Srbi dugim kukama izvla�e svoje mrtve, a Mladi� dovla�i nove snage. Na srbo�etni�koj televiziji Srna pokazuje pedeset mladi�a koji su stigli iz Krajine. Nazivaju ih specijalcima i sa velikim pompom o njima govore u emisiji �Na braniku Krajine�. U ve�ernjim satima, 3. decembra, upravo ova, ne�to oja�ana diverzantska grupa poku�ala je ubacivanje na teritorij Tuzle. Potpuno je likvidirana.
Sti�u po �etnike sve poraznije vijesti. Bataljon Seje Mumba�i�a, koji je u martu na Bilali�ima polomio �etnike, pola�e prvi ispit na svojoj liniji, na Grebenu, i rastura �etnike, koji ginu na novim minskim poljima. Me�u ubicama i pobjednicima sa Igmana sve je ve�e kome�anje. Deset tenkova iz Lokanja nije se pokrenulo, a Mladi� je i dalje slao �ivo meso u proboje.
U potaji, gotovo sa nadom, �ekali su ih Tukini ratnici � Tu�i�i. To su momci iz interventne �ete Hajrudin Me�i�. Oni ru�no obra�uju tenkove i u ovoj ofanzivi su obradili sedam oklopnjaka. Vodi ih momak iz Snagova. Ovi stra�ni ratnici nakon odbijenih napada kre�u u kontru. Zbunjuje na�in na koji Teo�aci i Zvorni�ani komuniciraju u jeku �etni�kog napada, �etvrtog na Obr�ine. Javljaju se iz interventnog voda: �Dolazimo svi na Obr�ine da pomognemo.� Sa druge strane dolazi poruka:
�Ne treba. Pomljet �emo ih. Vi sjedite i odmarajte se!�
I kao �to su i rekli pomljeli su ih. U velikom naletu na Stari Teo�ak i Bilali�e, misle�i da su ova dva mjesta zauzeli �etnici navaljuju jo� vi�e. Prvo je pogo�en kamion pun �etnika, koji su direktno poslani na onaj svijet. Onda poku�avaju da stave srbo�etni�ku zastavu na Bilali�ku d�amiju, ali im to ne uspijeva, jer njihovog bajraktara direktnim hicem i majstorski poga�a na� borac iz Starog Teo�aka. Nisu vi�e poku�avali. Posle toga su u Bilali�ima iskopali i rov u jednoj ku�i misle�i da �e im to pomo�i. Nisu htjeli da se predaju i bez obzira na tvrdnje na�e komande da im ne�e faliti ni dlaka sa glave. Nisu htjeli da pristanu na predaju. Da nebi dovodili �ivote na�ih boraca u opasnost ku�a se ga�a sa nekoliko zolja. Svi �etnici iz ove ku�e ostavljaju zauvijek svoje kosti u Bilali�ima.
Osim srbo�etnika bilo je tu dosta i Rumuna i Rusa koji su za uvijek ostavili svoje kosti na Teo�aku. Danima su smrdili po snijegu, tako da su ih i divlje zvijeri jeli.
Uprkos krahu generala Mladi�a i njegove vojske neprijateljski napadi na slobodne teritorije Zvornik i Teo�ak su nastavljeni. Poslije uspje�ne odbrane Zaseoka na meti neprijateljskih ataka su Spasovine, Tomani�a kosa i Kikovi. Sljede�a neprijateljska akcija izvedena je u dva navrata na Muhamedbegovi�e a na Ravni Zavid �ak tri puta za kratko vrijeme.
Tokom posljednih mjeseci u 1994. godini neprijatelj je atakovao na podru�je Majevice. Onda je nastupilo primirje koje je trajalo vi�e mjeseci �to je neprijatelj iskoristio za pripremu najve�e ofanzive izvedene na slobodne teritorije Teo�aka i Zvornika. Operacija je poznata pod nazivom ��eki� i nakovanj�.
HEROJ TEOČAKA
Roditelji rahmetli Muharema Hori�a, heroja Teo�aka, jo� uvijek su se sje�ali slike svog mrtvog sina. Upamtit �u dok sam �iv kako se mati Aj�a, uz o�eve suze, zaneseno obratila mrtvom sinu.
Stala je iznad njega i, zagledana u pod male sobe, govorila: �Dragi moj sine Muhareme, tebe majka ne �ali, jer poginuo si za slobodu i na�u Bosnu. Umjesto suza, nosit �u u srcu radost �to sam te takvog heroja imala.� Ovo je nena Aj�a brzo izgovorila, dok je stari Re�id plakao i pravdao se: �Znam, sine moj, ali ja ne mogu ovako ko ona.�
Kamandant bataljona iz Starog Teo�aka Muharem Hori� po�eo je ovaj rat sa Hajrom Me�i�em. Iako komandant, bio je borac u prvim redovima. Teo�aci se dobro sje�aju kad je vodio grupu civila prema Ze�ijoj kosi i Vitinici. Kolona je bila napadnuta, a on se sam upustio u borbu sa �etnicima. Nigdje se nije odvajao od svog mitraljeza. Odbrana Bilali�a bila mu je glavni zadatak i od svih svojih ratnika tra�io je fanati�nu disciplinu. Kad se hrana gladnom narodu dijelila, njegov otac dobio je �to i ostali. Kad je stari Re�id mrko pogledao u svoju crkavicu, Muharem je osjetio taj pogled i kratko mu rekao: �Rat je, babo. �ta ostalma, to i tebi.�
Sje�aju�i se pogibije svoga sina, stari Re�id ponovo je zaplakao: �Bog mu dao hiljadu d�enneta. To je jedna fina du�a muslimanska. Onda je, vide�i da se pokazuje previ�e osjetljiv, promijenio pri�u:
�Meni je sedamdeset i prva i ne pu�tam kuburu, i evo drugi put se borim sa �etnicima. Ne�u pu�ku u ruke, opa�em dvije bombe i kre�em na stra�u. Na Savi�ima je poginuo i sin Muhameda moga, unuk moj. To im ne�u oprostiti. �ivot �u svoj lahko dati. Ali ne dam im da kolju. Ma, ne dam im ni�ta!�, dodaje ljutito.
Muharem Hori� je isko�io iz rova i krenuo u juri� prema �etnicima. Pokosio ih je �est, a onda je pogo�en u stomak. Prenesen je i umro u svom domu. U bitke je i�ao na bijelom konju. Jahao je u galopu i zbunjivao �etnike. Zvali su ga Vitezom od Bilali�a. Jest, u vrijeme �etni�kih tenkova i ostalog njihovog silnog �eljeza, ovaj mladi� kretao je u boj na konju i pokazivao da su srca na�ih mladi�a tvr�eg materijala od �elika.
U vrijeme kad helikopteri i avioni nadlije�u Teo�ak, u vrijeme kad se na ovo mjesto obru�avaju sve najmodernije rakete, pa i volhovi, treba znati da je postojao Muharem Hori�, Vitez od Bilali�a. Treba znati da postoje bosanski vitezovi. Otac njegov ima jo� pet sinova. Jedan od njih u�ao je u prostoriju. Vejsil je stasit, ljepu�kastih i mu�kih bora na licu. I kao na mig, stari Re�id uputio se sa pu�kom negdje na polo�aj. Svi sinovi su na polo�aju. A on je naredio: �Dok je rata, u ku�i mo�e biti samo jedna mu�ka glava. Svi ostali, oru�je u ruke i prema �etnicima.�
Ako koga pitate u Teo�aku ili Sapni o brigadama Hajrudin Me�i� i 206. zvorni�koj, re�i �e: �Mi smo jedna formacija. Padne li granata na Teo�ak, isto kao da je pala na Sapnu ili Godu�. Krenu li �etnici na bilo kom dijelu fronta, svi ska�emo na noge.�
Zato je, valjda, Teo�anska slavna, a Zvorni�ka vite�ka.
Nedavno su u Sapni ugostili jednog Sarajliju. �etnici krenuli pje�adijom na slobodni teritorij Zvornika i onda trka od po�etka. Iz ku�a istr�avaju oni �tos u na odmoru, bunovni, sa pu�kama, sa njima sprintaju ratnici, hitaju svi seoskim drumovima i op�i mete� se smiruje nakon pola sata, jer su svi na svojim mjestima, a desetina interventnih vodova, koji su specijalnost ovih brigada, spremni su na kontraudar. Posljednji sti�u ranjenici na �takama i tra�e svoje mjesto. ��to je ovaj narod ratoboran!�, promucao je Sarajlija.
�emsudina �osi�a, velikog zvorni�kog ratnika, upoznao sam kad je u jednoj od silnih �etni�kih ofanziva na ove krajeve prepje�a�io na �takama, sa bolovima u ranjenim nogama, sve od Ður�evika do Sapne. To je oko 42 kilometra. U posljednjim �etni�kim poku�ajima da vrate ono �to su oslobodili Zvorni�ani i Teo�ani oko releja na Majevici, �emsudin je na jednom mjestu sam do�ekivao �etnike na desetak metara od rova. �ulo se na motoroli: �Ne pu�taj ih �emso, a on je odgovorio: �Ma, pusti�u ih !�
Zavihorile zastave
Nikad �etnici nisu udarili da nisu bili vra�eni i jo� i otjerani natrag. Dogodilo im se to i ovih dana kad su, polovicom maja, �a�kali me�ku oko Releja. Ratnici �emse Muminovi�a i D�evada Avdi�evi�a Babka razjare se i otjeraju ih desetak kvadratnih kilometara u pravcu releja.
�emso i Babak su mi uvijek pri�ali o tom �udu svog kontraudara. Za svaki dio fronta oni imaju spremljen plan koji se odmah pokre�e protiv bradonja. Tako je, za samo nekoliko sati borbe, vra�eno dosta kota. Uzeti su Kikovi, pa ju�nije Tomani�a kosa i Spasinovine. �uveni ratnik Senahid Hod�i� Doktor, koji je od tog zanata, uzeo je, kao usput, i Suhu �esmu stigao dvjesto metara od releja. Ka�u, relej je bio prazan, ali pun mina koje su svuda okolo ne�tedimice posijane. I �ta �e, kud �e, vrati svoju jedinicu par stotina metara natrag.
Sa lahko�om su na ovim oslobo�enim kotama zvorni�ki i teo�anski ratnici uni�tavali �etni�ka utvr�enja. Zvorni�ani su pro�li sa tri lak�e ranjena, ali �est boraca iz Teo�aka na ovom pohodu poginulo je od tenkovske mine; svi iz Tukinog diverzantskog voda. Gubici �etnika su stravi�ni. Vi�e od sto ih je likvidirano u ovim borbama. Zvorni�ani i Teo�ani ih istjeruju iz rovova bez ja�eg naoru�anja. Sa pu�kicama. Ginu, uglavnom, pri poku�ajima bijega iz izuzetno dobro utvr�enih rovova.
Od Kalesije, iz 205. brigade, dolaze vijeste o zauzimanju Lisa�a i presijecanju jedinog puta prema Stolicama. Od tamo udaraju sve �e��e detonacije. U isto vrijeme, na ovoj strani se poku�ava razminirati prostor oko Stolica. Zvorni�ani uzimaju Veliku Jelicu, ju�no od Stolica, i time Relej ostaje u okru�enju. �etnici, na vezi, psuju. Kupe sve �ivo po Bijeljini, Ugljeviku, Loparama, prazne kafane. �uje se kako jedan od komandanata vri�te�i nare�uje: �Za�i po ku�ama i sve kupi!�
Momci iz Hajre Me�i�a i zvorni�ki vitezovi sa�ekaju i uni�tavaju tri kamiona �etnika. Jednog jedinog pre�ivjelog posjetit �e sutradan Radovan Karad�i� u bijeljinskoj bolnici. Na drugoj strani, jedan od zarobljenih re�i �e na�im borcima: �Ja sam samo portir iz logora Batkovi�.� Tri mladi�a iz diverzantskog odreda HAP prepoznat �e u njemu Srbina koji je zbog humanog i ljudskog odnosa prema njima bio maltretiran i zatvaran. Od tog trenutka on �e �ivjeti kao njihov gost kojem ne smije ni�ta nedostajati.
U ovim borbama stradali su i komandant semberske brigade Krsto Nedi� i njegov na�elnik �taba.
Nakon tri dana razminiranja i bezuspje�nog poku�aja da se teren oslobodi za ofanzivna djelovanja, �uje se kako su Kalesijci morali napustiti Lisa�e, a �etnici se sa velikim poja�anjima rasporedili oko Releja.
Nakon tri dana, �etnici poku�avaju vratiti stare polo�aje. Artiljeriju ne smiju upotrebljavati, jer su im polo�aji blizu, pa ako podbace...
Odmah poku�avaju pje�adijskim i minobaca�kim napadima vratiti izgubljeno, ali za jedan dan �emsini momci sa lahko�om i sigurno��u odbijaju devet �etni�kih poku�aja.
Stradanje �etnika je veliko, premda napadaju sa elitnim jedinicama panterima i Mandinim �etnicima. Dan prije, srpska televizija, da bi ohrabrila pla�ene Somborce, koji ni za �ivu glavu nisu htjeli na Majevicu, prikazuje Mandu, �etnika, kako dovikuje svojim jedinicama: �Juri�, ubijaj!� Malo zatim su upadali u puste rovove, za koje nisu znali jesu li u njima na�i momci. Ve� sutradan je i �etnik Manda te�ko ranjen.
(Mitar Maksimovi�, zvani Mando, nije poginuo taj dan, ve� je smrtno nastradao u saobra�ajnoj nesre�i decembra 2002 godine. Ipak je dobro zakino i ovaj �etnik rodom iz Donjeg Zabr�a, koji je bio komandant jedinice "Lavovi sa Majevice" (prvo su se zvali Obili�i), iako se zna ko su pravi, jedini i istinski Lavovi Majevice.)
Mandini �etnici platili su glavom, a nisu bolje pro�li ni vi�e puta obnovljeni podmla�eni panteri. Skru�eno su javljali o pogibiji jednog od svojih komandanata. Ko je- �ta je, Zvorni�ani nisu uspjeli saznati. Uglavnom, nisu sutradan, nakon devet bezuspje�nih poku�aja, djelovali ubjedljivo. Poku�ali su, opet, �est napada i svaki im je sasje�en u po�etku.
Ne mo�e vi�e artiljerijom, pa su �etnici nemo�ni da bilo �to ozbiljnije urade. Ka�u Zvorni�ani i Teo�ani da �etnicima artiljerija nije pomogla do sada, a ne�e ni nadalje. �emso Muminovi�, u sto bitaka dokazani komandant Zvorni�ana, veli da su Srbi na ovim prostorima gotovo odustali od artiljerije. �uo ih je da ka�u: �Ove budale, ga�ao ili ne ga�ao, oni u svome. Ne koristi.�
�itam problem je u tome �to �etnici vi�e ne smiju udariti na �estoke borce ovog kraja. Uvijek plate glavom. Nakon genocida u Zvorniku, kad su mahom ubijani samo mladi mu�karci, evo �etnici pla�aju hrabrost ovih ljudi koji su kona�no u ruke dobili kakvo-takvo oru�je za odbranu. Danas im ne mogu ni�ta, u to se Srbi uvjeravaju po ko zna koji put. Gotovo nijedna akcija ove dvije brigade Armije BiH nije bila bez uspjeha. Pitam �emsu koje su im akcije najbolje:
�Sve su biseri�, ka�e �emso, �po�ev�i od Banj-brda, kad je za samo sat pala ova �etni�ka tvr�ava, a borci Godu�a dovukli u Tuzlu 11 zarobljenih �etnika. Akciju na Klisi, kad je makar malio dio duga vra�en za stravi�ne zlo�ine u Ðuli�ima, gdje je ubijeno 756 civila, uglavnom mladih mu�karaca. Za nekoliko sati Zvorni�ani su likvidirali 174 ili 175 �etnika, uz minimalne gubitke. Bo�kovi�i, u kojima je dvostruko ve�e stradanje �etnika, Kova�evi�i, gdje je u aprilu 1993 godine uni�teno sedam tenkova, a jedan transporter zarobljen.
Sto se tice neprijateljske "Operacije Seminar" na Teocaku o kojoj govori ovaj ne bas citljivi tekst koji je postavio forumas nemampojma, pokusat cu krace i jasnije objasniti o cemu se zapravo govori, vodeci se prvenstveno knjigom "Balkan Battlegrounds" u kojoj su i najbolje objasnjenja desavanja tokom rata u BiH.
To je bio tek jedan dio sire neprijateljske operacije "Drina" koja je pocela u zimu 1993. godine a koju je sacinjavao niz manjih operacija, a ciji je konacni cilj bio potpuni slom Drugog korpusa Armije BiH. Naime, u VRS su smatrali da su Treci i Cetvrti korpus Armije BiH svakako iscrpljeni dugotrajnim sukobom sa HVO, te da Drugi korpus u tom trenutku predstavlja najaci oslonac Armije BiH.
Kljucna ideja operacije je bila okupacija podrucja Olova i spajanje tog podrucja sa polozajima VRS na Vozuci(Ozren), cime bi se Drugi korpus odsjekao od Sarajeva i Zenice a u VRS smatrali da bi to dovelo cak i to potpune kapitulacije Armije BiH, zavrsetka rata pobjedom VRS.
Osim glavne operacije na Olovo, VRS je pokrenula i "sporedne" operacije na podrucju Teocaka i Tesnja. U sklopu ove velike operacije također je pokrenuta i sporedna operacija na području Bihaća.
Olovska operacija op
Ofanziva VRS na Olovo pocinje 8. novembra 1993. godine. VRS je u napadu koristila znacajnije ili manje dijelove jedinica pod direktnom komandom Glavnog staba, 1. krajiskog korpusa, romanijskog korpusa, hercegovackog korpusa te specijalne policijske snage:
- 65. motorizovani zastitni puk
- 1. gardijska motorizovana brigada
- 2. romanijska brigada
- 1 ilijaska brigada
- 6. sanska brigada
- 11. mrkonjicka brigada
- 43. prijedorska brigada
- mjesovita hercegovacka brigada sklopljena za ovu priliku iz dijelova vise razlicitih brigada hercegovackog korpusa(15. bilecke, 18. gatacke i 8. nevesinjske brigade)
- brigada specijalne policije RS
Armija BiH u odbrani koristi 1. olovsku brigadu i 126. brigadu Ilijas koje su i bile stacionirane na tom podrucju, znacajnije ili manje dijelove vise brigada Drugog korpusa: 1. tuzlanske, 2. tuzlanske, 109. dobojske, 111. gracanicke, 117. lukavacke. Kasnijim uslozavanjem situacije dolaze i dodatne snage Drugog korpusa, ali i pojacanja iz Prvog, Treceg i Sestog korpusa Armije BiH.
VRS postize manje uspjehe, ali ne uspjeva probiti linije odbrane. Stanje je bilo takvo sve do 13. januara 1994 godine kada mjesovita hercegovacka brigada VRS probija linije odbrane Armije BiH i zauzima Krusevo, ostvaruje dalje napredovanje i priblizava se na 3 kilometra samom gradu Olovu. Upucuje se nove odbrambene snage da sprijece dalje napredovanje neprijatelja, u cemu i uspjevaju. Presudnu ulogu je odigrala jedinica Zivinicke Ose koja se upustila u blisku borbu sa neprijateljem i odbila ga nazad. Krajem januara VRS odustaje od daljeg sprovodjenja ove operacije. U ovim borbama poginuo je i Senahid Bolic - Bolo, komadant 1. olovske brigade.
Teocanska operacija
Kao sto sam vec napisao, neprijateljska operacija na Teocak poznatija kao "Seminar" se zapravo zvala "Kladanj". Cilj o je bio zauzimanje brane hidroelektrane Ugljevik na rijeci Sapna.
Istocno - bosanski i Drinski korpus VRS je u napadu koristio ove jedinice:
- 1. majevicka brigada
- 2. majevicka brigada
- 1. zvornicka brigada
- Odred Bijeljina brigade specijalne policije RS
- Garda Panteri
Drugi korpus Armije BiH je u odbrani koristio ove jedinice:
- 1. teocanska brigada
- 206. zvornicka brigada
- 210. brigada Živinice
- 212./222. Oslobodilačka brigada
- Crni Vukovi Kalesija
- Dijelovi tuzlanskih brigada
Operacija pocinje 20. novembra 1993. godine kada snage VRS "kljestecim" manevrom iz pravca Zvornika i Priboja napada polozaje Armije BiH. VRS ostvaruje manje uspjehe, ali ne uspjeva ostvariti znacajniji napredak. Do kraja decembra jedinice Armije BiH vracaju sve izgubljene polozaje, a VRS prekida operaciju na Teocaku.
Tesanjska operacija
Jos jedna operacija koja je prvenstveno sluzila razvlacenju snaga Armije BiH dok je zapravo cilj bio zauzimanje Olova.
Ono sto je zanimljivo je to da je u operaciji "zatvaranja tesanjskog dzepa" jedan dio HVO ucestovao u napadu zajedno sa VRS, dok je drugi ucestovao u odbrani zajedno sa Armijom BiH.
VRS je napadala sa jedinicama 1. krajiskog korpusa pojacana jedinicama HVO. U napadu su ucestovali znacajniji ili manji dijelovi jedinica:
- 2. oklopna brigada Banja Luka
- 16. krajiska brigada Banja Luka
- 1. krnjinska brigada
- 1. gradiscanska brigada
- 27. derventska brigada
- 43. prijedorska brigada
- 1. teslicka brigada
- 1. prnjavorska brigada
- 6. takticka grupa Ozren
kao i:
- HVO Zepce
U odbrani su ucestovali znacajniji ili manji dijelovi jedinica Armije BiH:
- 201. maglajska brigada
- 204. teslicka brigada
- 207. usorska brigada
- 202. tesanjska brigada
- 203. dobojska brigada
kao i :
- HVO Usora
VRS pokrece napade pocetkom decembra 1993. godine, postize manje uspjehe, cak i presjeca put Tesanj - Maglaj, ali sprjecena u daljnem napredovanju prekida dejstva 1. januara 1994. godine. Dvije sedmice poslije, VRS pokrece nove napade iz pravca Doboja, ali zbog sporog napredovanja odustaje te sredinom marta i zvanicno prekida sa ovom operacijom.
Bihacka operacija
S obzirom da se radi o desavanjima ipak na skroz drugom kraju BiH od zone odgovornosti Drugog korpusa, ali da je VRS i ovu manju operaciju racunala kao dio siroke operacije "Drina", ukratko:
VRS je pokusala da osigura desnu stranu Une u zahvatu Bihaca kako bi zaposjela zeljeznicku prugu Banja Luka - Knin. Koristila je uglavnom brigade iz sastava 2. krajiskog korpusa, te banjalucki i prijedorski Odred iz sastava brigade specijalne policije RS. Napadi su poceli 6. februara, VRS zauzima bitne polozaje, medjutim u kontraudaru Petog korpusa Armije BiH ih i gube. Zatim ponovno VRS zauzima bitne polozaje, ali nakon sto ih je Peti korpus opet povratio, krajem februara odustalo se od operacije.
Sve u svemu, velika i siroka operacija "Drina" VRS koja je za konacni cilj imala zauzimanje Olova i spajanje sa polozajima na Ozrenu, dozivjela je potpuni krah.
Ovaj krupni vojnik sa plavom trakom oko glave koji predvodi pjesmu je bas tad na Olovu ostao bez noge, inace se radilo o rodjenom Sarajliji koji je nekako zavrsio u Zivinickim Osama, cuo sam da je umro prije par godina
Last edited by SkyLimit on 29/10/2016 02:05, edited 1 time in total.
Ofanziva VRS na Olovo pocinje 8. novembra 1993. godine. VRS je u napadu koristila znacajnije ili manje dijelove jedinica pod direktnom komandom Glavnog staba, 1. krajiskog korpusa, romanijskog korpusa, hercegovackog korpusa te specijalne policijske snage:
- 65. motorizovani zastitni puk
- 1. gardijska motorizovana brigada
- 2. romanijska brigada
- 1 ilijaska brigada
- 6. sanska brigada
- 11. mrkonjicka brigada
- 43. prijedorska brigada
- mjesovita hercegovacka brigada sklopljena za ovu priliku iz dijelova vise razlicitih brigada hercegovackog korpusa(15. bilecke, 18. gatacke i 8. nevesinjske brigade)
- brigada specijalne policije RS
Armija BiH u odbrani koristi 1. olovsku brigadu i 126. brigadu Ilijas koje su i bile stacionirane na tom podrucju, znacajnije ili manje dijelove vise brigada Drugog korpusa: 1. tuzlanske, 2. tuzlanske, 109. dobojske, 111. gracanicke, 117. lukavacke. Kasnijim uslozavanjem situacije dolaze i dodatne snage Drugog korpusa, ali i pojacanja iz Prvog, Treceg i Sestog korpusa Armije BiH.
Ako se dobro sjecam priloga CPT, koji sam gledao nakon povratka s terena, s one strane su ucestvovali jos i nekakvi Sekovicki specijalci a mislim da je bila jos jedna brigada ili dio nje iz okoline Sarajeva (Sokolac ili tako nesto).
Sto se tice nabrojanih brigada s nase strane, osim Olovske brigade, sve ostalo su bile po ceta ili vise vodova.
1. i 2. tuzlanska samo dijelovi brigada, 109. Doboj-Istok - manevarska ceta u kojoj je ranjeno preko 30 ljudi, 111. Gracanica - nekoliko vodova, 117. Lukavac - bataljonski interventni vodovi + brigadni IDC + na drugom terenu protiv-teroristicki vod vojne policije.
Iz korpusa su bili i momci s raketama, ali se imena jedinice ne mogu sjetiti nikako.
Ovo je samo po sjecanju, tako da je maha moguca.
Znam tacno da je na dijelu ratista gdje sam bio na prvom terenu (novembar 1993.god.), napadala specijalna brigada cetnickog MUP-a.
Na drugom terenu (mislim da je bio ili decembar 1993. ili januar 1994.god.), u selima, cetnici su pokusali tenkovsko-pjesadijski napad, ali su korpusni raketasi poderali 2 tenka k'o Front Slobode. I na tom dijelu nije bilo vise napada, ali je koti Macak gorila zemlja. Tu je 109. dobro fasovala. Nesto prije toga, u novembru 1993. god. dalje na Macku, jedna ceta iz Kladnja je drzala taj dio linije. Oni su isto imali dosta ranjenih.
Inace, ne znam da li se neko sjeca onog ludog americkog snimatelja Majka (Mike), sto je snimao nasu vojsku u akciji na Olovu?
Gledao sam njegove snimke na VHS i bili su fantazija, ali ne mogu nista da nadjem na jutjubetu.
Gojeni, "specijalna brigada cetnickog MUP - a" i "Sekovicki specijalci" su jedno te isto, tj. u sklopu brigade specijalne policije RS postojao je "II. Odred Sekovici", cijih je desetak pripadnika osudjeno zbog ucesca u genocidu u Srebrenicu, a i sami tadasnji komadant Odreda Rado Cuturic je izbjegao takvu sudbinu jer je poginuo pred kraj rata gore na Ozrenu, nakon sto se poslije oslobodjenja Vozuce krenilo dalje na toj planini.
Naravno da brigade nisu ucestovale u punom sastavu, zapravo vrlo su rijetke prilike u ratu bile kad bi neka brigada ucestovala u nekoj akciji u punom sastavu, uglavnom kad god se navode neke brigade zapravo se radilo o dijelovima tih brigada.
Tesko je 100% tacno znati koje su sve tacno jedinice ucestovale u nekim operacijama koje su se protezale i na vise mjeseci, neki su odlazili, drugi odlazili. Za Ose recimo uopce ne vjerujem da su bili tu prisutni sve dok nisu pukle linije odbrane u januaru, i onda se kao i obicno njih hitno prebacuje da vracaju izgubljeno.
Bataljon Vojne Policije "Balte" sam namjerno izostavio jer, a o tome smo vec pisali, cini se da se bas i nisu proslavili svojom ulogom na Olovu tada.
SkyLimit wrote:Gojeni, "specijalna brigada cetnickog MUP - a" i "Sekovicki specijalci" su jedno te isto, tj. u sklopu brigade specijalne policije RS postojao je "II. Odred Sekovici", cijih je desetak pripadnika osudjeno zbog ucesca u genocidu u Srebrenicu, a i sami tadasnji komadant Odreda Rado Cuturic je izbjegao takvu sudbinu jer je poginuo pred kraj rata gore na Ozrenu, nakon sto se poslije oslobodjenja Vozuce krenilo dalje na toj planini.
Naravno da brigade nisu ucestovale u punom sastavu, zapravo vrlo su rijetke prilike u ratu bile kad bi neka brigada ucestovala u nekoj akciji u punom sastavu, uglavnom kad god se navode neke brigade zapravo se radilo o dijelovima tih brigada.
Tesko je 100% tacno znati koje su sve tacno jedinice ucestovale u nekim operacijama koje su se protezale i na vise mjeseci, neki su odlazili, drugi odlazili. Za Ose recimo uopce ne vjerujem da su bili tu prisutni sve dok nisu pukle linije odbrane u januaru, i onda se kao i obicno njih hitno prebacuje da vracaju izgubljeno.
Bataljon Vojne Policije "Balte" sam namjerno izostavio jer, a o tome smo vec pisali, cini se da se bas i nisu proslavili svojom ulogom na Olovu tada.
Sky svasta zna
Znam najmanje dvojicu( a i treci je sumnjiv) iz Balti, koji su se sami ranili na Olovu da spasu guzice.
SkyLimit wrote:Gojeni, "specijalna brigada cetnickog MUP - a" i "Sekovicki specijalci" su jedno te isto, tj. u sklopu brigade specijalne policije RS postojao je "II. Odred Sekovici", cijih je desetak pripadnika osudjeno zbog ucesca u genocidu u Srebrenicu, a i sami tadasnji komadant Odreda Rado Cuturic je izbjegao takvu sudbinu jer je poginuo pred kraj rata gore na Ozrenu, nakon sto se poslije oslobodjenja Vozuce krenilo dalje na toj planini.
Naravno da brigade nisu ucestovale u punom sastavu, zapravo vrlo su rijetke prilike u ratu bile kad bi neka brigada ucestovala u nekoj akciji u punom sastavu, uglavnom kad god se navode neke brigade zapravo se radilo o dijelovima tih brigada.
Tesko je 100% tacno znati koje su sve tacno jedinice ucestovale u nekim operacijama koje su se protezale i na vise mjeseci, neki su odlazili, drugi odlazili. Za Ose recimo uopce ne vjerujem da su bili tu prisutni sve dok nisu pukle linije odbrane u januaru, i onda se kao i obicno njih hitno prebacuje da vracaju izgubljeno.
Bataljon Vojne Policije "Balte" sam namjerno izostavio jer, a o tome smo vec pisali, cini se da se bas i nisu proslavili svojom ulogom na Olovu tada.
Sky svasta zna
Znam najmanje dvojicu( a i treci je sumnjiv) iz Balti, koji su se sami ranili na Olovu da spasu guzice.
Svasta je bilo na tom ratistu, samo ne znam je li za foruma.
SkyLimit wrote:Gojeni, "specijalna brigada cetnickog MUP - a" i "Sekovicki specijalci" su jedno te isto, tj. u sklopu brigade specijalne policije RS postojao je "II. Odred Sekovici", cijih je desetak pripadnika osudjeno zbog ucesca u genocidu u Srebrenicu, a i sami tadasnji komadant Odreda Rado Cuturic je izbjegao takvu sudbinu jer je poginuo pred kraj rata gore na Ozrenu, nakon sto se poslije oslobodjenja Vozuce krenilo dalje na toj planini.
Naravno da brigade nisu ucestovale u punom sastavu, zapravo vrlo su rijetke prilike u ratu bile kad bi neka brigada ucestovala u nekoj akciji u punom sastavu, uglavnom kad god se navode neke brigade zapravo se radilo o dijelovima tih brigada.
Tesko je 100% tacno znati koje su sve tacno jedinice ucestovale u nekim operacijama koje su se protezale i na vise mjeseci, neki su odlazili, drugi odlazili. Za Ose recimo uopce ne vjerujem da su bili tu prisutni sve dok nisu pukle linije odbrane u januaru, i onda se kao i obicno njih hitno prebacuje da vracaju izgubljeno.
Bataljon Vojne Policije "Balte" sam namjerno izostavio jer, a o tome smo vec pisali, cini se da se bas i nisu proslavili svojom ulogom na Olovu tada.
Sky svasta zna
Znam najmanje dvojicu( a i treci je sumnjiv) iz Balti, koji su se sami ranili na Olovu da spasu guzice.
Svasta je bilo na tom ratistu, samo ne znam je li za foruma.
Sta sam prije par mjeseci slusao dok sam sjedio sa covjekom koji je bio u stabu olovske brigade, uglavnom prema njegovoj prici Olovo je bilo otpisano sto se tice samog vrha države. Kad je Alija allahrahmetile dosao u Olovo 93 ili 94. za to ga je direktno napao jedan iz staba Olovske brigade rekavši mu da su prekrizili Olovo nakon toga je Alija otisao. Jos jedna zanimljiva stvar ni sam Alija nije znao da je promijenjen komadant Olovske brigade pa je novog komadanta nazivao po starom dok mu nisu objasnili.
Kada je Karavelić došao na liniju u blizini Kruševa i Prgoševa da pokupi lovorike bukvalno je otjeren od strane samih ljudi koji su se tu našli.
Navodno je bilo obecano da ce u Olovo stici tenk i pripremljen je teren za tenka, ali nikad nije dosao jer se ocekivao pad grada pa de ne ostane kod cetnika.
spreca wrote:Ovo je fotografisano od Gornje Kalesije odnosno sa istocne strane......Lijevo od Visa je Jelovo Brdo ,Gojcin,Sheher,Like uglavnom Bosnjacka sela koja su bila pod kontrolom srba cijelo rato......Sheher i Like su ostale u rs i sad pripadaju opstini Osmaci iako je to sve sa Osmacima ranije pripadalo Kalesijskoj opstini, a Jelovo Brdo i Gojcin su u Federaciji
Evo vam Vis...'bo vas Vis.
Mislim 1994.god. je bila kada su ga nasi uzeli i prosli. Nasi polozaji su bili u ovoj sumi lijevo od brda. Drzali su par dana i dosla je policija iz Tuzle samo da drzi liniju. Medjutim prilikom kontranapada bez nekog zamora policija je pustila dostignute polozaje i povukli se na pocetne polozaje. To je bio nas najdalji domet. Odmah lijevo su Osmaci iz kojih su redovno djelovali tenkovi i haubice. Haubice su imali i u kamenolomu prema Sekovicima, Baljkovica...
Pratim temu i prije par dana odvojim prilicno vremena da opisem desavanja u i oko Tuzle od '92-'95. god. Taman kada sam sve poslozio ode post u eter i nikada ne zavrsi na forumu. Nemam vise volje.(neke smetnje bile na forumu)
Ako nekoga nesto zanima a sto bi ja znao, voljan sam prenijeti svoja saznanja. Ucesnik sam od 05. maja 1992.god(Kalesija Bijeljevac) pa sve do 25.aprila 1996.god. (252.slavna, Stara Majevica)po raznim jedinicama i raznim ratistima.
stranacc wrote:Vako,
Sapna/zvornik-sila
Teocak-sila
Kalesija-dobra
Zivinice-dobre
Gradacac-odlican
Gracanica-dobra
Brcko-vrlodobar
Celic-vrlodobar
Banovici-nak
Lukavac-nak
Kladanj-nak
Srebrenik-hajd pa hajd
Tuzla-mudo labudovo
Sve neka yebena policija i linijasi pola brigada izbjeglice
Ustvari tuzla kao tuzla je vjerovatno najvece razocarenje naseg ratovanaja
Zivinice i Kalesija definitivno potcijenjene.
Naravno da su potcijenjeni.
...a i ostalo je bez veze.
SkyLimit wrote:Jest sve to, ali vidis li ti pod koju cijenu. Isto tako kad se uzela i kota Greda na Majevici, sve lijepo, slavi se, dolaze TV ekipe, stize pohvala od Generalstaba u Sarajevu, a onda kad prodje pobjednicka euforija shvatis kolike si zapravo gubitke imao.
Samo u oslobodjenju Lisace i Grede 1994. godine po majevickim vukojebinama, po mojoj slobodnoj procjeni Drugi korpus je izgubio najmanje 50 vojnika, i to prosjeka godina 25. Znaci ne racunam mnogobrojne borbe i pokusaje iz proslih godina, vec samo one gubitke iz finalnih bitki kad su se i uzele te cuke. Pa nema nas 300 miliona da tek tako gubimo mladost. Ovim odnosom gubitaka i osvojenog na kraju bi i uzeli cijelu Majevicu, ali sa 5 000 poginulih vojnika.
Mada pogiblja tih 10 Crnih Vukova koji su zajedno izginuli na Lisaci kao sto sam vec rekao se bas mogla izbjeci, ali ne bih da otvaram stare rane, desilo se to sto se desilo i rahmet im dusi.
Sve su to bila ofanzivna dejstva, a tesko je napadati cak i kad si superiorniji u oklopno - mehanizovanim sredstvima i artiljeriji, a tek kad si ti kao napadac inferiorniji u naoruzanju od onog koji se brani.
Da li je vrijedilo?
Imas finih postova ali dozvoli da te ovdje ispravim. Ne radi se o Gredi nego o Konjicu ispod releja Stolice. Ulazilo se iz Hrasna i svi su bili ubjedjeni da se uzima kota ''Stolice''. Ta akcija bi trebala uci u udzbenike lose pripremljene akcije. Ustvari to i nije bila akcija nego je trebalo zabaviti nep.snage dok se uzimao Vlasic ali to borcima nije imao ko reci nego je sav komandni kadar bio u Tuzli. Nakon dvije-tri sedmice pakla kroz koji su prosli svi prisutni, doslo je do nekontrolisanog povlacenja nasih vojnika. Da su to Srbi znali, mislim da su mogni doci na B.Maltu. Uz autoritet R.Vilica vojnici su ponovo uspostavili linije.
Mislim da '94.god. nije bilo nikakvih velikih ofanzivnih dejstava prema Gredi. tek u ljeto '95.god bila je akcija za oslobadjanje Kapljevca i Ravnog Ljestaka. To je vec bila akcija koja se moze izucavati u udzbenicima kako se vrse sve pripreme pred jednu akciju i kako se rukovodi istom. Tu smo imali minimalne gubitke ali smo ze zabavili vise od mjesec dana da to zadrzimo i linije stabilizujemo. Tu je medju prvima poginuo jedan od najboljih i legendarni diverzant G.M. Ustasa. Naivno je poginuo iz nekih svojih cudnih zavjeta. Pokoj mu dusi.
Last edited by Danguba on 19/04/2016 12:04, edited 1 time in total.
Grubi prevod teksta iz Balkan Battlegrounds koji govori o operaciji na ozrenskom ratistu juna - jula 1994. godine koju su zajedno izveli pripadnici Drugog i Treceg korpusa:
"U Armiji BiH raslo je uvjerenje da mogu preuzeti incijativu u ratu, pa je tako Generalstab pripremio plan ambiciozne ofanzive na Ozrenu, kojom je trebalo ovladati sjevernom stranom planine u podrucju Vozuce sto bi omogucilo spajanje Drugog korpusa iz Tuzle i Treceg korpusa iz Zenice.
Bila je to do tada najveca operacija Armije BiH, 14 000 pripadnika ofanzivnih jedinica iz Drugog i Treceg korpusa je djelovalo pod direktnom komandom Rasima Delica.(Generalstab je poslao i svoje Crne Labudove koji su iznijeli veliki teret ove operacije, opa.).
U akciji koja je prethodila operaciji, Drugi korpus je u maju 1994. godine zauzeo znacajnu uzvisinu Vijenac na Ozrenu. Zauzimanje ove uzvisine omogucilo je Armiji BiH odlican pregled doline Krivaje i Vozuce te zastitu lokalnih gradova od granatiranja. Ovaj poraz je bio tezak psiholoski udarac za VRS, kojoj je poginulo ili zarobljeno ljudstvo u brojnosti cijele jedne cete.
Glavna operacija pocela je 18. juna 1994. godine, prekidajuci primirje koje je dogovoreno deset dana ranije pod pokroviteljstvom UN - a. Plan Armije BiH sastojao se u tome da istovremeno Drugi korpus udari sa istoka i Treci korpus sa zapada i da se spoje u sredini. Armija BiH uhvatila je takticku grupu Doboj VRS na prepad i brzo probila srpske linije odbrane. Tokom naredne sedmice Armija BiH nastavlja sa napadom, pomalo potiskujuci odbranu VRS. Do 26. juna, Drugi i Treci Korpus dijelilo je manje od 3 kilometra od spajanja.
Medjutim, VRS je pripremala snazan kontraudar, dovlacuci i skupljajuci elitne dijelove 1. krajiskog i istocno - bosanskog korpusa. Do 1. jula kontraudar je odbio jedinice Treceg korpusa daleko od polozaja koje su bili zauzeli. VRS je svjesno navela jednu grupu vojnika 3. Korpusa Armije BiH da udju u minsko polje, Armija BiH je pretrpjela teske gubitke sto je izazvalo sok u njenim redovima, a VRS je to iskoristila pa je to 4. - 5. jula odbila i Drugi i Treci korpus do pocetnih polozaja.
Bitka za Vozucu bilo je korisno iskustvo za obje strane, otvorilo je oci i Armiji BiH i VRS.
Armija BiH je bila zadovoljna time sto se dokazalo da moze prodrijeti duboko u teritoriju prethodno pod kontrolom VRS i skoro poraziti glavninu njenih snaga. Operacija je takodjer pokazala niz slabosti i ranjivosti Armije BiH. Njihove jedinice su bile sklone euforicnom neopreznom kidisanju naprijed u situacijama kad bi im se pruzila prilika za to, ostavljajuci bokove nezasticene od eventualnih kontrudara VRS. Takodjer su naucili da je komandovanje i kontrolisanje tokom ofanzivnih dejstava puno komplikovanije nego kod odbrambenih, pogotovo za tako sistemima komunikacije slabo opskrbljenu vojsku. Armiji BiH je bila potrebna oprema kojom bi se mogli uspjesno nositi sa sirokim minskim poljima i razarajucom artiljerijskom moci VRS.
VRS je takodjer otkrila nekoliko svojih slabosti kojima je moralo poraditi, prvenstveno na slabu obucenost i disciplinu svojih linijaskih trupa koje bi panicno reagovale u situacijama kada bi im se diverzanti Armije BiH ubacili iza ledja. Uopceno, prve odbrambene linije VRS su bile tanke, Armija BiH ih je lahko probijala, i to je predstavljalo veliki problem. Ipak, superiornost VRS u sposobnosti oficira, sistemima veze, artiljerijskoj moci, mobilnosti i brzini prebacivanja elitnih trupa omogucilo joj je da izvede uspjesan kontraudar i odbije losije naoruzane jedinice Armije BiH. Medjutim, VRS je uvidjala jednu stvar, dani brzih i lahkih pobjeda nad Armijom BiH postali su proslost."
Jos jedan zanimljiv dio iz Balkan Battlegrounds:
"Poslije 1992. godine, strategijska vaznost "Koridora" Brcko je pala u pozadinu bitaka koje su se odvijale u ostatku drzave. Ni jedan od sukoba u tom podrucju vise nece biti na nivou onih iz 1992. godine(kada ja ponekad ukupno sa svih strana ucestovalo i do 50 000 vojnika), ali konstantna prijetnja koju su predstavljali Armija BiH i HVO da bi mogli preuzeti kontrolu nad "Koridorom" i posljedice koje bi iz toga proizasle natjerale su VRS da tu trajno stacionira neke od svojih najsnaznijih jedinica iz svih korpusa. Ponakad bi VRS bila u stanju izvuci odredjen dio tih snaga na druga ratista, ali vecinom su bili prisiljeni ostati oko Brckog. Tek kad je kombinovana ofanziva HV/HVO i Armije BiH zaprijetila zapadim dijelovima Republike Srpske u 1995. godini, VRS je prebacila te trupe prema zaristu ofanzive, jer bi pad zapadnih dijelova Republike Srpske ucinio beznacajnim "Koridor" u koji su toliko ulozili."
Ovo je nekako zapostavljena cinjenica, ali na stranu sva ostala ratista Drugog korpusa, na stranu sva ostala ratista i cijele Armije BiH, neprijatelj je ubjedljivo najvise ulozio u Posavinu, Brcko i "Koridor". Sto su imali najboljih tenkova M - 84, stacionirali su tu. Sto su imali najbolje od artiljerije, opreme i ljudstva, stacionirali su na tom podrucju. Najsnazniji, 1. krajiski korpus VRS, glavninu svojih snaga je bazirao u tom podrucju, plus "lokalni" istocno - bosanski korpus, plus i ispomoc koju su imali od Drinskog korpusa.
I pored toliko ulozenog, i pored toliko tenkova a Posavina ravna, ne da im je veliki broj pokusaja da prosire "Koridor" za barem kilometar - dva zavrsio neuspjehom, vec im je Drugi korpus kontinuiranim i stalnim manjim napadima, u granicama svojih mogucnosti, kao muha bio dosadan, zbog cega se nikad nisu osjecali dovoljno sigurnima da brojne stacionirane trupe koje su drzali u Brckom salju na druga ratista. Sve je to iznio na svojim ledjima taj Drugi korpus koji je drzao najvecu slobodnu teritoriju i vezao na sebe tri neprijateljska korpusa, u sustini tesko je sve to i staviti pod jednu temu, malo pisemo o Teocaku, malo o Majevici, malo o Ozrenu, malo o Posavini, pa Gradacac...to obuhvata jedno ogromno podrucje kojem je jedino zajednicko da je bio u zoni odgovornosti Drugog korpusa, Teocak i Gradacac udaljeni jedan od drugog kao New York od Pekinga.
Last edited by SkyLimit on 23/02/2017 13:23, edited 1 time in total.
Nekoliko epizoda sa brcanskog ratista nakon sto su VRS i Srpska Vojska Krajine stvorili "Koridor" vec 1992. godine. Da se razumijemo, ja ovdje ne iznosim svoja licna misljenja i zapazanja, materiju vecinom crpim iz te knjige "Balkan Battlegrounds".
Uspjesan pokusaj prosirenja "Koridora"
Tkz. "Koridor" je bio 200 kilometara dug i na nekim mjestima veoma uzak. Tako je oko samog grada Brckog bio sirok manje od 2 kilometra, polozaji Drugog korpusa su bili vec u mjestu Suljagica Sokak, a to je tek 1.5 kilometara od centra Brckog. Desavalo se da Armija BiH i HVO presjeku "Koridor". Tako je presjecen 2. januara 1993. godine sjevernozapadno od Brckog, a 1. krajiskom i istocno - bosanskom korpusu VRS je trebalo punih 10 dana da vrate polozaje koje su izgubili.
Uvijek je bilo zivo oko Brckog koji je dobio reputaciju kao jedno od najopasnijih mjesta u ratnoj BiH, cak i u vrijeme najveceg mirovanja bilo je nekog djelovanja na ratnim linijama. Dolaskom proljeca sredinom maja 1993. godine VRS pokrece nove napade u cilju prosirenja "Koridora" malo jugozapadno od Brckog. VRS uspjeva probiti linije odbrane, ali u narednim sedmicama Armija BiH i HVO vracaju sve izgubljene polozaje. VRS nekoliko puta pokusaje iznova da probije linije odbrane, ali ne uspjeva.
Sve to navodi VRS da u julu 1993. godine pokrene operaciju "Sadejstvo" u cilju prosirenja Koridora te osiguravanja elektricne linije za Krajinu. Novica Simic, komadant istocno - bosanskog korpusa koristi u operaciji jedinice svog korpusa te 1. krajiskog korpusa, podijeljene u dvije takticke grupe:
Takticka grupa 1 koja je trebala da djeluje u pravcu Brod i Brka:
- "Garda Panteri" Bijeljina
- specijalni odred "Pesa" 1. posavske brigade
- 1. bataljon Vojne Policije Banja Luka VRS
- 4. bataljon 43. prijedorske motorizovane brigade
Takticka grupa 2 koja je trebala da djeluje u pravcu Bajici, Lipovac i Djukici:
- 16. krajiska motorizovana brigada Banja Luka
- 5. kozarska pjesadijska brigada
U operaciji je jos ucestovao jedan bataljon 1. oklopne brigade 1. krajiskog korpusa te 1. i 3. artiljerijski mjesoviti pukovi.
Na udaru su bile ove jedinice Armije BiH:
- 108. motorizovana brigada Brcko
- 21. brigada Srebrenik
- 108. brigada HVO
Napad je poceo 20. jula 1993. godine. VRS probija linije odbrane Armije BiH 23. jula, prisiljavajuci je da se povuce na rezervne polozaje. Do kraja dana 24. jula, VRS zauzima Brod, Armija BiH se povlaci prema zapadu sto ostavlja prostor VRS za daljnim napredovanjem. Do 26. jula zauzeli su jos nesto teritorije, ukljucujuci i naselje Donja Brka, dok je ostale lokacije Armija BiH fanaticnom borbom uspjela odbraniti. Ipak, VRS je ispunila svoj primarni cilj, prosirila je "Koridor" za dodatnih 5 kilometara i osigurala je elektricnu liniju.
Uspjeh VRS demonstrirao je njenu sposobnost da napadne i zauzme izuzetno bitne polozaje Armije BiH koristeci se profesionalnom organizacijom i pripremom te visokim poznavanjem koriscenja svoje superiorne artiljerijske moci. Ali s druge strane Armija BiH i HVO su pokazali da koristenjem klasicne taktike dobro utvrdjenih rovova i bunkera su u stanju usporiti i eventualno i zaustaviti napade VRS. Kako se rat razvijao, sposobnost VRS da probije, zauzime i zadrzi takve polozaje ce opasti.
Neuspjesan pokusaj prosirenja "Koridora"
U vrijeme kad je VRS snazno napala na Gorazde, u aprilu 1993. godine komadant istocno - bosanskog korpusa VRS Novica Simic pokusaje da prosiri "Koridor" za dva kilometra. Osobno za tu prigodu Generalstab mu salje svoj 65. motorizovani zastitni puk. Naravno da je mogao koristiti i jedinice 1. krajiskog korpusa VRS.
Napad je krenuo 13. aprila 1994. godine. Za glavni dio akcije bila je zaduzena "Garda Panteri" Bijeljina koja je trebala da djeluje u pravcu Boderista i presjece put Brcko - Boce. Istovremeno je 1. posavska brigada trebala da djeluje u sredini, dok su 5. kozarska brigada i 65. zastitni puk trebali da naprave "desnu kuku" oko Brckog i spoje se sa Panterima u Boderistu. Artiljerijsku podrsku pruzala je 3. artiljerijska mjesovita brigada. Snage u brojnosti od oko 4 500 vojnika.
Sa suprotne strane nalazila se 108. motorizovana brigada Brcko Drugog korpusa te 108. brigada HVO. Sve ukupno oko 5 500 vojnika.
Nakon sto je neuspjesno pokusavala zauzeti pozicije Armije BiH i HVO tokom veceg dijela sedmice, VRS 20. aprila odustaje od daljneg sprovodjena operacije bez i jednog novog osvojenog komada teritorija.
Armija BiH uzvraca udarac
Pocetkom augusta 1994. godine, jedinice Armije BiH su otpocele manju akciju na juznoj strani posavskog "Koridora", djelujuci iz pravca naselja Gornja Brka, 8 kilometara sjevernozapadno od Brckog(odmah sjeverno od Gornje Brke nalazila se Donja Brka, naselje pod kontrolom VRS). S obzirom da su se nalazili na ravnom i strateski bitnom podrucju, i Gornja i Donja Brka bile su mete napada od obje strane. U ranu zoru 3. augusta, Drugi korpus Armije BiH pocinje sa artiljerijskim napadom na Donju Brku, na kojeg se nadovezuje pjesadijski napad. U onome sto se cinilo kao mala, ogranicena akcija, Drugi korpus je oduzeo 4 kilometra teritorije od VRS i onda prestao sa napredovanjem kako bi utvrdili osvojeno. Nenadani uspjeh je toliko zbunio sve da je i sam Rasim Delic morao javno negirati da se radi o velikoj operaciji presjecanja "Koridora". VRS je zestoko granatirala izgubljeni teritorij i pokusavala ga povratiti sa pjesadijskim napadima tokom cijelog augusta i pocetka septembra, ali na kraju su i Gornja i Donja Brka ostale pod kontrolom Armije BiH.
bhnapoleon1 wrote:
Sta sam prije par mjeseci slusao dok sam sjedio sa covjekom koji je bio u stabu olovske brigade, uglavnom prema njegovoj prici Olovo je bilo otpisano sto se tice samog vrha države. Kad je Alija allahrahmetile dosao u Olovo 93 ili 94. za to ga je direktno napao jedan iz staba Olovske brigade rekavši mu da su prekrizili Olovo nakon toga je Alija otisao. Jos jedna zanimljiva stvar ni sam Alija nije znao da je promijenjen komadant Olovske brigade pa je novog komadanta nazivao po starom dok mu nisu objasnili.
Kada je Karavelić došao na liniju u blizini Kruševa i Prgoševa da pokupi lovorike bukvalno je otjeren od strane samih ljudi koji su se tu našli.
Navodno je bilo obecano da ce u Olovo stici tenk i pripremljen je teren za tenka, ali nikad nije dosao jer se ocekivao pad grada pa de ne ostane kod cetnika.
Za rahmetli predsjednika, generala Karavelica i obecani tenk ne znam nista, ali kad smo vec krenuli da nesto i naucimo iz nase blize historije ...
Svi koji su ratovali oko Olova znali su da su Olovske luke bile oaza prekolinijskog sverca.
Inace, tokom rata su cetnicki obavjestajci pribjegavali lukavoj strategiji formiranja izlovanih dzepova sverca, radi omeksavanja linija, uspavljivanja vojnika Armije RBiH a onda i zauzimanja nasih polozaja.
Ovo je evidentno u Sarajevu na Stupu, gdje srpski obavjestajac vjesto manipuslise kvislingom a u to vrijeme komandantom jedinice Armije Jusufom Prazinom - Jukom, a onda su nase linije pale.
Ista taktika je pokusana u Gradachcu 1993. god. bezuspjesno, a uspjesno je odradjena na nekim drugim ratistima.
Kada su nase snage organizovano i pod kontrolom koristile medjulinijsku trgovinu, i mi smo uspijevali ojacati nasa materijalno-tehnicka sredstva, kao i oslabiti neprijatelja. Najbolji primjer je 5. korpus.
Stanovnici tih nekih 3 sela izmedju Olova i Ilijasa, koja su cetnici zauzeli u novembru 1993. god. maltene nisu znali za rat prije toga.
Rat je bio negdje daleko, oni su jedva davali seoske straze i zivjeli u miru sa svojim komsijama. Trgovina je cvjetala, a domaci su se upustili u sverc-komerc. I onda jednog dana 1993. god. cetnici ulaze u ova sela, ubijaju skoro svo musko stanovnistvo ukljucujuci djecu i starije, protjeruje ostatak stanovnistva, pale barem jednu dzamiju, a izbjeglice silaze u selo Solun.
Dolaskom u Solun, moglo se primijetiti da medju izbjeglicama ima vrlo malo cak i muske djece. Od odraslih muskaraca ko je uspio pobjeci nije imao nikakvog iskustva u ratovanju i nisu uopste bili upotrebljivi u borbi.
Olovo je u ovo vrijeme bilo pred padom, isto kao jos jednom pocetkom 1994. god. Ljudi cesto nisu svjesni kako je malo falilo da izgubimo Olovo, i kako je nevjerovatna hrabrost i zelja da se cetnici zaustave, relativno malog broja boraca, ustvari spasila grad.
Logistika je bila skoro ravna nuli.
Lijevo: Zijo Kobra, jedan od komandira Kobri, interventne jedinice 206. viteske brigade Zvornik. Prezivio rat, mlad obolio, umro prije dvije godine u 43. godini zivota.
U sredini: Semir Kobra(1971. - 1993.), jedan od komandira Kobri, nakon njegove pogiblje "Kobre" postaju "Semirove Kobre"
Desno: Dzevad Hamzic - Fehmic, zlatni ljiljan, poginuo 11. decembra 1993. godine kad se s grupom suboraca ubacio neprijatelju iza ledja na Visokoj Glavici. Visoka Glavica je oslobodjena, ali Fehmic je poginuo.
A evo tih Semirovih Kobri, bas i ne izgledaju kako bi covjek zamisljao interventnu jedinicu jedne viteske brigade i to nazvanu "Kobre", zar ne
Last edited by SkyLimit on 08/08/2016 14:18, edited 2 times in total.
nemampojma0 wrote:@Sky ako imas postavi koju sliku Hapovaca. Jos jedna interventna jedinica jednako dobra kao i Semirove kobre, a nikad ne bi rekao po izgledu tih momaka:)
Rahmet Semiru i kobrama koje su preselile na ahiret. https://www.youtube.com/watch?v=O0N7pWhJ5QU
General Mehmed Alagic se u svojim memoarskim zapisima "Rat u Srednjoj Bosni" dotakao i deblokade Maglaja, koji je tada jos uvijek pripadao zoni odgovornosti Drugog korpusa. Maglaj su pritiskali kordinirano i VRS i HVO.
Maglaj je prije svega deblokiran pamecu a ne oruzjem, prakticno time sto je "natjerao" HVO na saradnju Alagic je odradio glavninu posla, sami tajni ubacaj Crnih Vukova u kamionima kroz punktove VRS je bio spektakularan, vise i od samih borbi koje su uslijedile, iznutra se na prepad napalo i unistilo nekoliko polozaja VRS kao cin zvanicne deblokade grada.
Upada u oci i ovo negodovanje kad je OG 7 Jug reorganizacijom Armije izasla iz sastava Drugog korpusa
Na tom ratistu imali smo vrlo lose takticke prilike zbog mogucnosti spajanja cetnika sa Ozrena kod Vozuce, ispod Zavidovica i Zepca, sa Teslicem. S druge strane, HVO iz Zepca, preko Malovana, Drvara, Banja Luke i Teslica, snadbijevao se gorivom, kao i ostalim materijalno - tehnickim sredstvima. Kad sam poceo voditi pregovore sa njima, ne bih li ih nagovorio na saveznistvo, moj zahtjev su prolongirali jer im je - navodno - upravo tada trebalo stici gorivo u Zepce. Razmisljao sam, snimao stanje, trazio nacin da deblokadu Maglaja odradim klasicno vojnicki. Medjutim, uz sva upinjanja, uvjeta za takvu akciju u to vrijeme nije bilo. Imali smo vrlo nezadovoljavajuce stanje u 303., 318., dakle jedinicama na tom prostoru. Primirje je bilo potpisano, morali smo traziti neki alternativni nacin da ne ispadne da smo ga prekrsili.
Od Sadica sam trazio, posto je OG 7 Jug pod njegovom komandom, da osigura jedan dio jedinica koje bi ucestovale u toj deblokadi. On je poslao "Kalesijske vukove". Isplanirao sam tu jedinicu kroz HVO i cetnicke linije ubaciti u Maglaj. Cilj mi je bio ojacati jedinice iznutra, unutar obruca, jer je na Ploci i Boriku prijetila opasnost pucanja nasih linija. Tada sam se, uz sav rizik, obratio za pomoc jednom europskom posmatracu koji nam je bio dosta naklonjen. Zamolio sam ga da mi snimi stanje u i oko Zepca. U nastavku, kako bih izvrsio pritisak na vanjske linije oko Zepca, angazirao sam dio 17. krajiske brigade. Istovremeno, vodio sam pregovore da dobijem na raspolaganje dio jedinica 2.korpusa, jer nisam bio siguran da ce "vukovi" sigurno proci. Ukoliko bi se situacija iskomplicirala, uopce nisam bio siguran u jedinice koje bi u tom trenutku bile na raspolaganju.
Kao rezultat tih napora, uskoro je potpisana prva zapovijed HVO - a i Armije BiH o zajednickom nastupu. To je historija. "Vukovi" su ubaceni kamionima. I kad sam dobio vijest da su oni stigli u Maglaj, za mene je situacija bila bolja, jer je usla svjeza jedinica, dobro naoruzana. Unijeli su jedan stabilizirajuci momenat u Maglaj. Inace su tamosnji komadanti i opcinski funkcioneri, hajd' da kazem, puno kukali Predsjedniku. Onda sam se u Maglaju pojavio sa konvojem koji sam sacuvao za njih. Otisao sam i u Tesanj. To je bio prvi ulazak jednog viseg oficira Armije u taj prostor.
(o razgovorima sa HVO)
Razgovori su se odvijali ovako: kontakti su poceli na prostorima koje je drzala 303. brigada. Poseban problem bio je naci adekvatno mjesto sastanka. Zbog stanja u toj brigadi nije mi odgovaralo da se sastanemo u njenoj komandi. Kombinirao sam i trazio izlaz. Pregovarali smo, uspio sam uci u dubinu teritorije koju kontrolira HVO, da tamo povedem razgovore, sto je bilo vrlo rizicno. Mnogi su me savjetovali da to ne cinim, posebno me Ramiz Dugalic, sef sigurnosti 3. korpusa, molio da ne napravim kakav pogresan potez. Nakon sto bih raspustio svoje pomocnike i ostao sam u komandi, razmisljao sam...Jednom sam oko 23 sahata ponovno sazvao pomocnike, nakon sto sam ih bio otpustio, da izdiskutiramo problem. Opet su me odvracali. Ostao mi je samo vozac Ramo kao sagovornik kasno u noc. "Komadante, kako vi odlucite, onako ce biti, a i mi cemo biti sa vama" kaze Ramo. "Onda neka vozilo bude spremno" rekao sam mu.
Sastanak je bio dogovoren putem evropskih posmatraca. Prosao sam kroz punktove, rampe su bile dignute i uz pomoc karte dosao sam pred dogovorenu kucu. Bila je noc. Tek kasnije vidio sam da je ta kuca bila svega nekoliko stotina metara udaljena od linije prema cetnicima. Razgovarao sam sa Ivom Lozancicem. Uz kafu i pice poceli smo razgovore. Bilo je dosta napeto, meni je bilo silno vazno da postignemo dogovor. Negdje u sredini razgovora rekao sam mu da se Maglaj mora deblokirati, da sam ja odlucno spreman za tu akciju i da je nasa strana spremna zrtvovati do 1 000 vojnika..."Ne znam kakvo je kod tebe stanje", rekao sam mu. On je rekao da nije spreman na takve zrtve. Kako sam znao da ima vezu sa cetnicima, tjerao sam ga da sa njima napravi aranzman da na kriticnom punktu ne budu zaustavljena vozila i patrole, mislio sam na kamione za ubacivanje "Kalesijskih vukova". Tom prilikom, skrenuo sam mu paznju da u Zeljeznom polju imamo 17. krajisku. To mu je bila moja prijetnja u slucaju komplikacije sa "Kalesijskim vukovima".
(o protivljenju OG 7 Jug da "predju" u 3. korpus)
Tacno. Mahmuljanina i mene na punktu pred Maglajom, uz komadanta Maglajske brigade, docekao je oficir Cerovac. Kada sam stigao u Maglaj, produzio sam u Tesanj u komandu OG 7 Jug. Moja posjeta imala je za cilj upoznati se sa tim problemom. Tacno je da su se oni zestoko protivili ulasku u 3. korpus. Osnovni razlog bio je neshvatanje 3. korpusa, jer je tada vazio za "mudzahedinski", radikalno muslimanski, ne gaji bratstvo i jedinstvo itd. To pitanje nije ni rijeseno do konacne smjene i promjene sastava komande. OG 7 Jug usloznjavao je ionako slozen sistem RIK - a u 3. korpusu.
