Desavanja u Hrvatskoj

[osa]

u hrpi vijesti o hapšenjima u hac-u, koji su isto tako dobra vijest, evo jedna stvarno dobra.


Svjetsko otkriće hrvatskih znanstvenika!


.Tim znanstvenika s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otkrio je molekulu za koju je farmaceutski gigant Pfizer platio milijune dolara. Lijek koji će se proizvoditi od dijalize će spasiti milijune bubrežnih bolesnika.
Prvi put nakon otkrića Azitromicina, odnosno antibiotika Sumamed, vodeća svjetska farmaceutska kompanija preuzima prava za razvoj novoga lijeka od hrvatskih znanstvenika, piše Večernji list.

Novi lijek trebao bi omogućiti da bubrežni bolesnici znatno duže očuvaju funkciju bubrega i odgode početak dijalize, za što danas nema specifičnoga lijeka. Oboljeli bi godišnje primili dvije ili tri potkožne injekcije novoga lijeka (antitijela) i duže vrijeme bi živjeli bez dijalize, što bi im produljilo i životni vijek.

Hrvatska biotehnološka kompanije Genera i američki Pfizer potpisali su ugovor čija se financijska vrijednost mjeri u milijunima dolara. Američka tvrtka kupila je licencirana patentna prava na otkriće o proteinu te će razvijati lijek za bolesnike sa smanjenom funkcijom bubrega.

Analizirajući uzorke krvi zdravih osoba i bolesnika s kroničnom bolesti bubrega, znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otkrili su da u krvi obiju skupina cirkulira protein astacin-toloid, ali da ga u bolesnih ima znatno više, gdje šteti tkivu bubrega i istovremeno ubrzava oštećenje funkcije bubrega. Antitijelo koje su proizveli potiskuje štetno djelovanje spomenutog proteina u štakora s oštećenom funkcijom bubrega, znatno produžuje životni vijek, smanjuje smrtnost, a funkcija bubrega ostaje dobro očuvana.

"Astacin-toloidni protein iz krvi bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega izoliran je i neutraliziran što usporava daljnji gubitak funkcije bubrega!", objasnio je prof. dr. Slobodan Vukičević, a kao jednu od najistaknutijih sudionica istraživanja izdvaja doc. dr. Lovorku Grgurević.

"Riječ je o otkriću svjetskih razmjera koje bi moglo imati golemo značenje za kliničku praksu i revolucionarom koraku u liječenju bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega", istakao je dekan Medicinskog fakulteta prof. dr. Davor Miličić.

[gonič zmajeva]

Šta mislite!!
tko će biti 3 hrvatski presjednik?
poslje dobre trebala bi i jedna loša:naftna kompanija ina dužna državi 2 milijarde dolara
da bi pokrili dug hrvatska vlada prodaje 49% ine rusima.

[kiky]

u hrvatskoj je sve dobro, bolje i još bolje ...
neznam kako bi ova planeta i čovječanstvo brez 'rvacke ....
slika i prilika srbije samo na latinici ...

[gonič zmajeva]

sad sam se sjetio.otvoren je novi tr.centar west gate u zagrebu 1000 zaposlenih proslava otvorenja trajala 3 dana i svaki dan poklonili jedan mercedes terenac.pokrenute i nove autobusne linije zbog kupaca i zaposlenih.u west gate ima klizalište i kazalište.oko njega se gradi novo naselje i 3 poslovna nebodera.nisam bio osobno ali kažu da je zbilja velik.

[osa]

e, već sada treba polako razrađivati strategiju kako uzeti makar mali dijelić ovoga.



EU odobrila Hrvatskoj 3,5 milijarde eura

BRUXELLES - Vijeće ministra EU danas je odoborio sumu predviđenu za prve dvije godine članstva Hrvatske u EU, pa će u 2012. i 2013. godini preuzete obveze Unije za ovu zemlju biti 3,568 milijardi eura namijenjenih za višegodišnje projekte, zbog čega će biti realizirane kroz duže vremensko razdoblje.


Ministri vanjskih poslova EU prethodno su na briselskom sastanku prihvatili analizu Europske komisije i švedskog predsjedništva da se za početak hrvatskog članstva računa 1. sječanj 2012. godine, datum koji je povezan sa ispunjenjem svih standarda koje je dala Unija, odnosno završetkom pregovora.


Prema toj računici, Zagreb bi trebalo završiti pregovore o članstvu s Bruxellesom do ljeta, ili najkasnije jeseni 2010. godine, javio je dopisnik Srne.


Dvije trećine namijenjenih sredstava Hrvatska će dobiti iz takozvanog "kohezijskog fonda", preko kojeg se finaciraju veliki infrasturkturni projekti, kao i strukturnih fondova, iz kojih se financiraju razvojni planovi.


Sredstva će biti dobjena ako se prethodno naprave kvalitetni projekti. EU svaki projekat financira do iznosa od 86 posto, a ostatak daje članica.

[kiky]

pa šta eu dobija ulaskom hrvatske u zajednicu ...
( osim još jednog prosijaka .... a ima ih sve više )

[osa]

pa šta eu dobija ulaskom hrvatske u zajednicu ...
( osim još jednog prosijaka .... a ima ih sve više )

i ovo pitanje potvrđuje onu, da mi njima nismo ni malo bitni, kako neki vole misliti, oni jednostavno žele ovdje određenu stabilnost, jer bez toga nema biznisa.

[kiky]

al za to nije interesantno ...
sve zemlje na ovim prostorima nadaju se ulasku u eu zato što kontaju: evo love ... bit če para ko blata ...
šta eu dobija našim ulascima u zajednicu ...
šta rade naše vlade ...
izgleda, politika svih vlada se svodi na to kako dobit neke kredite, pozajmice ...
niko ne misli kako stvarat , samo se razmišlja kako dobit ...

[osa]

al za to nije interesantno ...
sve zemlje na ovim prostorima nadaju se ulasku u eu zato što kontaju: evo love ... bit če para ko blata ...
šta eu dobija našim ulascima u zajednicu ...
šta rade naše vlade ...
izgleda, politika svih vlada se svodi na to kako dobit neke kredite, pozajmice ...
niko ne misli kako stvarat , samo se razmišlja kako dobit ...

to je već genetski u našim ljudima, kad smo mi to u povijesti živjeli od svog rada, mislim globalno na širu zajednicu, ili od rata i otimačine ili u modernije doba od kredita, kad smo mi to davali kredite drugima i sl., nikada, a možda ni tada.

[kiky]

tako nekako ...
sad če vam i predsjednički izbori ...
na koga tipuješ ...

[osa]

tako nekako ...
sad če vam i predsjednički izbori ...
na koga tipuješ ...

ivo josipović, pravnik, intelektualac, nije galamdžija, a i nema ga u nekim aferama, solidna je i pusićka, ali za takvu političarku nije još vrijeme u hrvatskoj, nema šanse za pobjedu.

[gonič zmajeva]

za nju če najviše glasati Žene
(kao i do sad)
80% njezinih glasača(-čica) su Žene

[osa]

i onda će netko pričati o fašizmu u hrvatskoj, hrvatska je radije gledala 7. banijsku i 2. dalmatinsku nego ivicu olića.



Gledanost: ‘Neretva’ 16%, ‘tekma’ 10,7%

ZAGREB - Igrani film Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi” preksinoć je na Drugom programu HTV-a gledalo čak 16 posto gledatelja, dok je, primjerice, prijenos utakmice Lige prvaka između Juventusa i Bayerna na Novoj TV pratilo 10,6 posto publike.

Pun pogodak
Čini se da je HTV napravio pun pogodak s ciklusom antifašističkog filma utorkom.

Prvi film koji je emitiran u tom ciklusu - “Sutjeska” redatelja Stipe Delića odmah je pokazala koliko je velik interes gledateljstva za stare filmove s tematikom NOB-a, jer je taj film imao glednost od 17,4 posto. Inače, HTV-ov Dnevnik preksinoć je pratilo 21,3 posto gledatelja, tek nešto više od HTV-ove sapunice “Dolina sunca” koja je ostvarila čak 21 posto glednosti.

[felipe kajetano]

i onda će netko pričati o fašizmu u hrvatskoj, hrvatska je radije gledala 7. banijsku i 2. dalmatinsku nego ivicu olića.



Gledanost: ‘Neretva’ 16%, ‘tekma’ 10,7%

ZAGREB - Igrani film Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi” preksinoć je na Drugom programu HTV-a gledalo čak 16 posto gledatelja, dok je, primjerice, prijenos utakmice Lige prvaka između Juventusa i Bayerna na Novoj TV pratilo 10,6 posto publike.

Pun pogodak
Čini se da je HTV napravio pun pogodak s ciklusom antifašističkog filma utorkom.

Prvi film koji je emitiran u tom ciklusu - “Sutjeska” redatelja Stipe Delića odmah je pokazala koliko je velik interes gledateljstva za stare filmove s tematikom NOB-a, jer je taj film imao glednost od 17,4 posto. Inače, HTV-ov Dnevnik preksinoć je pratilo 21,3 posto gledatelja, tek nešto više od HTV-ove sapunice “Dolina sunca” koja je ostvarila čak 21 posto glednosti.

Gledao sam i ja..bio skoro na FTV al' nisam upratio jbg...najjaci je onaj dio kad idu nasi na konjima i bang bang

[osa]

i onda će netko pričati o fašizmu u hrvatskoj, hrvatska je radije gledala 7. banijsku i 2. dalmatinsku nego ivicu olića.



Gledanost: ‘Neretva’ 16%, ‘tekma’ 10,7%

ZAGREB - Igrani film Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi” preksinoć je na Drugom programu HTV-a gledalo čak 16 posto gledatelja, dok je, primjerice, prijenos utakmice Lige prvaka između Juventusa i Bayerna na Novoj TV pratilo 10,6 posto publike.

Pun pogodak
Čini se da je HTV napravio pun pogodak s ciklusom antifašističkog filma utorkom.

Prvi film koji je emitiran u tom ciklusu - “Sutjeska” redatelja Stipe Delića odmah je pokazala koliko je velik interes gledateljstva za stare filmove s tematikom NOB-a, jer je taj film imao glednost od 17,4 posto. Inače, HTV-ov Dnevnik preksinoć je pratilo 21,3 posto gledatelja, tek nešto više od HTV-ove sapunice “Dolina sunca” koja je ostvarila čak 21 posto glednosti.

Gledao sam i ja..bio skoro na FTV al' nisam upratio jbg...najjaci je onaj dio kad idu nasi na konjima i bang bang

bogami ih komandant ivan i 2. dalmatinska gadno udesiše.

[felipe kajetano]

i onda će netko pričati o fašizmu u hrvatskoj, hrvatska je radije gledala 7. banijsku i 2. dalmatinsku nego ivicu olića.



Gledanost: ‘Neretva’ 16%, ‘tekma’ 10,7%

ZAGREB - Igrani film Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi” preksinoć je na Drugom programu HTV-a gledalo čak 16 posto gledatelja, dok je, primjerice, prijenos utakmice Lige prvaka između Juventusa i Bayerna na Novoj TV pratilo 10,6 posto publike.

Pun pogodak
Čini se da je HTV napravio pun pogodak s ciklusom antifašističkog filma utorkom.

Prvi film koji je emitiran u tom ciklusu - “Sutjeska” redatelja Stipe Delića odmah je pokazala koliko je velik interes gledateljstva za stare filmove s tematikom NOB-a, jer je taj film imao glednost od 17,4 posto. Inače, HTV-ov Dnevnik preksinoć je pratilo 21,3 posto gledatelja, tek nešto više od HTV-ove sapunice “Dolina sunca” koja je ostvarila čak 21 posto glednosti.

Gledao sam i ja..bio skoro na FTV al' nisam upratio jbg...najjaci je onaj dio kad idu nasi na konjima i bang bang

bogami ih komandant ivan i 2. dalmatinska gadno udesiše.

Izdaja

[osa]

a šta će drugo biti, kao i obično, čim je poraz logički je i izdaja, jer opće je poznato da naši narodi ne mogu izgubiti na pošten način, ili neko izda, ili .jebe sudac, ili su glavni igrači ozlijeđeni, ili kao u slučaju bih i portugala igra se s drugom ekipom, prva je naravno igrala za sloveniju.

[felipe kajetano]

a šta će drugo biti, kao i obično, čim je poraz logički je i izdaja, jer opće je poznato da naši narodi ne mogu izgubiti na pošten način, ili neko izda, ili .jebe sudac, ili su glavni igrači ozlijeđeni, ili kao u slučaju bih i portugala igra se s drugom ekipom, prva je naravno igrala za sloveniju.

Izgleda partizani u prvoj postavi na Neretvi...a Brajtnerima falilo par igraca zbog zutih sa Sutjeske ..datumi utakmica su nebitni

[Abacija]

Fašistički marketing
Zaštita od džamije

Piše: Viktor Ivančić
http://www.e-novine.com/stav/33087-Zatita-damije.html

Zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić je čovjek sklon kompromisima. U prošli petak sastao se s muftijom Ševkom Omerbašićem, predsjednikom Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, te se s njim dogovorio da će grad pronaći prostor u kojem će Zadrani muslimanske vjere moći obavljati svoje vjerske obrede. Polovica troškova za najam prostora plaćat će se iz gradskoga budžeta, dok će drugu polovicu snositi Islamska vjerska zajednica. Radi se o privremenome rješenju, kako je kasnije objašnjeno, a ono trajno bila bi "skora gradnja vjerskog objekta za muslimane". Gradonačelnik, ispunjen multikonfesionalnim zanosom, tu je osjetio potrebu da svojoj katoličkoj braći precizira stvari: "Naglašavam da se ne radi o džamiji, nego o normalnome objektu u kojem će se obavljati vjerski obredi."

Najlakše bi sada bilo zadarskoga gradonačelnika priupitati zašto to džamije nisu "normalni" objekti, ili čak produbiti problem: Zbog čega za sebe misli da je "normalan" - uz pretpostavku da to doista misli - ako mu džamije nisu "normalne", a zahodske šolje ili trafostanice, recimo, jesu? No, sva je prilika da bi on, zaklevši se još jednom u neprikosnovenu činjenicu da je tolerantna i humanistički orijentirana osoba, prizvao u svoju pomoć bućkuriš koji nazivamo kulturnim i nacionalnim identitetom, kojemu ni klozeti ni trafostanice ne mogu naškoditi, pa bi svaka diskusija bila unaprijed lišena smisla.

Vjerojatno je da bi se gospodin Vrančić pozvao i na svježe tradicije kršćanske Europe. Poznato je što Švicarci misle o minaretima, kazao bi: pedeset i sedam posto ih se na nedavnome referendumu izjasnilo protiv njihove gradnje. Istraživanje francuskog lista Le Figaro pokazalo je, pak, da zabranu gradnje minareta podržava četrdeset i šest posto Francuza, s tim da se onih par postotaka za natpolovičnu većinu bez problema može navući uz dva-tri nabrijana novinska članka. Tko je on, Vrančić, i tko su oni, Zadrani, da razmišljaju drugačije od europske kreme, od Švicaraca i Francuza? Oni su samo primjereno normalni u okvirima opće normalnosti. Oni tek decentno skrbe nad tim da se ne ugroze ključni toponimi njihova kulturnog identiteta: Majka Božja, crkveni zvonik, brudet od ugora i škarpine...

Vrančićev kolega, dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, nije slična vrsta tikvana , nego slovi kao jedan od liberalnijih političara u Hrvatskoj, pa ipak izjavljuje kako je protivnik izgradnje džamija, uz napomenu da je "Dubrovnik uvijek bio otvoren i tolerantan grad". Ako bi takve ideje ipak zaprijetile realizacijom, kaže, "trebalo bi otvoriti široku raspravu". Vlahušić ne misli na arhitektonske implikacije, nema u primisli odnos prema baštini u nekakvome spomeničkom ili urbanističkom smislu, jer ga ne brinu suvremene betonske nakaze koje niču kao gljive poslije kiše, a služe kao katoličke bogomolje, niti tim povodom zaziva "otvaranje široke rasprave".

Štiti se, jasno, duhovno naslijeđe, onaj sakralizirani bućkuriš, kulturni identitet, a tu se po sasvim drugim kriterijima utvrđuju razlozi zbog kojih džamije ne mogu biti "normalne". Malo je nezgodno što u bujanju i konzumaciji tog identiteta ne sudjeluju zadarski ili dubrovački muslimani, a ipak (zbog nepoznatih razloga) postoje. Da bi bili podnošljivi - a to znači spremni da većinski identitet ne prljaju natruhama vlastitoga - potrebno je, ako već postoje, da postoje na nepostojeći način. U interesu suživota, nužno je da mudro osmisle svoju egzistenciju. I Dubrovnik i Zadar su "otvoreni gradovi", prema tome - nitko ih neće sprječavati ukoliko odluče otići.

"Identitet je poput straha", veli sociolog Rastko Močnik, a onda poseže za kulturnom tradicijom i zapažanje dovršava slovenskom narodnom poslovicom: "strah je u sredini šupalj, a na rubovima ga nema". U duhu te praznine, pod zračenjem posvećenog ništavila uz koje se bdije i strepi, gospodin Zvonimir Vrančić vodi praktičnu politiku.

Zadarski gradonačelnik je čovjek sklon kompromisima. Dan prije Ševka Omerbašića u svom je uredu primio tri sestre i zeta pokojnoga hrvatskog branitelja Rajka Loze, koji su došli prosvjedovati zbog namjere gradskih vlasti da uklone spomen-ploču s mjesta pogibije njihova najmilijeg, podignutu prije trinaest godina, u središtu Zadra, ispred područnoga ureda Državne uprave. Dirnut do suza, gradonačelnik je podupro zahtjev obitelji, te odlučio da spomen-ploča ostane tamo gdje jest, s neizmijenjenim natpisom. A natpis na njoj je sljedeći:

"Hrvatski viteže, ustaški sine! Poslije bitke prsa u prsa s ručnim bombama protiv jugotenkova na Bokanjcu, braneći Zadar 5.X.1991. izdajom, s leđa, smrtno si pogođen jugometkom na ovomu mjestu. Progoni, optužbe, mučenja, zataje i izdaje nisu prekinuli tvoj san: Nezavisnu Državu Hrvatsku. Mi ga nastavljamo i vjerujemo da će biti stvarnost. Neka ti je vječna slava i pokoj!"

Nakon uspješnoga sastanka s gradonačelnikom Zvonimirom Vrančićem, sestra pokojnoga viteza i ustaše, gospođa Agneza, nije pred novinarima skrivala prkosni optimizam: "Ploča će ostati na istome mjestu gdje je moj brat poginuo i nema šanse da se miče natpis 'ustaški sine'. Moji su bili ustaše i ako nekome nije jasno što je ustaštvo i borba za hrvatsku državu, onda ne zna što je hrvatska povijest."

U gradonačelnikovoj su izjavi, opet, prevladavali lirski tonovi: "S obzirom na okolnosti pogibije Rajka Loze, kojeg je ubio snajperski metak s okolnih zgrada, ali i stradavanje cijele obitelji Lozo u ovim našim hrvatskim nesrećama, a koje su mi kroz suze predstavile sestre pokojnog branitelja, ja nisam imao snage nasilno maknuti ploču s onog mjesta na kojem se sad nalazi i to je moja preporuka."

Zadarskoga gradonačelnika sada bi bilo glupo priupitati zbog čega mu je to spomen-ploča kojom se propagira ustaštvo i NDH, postavljena u centru grada, nešto posve "normalno", dok bi mu džamija s minaretom bila "nenormalna", čak i na periferiji, jer "normalnost" klesanoga fašističkog marketinga zapravo podrazumijeva "nenormalnost" tuđinskih vjerskih običaja i obilježja. Tamo gdje se javno ispovijeda ustaštvo, bilo kakva vjerska orijentacija izvan hrvatsko-katoličkog obzora - muslimanska, pravoslavna, židovska... - može biti njegovana samo u strogoj ilegali. "Normalnost" Pavelićevih obožavatelja uključuje "normalnost" geta za sve koji nisu etno-religijski prilagođeni.

Samo što se gospodin Vrančić više neće moći pozvati na svježe tradicije kršćanske Europe. Tamo bi, čak i u ksenofobijom zagađenoj Švicarskoj, članovima obitelji paloga mučenika poručili da mogu demonstrirati s fašističkim parolama koliko god im volja, ali u svojem toplom domu, a ne na javnoj površini, jer će se u protivnome njima baviti redari i komunalne službe, a ako budu uporni i suci kaznenoga odjela. Taj se aspekt kulturnog i nacionalnog identiteta ne štiti referendumom, nego odlučnom silom pravne države.

U hrvatskim prilikama odnos između kulturnog identiteta i važeće legislative ponešto je složeniji: veličanje ustaštva ovdje je zakonom zabranjeno, što znači da biva dopušteno, dok je gradnja džamija ustavom zajamčena, što znači da biva zapriječena. Paravan pravne države služi kao kamuflaža za autohtoni doživljaj "normalnog" i "nenormalnog", štoviše, činjenica da je "normalno" nešto što zakon ne dopušta, a "nenormalno" nešto što ustav osigurava, postala je važno identitetsko obilježje.

Na lokalnoj razini pitanje kulturnog i nacionalnog identiteta još se više komplicira. Spomen-ploča poginulom vitezu i ustaši sadržava i jednu histeričnu krivulju, geografsku kartu tobožnje Endehazije, do Drine na istoku, ali i s Istrom i Dalmacijom na zapadu i jugu, premda je te pokrajine Hitlerov hrvatski kompanjon velikodušno bio ustupio Mussoliniju. Tako se u sastavu Endehazije našao i Zadar, gdje se u pretprošlome ratu ponosno vijorila talijanska zastava, pa smo dobili nešto kao Endehaziju na kvadrat, ogledni primjer kako hrabra ustaška inicijativa proizvodi kreativnu historiju.

"Ako nekome nije jasno što je ustaštvo i borba za hrvatsku državu, onda ne razumije hrvatsku povijest", kazala bi ponosna gospođa Agneza. Iz toga bi se dala izvući sažeta definicija hrvatstva: laž je puna istina o nama! Razumije je samo onaj "tko na tvrdoj stini svoju povijest piše".

Nekoliko nestašnih fašističkih poruka u središtu grada, uzoran kamenoklesarski rad, mnogo će manje iritirati ovdašnje građanstvo od minareta ili sličnih duhovnih i urbanističkih strašila, razmišlja diplomatski gospodin Zvonimir Vrančić. Napokon, trinaest godina nitko se nije bunio! A i da jest, jebao bi ježa, jer zacijelo dovodi u pitanje hrvatski identitet Zadra, jasno istaknut i kvrgavom gravurom na mramornoj ploči.

Vratimo li se Močniku, grozničave napore u zaštiti identiteta mogli bismo opisati i kao utjerivanje vlastitoga straha u tuđe kosti. Bolje je s nositeljima tih kostiju ostvariti suživot upućujući ih da se okupljaju i mole u "normalnim" objektima, računa zadarski gradonačelnik, čovjek sklon kompromisima, jer u protivnome uvijek postoji mogućnost koju zagovara spomen-ploča: da se pod "normalnim" objektima podrazumijevaju i masovne grobnice.

* Tekst objavljen u sarajevskim Danima prenosimo uz dozvolu autora

[Abacija]

Desetogodišnjica smrti prvog hrvatskog predsjednika

Sramotno mucanje o Tuđmanu

Marinko Čulić
http://www.e-novine.com/region/region-h ... umanu.html

Ni deset godina poslije smrti prvog predsjednika Hrvatska nije u stanju izreći jasan stav o zlokobnoj politici. Bio je vođen ciljem stvaranja etnički čiste države i željom da se to uzme kao nešto sasvim normalno. S te strane, srce mu može biti sasvim mirno.

Deseta je godišnjica smrti Franje Tuđmana, a Hrvatska o tome muca i ne zna što bi rekla, kao da joj je dano premalo vremena za razmišljanje. U anketama koje su proveli neki hrvatski mediji pljušte konfuzni odgovori kao da je u tog jednog čovjeka nogama nagurano pet ili deset njih. Pa kako ni mediji očito ne znaju što bi o tome mislili, jedan od njih, "Novi list", naslovio je svoju anketu, nećete vjerovati, ovako: "Vizionar, arhitekt nezavisnosti, tvorac nakazne politike". Da su malo štedjeli na novinskom prostoru mogli su to skratiti i na, recimo, "Anđeo s rogovima" ili na "Zaslužni zlotvor", tek to bi do kraja upotpunilo dojam zbrke. Ali, tako daleko ne žele ići čak ni ove novine, koje su devedesetih bile među rijetkim trubljama koje su se oglašavale kao opozicijski glas Tuđmanu i njegovoj politici. Naprotiv, očita je njihova namjera da tu zbrku kontroliraju, pa su svih petnaestak anketiranih i intervjuiranih Hrvati, ili se tako izjašnjavaju (našlo se tu mjesta i za Tuđmanovog osobnog belzebuba Ivića Pašalića), a nema ni jednog Srbina ili Bošnjaka, kao da više nitko od njih nije ostao da nešto o tome kaže.

HRVATSKA BEZ SRBA: Drugim riječima, anketa je zamišljena tako da se vidi koliku je sreću Hrvatima donijela Tuđmanova u krvavom ratu iznuđena nezavisnost. A pitanje koliku je nesreću donijela Srbima u Hrvatskoj tu uopće nije razmatrano, kao da ta priča ne postoji i kao da Tuđmana u toj priči uopće nema. Naravno da prvi hrvatski predsjednik može biti zadovoljan što ga se na desetogodišnjicu smrti njegovi sugrađani na ovako ljubak način sjećaju. Čak bih se mogao okladiti da mu je tamo pod kosim mirogojskim grobom pobjegao smiješak preko lica.

Jer, danas svi znaju da se Tuđman trajno ugradio u hrvatsku budućnost preko nacionalne valute kojoj je dao endehazijsko ime kuna, preko ruke na srcu, posebnih odnosa s Hercegovinom itd. Ali nije to ono glavno što je on htio zavještati "vječnoj Hrvatskoj". Glavno što je njega rukovodilo u ratu za nezavisnost bilo je nešto drugo. Stvoriti etnički očišćenu državu, sa samo tri do četiri posto Srba, što je manje-više ostvareno, i postići da većinski narod uzme to kao nešto normalno, eto to je ono što je njemu ležalo na srcu. I s te strane, srce mu može biti sasvim mirno.

Bez brige, nismo pri tome zaboravili ulogu ratobornih i subinteligentnih krajinskih warlordova, a još manje Slobodana Miloševića, čija se gazimestanska izjava da ni "oružane bitke nisu isključene" na hrvatskoj strani ne bez razloga uzima kao najava jugoslavenskih ratova. Ali sjeća li se još tko što je te 1989. radio Tuđman? Praktički istodobno izdao je svoja programatski ključna "Bespuća povijesne zbiljnosti", u kojima je pisao o opravdanosti "obrambene agresije" protiv hrvatskih Srba, pa i o povijesnoj opravdanosti "humanih preseljenja", čak genocida, kada je to u interesu stvaranja suverenih nacionalnih država. Ne, takve danas moraš tražiti svijećom. Većina onih koji su to čitali danas se prave da nisu, a većina onih koji nisu čitali prave se da to nikako ne može biti moguće. Zaludu ih je uvjeravati da se dobar dio toga, srećom ne sve, poslije dogodilo u ratu 1991-95. u Hrvatskoj i BiH.

Zaludu i uvjeravanja da je to u važnoj mjeri dokazano i na nadležnim sudovima, uključujući i hrvatske. Gotovo nikoga to danas ne zanima, ili su u najboljem slučaju voljni kroz to samo protrčati, valjda zato što je barem dio njih svjestan da je tako bilo i zato što su oni to zaželjeli.

Drugi razlog zbog kojeg Tuđman na okruglu godišnjicu smrti prolazi bolje nego što je zaslužio, po svemu sudeći je razočaranje onim što je došlo kada je on otišao. Od svih očekivanja od trećesiječanjske vlasti ispunjeno je samo jedno, i to pazite koje. Ta vlast odmah je donijela posebnu deklaraciju kojom je rat 1991-95. u Hrvatskoj i BiH u cijelosti proglasila obrambenim i opravdanim, čime je praktički ozakonjeno da hrvatska nacija, ali i njeno državno čelništvo, nisu u prvoj polovici devedesetih učinili ništa nečasno i nedozvoljeno.

NAROD BEZ IMOVINE: Bila je to neka vrsta svjedodžbe o primjernom ponašanju koju su Hrvati izdali sami sebi, i taj jadni početak sahranio je sva ostala očekivanja. Rat je, naime, bio maternica prvih velikih kriminalnih i korupcijskih afera od osamostaljenja, kao i ekonomske, socijalne i moralne devastacije zemlje. Ali kada je taj rat jednom proglašen praktički svetim, bilo je jasno da ni raščišćavanje s ovim potonjim neće biti moguće. Poslije je došla Sanaderova vlada koja je imala hrabrosti učiniti ono što se Račanova nije usudila - realizirati neke od glavnih obaveza prema Haagu, te djelomično detuđmanizirati i deustašizirati zemlju. No, ono što je propustila prethodna garnitura u Banskim dvorima poslužilo joj je kao odskočna daska da nastavi tamo gdje se stalo devedesetih. Korupcija je doslovce postala način postojanja hrvatske države, i to toliko drzak i bezobziran da se to događalo praktički pred očima Evropske unije, čijim se vratima zemlja približavala. Danas izgleda sve izvjesnije da je upravo to, a ne unutrašnja politička volja, presudilo da se korupcijski koloplet prestane sklupčavati i da Sanader bude prisiljen otići. Dogodilo se, dakle, isto ono što smo gledali devedesetih kada je Evropa bila jedina opozicija Tuđmanu, ni izbliza dovoljno budna i efikasna, ali ipak jedina.

Sve je, dakle, tu isto, sve se vrti u krug, ali je Tuđman i ovdje dobio neočekivano visok bonus i popust, toliko da to poprima razmjere mistifikacije. Već neko vrijeme Hrvatskom kruži teza (posljednji put iz usta Radimira Čačića u ovoj anketi "Novog lista") da je Sanaderova korumpirana vlada potkopala državne i druge javne institucije, a Tuđman ih je tobože čuvao. To, naravno, nije istina. Treba se sjetiti iz njegovog vremena pljački u MORH-u, čerupanja INA-e, razbijanja bankarskog sustava, privatizacijskih, mirovinskih i drugih fondova, treba se sjetiti zagrebačke krize, razbijanja opozicijskih stranaka kupovinom vijećnika i na druge načine, da se vidi da je Tuđman radio to isto.

Ali, eto, tromi nostalgičarski um od Tuđmana je napravio "odgovornog državnika", a od njegovih nasljednika samoživu i srebroljubivu "stoku sitnog zuba", što nema blage veze. Prvo grlo stada koje je odmah po dolasku na vlast počelo potkopavati Hrvatsku gotovo isto tako temeljito kao prije toga Jugoslaviju bio je sam Tuđman. Problem Hrvatske je što i deset godina poslije to odbija shvatiti. A danas uljepšavati sliku o prvom hrvatskom predsjedniku samo znači da će se oporavak od šteta koje je on napravio produžiti možda i desetljeće-dva više nego što je trebalo.

* Tekst je preuzet sa prijateljskog portala http://www.h-alter.org

[gonič zmajeva]

u hrvatskoj je sve dobro, bolje i još bolje ...
neznam kako bi ova planeta i čovječanstvo brez 'rvacke ....
slika i prilika srbije samo na latinici ...

[gonič zmajeva]

kiky ima moj glas
hođa viče zvona lupaju

KRENIMO

[kosir]

Prvog hrvatskog predsjednika vrednuje se krjanje negativno ili krajnje pozitivno. Zavisi o kritičaru. Moji prijatelji Bošnjaci promatraju iz svog ugla a Hrvatskaje, u političkom smislu, dijametralno drugi svijet.
Bošnjaci, ne znam iz kojih razloga, žale za Titom i Jugoslavijom. Čak i oni muslimani koji su duboki vjernici i štuju bezbožnika Tita i komunističku Jugoslaviju.
I ljubitelji Jugoslavije vole BiH kao svoju domovinu, i za nju su spremni ginuti.
U Hrvatskoj je nažalost stvar drukčija.
Obožavatelji Tita i jugokomunizma nikako ne mogu prihvatiti samostalnu Hrvatsku pa tako ni njenog prvog predsjednika, jer u njemu vide rušitelja Jugoslavije. Tu spada pa skoro cijeli hrvatski SDP pogotovu drug Josipović.
Dakle iz tih jugonostalgičarskih krugova dolazi mržnja na Tuđmana, pa se onda izmišlja koješta, etničko čišćenje, rat u BiH.

[gonič zmajeva]

[kiky]

slušam i čitam ove izjave kandidata i pitam se: ..." jel se to bira predsjednik bih-a ili hrvatske " ...