https://www.google.at/search?q=google+t ... ent=safari
evo malo varijacija
https://www.voanews.com/europe/doubts-m ... ik-vaccine
Ih jbmu mišaCapljina74 wrote: ↑19/05/2021 21:30 Koliko si razreda osnovne škole završio?
Sajmište je bilo logor u NDH.
Jao, jadni vi sa tim "drugosrbijancima". Baš su vas u crno zavili. Kako ih vi prvosrbijanci podnosite, baš me zanima?Duka Dizel II wrote: ↑19/05/2021 12:30
A ne ko u BiH da jedna benigna pojava kao Muharem Bazdulj izaziva medijski linč i proterivanje.
Šta bi bilo da imate plejadu drugobošnjaka?
Nedićeve formacije su se zvale Straža ne četnici, nije imao neko brojno stanje. Oko 18 000 za čuvanje granice i žandarmerijske poslove.Bossona wrote: ↑19/05/2021 22:31 Samo mi još reci da Nedićevi (anti) fašisti četnici nisu imali ništa sa hapšenjem Beograđana i odvođenjem u konc logore Sajmište i Banjicu to su sve radili Pavelićeve ustaše i nacisti a nikako četnici u Nedićevoj (anti)fašističkoj četničkoj Srbiji. http://www.open.ac.uk/socialsciences/se ... srbiji.php
Sabirni logor Banjica
Sabirni logor Banjica osnovan je u julu 1941., a zatvoren je u Septembru1944. na prostoru kasarne vojske u Srbiji. Logor je imao dvije sekcije u kojoj je jedna bila u nadležnosti Srpske policije, dok je drugi dio bio u nadležnosti Gestapoa. Prvi zatvorenici dovedeni su 9.jula 1941 i zatvorenici su bili Židovi, Romi, a od 1942. kada je Beograd proglašen Judenfrei uglavnom protivnici Nedićevog režima, većinom zarobljeni partizani i srpski komunisti. Banjica je bio sabirni i egzekucijski logor. Mnogi zatvorenici iz Banjice bili su prebačeni u druge koncentracijske i radne logore koje su Nijemci držali pod svojom kontrolom u okupiranoj Evropi. Broj žrtava procjenjuje se na između 27.000 do 80.000, no broj nikada neće biti poznat zbog toga što je mnogo dokumentacije bilo uništeno 1943., a i mnoga tijela koja su bila pokopana na području logora bila su prebačena na druga mjesta ili su bila uništena.
https://www.ushmm.org/online/hsv/source ... ceId=33455
Kako smo se obračunali? Da nije neko izgubio posao zbog toga?sandzokan wrote: ↑19/05/2021 23:16Jao, jadni vi sa tim "drugosrbijancima". Baš su vas u crno zavili. Kako ih vi prvosrbijanci podnosite, baš me zanima?Duka Dizel II wrote: ↑19/05/2021 12:30
A ne ko u BiH da jedna benigna pojava kao Muharem Bazdulj izaziva medijski linč i proterivanje.
Šta bi bilo da imate plejadu drugobošnjaka?
Kako ste se vi prvosrbijanci obračunali sa javnim ličnostima koje su podržale film "Quo vadis, Aida"? Kako ste se obračunali sa Mirjanom Karanović zbog "Grbavice"?
Ministar finansija Siniša Mali potpisao je danas važan ugovor.
U pitanju je finansijski ugovor koji je u zgradi Vlade Srbije potpisao sa potpredsednicom EIB-a Lilianom Pavlovom za projekat Gasni interkonektor Niš - Dimitrovgrad - Bugarska.
"Obezbediće ne samo sigurno snabdevanje gasom, već ćemo tako i diverzifikovati rute snabdevanja gasom", ocenio je.
Ovo je, prema njegovim rečima, jedan od šest prioritetnih projekata koje je Evropska unija definisala kada je reč o energetskom povezivanju centralne i jugoistočne Evrope. Sem toga, projekat je, podseća, deo velikog investicionog plana "Srbija 2025".
Ukupna vrednost projekta, naglasio je, iznosi 85,8 miliona evra, od čega se 25 miliona dobio preko EIB-a, 49,6 miliona predstavljaju bespovratna sredstva iz IPA fondova od strane Evropske unije, a ostatak se finansira od strane Vlade kroz budžet, kao i kroz sopstvena sredstva JP "Srbijagas".
Kapacitet gasovoda je 1,8 milijardi kubin metara gasa.
Pavlova: Obostrani interes
Potpredsednica EIB-a Liliana Pavlova pozdravila je prisutne i kazala da je veliko zadovoljstvo susresti se sa njima danas.
"Ovaj ugovor finansiramo putem kreditne linije, to je podrška izgradnji gasne interkonekcije. U pitanju je projekat od obostranog interesa", izjavila je.
Pavlova se zahvalila svima koji su radili na pomenutom projektu i najavila nove.
"Namenjen je finansiranju malih i srednjih preduzeća i biće vredan oko 200 miliona evra. Trebalo bi da se potpiše za nekoliko sedmica", rekla je.
Takođe su, kaže, u razgovorima sa srpskim vlastima radi podrške na polju modernizacije Koridora 10.
Potpisivanju su prisustvovali i ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović i šef Delegacije EU u Srbiji Sem Fabrici.
Mihajlović: Finansijski ugovor - korak bliže izgradnji gasovoda
Ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović izjavila je da danas potpisani finansijski ugovor za našu zemlju znači korak bliže realizaciji tog projekta. Na konferenciji za medije, Mihajlović je istakla da je ukupna vrednost tog projekta, koji prolazi i kroz Srbiju i Bugarsku, 160 miliona evra.
"Ovde nisu samo u pitanju finansijska sredstava, već pre svega gasna stabilnost, jer će naša zemlja imati mogućnost da kroz taj gasni interkonektor razmišlja i o diverzifikaciji ponuđača gasa", rekla je Mihajlović.
Ističe da se Srbija nalazi u godini u kojoj će se donositi važne odluke u oblasti energetske tranzicije.
Mihajlović je zahvalila Evropskoj uniji na grantu od 49,6 miliona evra za taj projekat, ali i na svemu što radi u saradnji sa Srbijom u oblasti energetske tranizicije.
"U tom smislu, ovaj gasni interkonektor je od velike važnosti, jer se Srbija okreće gasnim elektranama i elektranama iz obnovljivih izvora energije", rekla je Mihajlović.
Zahvalila je i EIB za kreditnu liniju od 25 miliona evra, kao i na svim projektima koje rade sa Srbijom u borbi protiv klimatskih promena.
Više od 100 kilometara u našoj zemlji
Za bespovratnu pomoć od 49,6 miliona evra za finansiranje tog projekta potpisan je sporazum u decembru 2018. između Vlade Srbije i Evropske komisije. Naime, 11. januara ove godine raspisan je javni poziv za izbor nadzora na projektu gasne interkonekcije Srbija - Bugarska, što je bio prvi korak u pripremi za početak izgradnje novog gasovoda. Ministarstvo finansija, Sektor za ugovaranje i finansiranje programa iz sredstava EU, raspisao je u martu tender za radove na izgradnji tog gasnog interkonektora.
Kako je navedeno u tenderu, radovi uključuju izgradnju dvosmernog magistralnog gasnog interkonektora MG10 Niš - Dimitrovgrad na teritoriji Srbije, između sistema prirodnog gasa Srbije i Bugarske, kao i gradnju četiri merno-regulacione stanice i pratećih objekata.
Podsetimo, kako je ranije najavljeno, gasna interkonekcija između Srbije i Bugarske biće spremna za operativan rad sredinom 2023. godine.
To će omogućiti da nam plavi energent stiže i iz drugih pravaca, čime unapređujemo sigurnost snabdevanja.
Gasovod je dug 170 kilometara, od čega je na teritoriji Srbije, od Niša do Dimitrovgrada, skoro 109 kilometara. Cev su veličine DN700 i imaće radni pritisak od 55 bara. Bugarska deonica ide do Sofije.
Radovi u Srbiji počinju u ovoj godini. Ta interkonekcija će prva biti završena, a u planu je povezivanje sa svim susednim gasovodnim sistemima, što bi nam obezbedilo lidersku poziciju na regionalnom tržištu i veći prihod od tranzitnih taksa.
Crkva zarađuje ogroman novac na seči šuma Fruške gore: GRAĐANI NEGODUJU, DRŽAVA ĆUTI!
Kako je otkrio portal 021.rs, Eparhija sremska prihoduje oko 15 hiljada evra mesečno od manastirskih šuma koje se nalaze na Fruškoj gori i nemilosrdno se seku.
Kako se navodi u ugovoru između Eparhije sremske i firme koja je bila zadužena za poslove održavanja manastirskih šuma sklopljenom 2019. godine, za poslove gazdovanja šumama firma “Gorski božur” plaćala je SPC ukupno 21.782.218 dinara, odnosno oko 185.000 evra godišnje. Zauzvrat, angažovana firma je samostalno ostvarivala prihode od korišćenja šuma, a samostalno je pokrivala troškove korišćenja, seče, izvlačenja i transporta.
Eparhija je angažovala firmu za gazdovanje šumama devet manastira na Fruškoj gori, ukupne površine 4.479 hektara, što je gotovo petina ukupnog područja Nacionalnog parka Fruška gora. Firma “Gorski božur” registrovana je za gajenje šuma i ostale šumarske delatnosti, a nekadašnji suvlasnik iste kompanije vlasnik je pilane registrovane za rezanje i obradu drveta. Za svaku seču, po ugovoru, “Gorski božur” morao je da dobije pismenu saglasnost od manastira, odnosno od lica koje ima odobrenje Eparhijskog upravnog odbora da kontroliše radove.
Iako je po ugovoru sklopljenom 2019. godine bilo predviđeno da “Gorski božur” u svojstvu stručnog lica obavlja poslove gazdovanja manastirskim šumama do isteka postojećih šumskih osnova, odnosno do 2026. godine, ovaj ugovor je raskinut ove godine i sklopljen je novi sa preduzećem “Šume Fruške gore“, potvrdili su u Eparhiji sremskoj.
“Šume Fruške gore” osnovao je u oktobru 2020. godine Radivoje Kaurin, objavio je Pokret “Odbranimo šume Fruške gore”.
Kako se može videti u dostupnoj dokumentaciji na sajtu Agencije za privredne registre, dva meseca nakon osnivanja, Kaurin je prebacio vlasnička prava na Milevu Radanović, koja je inače i većinski vlasnik “Strugare Radanović“. Na mesto direktora imenovan je Miloš Bojanić koji je i vlasnik preduzeća “Prowood” iz Zrenjanina. Upravo zbog ovoga aktivisti Udruženja za zaštitu šuma iz Novog Sada podneli su krivičnu prijavu protiv odgovornih lica u ovim firmama i protiv Radivoja Kaurina, kao i protiv jednog zaposlenog u Nacionalnom parku čija mejl adresa se navodi kao kontakt u nekoliko preduzeća vezanih za šumarske delatnosti.
Dragana Arsić iz Udruženja za zaštitu šuma kaže da su oni od početka sumnjali da su ove seče povezane sa novim Osnovama gazdovanja šumama iz 2016. godine i sa nesavesnim radnjama firmi sa kojima Eparhija sremska SPC sklapa ugovore.
“Nakon više od godinu dana uspeli smo da sklopimo taj mozaik, i nadamo se da će tužilac istražiti sve ono što smo napisali u krivičnoj prijavi”, ističe Arsić.
Kako ocenjuje Arsićka, cifre vidljive u ugovoru Eparhije sa firmom “Gorski božur” su šokantne.
“To je neverovatno. Ovo je čista zakupnina, a sve troškove oni pokrivaju, kompletnih operativnih radnji. Oni ulažu, zarade i još imaju da plate toliki zakup Crkvi. Šokirani smo i tim ciframa, a i time što su i visoki državni službenici umešani u sve to. Sukob interesa u ovom slučaju je jasno vidljiv”, navodi.
Dodaje da na kraju trpe šume kao prirodni resurs koji se besomučno eksploatiše. Nakon što je upućen zvaničan mejl sa pitanjima Eparhiji sremskoj u vezi sa firmom koja sada ima ugovor, kao i sa sečom u zaštićenom području i kontrolom preduzeća koja obavljaju šumsku delatnost u manastirskim šumama, novinara je nazvalo svešteno lice iz Eparhije. On nije želeo da uputi zvaničan mejl sa odgovorima, ali je potvrdio da je sklopljen ugovor sa firmom “Šume Fruške gore”.
“Ja ne znam ko stoji iza vas i zašto vas ovo sad zanima. Nemojte vi da se opterećujete. Sve je po propisima”, rekao je kratko.
Iako je Eparhija vlasnik ovog zemljišta, većina ovih šuma je deo Nacionalnog parka i stoga zaštićena zakonom, što opravdava interes javnosti da zna.
Još 2008. godine, kada je Srpska pravoslavna crkva prvi put zatražila vraćanje zemljišta na Fruškoj gori u procesu restitucije, upravljači parka su bili protiv toga, tražeći izuzeće područja Nacionalnog parka iz Zakona o restituciji. Postojala je bojazan da će vraćanje šuma i šumskog zemljišta Crkvi “poremetiti funkcionisanje sprovođenja režima zaštite zakonom zaštićenog dobra“. Predlagano je i da se Eparhiji ponudi poravnanje, odnosno druga imovina ili novac. Međutim, Eparhija je bila izričito protiv ovakve ponude i tvrdila je da će, kada joj bude vraćena imovina poštovati sve zakone i konvencije koje se odnose na zaštićena dobra.
“Zlonamerna je teza da će nacionalni park nestati kada šume budu vraćene Crkvi. Niko ne pita kako je Crkva uspela da očuva tu imovinu vekovima. Naravno da naši monasi neće nositi motorne testere. Sa nacionalnim parkom ćemo sklopiti ugovor koji će regulisati održavanje i eventualnu eksploataciju manastirskih šuma. Na Frušku goru, osim ljubitelja prirode, sve više ljudi dolazi u sklopu verskog turizma da vide naše svetinje. Tako da je i nama cilj da parkovske površine oko naših manastira budu održavane i lepo uređene“, pričao je krajem 2008. godine Steva Zivlak, pravobranilac Eparhije sremske.
Više od deceniju kasnije, svedočimo masovnoj seči stabala na Fruškoj gori, a područje kojim upravlja Eparhija sremska nije izuzetak. Jedan od primera je prošlogodišnja kazna protiv preduzetnika iz Žarkovca koji je platio 250.000 dinara zbog bespravne seče na lokalitetu Ravni breg, a sa kojim je ugovor sklopila upravo Eparhija sremska. Prekršajna prijava podneta je tada i protiv odgovornih lica u Eparhiji, ali su posledice izostale.
Takođe, Eparhija je vlasnik zemljišta kod manastira Rakovac gde je protivzakonito betoniran put koji vodi do privatnog imanja u vlasništvu jedne od vlasnica kompanije Galens Sanje Petrić. Već nekoliko inspekcija zahtevalo je da se ovaj put sruši, ali reakcija vlasnika zemljišta i investitora je izostala.
Bolje srednju skolu zavrsit i to rad na mjesalici, nego FF. Ali ja da imam neke pare sad bi se prekvalificirao za rad na mjesalici i tu bi srednju skolu zavrsio ali pride i PMF i FF. Bio sam nadaren za matematiku, a mislim da znam i filozofirat.
Čemu se smiješ ? Svojoj medijskoj ograničenosti ili vlastitoj indolentnosti ?Blek Stena wrote: ↑19/05/2021 22:06 Sta ti predlazes? Da trazimo vijesti na stranim jezicima pa da ih ubacimo u google translate pa da se tako informisemo?
Svasta....
Da je Bog do barbar . Imao bih više respekta za njega i tipove poput njega. Nego se cereka a sa malo informisanosti bi mogao koju glavu spasiti.
Pitao sam kako su se prvosrbijanci obracunali s tin ljudima, ne samo sa gospodjom Karanovic. Jasno je meni da nisu svi u Srbiji isti, da ima ljudi koji drugacije misle od tebe i slicnih.Duka Dizel II wrote: ↑20/05/2021 11:00Kako smo se obračunali? Da nije neko izgubio posao zbog toga?sandzokan wrote: ↑19/05/2021 23:16Jao, jadni vi sa tim "drugosrbijancima". Baš su vas u crno zavili. Kako ih vi prvosrbijanci podnosite, baš me zanima?Duka Dizel II wrote: ↑19/05/2021 12:30
A ne ko u BiH da jedna benigna pojava kao Muharem Bazdulj izaziva medijski linč i proterivanje.
Šta bi bilo da imate plejadu drugobošnjaka?
Kako ste se vi prvosrbijanci obračunali sa javnim ličnostima koje su podržale film "Quo vadis, Aida"? Kako ste se obračunali sa Mirjanom Karanović zbog "Grbavice"?
Pa Mirjana Karanović je na profesionalnom planu prosperirala u svakom pogledu nakon Grbavice.
Postala je i redovni profesor glume na Akademiji umetnosti u Beogradu, pa čak i dekan te prestižne institucije.
U Srbiji je drugosrbijanština unosna, jer to je kulturološki koncept koji je odavno zašao u institucije i uvek je blizak nekim fondovima.
Oni imaju svoje medije, televiziju, novine, portale, fakultete, političke stranke, nevladine organizacije...
A kod vas jedan Muharem Bazdulj ne može ni kolumnu u Oslobodjenju da ima.
Ne duri se, jadan, kao neki pubertetlija.
Zašto žuriš?
Prvi put da vidim da nekome smeta što je nazvan dobrim čovekom.
Srpska revizionistička historija je smjehotresna i civilizacijska sramota koja se desila ove godine u Srbiji na dan pobjede nad fašizmom u biti najbolje ilustruje dubinu blata u koje je zagazila Vučićeva Srbija i srpsko društvo revizionističkim bježanjem od historisjkih činjenica.Capljina74 wrote: ↑20/05/2021 09:18
Nedićeve formacije su se zvale Straža ne četnici, nije imao neko brojno stanje. Oko 18 000 za čuvanje granice i žandarmerijske poslove.
Banjica je bila logor za komuniste i četnike. U postavci i arhivi imaš pored imena i prezimena da stoji komunista ili pripadnik pokreta DM. To još iz vremena SFRJ. Još su komunistički pisci iz tog perioda pisali o sukobima sa četnicima u logoru.
Zvaničan broj žrtava je 4 000. Na Banjici su 90% ubijenih bili Srbi.
Specijalna policija je hapsila po Beogradu, a njihov rad je uglavnom bio protiv komunista.
Njihovo brojno stanje je bilo 200 ljudi na vrhuncu.
Sajmište je bilo logor u NDH pod kontrolom SS-a, a od 1944. pod ustaškom kontrolom.
I da,
Da li svu pamet crpis iz kopi/pejst?
ČETNICI I NACISTI U BEOGRADU 1944 Sahrana pukovnika Miloša Masalovića u Beogradu u martu 1944.
Sahrani ubijenog četnika prisustvuje velikog broja građana, general Milan Nedić i članovi vlade nacionalnog spasa (u videu možete vidjeti Tanasije Dinić i Velibor Jonić), volonteri, policajci, njemački oficiri, Gestapo i sl
Govor drži Dimitrije Ljotić.
Pa pitam i ja tebe kako su se obračunali?
Kamo sreće da se drugosrbijanština svodi na Mirjanu Karanović i njenu ulogu u Grbavicu. To je smešno banalizovanje.Uloga u filmu Grbavica i kurtoazna podrska filmu Quo Vadis Aida je za izjednacavanje sa tefericem sa negatorima genocida i to nedaleko od mjesta gdje je zivo zapaljeno 70 ljudi?
Topovske supe.Logorom je upravljala nemačka Policija bezbednosti, u najvećoj meri Gestapo[9], preko uprave logora koju su činili odabrani zatočeni Jevreji [10] a masovna ubistva je vršila vojska nacističke Nemačke, Vermaht.